Beogradske novine

BEOGRAD, četvrtak 2. avgusta 1917.

Izlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne^

Pojedlnl brojovl:

• Utttnit, li ti «. I to. *«t» H d|Ml ti. U Hm<»ko)-SlavialJ1, Boaal I Maael|l po clloal tf, . . . bna avif paOndJa pa djaal al .

B kalara .10 kolara .12 kalora

MJoaoSna protplata: U looirada I a _ o. r kr. teta aa bojaa I U Boo«raOa aa Ooatanaa a kaOa .... U Hrratako I -Uatoaljt, Uaaal-HaraauaaM I

Uoitalli. fcraJarlOMAaat/a aiaiakai U lnaatraaatn......

Oglasl po cljanlku.

Uradnlitvo: BEOGBAD, Vuka Karadžlća ul. bro] 10. Talafon broj M. Uprava I prlmanja pratplata Topllila vanao broj 21. Talafoa broj 21 Prlmanja ogtaaa Knara Mlhajla uL broj 38. Taiafan br. 245.

Godina III.

Gigantska bitka u Flandriji. Besprimjerno žrtvovanje ljudi od strane Engleza i Francuza. — Pobjedonosno napredovanje u Bukovini.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, l'. avgusta. Istočno bo]l$te: Sjeverno od casinulsko doline opet su skrhani žestoki neprija'ebski nanapadi. Ovdje se svo'im onrobanim mi>icama borio s e k e 1 j s k i 82. p : e-ački puk. U oblasti tromedje na^e čete iznenađa nanadoše na visove gto ih đrže Rusi. Protivnik ; e ođbačen. TJ južnoj Bukorini nadiremo prema Kimpo1 u n g u. Jueozapaclno i sjeverozapadno od Cernovica skrhan je u žestot-o 1 borbt ponovljeni protivnički otnor, po'pomognut niprroTr: T1 i nrot : vnapadima. Pu°i odstupaju. tsto su tako saveznici imali uBpieha n ueln ? to ea na svome ušću obracuje j-iipt'a Z b r u c z. Talliansko 1 jueo-Jstočno bojište: Kepromijeni eno. Načelnik glavnog stožera.

Znkup’ieni Calals. Kad su se Englezi u sjevero-zapadnoin okrajku Francuske. koji ležl !iza njihovog zapadnog fronta. počeli iposve udobno udomaćivatl, biio je odinah svakom misaonom čovjeku jasno, ida oni ne misle vI5e iz tog mjesta dobrovoljno izaći. Politička je naime kairakierna osobina Engleza, da se oni ue dadu tako lako od nikuda odstraniti, gdje su se jednom ugnjezdili, — slično kao što je teško iščistiti raznu gamad, liad se negdje zakotl. Tek nedavno jatvil! smo vijcst, koja je stigla preko Stockliolma, da su Japancl zaposjeli cijelu Mandžuriju i Viadivosjok. Sad j>ak doiazi vijest, da su Englezl prije tri nedjelje uzeli pod zakup francuski fljomorski grad Calais, i to ni više ni ananje nego na devedeset đevet g o d i n a. Vidimo dakle. da Engiezi i njihovi žuti saveznici Japanci spadaju u prkos rasne razlike u isti rod dosadnih vrlo teško istrebljivih insekata. Kraj toga treba da se sjetimo vijesti, koja je pred kratko vrijeme raširena po svljetu, o cngleskom ,,zakup!janju“ znatnili dijelova obale ruskih istočnih pokrajina. Kad to uzmemo u vid, onda priličnom jasnoćom vidimo onu sliku evropske budućnosti, kako je sebi rišu gromovnici u londonskom City-u. Već je od davnitie engleska razbojnička politika smjerala, da zaposiedne sve za svjetsku trgovinu važnije moreuze. Tako su Englezi zaposjeli Gibraltar i sueskl prokop, i ako su ta područja izrično proglašena neutralnim vodenim drutnovima; u Adenu, koga Turci ti ovaj čas sa kopnene strane op-

Podlistak. ,,Vrela krv“ Borisava Stankovića (Odabrana biblioteka, knjiga 4, izdanje I. Gl. Gjurgjevića u Sarajevu 1917). Nekada satn volela ovu vrelu krv Borisava Stankovlća, i to ove noveie, koje su ovde tako vešto skupljene, da zajedno, prelivajući se Jedna u drtigu, čine zbilja jednu vrelu krv, koja se penuša na naročiti način, svojstven samo Borisavu Stankoviću. Ne mogu ni danas da predjein ćutke preko ove knjige, danas kad — ah, ta misao ]e sirahovito teška. — mnogo te čiste, penušave, tople krvi teče potokom iz srca koja bl trebala da žive, da ljube. Osećam da neću moći da reknem đostojnu pohvalu o ovim pripoveikama Borisava Stankovića. Ima nešio mnogo jače što je đanas svojim snažnim predstavama um r ežilo moju svest. Tu istu rubinastu vrclu krv vidim kako Jculja iz otvorenih širokih grudi, kulja da se raspe, rash’aJi, nestane, nikad više ne vrati u kolcvku svoju da hrani osećajc, misao. Ko je taj silnik što neš’edimice baca nailepšu materiju' , JavlJaiu li mu se prividjenja? ima li mirna sna? Znači ii šta za njega slika; razinrskama lobanja? Govori Ji tnn šta bleđo lice sa lednom jedin un kapljom krvi na usna-

sijedaju, stvorili su sebi Englezi na izlazu iz Crvenoga Mora jako učvršćeno uporište; najzad su Englezi u stanju da u svako doba zatvore malaski moreuz kod Singapore. Jeđino kanal izmedju Francuskc i Engleske (kanal la ManCh) nije bio po’tpuno u njihovom posjedu, jer su njime u jednakoj mjeri s druge strane gospodarili i Francuzi. Na svom najužem mjestu taj kanal Širok je samo trideset i tri kilometra. i kad bi — tako se kalkuliralo u Londonu Nijemcima pošlo za rukom da se dohvate Calais-a, to bi oni bili u stanju da vatrom svojih teških dalekosežnih topova postanu isključivim njegovim gospodarem. Za to je i. razumljivo ono strahovito naprezanje Engleza na zapadnom frontu naročito u Elandriji, da Nijemce opet potisnu iz sjeverne Francuske i Belgije. Antwerpen, koji je Napoleon I. označio nabijenim pištoljem. uperenim protiv srca Eugleske, nalazi se već u njemačkim rukama, pa kad bi u njihove ruke dospio još i Calais. onda bi Englezima bio otet njihov glavni adut, koji oni zacijelo kod zeienoga stola žeie izigrati, t. j. prijetnja. da će moreuz izmedju F.ngleske 1 Francuske zatvoriti za brodove četvornog saVeza. Koliku su vrijednost Englezi pola 1 gaii na posjed Calais-a, razabire se iz činjenice. da je već Edwarđ 1(1. taj grad (1347. god.) osvojio. Grad je poslije toga silno učvršćen, te je prkosio svim nasrtajima sve do 8. januara 1558. god.. kad je najvrsnijem francuskom vojskovodji, vojvodi Franjl Lotrinškom, pošlo za rukom da ga opet preotme. Od onda je Calais ostao u francuskim rukama i postao jakom tvrdjavom. Da se Calais ne naiazi u njihovom posjedu. osjećali su Englezi uvijek kao osjetnu prazninu u stjecištu svoje mreže, u koju su slobodu niora znali prigrabiti samo za sebe. S tih razloga Englezi su se uvijek odlučno opirali i projektu da se ispod tog kanala a izmedju Dovera i Calais-a izgradi tunel. Da se Calais nalazio u engleskim rukama, onda bi taj tunel, čije visoko privredno značenje stoji van sumnje, bio već davno izgradjen. Dok dakle Englezi svom francuskom savezniku oduzimaju jednu od najvažnijih luka, čija je izvansjka trgovina već 1901. god. predstavljala ukupnu vrijednost od 335 milijuna franaka.

ma? Poima li trenutak kad pokret stane, zaledi se, zamre? A vas užas hvata od ovih slika, tnozak vam se koči, l'cc blesavi. Odgovor bi mcrao biti o;i, sam čovek, kome je najedanput naspelo da se valja u svojoj vlastiroj krvi, da svojim rodjenim rukama držl svoju odsečenu glavu. Drugog odgovora nema. Strah vas još više hvata, mozak mrači.

Ne, ne može da pomogne ni bela tvoja mesečina, pišče, ni mokra zelena trava, ni zemlja što miriše na ispttcaio groždje, ni stari tihi život tvojih Čis;ih devojaka, ni njihova prva slatka slutnja. ni široki, nesavladljivi sevdah tvojih muških snaga i samo za pesmu, čistu pesmu tvoja strasna Koštana. Pa ni ono tvoje najlepše, pišče, tvoja prava, čista, čedna Ijubavna strast. Nišia ne može da pomogne, nego kao da još jače utiče da se istaknu slike ove grozne zbilje. Pa ipak, reći ću, a osećam da će sve biti propraćeno tugom. Kad bih bar mogla da napišem tugovanku prosutoj vreloj krvi! „Vreia krv“ su ljubavne prinovctke. Iz njih bije topjota. Kao cmo što jcdnu istu pesmu pevaju dva pevača, a pesma je po sadržini silna i Iirski iaka, pa razlikujete to pevanje kod njih ne po jačini zvuka nego po boji: boja zvuka kod jednoga od njih je toplija, nežnija. Boja zvuka pripoveđaka Borisava Stankovića je naročito topla. On ie sav

čini se prema vijesti koju smo u uvodu spomenull da i Japanci konačno dolaze do onoga svoga cilja, koji im je portsmouthskiin mirotn bio osujećen i zaposjeđaju cijelu Mandžuriju. Oni na taj način otimlju svome ruskom savezniku veliki komad njegovog zemljišta na jednom, a Englezi to isto čine na drugom kraju —■ u istočnom moru. I u ovom slučaju idu Englezi za oživotvorenjem jednoga svoga davno pritajenoga piana. t. j. ’da i u jedinom inoru, koje je bilo do sada sačuvano od „engieske boIesti“ i koje je pred deset godina ugovorom izmedju Njeinačke, sjevernih evropskih država i Rusije progiašeno kao neke vrste mare clausum, uhvate čvrstoga tla ili u najmanju ruku da i u istočnom inoru uzmognu zadobiti zalog za mirovne pregovore. U istinu prava tragikomedija! Razbojnička družina, koja se organizovaia u snažnu koaliciju u nadi, da če središnje vlasti i njene saveznike medju se rasparčati, prevarila se u svotn računu. Ne samo što nije mogla od središnjih vaitsi ništa oduzeti, nego su na protiv središnje vlastf od nje zaposjele ogronine dijelove zemljišta. Da ipak udovolje svojoj pohlepi. Englezi i Japanci sad komadaju svoje vlas.ite vijerne saveznike Rusiju i Francusku, i to sve pod zvučnim titulama „zakup, signrnost protiv lmperijalističkih osvajaiačkih namjera središnjlh vlasti“ itd. Za takve „pravne titule“ nisu Englezi i njihovi talemtirani učenici, Japanci, bili nikada Ui «jeprilici. Stvarnoga pak prava na Calaiszftliske istočno-morske provincije i Mandžuriju ; madu oni isto toliko, koliko i kukavica na tudje gnijezdo. Naredba njemačkog cara vojsci i mornarici. Kb. Berlin, 1. avgusta. Njemački car uputio je ovakvu naredbu vojsci 1 mornarici: Njemačkoj vojsci, mornarici i kolonijalnim trupama! Navršila se treća ratna godina. Broj naših protivnika povećao se, a 1 i se zato nijesu povećali njihoviizgledi zakonačni usp j e h. Lane ste slomili Rumuniju, a Rusija se sada opet trese pod vašim udarcima. Obje su ove države nosJe kožu na pazar za tudje interese i sada Iiju posljednje kapi krvi. U silnitn ste

u njima i sav sa svojim ličnostima. Zaje ličnosti da uživa sve stadiume ljubavnik koji se provlači kroz sve svoje llčnosti da uživa sve stadiume Ijubavne slasi.i. On je taj što još kao mladi djak privlači se letnjih noči za vreme pune mesečine, kad zemlja miriše na vlažnu prašinu, a nigde ni pokreta ni glasa, lagano do Stane, da joj'se majka ne probudi, i krade vreli dah sa njenih usana. On je taj isti što kao malo dete u rukama vrele Nuške oseča brzo kucanje njenog bila i shvata silnu potrebu njene malmite igre. On je taj š o traži, nalazi skrivenu tihu a duboku i Jaku do pregorenja Ijubav Stane i Lenke. On mami one prave ljubavne uzdahe na usnama Lenkinim nabacujuć! joj gledanje drugoga. On je taj što se uvija od čežnjivog ljubavnog boia kao vito tdo Stanino u mintanu i šalvarama. On je drug mesecu. mesečar, koga niesec nesvesna izvlači u starinsku gradinu da zapeva da bi odoleo; Oj večeri, oj slafka čekanja, Oj vi noći moji beli dani!... On sa Stojanoin i Cvetom ;uguje za prvom i jedinom ljubavi. Čista Ijubavi. Čista ljubavna drania slična ono] narodnoj ljubavnoj; Kol'ko je selo goleino Za mene, majko, netna devojke ... On se zavlači u sva mesta gde se čežnja razvija. On je kod Anice u ćasu kad joj prvi put biva jasno za čini je čeznula, onda kad joj čežnja prelazi u bol. On prati Sofku u amam i daje svojoj čežnji maha kao razmaženom detetu. On ie onaj rasnusni ljubavnik Mitka

bitkama u Maćedoniji snažno održali položaje protivu neprijateljskih naleta. Na zapadnom bojištu ostali ste gospodari situacije. Vaši borbeni redovi, koji milu domovinu čuvaju od užasa i pustoši rata, stoje nepokoljebljivo. I moja mornarica postigla je velikih uspjeha Ona je neprijatelju osporavala gospodarenje morima i zagrožava njegovu žilu kucalicu. Tamo pak, daleko od doniovine, šaka njemačkih vojnika brani njemačko kolonijalno zemijište od mnogostruke neprijateljske brojne nadmoćnosti. I u nastupajućoj r a tn o j godinl uspjeh će b i t i na vašoj strani i na strani naših saveznika. Našaćebiti konačna pobjeda. Do srca ganut zahvaljujem vatn u svoje ime i u ime naše domovine za sve, što ste stvorili u toku istekle ratne godine. Neka je svijetao pomen poginulim i umrlim junacima, koji dadoše život za veličinu i bezbjednost naše otadžbine. Rat i dalje traje. Traje i dalje kao rat, koji je nami nametnut. Mi se borinio čeiičnom odlučnošću, nepokoIjebljivom hrabrošću za svoj opstanak i za svoju budućnost. Što više rastu zadaci, što ih inoramo savladati, to uporedo s time raste i naša snaga — n a s niko ne može pobijediti. Mi lioć emo d a izvojujemo pob j edu! Gospod Bog biće uz nas!

Njemački državni kancelar u Beču. Kb. Beč, 1. avgusta. Juiros je ovanio prispjeo njemački držarai kanoelar đr. Michaeiis u pratnji njemačkog državrog podtajnika pl. Stnmraa i tajnika poslamstva pl. Prit* tvvitza. Državnog kancelara dotekal' su na kolođvora mjemački poslanik pl. W edel i grof Walterskirchen, kao zastupnik ministrarstva seol'nih j o lova. Državni kamcelar i jioslanik su se odvezli u njemačko poslamstvo.

Ofenziva protiv Rusije. Car Vilim u Libavi. Kb. Berlin, 1. avgusta. NVoIffov ured javlja: Car Vilim je 31. jula otputovao automobilom iz Mitave u Libavu. Pariska štampa o dogadjajiiua na istočnom bojištu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Ženeva, 1. avgusta. Pariski vojni kritičari označuju rutnunjsku ofenzivu bezizglednom. ,,M a t i n“ piše, da Rumimji nc mogu nastaviti svoje ofenzive. Ruski uzmak, a sam Bog znade gdje će da se svrši, u veliko ugrožava Rumunjsku. Neprijateljska je ofenziva uperena pro-iv Černovica i Jaša. — ,,E c h o d e P ar is“ piše: Oslobodjenje 13u lco-

što boluje od večiie čežnje. On je 11ađži-Toma što u pedesetoj od ljubavnog derta zafuruje fes i raskopčava koliju. On je sav Koštana što peva i igra strasno i ludo. On prelazi kroz sve ere ljubavi, od tihe, skrivene do raspusne, koja u niomentu zaboravlja za zakone društva. Svuda je is;i, topal, voijen i njegova raspusnost čak je simpatična. Ljubavna stras u pripovetkrmia Borisava Stankovića je čedna. Naročito velim to za ove novele skupljcne u „Vreloj krvi“. Čedna, jer je strast čista. istinita, neuprljana lažju, dvoličnošću. Borisav Stanković je pravo dete svoga ktaja zato je i mogao da iznese tu čednu ljubavnu stranu. Tako tiha a duboka, mko skrivena a siina, tako boina a mila, puna istodobno i mile tuge i tihe radosti, prave čiste radosti. Ta čistota i čednost ljuliavne strasti daia je one u divnim tonovima mola naše narodne sevdaiinke. Stafliković je utneo svojim srcem da da slične zvuke. Njegova „Vrela krv“ je jedna velika sevdalinka, napisana bolečivo i opet silno, strasno. Ne osvrćuč! se na neke tnale nezgodnosti njegovoga stiia on je po bojl i po toploti jaik kao i: „Poduhnuše saba zorski vetrovi...“

„Jel'te žao šjo se rastajemo.“

,,U bašti mi zumbul cveta, Ja ga ne berem! Na zumbulu bulbul peva, Ja ga ne čujem! Draga dragom poručuje;

v i n e p o č e t a m a s r e d i š n j 1 tt viasti pitanje je od nekoliko d a n a. List drži, da će onđa doći d» ofenzive protiv Kijeva. Pitanje je. da 11 će se Rusi u^svom današnjem stanju' moći tome da o'dupru. Ruska osveta. (Naročili brzojav „Beogradslrih Novina"), Lavov, 1. avgu-ta. | Lavovski list „Gazette Ltvovt« ska“ javlja, da su Rusi pri svome no> viaČenju iz Tarnopolja stri : eljali 250 lica, Vratolomiio poviačenje. (Naročiti brzojav „Beogradski't Novina' 1 )' Stockholm, 1. avgusta. Petrogradski lislovi javlaju, da su prilikom povlačenja sa položaja kod Se> reta engleski i francuski časuici na ko> ljenima molili ruske topdžije, da svojo topove ne ostavc neprijatelju bez borbe, Ali su mske topdžije prosto pobjegle. N;tredbom ruske vlade je uvedena prevcntivna cenzura za vojničke vijesti.

Ruski haos Poslije ruskog povlačenja. (Naročiti brzojav „Bcogradskili Novina") liaag, 1. avgusta. Petrogradski dopisnik „Moming Post“-a javlja: Sve, što Rusiji sad preostaje, jcste to, da pokuša usposlaviti no.« vu frontnu liuiju. Ta je operaeija već ot< počeia. Gledišta oprobanih zapovjednika, koji su uvijek bili protivni platnu ratova* nja koji je sad izvršen, jor je on zabtijev r ao suviše velika strateška kretanja, po« Činju ponovo da dobijaju svoju važnost, Njima so sad pruža prilika, da popravb zalosne posljedice posljednje zasljeplje« nosti. General Koniilov namjerava, 'da gardi, koja je dala povoda neposlušnosi i pobuni, oduzme sv r e povdastice. Da se uvede smrtna kazna suviše je dockan, jer nisu u pitanju samo pojedine vođjc, nego čitavi pukovi, tako da je raspušta* nje tih jedinica još jedino sredstv'O pra« tivu širenja rovarenja. Opasan položaj u Besarabijl. (Naročiti brzojav „Bro’radskih Novina“)' Bern, 1. - :ta. ,,Times“ obraća naročitu pažn : « položaju u Besarabiji, gdje je stanje raai* redno sumnjivo. U Besarabiji vlada j>oU pima anai’bija. Više od dva inilijaiia ruskih vojniha odlaze svoiim kućama. Kb. Amsterdam, 1. avgusta. Po ,,H a n d e 1 s b 1 a d“-u javlja pe> trogradski dopisnik ,,Momiugpost“a: Problem, koji Rusija ima sad da riešava, nema slićnog u povjesnici. To ni e viševojni problem. Oni, što se povlače, nisu vi> še vojnici, od kojili se časmici mogu na* dati, da će ih prije ili kasnije opet pod-

— Dodji doveče! A đragi joj odgovara: — Ni za gođinu!“

Kao i u narodnim sevdalinkama tako i u Borisava Stankovića svuda ja večita bolna čežnja brižljivo Čuvana, skrivana od dodira svakidašnjice. Zato i osećate njegove ličnosti kao više. Promašena prva ijubav — to je njegov stalni refren, to su njegove sočne suze. „ Opet sam te snevaoi Kako žajim što san ode, te, i ti s niime! Kako bih voieo da to ne beše samo san, san i ništa više. AH hvala i snuli Sladje je snevati nego li zbllju gledati, i gušiti se od navrelih osećaja, uspomena i teška, hladna satnotna života ... Da. sladjl je san, san detinjstva i inladosti; san stare, pocrnele i čadju isptinjene kuće sa velikom baštom ogradjenom tarabom i punom cveča, stanli Šimširova, ispucanih stabala od krušaka i kajsija, s gustim, gustim džbunovima i granjem; san potoka što porei kuće teče pored visokih topola. mladih vrba, brestova i meke, uvek vlažne trave. Pa san toplih noći kad vetar duše i lišće kreće, kad mesec sija a ia obasjane daljine dopire zvon od klepetuša i tiha jcdnolika pastirska pesmai u ,,duduk“, san tamnih večeri, razualina od zidova, turskih konaka. džami« ja. opalih streja sa slepim miševimav vešticama, vampirima I „sajbtia* ma“... San mladosti i srećel Hajde da snevamo: Bili smo komšije. Tvoja majka samo je tebe imala; moja maika sam«