Beogradske novine

Broj 229. Parobrodski saobraćaj za vojna Hca. Izraodju Zemuna, Beograda S Orsavc otpočinje od đamas reJIovan paro brodski saobraćaj za vojna lica. Parobrod polazi iz Beograda svakog ponedjeljnika, srijede i petka u 5 8ati izjutra, a stjžc u Oršavu u 3 sata i 10 minuta. Iz Oršave polazi parobrod svake ncdjelje, utoraikom i četvrtkom u 5 sati izjutra, a stiže u Beograd u 8 i po sati uveče. Parobrodarska objava. Glavna agencija povl. dunavskog parobrodskog društva saopćuje, 'da parobrod „Merkur" od jučer, 19. avgusla ov. god. počima opet u mješov.toj službi na Tivi od Zemuna do SzegOda ploviti. Priznanice za potuoć. Priznamlce za pomoć za mjesec avg u s t izradjene su do broja 5650 t mogu se danas dobili u uredima okražnog zapovjedništva Beograd-grad u Kralj Aleksandrovoj ulici broj 5 u sobi broj 57 od 8 do 10 sati prijc podne. Isloga dana odmali po prijemu piiznanice, prije podne blagajna c. i k. okražnog zapovjedinišlva Beograd-gi a l isplaćuje pomoć. Kako prilikom prijema prizuanice tako i pomoći, potrebno je imati uza se rcdarstvenu logitimaciju, radi ustamovljenja indemt! t! . Beogradski orfeum. Jedna je od majprijatnijih zabava, koju Beogradjani posjećuju u ove divne letnjc večeri — Beograđski orfeum. Svako veče orfeum je pun najotmjenijo beogradske publike, koja uz smijeh i šalu i dobre ,,špricere“ prijaluo se razomdjuje u ove toplc daue, Program je sastavljen jz v!še oda ra.nili tačaka, medju kojima maročim pažnju privlaei Zulejka, orijenlalska igračica, sa svojim vanredno dobrim igralijem. Georg i Gosti Eđler, sa svojim lijepim originalnim duetom, kao i Stella Ferry, mlada dama, koja se prođucira se tegovima, i F r a n cd S t i pka i kći sa svojim akrobatskim aktima zaslužuju svaku pohvalu i priznanje publike, koja ih pljeskanjem svesrdno nagrađjuje. So. I danas u utorak, prodavnica životnih namirnica opštine grada Beograda u BHoljskoj ulici prodavaće gradjanstvu so, kao sljcdovanje za mjesec avgust. Ljtibavna tragedija u Kruševcu. U Kruševcu je kod okr. Kina uposlen kao mehaničar talijanski zaiobljenik Giovanni B o n f a n t i. Zapelo mu oko na Dcsamki Ivančić iz Kruševca, pa joj slao udvarati. Ona je konačno pođlegla vatrenim riječima zarobljenog Talija.ua i stupila s njime u intiman odnošaj. No vatreni Talijan ne ostacle dugo vjeran svojoj ,,dulcineji“, nego se i opet brzo ,,zuljubi“ u drugu: neku Zorku Katić. Razumije se, sau mu jo Desauka postala dosađna, pa ju je počeo da izl),egava. Ovo je Desauku zapeklo i ona u svom Jpubomorstvu i očaju odluči da se osveti svom drskom zavodniku. 28. juia ona svoj naum pretvori i u djelio’ i dočckavši Bonfanti-a, sasula inu u oči razvodjenu sodu za pranje. Bonfanti je ozlijedjen tako da mu je ustrebala liječn čka pomoć. LJbiien kod kradje kukuruze. 19. ov. mj. opazila je straža \16. poljsko-topničkog puka u Topčideru nekog čovjeka, gdje krade knkuruzu. Straža je pozvala čovjeka, da stane. Ncpoznanac se nije htio tom pozivu odazvuti, na što je straža pucala. Kradljivac js teško pogodjen i odvezcn u bolnicu, gd,e je juče umro. IsposLariio so, da je to Beogradjanin Rudolf Panorek. St. novništvo se tim povodom ponovo upozorava, da siraža mora da puca, a.o so nelco ne odazove njenorn pozivu. Stidbonosna zabluda. 19. ov. mj. zamijenila je u Beogradu nastamjena Živka Korakoševvć u zrbnni hocu niineralne vode sa bocom, u kojoj se nalazila escncija sode i gutnula odatle. Povrijedjena je na sreću lako i otpremljena u građjansku bolnicu. Unesrećen kod vršalice. 19. ov. mj. zađobio je vlastitom krivicom na radu kod vršalice 17-godišnji Gjorgje Nušić tešku ozljedu na glavi. Prevezen je u gradjansku nolnicu. Pokušaj somoubijstva. Zbog porodične svadje pokušala je da se lisolom otruje 23-gddišnja Mara Milojević. Prevezena je u gradjansku bolnicu. Nalaz. Nadjena su dva kljuća o'd blagajn'’. Mogu se podići kod c. i k. 'Kapovje'dništ.va Beograd-grad. ^ ■>. Rabijatan posjednik. 4. ov. mj. o’ko 9 sali prije podne došao- je posjednik A. Brunčević iz Bobovika u selo Pebečevo (Nov» Pazar), da traži radnike, koji će mu žeti pSenicu. Susreviš 15-godišnjeg dječka Todora Risantijevića, pozove ga da mu radi: Dječak sc tome opirao, a na to ga Briračević primora batinom. Pošavši s ujime daIje, namjeri se na želeoce Jofle Pavlo vića. Bilo »u tu ione, njih pet na broju. I njih Brunčovlć pozovc, da podju s njime da mu rade. Žene nijesu hljele, a na to je rabijatni gazđa na njih počbo da baca kamenje. žeine se razbjegnu, a tu zgodii upolrijei»i takodje i mali Totlor,

Utorak^pa pobjegne. Saif^runčević Ijut ko zmija pođje l^fcuću Jefte Pavlovića. Ovaj, vtdjevši pi pobjegne i uputi se na opšiinu, da atvar prijavi. — Izaslani loružinici ■ učiniše red i Brunčevića strpaše onkraj brave, da za svoje nasilje odgovara, sudu. Banja Mataruška. Polovinom jula otvorena je banja Mataruška kod Kraljeva« Sad se već nalazi na liječenju muogo gostiju, većinom iz okruga čačanskog, Voćnjaci u kraljevskom srezu. U opštini bogutovačkoj i mataraškoj kod Kraljeva voćnjaci su, naroč.to šljive, slabo urođile zbog toga, što je u aprilu mraz ošurio cvijct. Najviše su s'tradalt voćnjaci po brdima, dok su voćnjaci u dolinama i oni zaklonjeni ocl šume, rodili nešto bolje« Ovogodišnja žetva u opštiui bogutovačkoj i mataruškoj. Javljaju nam iz tih opšlina, da je .ovogodišnja žetva ondje ‘djelimično vee obradjena. Zito je urodilo posve 'dobro; kukuruz je zbog suše nešto oslabio, ali će ipak — jer jo početkom ovog mjeseca počcla đa pada dobra kiša — đati iijep prirod. Isto se tako i knunpir, koji je zbog sušo dosta strađao, zbog zhdnjlh kiša oporavio« Vucl u mjesecu Juhii. Javlja nam prijatelj iz Inataraške opštine, da se oaidjo u mjesecu 'junu pojavilo više vukova. Vuci su đošli iz ! bližnjih plamina i pojedinim seijacima nanijeli dosta velike štete, poklavši im nekoliko komada stoke. Popis stoke u BeoKradL’. Od juće, 20. ov. mj. olpočelo je popisivanje stoke u Beogradu, koje će trajati zaključno do 22. septembra ov. god. Popis če se vršiti na Markovom Trgu u ulici Kralja Aleksandra svakoga đaua o'd 7 do 11 i po sali prije podne i od 4 do 7 sati poslije podne. Svaki sopstvenik stoke ima da predstanc komisiji i da dogna svoju stoku radi upisa i prcgleda, kao i radi đavanja potrebniii podataka o tome, koliko ima kola za vuču i zemljišta ziratnog — za obradjivanje. Fopisu podleže: govcda, ko nji, mazgc, bivoli, ovce i koze — sve bez obzira na starost i pol. Popis će se vršiti po azbučnome prezimenu sopstvenika stoke i lo:

20.

avgusta

A. i B.

21.

avgusta

C. D. i Dj.

22.

avgusta

E. 2. i Z.

23. avgusta

F. G. I. i J.

24.

avgusta

K L, i Lj.

25.

avgusta

M. N i Nj.

27.

avgusta

O. i P.

28.

avgusta

K. i S.

29.

avgusta

T. U. i II.

30. avgusta

C. Č. S. W. i Dž.

Na ulazu u trg svaki sopstvenik! stoke dobiće od naročito postavljemog opštinskog služitelja ulaznu karlu sa rednim brojem i po tome ređu vršiće so pred komisijom prijava i upisivanje. Komisija će po prijemu potrebuih podataka od sopstvenika sioke i po prcgledu stoke upisati ovu u protokol popisa, a goveda će se propisno obilježiti. Svakom sopstveniku predaće se potvrda o tomo, koga je dana i šta prijavio komisiji. Potvrda, pored potpisa pre'dsjeđnika komisije, mosi i pefat uprave opšline Beograda.

lm\m eniaue. OBJAVA. Niže imenovami metalni predme i, sastojeći sa svim ili većim dijelorn iz bakra ili bakrenih legura (kao mesing, tombak, bronza, crveni liv, novo srebro, nikl, tijo, alpaka, argemtin, kinesko srebro, alfenid, pakfon i t. đ.) uzimaju so za ralne svrlie, i to: 1. Sve vrste ručica, šipaka, cijevi, tableto, prstenova i drugih sml-tva za pričvršćavanje i'i vješanje zavjesn, ubrusa, ćilimova, za ukrašavanje ili praktičnu upotrcbu. 2. Plehovi za uglove, ivice, cokle i drugc polrebe, ukra|ij i obloge na očićo na pećima. 3. Sve tablc za fimie, cmblcinf^ grbove, imena, reklame i tnimlii anje (na priiajer po raznim spratovima), slova teža preko 3 cm. visokih, numere fca ključevie i druge polrebo (na primjer za označavamje slauorin i vTata) preko 10 gr. težine. 4. Ukra&i t jpredmeti za učvišćivanje, kao što su kruglje, dugmeta, lanci, prcčage, okviri i t. d'. 5. Ograiie, štitovi i drugi ukrasi, u koiiko nijesu na spomenicima (statuama, pomenpločama, nadgrobnim spomcnicima), dalje oni na namještaju, na predrnetima za osvjetljenje i (na malini predmelima za upolrebu učvTŠćeni. 6. Kutije isprcd peib'. / 7. Mala zvonca ispod 25 cm. u p:osj'.’ku (za ona preko 25 cm. važi naređjenje <xlj. 5. br. 15.376 o'd 1917.), pra j porci i gongovi. 8. Obični pušački prcdmoti i pisaće gamiture kao i galanterijska roba. 9. Lonci t korpe za cvijeće. i 10. Civiluci za vješanjo odijola i Šešira i piislanjanje štapova i kišobrana. 11. Namješfaji za izloge, kao što su podupjraći, nočači, Šipko i t. d. s izu zotkom oblogc porlala. 12. Vodovouni ims!a!acioni matorijal (vontill. siavlno, fasonski pi-edmeti i t. d.) i eleklroinstalaciomi matorijal, kao što su neobložeoo ili izoiovane bakreno žbe. kablovi, pritege i t. d. ,

BEOGRADSKE NOVINE 13. Okovi i drugi dijelovi na prozorima, na vratima i prozorima, dulje predmeti od čistog nikla i niklom plalirani čelični plehovi ili od aluinimijuma, i to: Svi predmeti za đomazluk, za kuvanje i trpezu, uračunavajući’ ovamo i posudje, jediia i kade, naročito kujundžiske (Giirtlerware) izrade, izuzimajući električne aparate za kuvanje. Svi ovi predineti smiju se do 1. septembra ov. god. prodati c. i k. stanici za prikupljanje metala u Beogradu ili po okružnim gradovima. Prodaja 'dragomo komo kao i prerada tih predmeta zabranjena je. Neće se uzhnati, te se zato. i n<$ trebaju prcdavati predmeti: 1. koji su samo pomesingainJ, pobakrovani ili poniklovani, 2. koji su bakrom ili bakrenom le* gurom samo pre\mčeni, 3. koji su od bakra ili bakrcne legure, pa su rukom kovani, gravirani, cizelirani, giljoširami, najedam ili tanširani. C. i k. vojua glavma gubernija. NAREDBA OD 16. JUNA 1917. o dužnosti prijave isplate o d r e d j e n i li d u g o v a. Na osnovu najvišom vrhovnom zapovješću datog mi ovlašćenja Njegovog c. i k. Anoštolskog Veličanstva za sve oblasti Srbije, koje se nalaze pod austiougarskom vojnom upravom, (naredjuj? s •: §. 1 . Dužnost prijave. Isplata odredjenih dugova mora sc prijaviti vojnoj giavnoj gubcrniji prema određbi ove naredbe. §. 2 . Liea, obve/ana na prijavu. Prijavu je dužan učiniti svak? dužnik, koji je stanovao n oblasri sadanje vojne glavne gubernije u Deogradu prije 9. oktobra 1915. godine i od koga jedan austrijski, magjarski ili državljaniu s monarhijom savezne države, ili lice, koje u monarhiji živi, ima u vremenu isplate kakvo potraživanje. §. 3. Za prijavu obavezne isplate. Obavezna je prijava za sve isplate, koje su većc ođ 200 kruna, bez onzira na lice l mjesto stanovanja povjerioca. Dužnost prijave nije isključena, ako sc isplata u iznosu vcćem od 200 kruna otplaćuje istorn povjeriocu djelimično u manjim svotama. Vrijeine I jnićšto prijave. Prijava se mora učiniti najdocnije četrnaest dana poslije ispiate; ona se mora podnijeti vojnoj glavnoj guberniji (središte za promet robe). §. 5. Obiik i sadfžina prijave. U prijavi mora bitj označeuo ime (tvrtka) dužnika, koji vrši isplatu, ime (tvrtka) povjerioca, kome .se isplata čini, dan isplate i isplaćena "svoća. v Prijava se^ .pmže vojnoj glavnoj guberniji podnijeii usmeno, pismeno ili posla'ti Foštom ti preporučeinom pismu. U slučajima, koji zaslužuju obzira, usmenu prijavu može primići okružno zapovjedništvo onog mjesta, ii kome prijavnik živi. Usmene prijave će se uvesti u zapisnik. Pisinene prijave ili zapisnik mora prijavnik potpisati. O prijavi, koja se nsmeno učini ili se pismemo podnese, izdaće se prijavnilm pismena potvrda. §. 6 . Oslobođjenje od hiljega i pristojbi. Prijave i potvrde (§. 5. IV. odsjek) ne podleže biljegovini. One su oslobodjene i poštarine, ako je na obmotaču stavijena napomena ,,po z.vaničnoj naredbi". §. 7. Izuzetak. Ispiate središtu za zašlitu povjerilaca izuzimaju sc od dužnosti prijave. §. 8 . Kazna. Prestupi ove naredbe kaznićc se, po ođredbi naredbe vrhovnog vojnog zapovjednika od 22. jula 1916., Zbor. br. 27, novčano do dvijc hiljade kruna ili zatvorom do šest mjeseci. §. 9. Stupanje na snagn. Naredba shipa na snagu onog dana, kad bude obnarodovana. Barun Rhemen, g.-puk. s. r. Ovdje se ima primjctti još ’ovo: Po ovoj naredbi obvezana jo svaka osoha, koja je prije 9. oktobra 1915. fmala svoje sjcdišto u vojnoj glavnoj giibemiji i medju čijim se povjeriocima nalazi drŽavljanin Austrijf’, Ugarske ili ko.e drage s monarhijom u savezu stojećo države ili osoba, koja živi u monarhiji, da svako plaćanjc đuga, koje premaša svolu od 200 knma, ili plaćainjo na račun takvog duga pod prijetnjorn kazne pr!ja\-i načinomi i u roku naredbom prop sai.oai. Od ovc prijavne dužnosti os’obodjana su samo plaćamja centrali zi ; a štitu povjerilaca. Kad dakle na primjcr jedaa trgov :c u Boogradu ima srpske, ugarf ko i njomačke povjerioce i jednom od svojih srpsldh povjerilaca plati 250 kruna, on mora to plaeanje da prijavi. Plati li ou jednom svome ugarskom ili nemačkom povjeriocu n. pr. 800 kr., on, je Ukođjo obvez,an, da to piaćanje prijavi, a os o bodjen je od to prijavc samo onda, ako so plaćanje izvrši u mke cenlrali zaštitu povjerilaca.

21. avgusta 19IK Kroz Albaniju do Krfa. PATNJE SRPSKIH IZBJEGLICA ZIMI GODINE 1915. (Iz knjige Ljublše Valića „Doživljajl narednika Miladir<a“.) (Nastavak). Kroz tihu noč čuo se saino topot konjskih kopiia, koje su udarale u smrznuto bla.o na drurnu i poim.ila daleka grmljavina topova. To je bila borba oko Mitrovice i Novog Pazara... Dobismo naredbu, da se zadržimo u Suvoj Reci. Drumom, koji vodi za Prizren, išla je neprekidna povorka kola, pešaci, konjanici, ženc sa decom, bolesni vojniei; sve se to lagano kretalo po blatavom i razrivenom putu. Pored druma, na po nekom kamenu seđi žena sa detetom na ruci, ili neki vojnik, sa previjenom rukom ili glavom. Nema žagora, nema vike. Sve mirno i ćutljivo, kao da ss svakomc navaiilo na dušu čitavo Lrdo. Pojedina odjelenja ulogorila se sa obe strane rečice, Koja tuda protiče. Čitavo polje prekriveuo komorskim koliina. I Ijudi, i stoka, jedva dočekalt, da se malo odmore. Našlo se u okolini i maJo stočne Iirane, te se dalo pregladncloj stoci. Vojne stanice, koje su dosta dockan dobile naredjenje da spreme sve, što je potrebno za vojsku, nakupile su nešto brašna i mesa, te vojnici dobiše po nešito, tck koliko da povrate dušu. Nu tri mesta u Suvoj l?eci, davao sc lilcb vojnicima. Svakome se da po komad lileba ili proje i sira i narediuje, da ide dalje za P r i i r e n. Bolesni vojnici mole, da ili smeste, gde bilo, da se malo odmore, ali kad saznaju, da će se i ođavde, sutra ili prckosutra krenuti sve, oni i sami idu, grabeći, da što pre dodju do Prizrena, verujući, da će onde zateći bolnicu i liege, ili bar skloništa i hrane. Tereitni automobiii, koji prenose municiju i teške ranjenike, tako su prcpuni, da na prvi pogled izgleda, kao da su natovareni džakovima, a ne Ijudima. Vojnici u njima, mole samo zalogaj hleba, ili čašu vode, ali ako iin ponudiš da sidju i da jedu, oni odmahnu rukom ili glavom, ali ne silaze. Bolje i gladan, nego napustiti mesto. Jedno odelenje štaba, koje je sutradan stiglo, našlo je samo jednu košaru, gde se je moglo skioniti. Kada su se u nju smesitili, bilo i.h je premnogo, tako, da se je patos provalio i oni svi rropali u odelsuje za ovce. Srećom nije bilo visoko, te se ne ćesi nikakova nesreća. Svakoga časa beda je počela bivati veća, i Suva Reka dobi vrlo brzo izgled Prištine. Već sutrađan naše zaštimice stuiše u borbu sa neprija'eljem oko t i p 1 j a i na ograncima S a r PI an i n e. I’otmula grmljavina topova, opominjala nas je, da buđemo na oprczu i svakoga časa spremni za put. Oko podne dodje naredba Vrhovne Komande, da se sve jedinice saobraze „Brdskoj iormaciji“. Za sve nas „Brdska formacija“, beše nova, nepoznata reč. Svi je primismo sa nepoverenjcm, nazirući neko zlo, koje se iza nje krije. Već posle podne, bila nam je naredba potpuno jasna. Po poljatii poeeše da se lože velike, ogromne vatre, koje su jedno za drugim gutale: k n j i g c, a r Ii i v e, nepotrebnu drvenariju, pai posteljne stvari. Veliki plamcnovi i ogroman dim, nađneo se nad logorima i celim poljem. Vojnici oknpljeni oko vatre, bacali su jednu po jednu stvar u vatru i posmatraii kako je plainen obuzima i guta. Sve je išlo mirno i rczignirano. Vojnici su sagorevali stvari, za koje su znali, da su potrebne, ali nisu za njih imali ljubavi. Sasvim dritgi izgled dobi sve, kad se u vcče saznade, da jc došla nova narcdba, kojom se, kao naredjuje, d a s e cevi topova zakopaju, a sva t o p o v s k a d r v e n a r i j a s p a 1 i. Kao električna struja prodje ta vest kroz sve vojnike. — Zar naše topove, našu jedinu odbranu da spalimo? Kome je to na um palo ... taj ne zna šta je *op. — Zar kod tolike zaprege, da spaljujeino topove! A ja sarn ili na svojim Iedjima vuko ha Bitolju i Bregalnici! — Bre, pa zar vi to verujete? Neko sc našalio, a vi primill za gotovo! Vi ste deca, ili budale! — Tako je! Kakovo spaljivanje topova! I svi se-s!ožiše u tonie, da je to samo ncčija šala, i veselju ne beše kraja, kada, posle jednog sata shže naredba, da se ceo divizijon krene ti P r i z r e n. Ceo odred je pomagao, da se konji očiste, oprema pregleda i zaprega dovede. Kao majka, kada sprcma jedinca u kolo, pa mu č.is natnešta jelck, čas povlači košulju, da se lepše vidi vez, tako su svi neŠ'o nalazili, da oćiste, ili namcste na topovima i zaprczJ. Kada je koitiandant diviziona, podpukovnik Mirko, izišao na konju, da obidje sve baterije i da vidi jesu li spremiii za polazak. pa im viknuo: „Pomozi Bog, voinici"! odgovorili su vojnici: „Bog ti pomogao'M tako gromko i Jcdnodušno. tako dirljivo. da su

Strana 1. vojnici, koji su bill zauzeti oko spaJft* vanja nepotrebnili stvari, počeH đSf grcaju, t Itradom jedan od drugoga. da; brišu suze. Svima im je izgledalo, kad da su svoju artiljeriju, svoje topove 1 spasli iz neke teške i vciike opasnostiJ Divizoni se krenu. Topot konja i tut-< njava orudja, mcšala se sa uzvicima i pozdravima vojnika. I sve dok se divizijon ne izgubi iz vida, staiai: su vojnici i gledali za njima, kao štc bi gledali za dragim rodjakoin i prijateljem, koji je uspio da se ukloni od opasnosti. Tu celu noć vatre su gorele f osvetljivale Jogorišta, na kojima se video samo po neki šator. U zoru nas probudi jaka i mnogo bliža grmljavina topova. To debanžovei i poljaci, na’ Dulje-hanu, počeše da pozdravljaju neprijatelja. Počeše žurLii sa spaljivanjem stvari. Oficiri, pregledajući izdvojcne stvari, koje su podoficiri i vojnici odvojili, da ponesu, nasmejaše se: Ni četvrti deo od toga nemože sc nositi, jer r i sva kola, i konjska i volovska, m or a j u s e s p a 1 i t i. Sve što se do sad nosilo na kolima, mora se natovariti na. tovarue konje, a poneš'io i na volove, i tako nositi. Spaliti kola! Ta vesi bila je još strašnija; još tcža, nego spalili topove. Jer dok su za topove vezane uspomene rata i borbe; dok su topovf verni i pouzdani ratni drugovi, dotle su kola, koja je vojnik dovezao sobom u komoru, od svoje kuće, deo njcgove kuće,^ deo njegove duše. Sve žurenje i oštre zapovesii nisu mnogo pomagale. Spaljivanje kola išio je vrlo sporo. Svaki jc liteo da spase nia jedan delić, samo da ima uspoinenu na svoju kuću... Naslonjen na svoja kola stajao je Ostoja, zamišljen i tužan. Sva kola, osim njegovib, behu več rastočena ( pojedini njihovi delovi goreli su s<» praskom i diinom. On još nije kola ni taknuo, i ako je dva tri puta hteo da počne, da izvrši zapovest. — Sia je s tobom, Ostoja? Zašto si stao, kad znaš da se mora hitati? Nisu od zlata, da ih toliko žališ. — Nisu od zlata, odgovori on, i pogleda me kroz suze — ali đa su ođ zlata, nebi mi bila milija... Kako da ih ne žalim, kad mi je sva sreća u životu sa njima u vezi... To su bila najlepša kola u selu. Radio ih jc čuveni Mija kolar iz šapca, a moler Mata, uzeo nii šest dukata, da iii ovarba i išara. Eto petnajest iin je godina, a izgieđaju, kao da su lane pravljena... ali ih ne žalim zbog toga. Ako se živ t zdrav vratim, načiniću isto takva, pa i bolja... Ali na njima se prvo povczla moja S m i 1 j k a, kad smo pošli na venčanje. Sa njih je ona sišla u mojU kuću... pa mi se čini, da nju saranjujem,. kad kola gorim... Pa moj J o v a, moj prvenac, na njiina jc vožcn prvi put crkvi na krštenje... I na njih je kanula sveta vođa, sa bosioka, kad je popa krštavao moga Jovn... i jecanje mu prekide govor. — Pa neka drugi rastočc kola 1 neka ih spale, rekoh, tek da ga ulcšim. Ali njega to kao da jcš više zabo!/. — Nemo, naredniče, nemo, živ ti sin! Ja ću sam. Jer kad bi video drugog, da ih kida i lomi, mislim da bi ga ubio ... a ovako, ja ču sam, jer se mora. On poče lagano rastakati kola i kroz suze šaptati: „Kućo moja, živole moj... Smiljo, dobri moj družc, budl mi ti živa i zđrava sa našom đecom ... Ostoja će lepša 1 bolja načiniti, kada se vrati...“ i poče kradom kroz sitze ljubiti svaki komađ, pre nc što ga n:i vatru položi. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Austrijski večernji izvještaj, Kl). Beč, 20. avgusta. Iz glavnog stana za ratnu šhunpii javljaju: 11. bitka na Soet traje daljc nesmanjcnoui žestinom, na« roćito na Vrhu i južnozapađno od Kostanjevice. Dosadašnji je tok bitke za nas dobar.

Proslava Sv. Stjepana u Budimpešti. Kb. Budimpegla, 20. avgusia. Proccsiji, koja je đanas kao na dan Sv. Stjepana ovdje održana, prisustvovaJo je i Njegovo Veličanstvo, kami ;svi minislri. 6 mjeseci neograničenog podmorničkog rata. Kb. Berlin, 20. avgusta. VV o I f f o v u r e d javlja: U mjosecu j ti! u potopljeno ie ratnim mjerama središnjih vlasti ukupno 811.000 brutto registarskih tona. Time kao i naknadfio poznatim ra:nim gubicima u visini od 13.000 brutto registarskih tona uništono je u prvoj polovici godine, od kako toaje neograničeni podmornički rat, ukupno 5,495.000 bru:to rcfiistarskih tona za neprijatolje korisna brodske zapremine.