Beogradske novine

iziazei

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojavl:

U DM|ra4a I c krajivHaa afosjakiulhi otf 1 .1 kr. (ota pa clj.nl otf. . . 8 fcolin U HriaUkol-tltvoalJI, Bonl-IIaroi|OTM I DalmaolJI po aljoal atfj. . . . . .10 haloro lnaa oro| patfralja pa oljool otf. . . .12 fcilira i t i OglasJ po cljeniku.

MJaaaBna pratplatat

0 8oo»ratfa '• »raj U

ratfit I o krijtrfiai uno ijatfooto atf kr. Ma ra bejna I atMaapaMa. . V — • jratfu oa doatavoo. o KM .... t'PA U Hrralikol-IJaronlJI, Ikoaal-Uirtapnral I OalmaolJI 9 #r) Uatldllm krsjorlma kuilri-uporrkioumrkii* 3'U Inoslnoilru « 60

Urednifitvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. brcj 10. Totefon bro] 83. liprm I primanjs prefplato TopliSln venac bro] 21 Teiefon bro] 23, Prlmanje oglau Kneze Mlhojle ul. bro| 38. Teiefon br 248.

Br. 241. *99?=-im _ ... j ..

BEOGRAD, nedjelja 2. septeinbra 1917.

Godina III.

Odbijeni su i novi žestoki talijanski napadaji na Gori sv. Gabrijela. — Osujećeni srpski napadaji na Dobropolju. I opet potopljeno 48.000 tona neprijateljskih brodova.

<le zagrozi ralom i osvajanjem. Meiljuiim imadc muogo dokaza, da jo Njemačka odirila imiogu zgodnu priliku, g'dje je mogla da uslalu sv r oje 'dauašuje ucprijalelje. Poznaia je stvar, da su za vrijeme buiskoga rata današuji save/.uici Engleskc, Prancuska i Rusija, koji su onda još liili ujezim 'najljući protivnici, ponudili Is’jemačkoj savcz protiv Eugleske. Car \\'illielm II. jc ovu ponudu o'dbio. Pozna'e su careve riječo o Englezima: „Krv ni je voda!“ Da jo Njemačka htjcla osvajati na istoku, imala je za to dovoljno prilike za rusko-japanskoga rala, kad niko ne bi litio, a no l»i se bio ni usudio, da joj sAin pri tome smeta. Ali Njemačka nije htjela, da izrabi ovu priliku. Poslije uništenja mske vojske u Mandžuriji brzojavio je njemački car ruskom Nikoli II: „Ruska žalost je i njemačkn žalosl l" Papinski prijedlog za mir. Odgovor amerlčke vlade na papinsku notu. Kb. Amsterdam, 1. septeinbVa. Odgovor američke vla'de na pajunskii notu glasi: Svako srce, koje strašnim ratom nije zaslijepljeno i otupljeno, mora da bu'de dimuto apelorn Njcgov r c Svetosli Pape, kao i Njegoviiu željaina i jakim bumanim i plemcnitim razlozima, koji su ig:a na njegov korak ponukali. Mora so nužno željeti, da po'djemo putem mira, na looji nas papa vješliin r.agovmranjem upućuje. No bila bi lndosl. da se po’dje tim putem, ako on uistmu ne vodi 'do mira. Naš se odgovor mora temeljiti na toj tvrdoj činjenici i na ničem clrugom. Nije poželjno.samo obustavljanje borbi, ncgo sigurau i l.rajan mir. Ov r a so borba na život i smrt ne smije 5oS jeduom ponovili. Mora biti sivar trezvenog prosuđjivanja, 'da se protiv toga osiguramo. Njegova Sv r ctost u glavnom prcdlaže, 'da se povrati status cjuo aatc belluin i da se na'dje put do opšteg opraštanja, razoružanja i spoiazmna izmedju naroda na osnovici primirja obraničklh sudov'a; da se dalje isto takviui sporaziunorn dodje do sloljode mora, le da se teritorijalui zalitjevi Francuske i italije, zakučasli balkanski problem i ponovo uspostav'ljanje Poljeke propusti pomirljivoj nagodbi, koja bi u novoj alniosl'cri takvog mira bila moguća i koja bi se osvrtala na nastojanja stanov r ništv r a, čije političke sudbine i plemeuska sro'dsha lcod toga dolaze u obzir. Očilo je, da se ni jedan 'dio ovoga problema ne može da provc'de, nego samo u tom slučaju ako bi uspostava slnliisa quo ante pružala za to čvrstu i zadovoljavajuću osnovku. Cilj je ov r oga rata, da se slobodni narodi svijcta osloiiode ugrožavan;a jedne snažne vojničke sile, kojom upvavlja neodgovorna vlada, koia u tajuoSli ide

za svjetskom viasti i koja jc na izvcflcnje ovc svpjc osnove pošia bez obzirn na svete obaveze ugovora i dugo postojcćili i na snazi održanili temeljnih prim cipa modjunarPdnog načeia postufauja i časli; sila, koja je za rat izabraia svoje vlastito odre'djeno vrijemc i koja je izvela svoju osnovu grozno i iznenadno; sila, koja so ne drži zakona ni istine, koja je voliki koniinont natopiia potocima: krvi ne samo vojnika, nego i nekrivih' žcna, djccc i bespomoćne sirolin’e i koja sad k’ao razoča aui ali nepobijc'd jen i ueprijatelj stoji ti borbi sa četiri pcline svijela. Ta sila nijo njemački narod nego nemilosrdna gospo'Jaiica iremačkog narođa. Nije nasa stvar kako je onaj veliki uarod 'došao pod njenu vlast ili kako se s gotovošću podvrgao viadavini njenih ciijeva, ali je naša stvar, da istorija o:sta'> log svijeta ne zavisi dugo o’d vršenja te siie. S takvom šilom razntčunali se mirom, po prćdlogu Sv. Oca, značilo bi, koliko rni možemo sagledati, 'da ona poiice vo zađobije svoju snagit i da obnovj svoju politiku. To ln’ izazvalo jiotrebu ustanovljavauja neprijateljskih kombira ija narofla protiv njemačkog naro'da, i doveio l)i dotle, 'da se novorodjena Rusija ostavi da u ratu budo izložena nniogim lukavun mješavinama i sigurnoj proti\> revoiuciji, koja bi bila izazvana mnogim' zlim nticajima, na koje je njcmačka vlada navikla svijel. iMože li se mir osnivati na ponovnom uspoštavljanju njene sile i njene časne rijeci, koju bi oua prilikom ugovora pomirljivog karaktera založila? Odgovorni državnici moraju sa l uviditi — ako to nisu vcć i ranije — cta nikakaV mir ne možc iiifi sigman na prfvrednim i političkim Ograničenjima, koja se osnivaju na osvcti i' imaju za svrhu. da je'dnc narode povladjuju a drugc da zapostavljaju. Američkom narpdu je carska njemačka vlada ppčinila nesnoš'jivp ucpravde, aii on ne žcli da vrši oclmazdu prerna njemačkom narodu, koji je i sam u orom ratu. icoji se ne vodi po njegovoj volji, nmogo izdržao. Američam misle, da se mir mora osnivati na pravima naroda, a ne na juavu vlada, na piavima veiikib i malih uaioda, s'abili ili moćnili, na njiliovim podjednakiin pravima na sloboau i sigurnost samovlaoa vinc i u učešću u privređnim mogućnoslima, losnovanim na pravičmm usloviir a koja svijet pruža, podrazumijevajući tu i ujemački narod, ako prizna ravnopravnost a ne razbira o vladavini Probni kameu svakog mirovnog jdana je dakle ovakav: Oslanja’ li še taj plan na dobru volju svib naroda, kojiii so to tiće, ili samo na riječi jcđne Ijcs* nogrude intrigantske via'de s jiMne i gni* pe slobodnili naro'da s đruge strano? To je probni kamen, koji dodirujc jezgru

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. ICb. Beč, 1. septembra. Istočuo boiUte: Sjeverozapadno o'd Fokšana otele su njemačke četc neprija'cVu nuiovo jedan žilavo branjeni viainski položaj. Kod Husialj'na i Tarnopo 1 ja o‘dLijena su ruska krstareća od elen a Talijansko bojištc: Jučc prijo podne nije na Soč'i 'tlcšlo flo nikakvih većih borbenih d'e'atnošfi. Poslije potlne rasplamtjela se izmedju Tolmina i Vipavc na muogim m ; estima bitka iznova. Sjeverno od Ka’a, Jkod Ma'doni-a i kod Britofa otlbij o n i s u j a č i t a1 i j a n s k• i n a p a d a j i. Kao i prošlili dana i opet je Gora sv. G a b r i j e 1 a bila pozorištem ocorč c •e Lorlie. Od sjevera i zapafla prodi a i su brojem daleko na'dmoćniji napadač, protiv našo iirabre posađo. Težište borbe nslaziln so na sjeveraom dije'.u Gore. Naša nad sv r aku hvalu uzvišena pješadija. suzdrža 1 a je sve naoada’e prclazeći često sama na protiv napađ. Ko'd Gorice i u Vipavskoj ’doiim navalio je pojeklinačno neprijatelj idše puta jioslijo žestokih topnčkih prepada, Ico ji su s v i g 1 atk o o’đ b i j en 1 . Isločno otl G o r i c e, zarobile su naše Rapadne čete, zauzov jedan dio neprijateljskog rova, 6 ialijanskih časnika, 140 vojnika i zaplijenile su 4 mašinške puške. Trst je i opel bio ciljem lalijanšk’Ii iVazđušnili napa'daja. Bisluipska palata je idštećena, NačeJnik glavnog stožef’a.

Kornilov i CDifson. U poliričkoin natjecanju izmedju iKci euskog 1 Kornilova čini sc da je na 'jjosljcdnjoj državnoj konfercnciji u jMoskvi ostao Korniiov pobjednikom. Prema vijestima neutrainih novina riidovoljeno je zahtjevu vrbovnog zajpovjednika, da se smrtna kazna uve,jde i u pozadini, da se ukiue pravo sastajanja, a u isto vrijeme i svečauo bbjavljena amnestija. Čini se, da je na taj način Kornilov praktički uveo vojnu diktaturu, i ako se njegovo ime još zvanično ne spominje. I na taj način mnogo slavljena ruska revolucija jc iiostigla protivni cilj: uspostavljen jo 'opet apsolutizam sa svirn strahotama nekadanjeg carizma, a sve to mora da još više boli siromašni zavcdeni narod, jer sila danas leži u rukama političluh Bmutljivaca, koji znadu da su kratkog vijcka, pa bez vladalačkog ponosa i .veiičinc nijesu drugo nego plaćenici „prijateljskijeh" država. 0 ovo šesi nijeseci, od kada su se ođ Sjevernog pa do Crnog mora razviii crveni barjaci slobode, može Rusija poslužiti kao

Podlistak. Dragoslav Stojanović: Na današnjem Dorćolu... Dorćol! Kako ta pokvarena turska rcč D o r t j o I„ koja znači četiri puta ill sokaka. čudno zvuči . za nas, koji znamo šta znači sve za nas ĐorćoL Dorćol je za nas kao kakva panorama, prirodna i istorijsica. Njegove poslednje kuče zapljuskuju valovi Dunava, čije mu vodc, kad bistre, kađ smutue, otimaju pogled na dalekti neUoglednu banatsku ravnicu... radjanje ii zalazak sunca, fijukanje oluje i bort>u valova i vetrova... No koliko je Ovaj sadanjl kraj Beograda, a nekada i 'sami Beograd interesaaiau sa svog prirodnog položaja i lepoga izgleda; itoliko Je on znamenit i sa svoje istoirijske prošlosti, jer se po vestima što Sli imamo iz uajstarijeg vremena, može 'smatrati kao kolevka i same varošl Beograda. Od onog Istaknutog položaja, koji fe vladao Savom i Dnnavom, od meBta na kome je nekad stajao rimski kastel Slngidunum, cd velikog i inalog grada i Kalemegdana, prvi počecl same varoši Beograda pojavili su se na —. Dorćolu. Pre trldeset i nekoliko godina natijen je pri kopanju temelja jedne kuće na Dorćolu jedait klaisičtm svedok iz doba prvlli daua postanka Dorćola; to le bio sarkofag, joŠ iz ranog Iirišćan-

najbolji primjer, koliko mogu uniŠtiti jednu zetnlju sumnjive egzistencije svojiut sanjaina o krivoj srcći i slobodi. Ruska revolucija untštila je ruski narod privredno, poiitički i vojnički. Ona jc uništila sve bogove prošlosti, a na njihovo mjesto ogrnula inirpurnim plaštom zemljanc idole, i ovo djelo čistog neznanja i beznačajnosti je porugljiva parodija na način kako se pravi povijest. U ovaj čas sve se okupilo oko imena Kornilova i bko onog oblaka zvjensJva i lukavosti, lcoji ga okružujc, a sve to prikazuje tt pravoj slici u čemu sc sastoji želja za demokratizacijotn kod naših neprijatelja. Li prkos tome nastoje odgovorni tt logoru neprljatelja središnjih vlasti, da ovu demokraciju predstave kao jedini lijek ovom svjetskom ratu. I doista čucio je od slučaja, da se upravo u cvaj čas. Icada Rusija umire na sretnim posljedicama svoje slobode, javlja, pfeko mora mudri angjeo mira \ViIson l praznim svojim frazama govori o pravti samoopredijeljenja naroda i ncodgovornim vlađama, lcoje stt skrivilc ovaj svjetski rat. Predsjedttik Sjevernlh Američkih Di-žava čini se nijem i slijep, prelazi preko potresnih rezultata svoje doktrine o slobođi i nastavlja 11jepim riječima, da govori o vladavlnskim temeljima, onim istim, lcojl se danas sami ođ selic ruše. U svom ođgovoru na papu razlikujc \Vilson vlast, koja imaide na svojoj savjesfj ovaj svjetski ra't, i narod, „koji se je samo na vrijeme podložio njezinom gospodsr.vu“, pa tt isto vrijeme izjavijuje, da on rijeS ove vlasti ne može priiniti kao jamstvo za mir. Na drugotn mjestu priznaje predsjednik Utiije, da središnje vlasti imadu prot'iv sebe čefiri petinc svijeta, preina kojemu stoje kao razočarati ali još nepobijedien neprijatelj, ali kraj toga on ne tnlsli od kuđa snaga ovim podjarmijenim narodinu, lcoji i ako brojem mnogo slabiji drže kao jedan čovjek prevlasf na svhn bojištima. I on,' veliki mislilac i logiear neće da satn sebi stavi piianje, lcako su ovi narodi, lcoji su se samo na vrijeme podložili gospodstvu, mogli da izvojuju najsjajnije pobjedc, i on neće da dodje do zaključka cla su ovdje dtžava i naro ipak jedno i da je otađžbenička ideja nešto uzvišena. Jednako je mogao Wiison i ako ne kao profesor istorije, a ono kao narodni psihoiog, uvidjeti, da demokratska rabota n zentijama njegovili saveznika, jer je bila lažna i neiskrena, ipalc nije mogla da dovede do one impozaii'tne zajednice, koju on medju re'cima priznaje svojim neprijateJjima. Medjutim čini sc, da predsjednik Unije nije toliko kratkoviđan lcoliko izgleda. Moguće on jasno vidi i umije

stva, koji je onda bio vrlo c’obro oeuvan i do skora bio je na čuvanju u Narodnom Muzeju. Reljef na njemu pokazivao je osobenih crta u svojim pojedinostima, te je važio kao jedan od vanredniit starih spometiika. Gotovo o samoj varoši Beogradu, upravo o Dorćolu spominjc se tek od 1405. godinc, gdc Konstatitin fi1 o s o f priča o proširenju grada sa „predgradjein“, koje je bilo van gradskih zidova na Dunavskom tiagibu, u najsevernijem đelu današniega Dorćola. Cak oko 1570. godiuc jedan putopisac opisujući Beograd veli: đa izvan utvrdjene varoši ima priličtto turskih, jevrejskih i srpskih kuća na d u n a vs k o nt kraju, i da je varoš otpočeia, da se puni dućanima dubrovačkih i drugih trgovaca i t, d. Ali već u :o vreme počeli su da se podižit i ostali krajevi Beograda na Savi, u bari, i oko prve polovinc današnje Knez Mihajlovc ulice počcvši od Kalemegdana. Što jc vanredno.interesantiio prve Icrajevi Beograda: na Savi, u bari, i oko Dunavu žive sami Jevreji, koji su i do današnjeg dana najvećim delont stanovnici Dorćola. Za vreme prvc vlade Kneza MiIoša nije bilo ni jednc jevrej$ke kuće ma gde u varoši osiin na Dorćolu na Dunavu. Dorćol je docnije u prvo vrente bio glavni centar svih većih zgrada. Cuvena opštinska kuea sa sat-kulotn bila je u sadašnjoj Dušanovoj ulici, koja je u to vreme, za vreme princa Jevdjcnija bila glavna ulica u „nemačkoj"

da čita savretnenu povijest, ali ga pia- i ši njegova vlastrta savjcst da to prizna. | Pošto su sportizumne sile za vrijcme trogodišnjeg raita sKvorilc Jozinlcu o svetim pravima čovječmstva, i :ora da i on duva u njiliov rog do posljednjega, da već od prvog početka tic bude prilcazan lcao pobijedjcn i blamirau. Wilsonov odgovor papi dokumenat je čovjeka, koji nastoji svom snagont da spase svoju časf, jer zapravo on sam više ne može vjcro'vali svojim vlastitim riječima. To je sudbina svalcog čovjeka, Icoji osjeća da jo prepoznat i atkriven.

Pitanje krivice. Ko je joS sumnjao, dali sit sretlišnje vlasti ili sporazum lciivi ovom svjelskom ratu, rnogao je da steče svoje uvjcrenje, kada je pročitao izjavu prijašnjeg načelnika stožera pri vrbovnoin rttskoni zapo’vjedništvn generala J anu š k ij eviča u parnici protiv bivšeg ministra vojnog Suhomlinova. Kraj svega siinog zvaničnog materijala, kojini 'središiv'e vbisti mogu uvijek dokazali, 'da je njima nametnut rat, kod čega su sporazumne vlasti znale vješto da gurnu napriie'd Rttsiju, dolazi još izjava generala Januškijeviča iz kojc proizlazt, da je optuženi ruski miifistar vojfU jednostaviio lagao caru, samo da može vcć započe'.u mobilizaeiju provesii, pa su oiitla, 'da prikriju Suhomlinovijevu laž, carevi savjetnic.i preko noći nagovorili cara, tako cla je ovaj iconačno ne samo odobri'o ra'd svoga ministra vojnog, što više, on je njemti izrazio svojo priznauje za brzo sprovodjenje mobiilzacjje. Pitanjcm krivicc bavio se u jetlnom govoru i socijaldemokratski član njemačkoga Reiclistaga tir. E'duartl Davitl, kojeg je nn 6. jutta ovc podinc 'držao u Stockh'olmu prodr. bolan'dsko skandinavskim mirovnimlidaochitelom. Ovaj govor izdnlo je salda pafcdfljednišlvo sorijal-demokratske stranko U njcmačkoj kao letaku nakladi berlinskog orvvartsa,“. Dr. David pripatia umjerenom lcrilu socijaldemokratske stranke u Reiclistagu. Na kratak i jasan način dokazuje ovaj političar, da nasrellišnje vlasti nc pada krivica zbog rata i da sre'dišnje vlasti nijc3u litjele rat. Mi sami smo vcć više puta naglasili, da bi bcčki i berlinski kabinet bio vodio ili kažnjiva ili lu'du politiku, katl bi 'doista težio za impevijalistićkim cfljevima. Austro-Ugar.-ka i Njemačlca propustile su mnogo lijepili prilika u ix>sljednjib 'dvadesel gotlina, gdje su mogle da unište svoje sadanjc noprijatelje. Saglasno sa ovirn mišljen'em p’išo tlr. David: „Nema’dokaza za tvrtl; nju, da je Njemačka btjela zloupdlrijebili I sv r oju vojnu snagu, samo tla svojc susje-

varoši ! tako zvana palata princa J e v d j e n i j a, koja je služiia kao rezidencija carskim namesnicima i vojnhn zapovjcdnicitna Srbijo, najpre prrncu Aleksandru V i r t e m b e r šk o tn. a docnije gjeneralima grofu M ar u li i grofu Glivijeru V a 1 i s u. Docnije za vreme prvili horbi oko oslobodjenja u Srbiji, Dorćol je postao mesto, koje su počeli, da naseljuju srpske vojvode i njihovi vojnici i i>o ncki od srpskih i grčkili trgovaca. Tek docnije neuspehom prvih bor'oi oko oslobodjenja, Dorćol je počeo da gubi svoj značaj, kada su se Srbi počeli da grupišu oko svoje crkvc i tnitropoiije i oko Varoš-kapije. I Madžari I Turci i Austrijauci znadjahu sanio za d u n a v s k i k r a j. Pristanište rimske flotc bilo je na Dunavu. Vizantinci, kad govore o Beogradu kao o varoši, znaju saino za dunavski kraj. U bojevima oko Ueograda pod SibinjanIm Jankom, najviše je sfradala varoš na Dtinavtt Dorćol. Prva velika čaršija i trgovina počinjala je od nekadanje Kuinanudijeve kuće na uglu Knez Mihajlove ulicc, pa na niže ka Dunavu. Dorćol se tada zvao raskršće, gde je prolazio V i d i n s k i sokak, dana-šnja Dušanova ullca. Idući od Dorćola ka Dunavu bile su mda same kasapnice i prodavnice riba. Kafane u ovo vreme brie su kao čuvene Zisina i Paje Kantardžijc. Novije vreme puno je lepilf sećanja sa Dorćola. Dorćol je bio sredlšte uspomena svlh naših većlh Ijuđi. pesniI ka, glumaca 1 novinara; počiniući od

Dosifeja, pa do posledtijih pesničkih i umebničkih pokoljenja. Eto takav je naš Dorćol. A dauas? Datias ipak on ima svoju naročitu fizionomiju, ali tizonomiju ipak Dorćola. Ona još uvek nekaldrmisana tilica pored saiuog tualog Kaletnegdana K n e r M i lt a j i o v V e n a c — bila je poprište najkrvavijih borbi u Beogradu. U njoj su vodjenc krvave pešadijske borbe, uz prasak homhi, zviždanjo mitraljeza i strahovi'te treskc grana'ta i šrapnela. Nema skoro ni jedne luiče, koja nije oštećena bilo manje. bilo više. Neke su sasvim porušeuc, oue stt zarasle u korov, bršijen jc obavio svojim granama nekadanje salonc njihove. Manje porušene su većim deiom opravljene, I iz njih se dauas već čttje život. To je u deht do Dušanovc ulicc. Dalje, dole je sve tnrtvo ... Svc kuće do samog Dunava su skoro sasvim srušene, jer ftt baš pred njima se naiazio pontonski most, koii ; c služio trupatna za prelaz. Pored same pruge, koja vodi za klanlcu zjape sada dve velike rupe, koje su do skora služile kao poslednje boravište više stotina nemačkflt vojnika, koji su pali pri prelazu Dunava. Oni su povadjeni pte kratkog vremena i pokopani u naročit’o udešenom groblju ncmaekih vojnika, palih oko Bcograda. Prazne zidine poslednjih kuća kod Dunava obrasle več davno travoin, 1 nc pokušava sad niko da podiže. One stoje kao nemi svedoci onih krvavih dogadjaja, koji su se odigrali pre dve godine.

Nekad se iz njih čtio vcseo žagor, zvttci inuzilce i pesme. Kola sa gumenim točkovima i automobili menjali sif se jedno za drugim... A sad je sve inrtvo, sve je zarasio u zaborav, u travu, u korov... iz nekadašuje f a b r i k e k al u-p a B o š k o v i ć a, f a b r i k e š e š i r a M o š i ć a. viri sada samo proklijala trava iz zaostaiih zidina. F a b r i k a rublja i fa<te M i k e E š k c n a z i iste je sreće. Ne čuje isc ni klopot niašina, ni zvuk pištaljkc. Prvi dco .Tevrcjskc ulice, koji ide uporedo sa ulicom Iviiez Mihajlov \ cnae, istc je srećc bio. Sve je srušeno. svo jc pusto. Ona interesanlna kafaruca na ugln Jevrcjskc i Banatske nlice, gde su mnogi, i mnogi nmorni od nespavanja noćnog. svraćali u jutru, da sc osvcže samo ,,jcdn om“, odaklo sc uvelc- čula armnnika ih ciganska pcsma, sad je pusta. Nakronuta. na jednu stranu, bcz krova, sa zaostalini zidinama u travli i korovu, blcnc daleko u valove Dunava, pomišljajući na lcpe danc..., Tek gornji deo o\ r o ulice daje malo živosti. Poslednje kuće su so 'do nckle očuvale. Oštećene manje, opravljene su i ponovo naseljene. Banatska ulica, u kojoj se odigravaju Uskokovićcvi ,,Došljaci“, takodje je skoro sv r a oštećeua, naročilo ovaj doo do Jevrejske ulice. „Kuća u obliku sanduka“ u kojoj se dogadja radnja romana „Došljaci“, izbušona je rupama od granala. Iz nje so ne čuje nikakav glas, mrtvim snom spava, kao što spava ua đnu Toplicc i njcn Uskoković.