Beogradske novine
Izlaze:
dnevno u ]utro r ponedjeljkom postije podne.
Pojedini brojevi: U Baafradu I u krilerimi iipgjJHoulia o4 o. I kr. («U pg cijenl gtf. . , . 8 holers U HrvitsigJ-SloroniJi, B«snl-Htrc«jorlnl I DslmaclJI po cljonl . . . . .10 hilsrs Irrig ovgg padru!Ji po cfjed od.. . .12 htlera
MjeseEna pretpiata: I 0 BiOirsdu I a kraUvlma lijMtJgđnulim ed | c. I kr. C«U ii bojoo I eUpnu peltu. . I U Beogradn >a ditlisom ■ kutu .... I U HrrsUko J -SJeroniJi, lesni-HercegoTinl i | DlUitolJi | UosUHmkroJorlmoAuilro-ujtrskomooarhlJe U Inostronstvu .
Oglast po cljeniku.
a>aso fi-eo 3 '4 50
Uredništvo: BEOGRAD, Vuka Karadžića ul. broj fO. Telefon broj 83. Uprava I primanje pretplate TopliEln venac broj 21. Telcfon broj 25, Primanja oglasa Kneva Mihajla ul. bro) 38. Tetefon br 245.
Br. 249 .
BEOGRAD, utorak 11. septembra 1917.
Godina UI.
I Suzbijeni neprijateljski napadaji na svim bojištima. — Ribotova misija osujećena. — General Kornilov svrgnut. Baliović drži, da jc i jcduo i tfrngo ne-
Ratni izvještaji. ■ Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Bcč, 10 . scplcmbra. Istočno boilAtc: U oblasti O c n c započeli su Rtisi i Rumunji opct sa svojim napadajima. Bili su uz tcške gubitke odbijem. Tajijansko hojištc: Na Soči protekao jc i jučcrašnji dan bcz većih borbenih djelatnosti. Kod Bezzccca donijeio nam jc iedno uspješno navaino prcduzeće prcko 50 zarobljenika i 2 mašinske puškc. JiifiO-isjočiio bojište: Sjevcrno i zapadno od M a 1 i čk o g jczera, potisie sn nadmoćnije ncprijateljskc . snagc, od Rusa pojačani bijeli i ostali raznobojni Francuz?, našc straže natrag n njiliov glavni položaj. I južno od B e r a t a došio jc do živalmog čarkanja. Načelnik glavnog stožcfa.
Polltikn fmzii. „Nijesam irnao vremena, da budcm kratak“, primjetio je u svoje vrijeme zjiameniti državnik Tiileyrand, a i britanski ministar predsjednik Llovd Georgc takodjc je mnogo zaoktniljcn poslom, da i on čim otv r ori usta govori u frazama, i to sigurno sve, jer ncma vremena. Tako je on prije nekoliko tdana kod jedne svečanosti u Walesu 'držao jedan od švojili beskrajniii govora, da sc svako na kraju morao da ipita: šta je on zapravo govorio? On je itipični skupštinski govornik i slušajući njegovc govore sjeća se eovjck nehoitice, što jc engleski satiričar Svvift ustaaiovio na temeiju vjastitib dugiii cpaSanja. da faico zvani dar govora, o.sim mckoliko genijalnih' izuzetaka, nc pokazuie hišfca drugo, ncgo nslci krug idcja i siromaštvo riječi. Lloyd Georgc nc ■inože sc ubrojiti mcdju onc izuzetke, jer iuačc ne bi on mogao govoriti kao što jc posljednji put govorio u Walesu, ger sadržaj cijelog njcgovmg govora fiipravo sjajno otkriva svu laž engleskc izločinačke politike. U prvom redu označio je LIoyd Gcorge mišljenje, da razni narodi nc inogu zajednički živjeti u jednoj drža'iVi, Tcao jednostavnu glupost. Potpuaio pravo, jcr upravo Engleska, Fi'ancuska i Rusija lcao svjetske države sjejdinjuju u sebi mnogo naroda različirtili rasa. Ali zašio onda isti taj Lloyd George poriče pravo na egzisteuciju Austro-Ugarskoj, samo jer je ona narodnosna država? Kod stvaranja prije spomcnutih imperija nije predlcžala nikakovrn povjesnička potreba, nego su one nastale jedino iz strasii za vlašću i pljačkom. Možc li Eugleska pravmo opravdati osvojenje Indije, Kanade, 'Južnc Afrikc i Australije, daklc zcmIjišnih kompleksa, koji su skoro «tri pu-
1 a veci od cijelc EvrojiC? 11 i zašto jc trebalo Rusiji, koja jc i onako privredno slabo razvijena, a obzirom na zcinljišni jjrostor iinadc vrio malo stanovništva, da još osvoji Sibiriju i Mandžuriju, i zašto je u ov r om ratu iitjeia da osvoji još Galiciju, Bukovimi, istočnu Prusku, Poznanjsku, Slcsku, Jermcniju i Carigrad? I!i trcba li Francuzima,koji izumiru vcć nekoliko decenija još prckomorske kolonijc? Na protiv je Liabsburška monarhija povjesnička posljedica, j>a jc za njen logički razvitak zgodno primjctio Bisrnarck, da kad Auslro-Ugarske ne bi bilo, trcbalo bi je na novo stvoriti. Kako je prirodno razvijena velevlast Habsbuigovaca vidi se najbolje otuda, što je taj proccs protckao bez krvi, da je đržava stvorena na ugovorima, što je sve uajbolje karakterizirano u latiuskoj rečenici: '„Bclla gcrunt allii, l’u felix Ansiria nube“. „Sadašnjost je vrijeme velikih država“ govorio je dalje Lloyd George. Zašto ond-a spriječava Eugleska is‘o Austro-Ugarskoj i Njemaekoj, kad ove dvije države nastojc samo očuvati svojc i ne traže ništa tudjega. Na ovo je Lloyd Georg odgovorio svojim slušaocima iskreno i otvoreno: ,,Na kraju rata biće Engleska veća jcdinica, nego što je bila“. To je isto toliko, kao da L!oyd Georg očckuje, da će britanska svjctska država izaći iz ovog ra:a sa novim zemljišnim posjedom. Naravno pretežno na račuu srcdišnjiii vlasd i njihovih saveznika, ali takodje imaće Francuska i Rusija da doprinesu povećanju briiteke imperije. Lloyd (jeorge jc daklc sa svim bestiđnim cinizmoni, koji sc lnožc smatrafi ka.o politička oznaika Englcza, otvoreno priznao da Vclika Briianija n ovom svjctikom ratu teži sanio za novim obogaćcnjein. „Ovo će biti čas i za male državicc kao što su Belgija, Srbija, Cma Gora i Rumunjska“, proricao jo dalje ministar predsjednik. A Irska, Finska. Poijska, zatiiii Buri i Ukrajinci kao i ostali mali narodi pod vlašću Engieske i Rusije? 0 ovima do duše nijc govorio Lloyđ George, on misli samo na „oslobodjcnjc 11 narodnosti središnjih vlasti i zato on čini razliku. „Veiike države“, završio je L!oyd George, „potrebne su za održanje, sigurnost i snagu ali zalo moraju postojat: i mali narodi, da i oni budu saradnici na opšitoj kulturi“. Nijc nam poznato u koliko su Englezi, Francuzi i Veliko Rusi, tfažcći sanio zcmaljska bogatstva, potpomagali kulturna uastojanja malih naroda u svojira državama. Sfo više oni su i briitalnom siloni u tonie sprijcčavaii kao šio to uajbolje dolcazujc povijest irska, finska, poljska i ukrajin-
ska. Medjutim na''odno ugnjetavanc narodnošti u Austrc-Ugarskoj monarliiji stvorile su svojv jake i cva'.uće kulturc. „Koliko slobodc iinade zahvaliti čovječanstvo činjenici, da britauska država uije sjena nego činjenica, vidjeće se tek poslije raia“, završio jc svoj govor Lloyd George. Da, o tomc bi mogii pričati Indijci i Irci, liiljade propalili burskih žena i djece u koncentracijonim logorima u južnoj Africi, pa grobovi pogrnulih Kanadaca, iiidijca i drugili pomoćnili naroda iz sviii di.ielova britskiii kolonija. Engleska sloboda! Najsmjelija prevara, ko.ia jc ikad počinjena na čovječanstvu.
Poslije zauzeća Rige. Držanje Rusije posiije pada Rlgc. Kb. Pefrograd, 10 . septembra. Petrogradska brzojavna agencija javlja: Sa nadležnog mjesta saopštava se, da katastrofa od Rige nije đoŠla iznenadno. Generalisitmts Kornilov jc već na državnoj konfercnciji u Moskvi fo prcdvidjeo. Iz dosackištijili izvještaja izlazi, da se ta katestrofa itna pripisati silnoj akciji Nijemaca a naročito njihovoj odveć pretežnoj artiljcriji. Svakako je bilo prilikom povlačenja iz Rige pojedinili siučajeva, da sn dijelovi če : a napustiii svoje položa.ie, što je ncpovoljno titicalo na cjelokupmi operaciju već stoga, što je s gledišta disciplitie dcsorganizacija inedjtt četama na frontu Rige bila osobito vclika. Nadležui vojni krugovi ne vjerttju, da je Fetrograd ti opasiiosti, ali uvlačenje ratne zcnc u PeUregrad zahtjeva odhtčne mjere tt pogledu organizacije giavnoga grada, koji jc sad postao ncposrcdna pozadina vojske. U tom ciijti namjerava se proširenje„olakšanje grada. Uzbutijitjuče vijestbKašdd su živog odziva ti stanovništvu kaotčdnedju četatna, ali viada je preduzdia Iborakc, da sttzbije svu protudjelajlnost reakeije. Iz predostorožuosti stavljeni su veliki kuežcv: pod nadzor. U sađašnjim teškim trcnutcima će vlada organizovali sva sredstva za odbranu zemije i prodnžiće rat, prinašajući sve nužne žrtvc. Grozna iskušenja na frontu ne će os ati bcz iiticaja na narod. koji ec se opet probudrti i pokazati do krajnosti gotov za borbtt. Ruska štampa povodom katasiroie kod Rige. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Noviiia ') Petrogra'd, 10 . seplembra. Ltotrogia'dski brzojavni i rc.l j ivlja: Svi listovi IjOŽ razlike ostavljajnvi na stranu sva Llruga pilama; bave se s jie-
lislova, 'da jo pofrebno saeuvali se ođ svakc prenagljenosti i slralia, nego 'da Se svi naro'dni slojcvi udmže đa bi se propast zemlje otkionila. — „ltabo.šeaja Gazet(a“, organ maksirrtalisla, opominje ra'dnike, da ne čekoju ficnutak, u lcome se nesrcća- ne l>i više mogla ofklonifi, nego da slrali u njihovim l’edovima zamijene željeznom discipiinom. Ruski proletarijaf, veli lisf, mora so prikupili oko svoje organiz.acije pa moenim polHom spasfi otadžli.inK i rerolueiju. „Zemlja i Volja“, iist rcvolucijonamih socijalista izjavljuje, da će istorija reći, ko jc krivac za naš vojnički slom, ali danas poiožaj od nas zalttijcva.. da zabot'avimo sve žalbe protiv unu'anije politike pa da jednodušno i suažnn jioradimo, da vojsku održimo. ,,I z v j o s 1 i j a“, 'organ ) eir< 1,5 i’ud slcog radničkog i vojničkog savjcf 1, oiiraća se nbjedljivim rijeeima pro'eLarijalu, ’da. se kao jedan ćovjek digne za odlnn nu oladžbine 11 ujenoj najvećoj nevolji. Riječi su izlišnc, veii list,'sad Ireba raditi. „Volja Naro'da", organ na ijjnalnih socijaiista, piše: Svi naši o-.jećaji, sve naše misli moraju se spojili za od branu oladžbine. „Novaja Žiznj“, orgnii Aftksina Gorkog, obraća se radnicinu i vojnniu a i veli: Ne zaboravite, 'da ste vi nijviše nradili za revoliiciju, koju mmale sad di krajnosfci braniti. Gra'djanska šlampa je lako islo s’.ožna u tom pogle'dii. „Novoje \Temja“ iskazuje pouzdanje, da ćc svi krugovi Ru Sijo, naročito vlade, radiiika i seljaka, bili oni grndjanski ili socijalisfck', sv 1 src'dstva, kojima raspolažu, štavili vojsci na raspoloženje, da bi joj pornogii, da možc izaći u susrct kobnim posljeli amr vojnrčkog sloma. U svima oslaiim iistoviina jc isli lok misli. Finska povodotn zauzeća Rige. Kb. Stockholm, 10 . scjjtembi'a Iz Haparande javljaju: U razgovoni s pre'dstavnicinia petrogradskiii 110vina izjavio jc finski glavni guverner, Bahovie: Dogadjaji na frontn Rigc ne ee imati nikakvog u'ticaja 11a odnos izmedjti finskih stranaka i privrcmcne vlade. Starofiirci, koji su prljatcljski raspoloženi prema Nijetiiciina, svakako uživaju što je Riga pala, ali finski socijaldemokrati nijesu uikad bili pristalicc Njemačke. Glavui guverner sc za sad nc boji nikakvog revolucijonarnog pokreta od si'i'ane I’inaca. Ovaj bi mogao nastafci, ako bi se njemaeke čete iskrcale ua finsko zemljište ili ako ld se pobuliili ruski garni.zoui u Finskoi.
moguce. Fiuske novinc „Usisnonatar ' 1 T»rjmjcćuju na to ironično. da glavni gnvemer za vrijeme odlučuiii l)orlri na ft'onlu Rigc nije bia 11 Finskoj i cla zaio ne može znati, šta Fiiici niiste 0 Rigi.
Iz današnje Rusije. Pitanje napuštairja Peiiograda. Kb. Petrograd, 10 . scptcmbra. Posljednji je mmistarskr savjct usianovio, da privremeno nijc potrcb110 da vlada osfavi Petrograd. Ako !»/ se (a mrž.da kasnije pokazaia, prcnzećc zapovjcđništvo nad Pclrograđom gcneral Kornilov. Strah od protivrevoiiicije. Kb. Poliograd, 10 . sejiti'mbr;!. i’etrogra'dski luzojavni ureJ javij 1: (ieneralisimu.s Kornilov j >, posr.'d'tvanjcm izaslanika 'dume, poslauifca. Lvova, zalilijevao, da Keronski piod i genera'isimnsu svu gradjansku i vojnifku moć z.a. obrazovanje nove via'de. Kako jc privremena vlaila u tomc zaj azila pokušaj, da sou z.emlji usposlavi proliv rcvolueionarna vlađuvina, riješila je, da sc Koren| ski ovlasti, 'da prednzme potrcbnc iiitne mjcre, kojiina će so zašlitil.i revolncijono | pravo gi'adjaua. Koreuski je orln a 1 za| jrovje'dio, da Koi'nilov dužnosl generalisi| ma pretia glavnom zapovjeduiku ua sj<‘vernom fronlu, gcneralu Klembor'skom, a u gradu i okoiini l’etrograila je prbgbtsio ralno stžinje. Opštinski izbori u Pctrogtadu. Kb. Bem, 10 . scplcmbra. ,,M a t i n“ javija iz Pelrograda: Rczuifar opštinskih izbcra vrio jc iznaiadio 11 političkim krugovima. Socijalni revolucijonarci dobili su I 20 . 00 (r glasova, Leniniste 88 , 000 , a kadjcti sauio 52.000 glasova. Pomz kadjetske stranke veei je još zbog toga, što sc držalo, da ćc oni izuijeti pobjedu. Opšte je uvjerenje, da jc porazna opozicija kadjeta prcma radničkoni i vojtiičkom savjetu mnoge uinjcrenije elcmento natjeraia 11 logor Leninisia. S druge se siranc čini, da su kadjeti izgubili nmogo giasova i zbog toga, što nijesu iitjeli da radc u zajednici sa privremcnom viadom. Ograničenje slobode šiainpe. Kb. Stockliolin, 10 . scptembra. Zbog panikc. koju su prouzročife razne vijesti i čianci povodom pad» Rige, odlučila je viada, kako javlja „Ruskaja Voija“ da ograniči slobodu šiiampe. U buduće ćc se sinjc.i doiiosili samo zvanični izvještaji glavuog stožcra vojske.
Podtistak. Mihovil Danko: 01 m i c a. Kad sam došao k’ nieku, \ idio sam, gdje stoje prcd vratima oružničkog zapovjednika djed i baba, lnomak i djevojka. Taman za svatove! povikah babi i pokazah joj rukom na t'jcda. a momku 11a djcvojku. — Ne biii ja ovoga djeda uzela ni za carevo blago! uzprotivi se baba. — Cuti babuskaro! Nitko se nc 0;:ma za febe! reče djed, a moniak brzo doinetne: — Aj bomc, 11c ’ću ni ja ove! i pokaza ua djevojku. Djevojka jc gjedala u zeinlju. Kad ,?e čula, što joj niomčc rečc, ne budi Iijena, brzo mu odsiječc: — Ne će Lazo slaninc! A šta' jc biio prekjuče? — Nckad biio, sad se spominjalo! 'odvrati joj momak i mahuu rukom od prekjučer do danas je proteklo mnogo vode Moravom. Prckjučer si mc grlila i ljubila. Sve: mili i slatki nroj, a danas me tužiš žandarmeriji. — Zar sam te ja tužiki? prcbaci mu oura. Nijc mi 11a kraj pameti! TuŽlla te moja mali. — S fvojom majkom uemain tiifta, niti sam što iniao. ,— Imaš, Itnaš! Zaleti mu se stara 1 tiJci':, Iitio si mi otcti kćer, ali ja je nedam, pa nedam. Ja sam je rodila i /Patlla se s tijome, ja sam njeziii gazda, •Tac 1 mailca i ne ću dati nikad, da ju
itko bcz moga znatija, kao pusiaija, noću odvede. — Pa ne eu valjda tebe odvesti, dometnc joj momče! A da si joj prava ma<i, 11c bi dov'odila vojuike u kuću. ALorao sam je krišoin, noeu spasiti od tcbc... Sta bi inače s lijotnc bilo? Postala bi vojnički ofcarak. — Hu! ciknu baba i zalcti se na lnonika sikeući, kao zniaj, ti meni 10 kažeš! .lezik 1 i usahnuo! Ja da svodim svoju keer, svoju rodjenu krv sa soldatiina, a ti da je spasavaš? I.ijcp bi li to bio spas. koji bi fi djevojci donio!... Kurjak da spasava moje neviuo janješcc! Ostavio sam stranke. nakon šlo sam ili kušao izmiriti. Nije ml- pošlo za rukom. Baba je bila u vatri, lomatala jc rukama i jezikoni po djedn i 110 inarnku, a kad je već sasma promukla i umorila se, dia nije mogla ni makmui, još onda ili jc glcđala bijcsnim očiina, kao da će ih proždrijeti. Nije oudo, da se u Srbiji uvriježila poslovica: Stara jc baba gora ođ djavola. Poslije ručka pozvao jc zapovjedttik postaje stranke 11 kancelariju, da ili ispita. Pozovc i inene. Ajdc, Mihajlo, reče tni, danas ćeš euti zanimivu stvar. Radi se 0 otmicf. :To će biti nešt'o za te. Podjoh. Bio sam radoznao, što jc to bilo. Još iz gimnazijc, iz knjiga, ostavila mi je „otmica" strašne uspomcne na krv, pušku i uož — ea tamo od Krajevića Marka — a sad mi se pružila prilika, da ua svoje uši iz izvora lipotininiin svoje znanjc. Prva jc bila saslušana bab'a, kao fuŽiteljica. Tužila je momka, đa je
pred dva dana u uoei dočekao njezitm kćcr, kada se jc vraeala sa scoske svadbe. Najprije ju je nagovarao, da podje k njemti, a kad ga je otm oclbila, uhvatio ju je za ruice i odvukao k sebi. Silom jtt je zadržao tri dana tt svojoj kući, dok je maTl nije pomoću drugili ijudi oslobodila. Iza babe došla jc na red njczina kćerka. Ona je lcazala. da sc sa tetkom ojjmžeaiog momka dogovori'.a. da ćc poći na svadbu. Na urečeni dan pridružio im sc putem i inomak. Na svadbi je s lijime ninogo kola odigrala. Tctlca je pošla kuei prije njjh. Oni su ostali. Oko tri sata ti tioei vratila se zajedno s momkom svome doinu. I 3 utcm ju jc moinak nagovorio, da ostane kod njc-ga. Neka i ne ide k matcri. jer da će je 011 uze'ti za zeiiu. Ona sc nećkala, ali kad ju je 011 počeo ljubiti najprije 11 ruke, a onda u lice, nezna ni satna, kalco je đošlo do toga, da je najednom prisiala i pošla k njemu. — Jc !i ti niomalc učiuio ti kući što 11a žao iii možda koji drugi od ukueana? upita je ppstajevodnik. — Nijc nitko. Telc što me jc monfak imiogo Ijubio i zakliuiao se, da me veoma voli. — A što si ti radila. lcad tc je Ijubio? Jesi li se oiimala? — Nisam, a i šta bi? Zašlo smo drngo mi djevojke, ncgo da nas momci vole? Zašfco bi se otimala? Ja sam mislila, da mi jc 011 -sudjen, a tomu sc ne možc ototi. Moram 11 za to priznatf, da sam sc uz njcga ćntila posv'c srctna i zadov'oljua. Nilcad se lie bi vrafila kući, da nije došia tnoja mali, počela
oudjc kukati i vilcati ;ako„ da se sabralo cijelo selo oko kućc. Biio nii je, da u zenilju propadnem od siida. Moraia sant toj sablazni učiniti kraj i malcar da mc jc momak snzdržavao, otišia sam s nt.aikom. Za'jm, što s:un niorala otići. Sad je došao red na momka. >./it jc iskazao suglasno s đjcvojkom. Sa1110 je dometnuo, da joj je dao 50 kritna kapare u ime žcnidbe. Nije imao nikakove zlc namjere, tnisiio je skroz pošteno, itiačc je, veli. no bi !;aparisao. — Zašto nisi išao ic niaje. i zaprosio od njc kćcr? rečc niu zapovjednik poslajc. — Njeua niati neda nikoum svojc kćerke. Ona imade nckoiiko licktara oranice, pa sc boji, ako joj kćer odc iz kuće, da ne će imati nikoga, da joj polje radi. a satna 11a cijelo zemljiš:e ne dospije. Radnika ne dobije u selti, jer je pakosna i jako zubata! S cijclint sc sclom zavadila. Svaki dan čuje se vika iz njczinc avlije; ne može pojesti zalogaj hljeba, dok ne izgrdi svojc komšije. Moni'ak bude otpušten. Iza njega 'dodjc njegov otac. — Starče, reče mu posiajevodnik, dao sam te zvati ovnmo, da ti podijelim ukor/ U tvoju je kuču dov-eo tvoj sin sfrano čeljade, djevojku, što prcd vratima stoji. Ona je biia tamo tri dana. To sc dogodiio s tvojim znanjem i s tvojom privolom. Dogodi li se to u buduee, dostavićn protiv tcbe prijavu na okru.žje, da tc kazne globom. Slrane se osobe 110 smiju bez znanja nadiežnog zapovjeđništva ni-
gdje ukonačivati. Toliko ti iinadcin sad kazati, da se preina tome ravnaš. Baba jc bila s Uižbotn odbijcna, le jc i nju poscbicc zapovjeđnik postajc izgrdio, što je protiv momka digla lažnu prijavu. Kad sam pošao kttći, dočckalc su 111c obje stranke prcd vratima. 13 aba i djevojka stajalm lijevo, 0 starac i momak desno. —• §to da raditnn sad gospodinc? pifalm 111c najprije jedni. a onda drugi. Baba i djcvojka imadjahu rukc prckrštene iza ledjiju. a inomak i starac 11a prsinia. 'l'ako čcka'.m 11a moju prcsudtt kao 11a Salamunovu. Ja sc nisam nimalo skanjivao, već prihvatim za ruku djevojku i privcdcin je^ k momku, a babu gumem 11 naručaj starcu, i>a im kažem: — Sad sc zagrlite i poljuDitc. te oprostitc jjedan cLrugomu, što jc koji kome 11a žao učinio. Moniak i djevojka Snr/.o poslušaše moj saVjefc. Starcc smo morail mučiio na to natjerivati. •— Manitc babu! vikao jc starac, 'dnjtc mi inladu! — Ne ćeš starke'jo pile.ine! rcče mu br.bn, kad jc čula Što starac govori, za •*<:! 0 jc i stara kvoeka dobrn. To mu baba rc;o i cmokne sfaroa u usto. Tako se otmiea sretno svršila bez handžara, dževcrdana i bez palc krvožednc. Stranke su se izmirile i ugov'orilc svatove. Mladi se uzeli i čitii mi sc, da sam onomadiie vidio kroz’ prozor kako stari djedak Ijulja unučc ti koljevci pjevajući mu pjestne^o MiloŠu Obiliću i 0 vili planinkinji. š:o dolazi