Beogradske novine

Strana 2.

Pelak

BEOGRADSKE NOVINE

5. oktobra 1917.

Broj 273.

Progoiistvo velikog kneza Mihaila (NaroCltl brzojav „BeograclskJh Nov!na“) Ztirich, 4. oktobra, Ruski (lopisni ured javlja: Ruska vlada je prognala bivšeg ministra K v ostova generala Gurka i velikog knoza Mihajla AleksandroviCa, brata bivšog ruskog cara. Na učinjeno pitanjp su sporaaumne vlade izjavile, da će primiti prognaniko.

Rodjeni dan maršala Hindenburga. Maršalova zahvala. Kb. Berlin. 4. oktobra Wolffov ured objavjjujo ovu zabvain maršala pl. Hindenburga: Glavni stan, 3. oktobra. S Njegoviin Veličanstvom, mojim najmilostivijim carem, kraljem i gospodarom uzeli su široki krugovi njemačkog narođa !udjela u mojoj sedamdcsetogodišnjici. Tim jc taj dan za mene postao svečan, te ću njegove utisko sačuvati u srcu do kraja svoga života. Moju duboku zalrvalnost mogu sarno ovim putem da izrazim. Tim nebrojenim dokazima Ijubaznog nčešća dokazujo so opšti izraz povjerenja, kome ću, lcao i do sad posvetiti moje misli i moj rad kao vjeraa sluga moga carskog i kraljevskog gospbdara, a za dobro otadžbine. To povjerenjo sa svili strana daje mi prava na jednu moibu: ili smo odoljevali prenadmoćnoj navali nasih protivnika Božjom pomoću i svojom snagom zato, što smo bili složni i što je svaki rado svo činio. Talco rnora ostati do posljcdnjcg. A sad blagodaiite Bogu na krvavom poprištu. Ne brinito se, šta treba 'da bnde posiijo rata, jer to unosi samo nespokojstvo u našo redovo i krijepi nade našili neprijatelja. Imajto vjeru da će Njemačka postići što joj treba, da za sva vremena buđo osigurana. Imajte vjenj, da će se njcmačkom duhu stvoriti vazduha i svjellosti za slobodau razvitak. Muskulo čvrste, nervi zategnuti, oči pravo naprijed. Jli vidimo ciij pređ nama: Njemačku u vnsokoj časti, slobodnu i ’veliku. Bog ćo j dalje s nama biti. Maršal pl. Ilindenburg,

Austro-Ugarska. Viteška snirt kapetana Fdrstera. Kb. Beč, 4. oktobra. Listovi javljaju za vitešku smrt stoScrnog načelnika dunavske flotilc, korvetslcog kapctana viteza pl. Forstera,

Njemačka. Spora/.um s Holandskom za nabavku uglja. . Kb. Berlio, 4. oktobra, Po vijesti „Vossischo Zeitung", pošlo je za rukom holandslcoj vladi da so sporazume s Njcmačkom u pitanju za nabavku ulja,

Amerika u ratu. Politieka ubijstva nad protivuicima rata u Americi. (Naročiti brzoiav „Bcosradsldh Novina“) Kopenhagen, 4. oktobra. U San Francisku su u posljednje vrijcmo izvršena jedno za dragim ubijstva političkih ličnosti, koja s u p o z n a t a k a o o d 1 u č n i p r o t i vli i c i W i I s o n o v e r a t n e p o 1 i t i k c. Radnički vodj J e f f r i s je nadjen ubijen u svomo stanu. Daije predsjednik umcričkog pacifističkog društva Tom Lakrins. 1 u New Orleanu čosto so dešavaju polilička ubijslva. Mnogo se govori 0 tome, da postoji prava organizacija radi ubijslva ugiednili proiivnika rata. 1 senatori Stono i Lcvvis dobili su pisma, kojima irn se prijeti.

ianja, jer najzađ, kada sc jz Njcmačko dovcdu jcdan grof, koji se bavi metafizikom, sa ženom iz Amerilce, koja ima čilav gooioški muzcj s kamcnjem jz svih krajev.i svijeta, da sc pokaže uticaj pod kojim sc razvio; kada mu so rodi kontrasta daje otac surove energije, oko8il i „posvo svoj“, i kad ga pisac odvodi da u jcduom društvu postupa i braui idcju slovcnske uzajamnosti — to sc sve možc primiti, to sve može imati nokakva smisla zajćdno sa sviina ostalim baronima i baronicama, — ali zar so možc uzeti i to kao ozbiljna motivacija, kad so Marcel u najslrasnijemu času zanosa i zaboravmosti u sccni o rastanku, trza iz naručja Ljerkina — jer hoće da na njeno čiste, djevičansko usno spusti svojo „okaljano nočistim poljupcima“, ili kad se pri svakom pokrctu njogove dušo poziva u pornoć jedna tako opća, i tako rastcgljiva stvar, kao što jo — prošiost, da vi mislito na neku strašnu, crnu prošlost, a ona varn jc cijcla u tome, Sto j« (kako pisac kaže) Bišinski nekad „živio kao i svi m 1 adići“ i „upoznao sc sa Jjubavlju“ t. j. ljubio jcdnu, pa jo ostavio, volio dvugu, pa jo napustio, volio treću i „odbjogao je“? A sve lo tako jako upada u oči i svo lo toliko istaknuto stoji, da je zaista šteta, što se moraju izgubiti i neopaženc ostati i mnogo dobro pojedinosti i neka lijepa , 7 f Irava i .jedia injesia. No to po jscbi mora doći i piscu rijetkog talenta kao što je Leskovar, ka'd mu se možda, ■— učiui delikatnijo, da se izgubi u rofnantičnim avanturamff ićdne bolesne

Naredba za olakšicu izvoza. Kb. Washington, 4. oktobra. Reuler javlja: Da hi se po mogućstvu olakšao izvoz za vrijeme rata, objavila jo vlađa Iistu nekih stotinu arlikala, za čiji izvoz u budućo no treba tražiti dozvolu, osim ako je izvoz odredjen za Njemačiklu i njezine savoznike, kao i neke neutralnc ’đržavo. Konferencija stručnih radničkih udruženja. Fraucuska vlada ne dozvoliava put u Bern. Kb. Bcrn, 4. oktobra. Pariski listovi donose poluzvanično saopštenje, prenia komc francuska vlada izaslanicima stručnih radničkih udruženja za lnedjunarodnu konfcrenciju u Bernu neće izdati pir.ne listovc s toga, što bi ta konfcrcncija u samoj stvari značila sastanak sa Szaslanicima ucprijateljskiii zemalja.

Pokret francuskih socijalista. Iskljućenje Hervea iz socijalističkc stranke. (Naročitl brzojav „Beograđsidh Novina") Ženeva, 4. oktobra. Socijalfstički kongres je sa svlnia glasovinia protiv jednog riješio, đa se Gustav H e r v ć isključi zbog izđaje radničkog staleža. Stvarno je važan isliod kongresa Hhienađno rašćenjc Zimmervaldove strauke. koja jc sad, bar u Parisu, po jačini ravna manjini (frakcija Longucta). Zimmervaldi su dobili za stranačku skupštinu u Bordeau.Ku jedanaest mandata, manjina trinajest mandata. Nemiri u italiji. Talijanska ceuzura spi ijcčava rašiienja vijesti. (Naročitl brzojav „Bcograđskih Noviua") Bildimpešta, 4. cktobra. Talijanska cenzura je ope; jako na poslu, ona ne dozvoljava nikakvu vijest onemirima u g o r n j o j 11 a1 i j i. Ženevski list ,,L e F e u i 11 e“ javIja, da je posljednjili dana u Raveun i b i! o v o 1 i k i h p o b u n a. Pri posIjednjim nemirima u Turinu poginuio je 243 lica, zvanično sc pak javilo, da je samo 17 poginulo. Izašiljauje sporazunmili četa radl ugušivanja talijauske pobunc. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Ženeva, 4. oktobra. Socijalistički kongrcs u Đordeaimi baviće se, kako ,,H u m a n i t e“ javlja, vrlo zanimljivim pitanjima. Važna su nagovještavanja, da će sc uzcti u pretres skorašnji dogadjaji n pojedinim talijanskim gradovima a naročito pitanje, da li radi ugušivanja socijalističkog pokreta smije jedna siiprazmnna država pozajmljivati svoje čcte drugoj sporazumnoj državi. Prcnia tonie izgleda da sc obistinjava, đa su engleske i francuske čcte upoirijcbljcne u ngušivanju ncrcđa u Itaiiji.

Nova poiapijanja, Zvauični njemački izvještaj. Kb. Bcriin, 4. oktobra. Wolffov ured javlja: Novi uspjesi podmornica u eugleskom kaualu i Sjevernom moru: 4 parna broda, 1 jedrenjak i ribarski brocl, medjn njima tri naoružana broda i novi engleski jedrenjak „Indepcndence", Od tri naoružana parobroda plovio je jedan pod francuskom zastavom, drugi je po izgledu bio engleskl parobrod „Kandal Casile“ (3885 tona). Načeinik adniiraiskog sfožera mornarice.

zagoneliio i njemu tudjo duše, koju niti jo kadftl' da razumijo ni da ocrla, ni baviti so pabirčenjem svega neocjonjenoga i noizmjernoga biaga u društvu, narodu, okolini njegovoj, to, jeđno, nckorisno trošiti snagu i talenat svoj, i, diugo, propusliti stvoriti kako treba i ono što bi so moglo..... A to je na što sam i ja htio svratiti pažnju!.., Les bonncs trađitions s’en v'ont!.. Prošli su lijepi dani kratkih i svježih pripovjetčica sa se!a, dirljivili patriotskih sličica i noistorijskik istorijskih pripovjedaka. llrvatski pisci ki'CĆu naprć'i. Ostavljaju sc stari puti, stari šablon... Pokret hrvatskih knjižcvaika istina nagao i ekstreman, ali svakako upravljen napredl... Neka jo sa srećomi Mi svi volimo napredak. Rat nas jo pomeo, pokvario nam pulovc. Pa ako socijalni roman i no budo nniogo sroćffn u poduhvatima naših ,,seoskili“ pripovjćdača, a pokušaji nekojili mladjih i ostanu saino kao prclazni „znak vremona“, plodovi njihovog grozničavog i hvatanja za novačenjem, modernitetom, svakako noso korisnoga plodai... I tako noćo biti „zaboravljenih knjia“, jer vrijcme, koje rcgulira svo, zuae vei pokazati, đa taj napredak nijc ni u ugledanju na boiesnu, dekađansku, bez sutrašnjico poeziju, ni u nekorisnome uzletanju za 'đelikatnfra zagonctkama đuša tru’og, daiekog društva... Zamislimo se o ovome malol VeHeremol

Afera Bolo-paše. U Parisu se re'djaju skandal za skan'dalom: najprije Almoreyda, izđavač „Boiuiet Rougea“, i njegova zagonetna smrt, afera sa šekovima njegovog 'djelovodje, pa izgubljeni novčanik poslanika Turmela, napunjen sa 25.000 švajearskib franaka, i sa'đ nova dramatska afera Pavla B o 1 o - p a š e, vještog finansijcra i jednog od onih pustolova, koji niču kao pcčurke na pariškoj kaldrmi. Njegova jo afera starija otl naprcd spomeuutih i cvjetala je skrivena još od prošlo go'dino u vezi s optužbama pariške štarnpe protiv „Bonnet Rougea“, a došla jo iz sObo isti'ažnog sudije na svjetlost javnosti, to se iščaurila kao vtIo zapletena političko-finansijska kriminalna afera dalekosežnog obima. Bolo-paša je porijeklom Lcvantinac, ro'djen u MarseiUes-u i po zanalu ženski frizer. Je'dna bogata udovica pokloni mu isrce i stavi na raspoložcnje svojc imanje, pomoću kojega jo izvo'dio uspjcšne finansijskc opcracijc svake vrste. Posrc'dovanjem jedne pariško pjevačico upoznao so s bivšim cgipatskim kedivom Abbas Hihnijom. Za ttsluge, ovom učinjeno, ovaj ga jo mrgradio titulom _pašc. Tako jo Boio-paša bio uglćdna osoba porcd svoga lirata, vidjcnog prclati, čuvenog govornika pariško dijeceze i povjercnika kardinala Amclte-a. Još za vrijemc Brian'dovog kabineia sligla je anonimna prijava protiv Bolopaše zbog učcšća u sunmjivim financijskim aferama, koje stojc u vczi s neprijateljima. „Liberto“ pričao je, ad su ođnosi Boio-pašo s kedivom političke priro'de, jer da jo bio posrednik ovoga u propagan'di protiv sporazumnih sila, koja jo poticaia iz Švajcarsko. U tolra istrago otkriveni sn ođnosi Abbas Hiimija u Amc-rici, Španiji, Ualiji i Francuskoj. U Sje'dinjenim Državama bio je čuveni novinar i protivnik sporazumnih slla, Ilearst, glavni bankar Hilmijev. Novac za propagandu dolazio jo iz Njemačke u Švajcarsku, otu'd u Amcriku, a iz ovo opct natrag u Evropu. U Francuskoj je bio Bolo-paša posrednik za tu novčanu operaciju. I dok jo nacionalistička šlampa na široko raspravljala Bolovu aferu, o'd je'danput so ispostaviio, da jo on bio tajni đrug senatora Cbarlesa Ilumbcrta u iz'davanju lista ,,Joumal“-a i da je u tu svrhu uiožio pet i po milijuna franalca. Daljo so utvi'dilo, da je đobivao novac iz Njemačko i tocraj davao bivšem kedivu za oi’ganizcf\ T d'nj'd ,i paciiističke propagando u zemijaMi SpOrazunmih sila. Još so utvrdilo, da Boto ima na svoie imo preko desct milijuna franaka nloženih u američkim bankoma oft strane je'dno njemačke banke. U neposrćdnoj vczi s ovom aferom stoji otpočeta 'disciuimama istraga jednog od najviših f jjl'iiskih sudija, predsjednika parišsr^^iapeiacionog snda Monniera, koji jo lm!ou davao stračna zakonska upustva za njegovo finansijsko operacije i koii. jć .posrćdovao, da Do!o postano dmg ‘jzdavirfa „JournaIa“. Monnier jo bio ondj'- siiđija, koji jo Briandu skrojio jurisfičiui'formulu za zaplijenu i otudjivanje njomačkog kapitala u Francuskoj.

Borbe na zapadu. Nov način borbe Niieinaca. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Kopcnhagcn, 4. oktobra. Kako ,,P o 1 i t i k c n“ clonosi, javIjaju cngleski listovi u izvještaju svojih ratnih dopisnika o n o v o m n a 5 in u borbe Nijema ca. Oiji vele, Nijcmci su napustiii sistem strijeljačkih rovova, jer Englezi skoro redovno sa svim razriju rovovc. Mjesto toga su. oni u odbranbenom pojasu ppdigli ogroman broj kula, kojc su rnsntc. l'c su kulc fako jake, da ih mogu oš.ctiti saino puni pogotci tcškog kaJibra. Ali jc puu pogodak tako male mete vrlo rijedak i težak. U svakoj kitli ima po 20—50 vojnika, većinom vojnika mašinskih puŠaka, i oniit koji su sc izvježbali u izvidničkoj službi. S lim sisfcmom su Nijemci nanijeli Englezima vciike gubitke.

Upokorena Grčka. Svf greki druntovi i žclieziuce ii rukanta spornziminiii siia. (Naročiti brzojav „Bcogradskih Novina") Bcrn, 4. oktobra. ,,P r o g r o s s d o T, y on “ javlja iz Bou’ogna sur Mor: U glavnom vijcćn Pas do Calais jo izjavio Jonart, da sporazumno siio raspoiažu sada sa svirna drumovima i žoljcznicama u Grčkoj. Sporazunmo gilo ćo ustupiti grčkim municijonim tvornicama zalibe koža i matorijala, 'da bi so timo smanjio uvoz u Grčktr.

Najnovije brzojavne vijesti. Saziv Sobrania. _ Kb. Sofija, 4. oktobra. Na osnovi zaključka vladinog sffzvaćo so Sobranjo za 15. oktobar, a to jo trinaost 'dana prijo ođrcdjcnog roka za otvaranje redovnog zasjeđanja, Nov poslanik u Vatikanu. Kb. Bcrn, 4. oktobra. španski poslanik u Rusiji, marqnia do Vtllasinda, imenovnn je za poslanika pri Vatikaim kao nasljtMnik Calbetona Blaschona, koji kao pristaiica iiberaine stranke ostajo pri svojoj deniistjt.

Nesreće od jakog tajfuna u Japanu. Kb. Tokio, 4. oktobra. Reuter javlja: Zl/og nezapamćcnog jakog tajfuna ostali su ov'dje u pone'djeljnik stotino hiljada Ijudi bez krova, a višo stotina jo njih koje poginulo kojo ranjena ili nestalo. Na grobu vojvode Maša Gjurovića. Krajem avgusta mjeseca ove godilie umro je na Cetinju dični ^ vojvoda crnogorski MaŠa G j u r o v i ć. Današlije prilikc nijestt nam dozvolile, da odamo na vrijeme posljednju poštu ovom vitczu, ali uspomene aa njega i njegove herojske podvige za slobodu domovine, osiaćc vječito svježe u blagodarnom mu potomstvu. Istorija krvave borbe, koju je vodila šaka Cmogoraca sa radmoćniir. neprijateijem za slobodu i nezavisnost ovih krša, vidno ee ostati d j e 1 a v o jvode Maša Gjurovića i društva mu, a naša jc namjera sada, da se bar u nekoliko odužimo sjajnoj sjeni dragog pokojnika tiinc, što ćemo pribilježiti glavnije momente iz živola njegova — života puna borbe i iunačkih podviga. Pokojnik se rodio u avgustu 1831. godine u selu Dupilu — Crmnička naliija. Svoje prvo obrazovanje dobio je na Cetinju. Zbog ondašnjih prilika nije mogao produžiti školovanje na stranu, kao što je to biia želia i miadoga Maša i oca mu popa Andrije. Godine 1849. povratio se kući i postao kapctanom plemena Dupioskog, pa ie kao takav predvodio Dupiljane u ratu sa Turcima 1852.—1853. godine i bi po svršetku rata odlikovan srebrnom medaljom za Iirabrost. Godine 1860., kađa su postavljcni „Komandanti nahija“, koje su se dijellle na kapetanije, kojima su opet upravljali i za vrijcme borbe komandovaii ,,kapetani“, neumrli pokojnik postao je komandantom Crmničkim. Tada je postavljen za komandanta u Bjelopavlićima Bajo Boškovič, a u Morači Milisav Mišnić. nešto docnije postavijeni su Beša Gciev u Bratonožićima i Peko Borkov u Pješivcima. Za vrijeme Hercegovačkog ustanka 1861. godinc pokojui Mašo učestvovao je sa jeđnim odjeljenjem Crmničana u bojevima na Pivi i bio je ranjen na Muratovici. Krvavu godinu 1862. proveo je pokojnik kao komandant Crmnički sve u Ijutim bojevima leteći sa svojim crmničkim sokoiovima od poprišta do poprišta. U početku ovoga rata komandovao jc Gornjo i Donjo Crmničanlma u boju na Krnjicama, gdje je crmnička vojska, blagođareći mudrom i encrgičnom vodji, kojr je umio održati red i disciplinu u vojsci, te i čuvcnoni jiuiaku Ijubotinskom kapetanu Stanku Vu joviču, koji je u zgodan čas doletio sa dvije stotine Ljubotinjana u pomoć Crnmičanima, pokazala čuda ođ junaštva i zarobila u Donjiin Hasan agn Hota sa 300 druga, dok je ostala crnogorska vojska, koju je sačinjavala Riječka naliija i jcdan dio Crmuičke (Seočnni i Krnjičani), zarobila u Gornjim Krnjicama Buljuk-pašu Murata sa 250 druga. Komandant na cijelom ovom frontu bio je poznati vojvoda Pctar Vujović. Za velike zasluge u ovom boju pokojtii Mašo imenovnn je na Ojurgjev-dan 1862. godinc vojvodoni Crmničkim i odlikovan zlatnom n edaljom Obilića, tim najvišim vojniin crnogorskim odličjem i Danilovim redom IV. stepena. Iza toga jc pokoini vojvoda učestvovao kao komanđaiu „Cnuničke garde“, u boju u Kitu Nikšićsku, gdje je bila potučena turska vojska, a njen komandant Salili paša poginuo. Zbog velike nadmočiiosti lieprijateijske vojske, crnogorska je vojska bila primorana da odstupa, dok jc intcrveiicijom stranih sila zaključen mir na Rijeci is'.e 1862. godine. Za vrijeme ovog odstupanja najprije ua Plavicu, a po tom ii Lješansku nahiju pridružila se Crmuičkoj gardi, koja je kao što rekosmo učcstvovala pod komandom vojvodc Maša u boju u Kitu Nikšićslui, i ostala crmuička vojska, sa lcojom je pokojni vojvoda nanosio teškc uđarce neprijatelju i spriječavao mu nagio prodiranje. Naročito zaslužuju pažnju bojevi: na Rasinoj Glavici, Sadjavcu, Oblumu, Mctcrizima, Ribaškim Kamcnicania i Mracelima, gdje su Crinničani pod vodsivom rnudrog i cnergičnog svog vojvođc pokazali veliku iirabrost i samopožrtvovanje. Po svršctku rata vojvoda Mašo odiikovan je redom Danilovim III. ste pena i srebrnom medaljom za junaštvo 1862., koja je za uspomcnu na ovaj krvavi rat skovana. Ovom medaijoin ođlikovani su i svi kapetani crmničke naliije. Gokliue 1874. zaslužni pokojnik imonovan. j'o okružnim načelnikom cnnničkim, a godinu dana docnijo članom Crnogorskog senata, kao najvišc sudske, adminisl rativno i v'ojno instancije u zcm'ji. U ratu sa Tuicinm 1870.—18.8. godino, pokojni v-ojvoda učostvovao je svo vrijeme i kao brigađir komandovao najprije vojskom, kojoj jo bila ^ovjorcna obrana gnuiico od stnuio Bara, Skadarske krnjino i jezcra (do oktobra 1877. godine), a od tađa pa svo do kraja rata, kada jo g lavnina crnogorsko vojsko prcduzela napad na Bar, Ulciiaj i Kiaj.nu do rijeko Bojane i Skadra, pokojnik jo komandovao kolonom sneiavijonom iz ba-

taljuna: Gomjo Crmničkog, Ljuboli*skog, Lješanskog i Ljevorječkog, fcoja operirala od Rumijo visovima izrnedju Skadarskog iezera, rijeke Reča i Anamaiskog polja. Ratna sre< a i u ovom’ ratu nijo vrlog pokojnika iznevjerila, a spomenik su njegova jun;ištva i junaštva četa, kojo bijabu pod njegovorn komandom, bojevi na V’učedabićima i Šostanima, gdje je mnogo nadmoćnijeg mv prijateija razbio i veiiki plijen zarobio, kad i sav prostor do Širočko Goro, koji je od neprij.atelja, i porod njegovc uporno obrano, potpuno očistio. Za zasluge u o\ r om ratu pokojini vojvoda bio jo odlikovan redom Danilovirn II. step. i oficirskim krstom sv. Gjorgja, a tako isto i područni mu komandanti manjih icdinica bi!i s:i odlikovani raznim vojničkim odlh jima, što i jeste najjači dokaz, kakvu je pažnju p; k >jnik pokJanjao i sa kolito to ijubavi odnosio prema svojirn mladjim satrudnicima u borbi za krst časni i slobodu zlalnu. Od svršetka ovoga rata pa sve do 1891. godine, pokojni vojvoda provoo jo u službi kao komandant brigade sa tav'Ijene od bataljuna: Riječkc, Crmničke, Primorske i Ljećanske nahijc, i neumor« no radio na organizaciji brigade » održavanju junaćkog duha i u mimom dobu kod potčinjene mu vojske. Godine 1891. savladan boležću dobic venom u ratovima — reumatizam konrpliciran s gutoin — u toiikom stepenu, da so na nogćima nije mogao nikud krenuti, zamolio je knjaza i gospodara za penziju, kojn mu je molbu knjaz i ako sa žaljcnjcm uvažio i uz vladnrskojariznanje po naročitom izasianiku poslao Danilov red 1. s'epena. Zadnje dane svoga života pokojnik je stalno proveo U postelji, jer je bolest bila tako jaka, đa joj lijeka nije mogao naći, dok je naposljetku ispustio s voju vitešku dušu na 22. avgusta o. g. Iz ovog kratkog iJuganja vidjćli smo, da je pokojnik bio neustrašivi ju* nak i vješt i srećan vojskovodja; da je potčinjene svoje kao braću volio i pazio, a u vojsci uvijck znao održati' viteški duh, red i disciplinu — čenui se imaju i pripisati onalco sja ni uspjesr, kojo je postizao gdjegod jc sligao i onoiika junaštva i pregaiaštva, koja je povjerena mu vojska pokaziva'a. Ali sc on nije samo odlikovao kao vojskovođja. Njega su krasilo i sve vrline kao čovjeka, kao gradjanina, kao druga i kao kućnjeg starješinu: obdaren ncobičnom' snagom i tjeiesnom Ijepotom, uporcđo su ga krasile i duševne vrline, te jć. kao gradjanin uvijek bio medju prvimasa prinvjerom svega onog, što je časno i plemenito; u društvu je bio najbolji i najpogoduiji drug, a u kući uzor ured* nog i gostoljubivog domaćina. Njegova’ vrata bila su otvoreaa svakome bez razliko stanja i položaja, samo ako jet bio istinit i pošten čovjek. Neva jalce je' mrzio i gonio, ročivao u miru!

Osnivanje srpskog novčanog zavoda u Kruševcu, Javljaju nam iz Krušcvca: U JčruS'cSvačkom okrugu osuovana jo nova srp« ska banka sa dioničkom glavnicom od 250.0C0 krana. Tri cetvrline ove giavnico već jc upiaćcno. Statuti ovog novčanog zavoda, shođno odredbi srpskog zakona za akcionarska udruženja, poslati su na odobrenjo vojnoj glavnoj guberniji u Beogradu. Neobićno nara sada zvučf u ušima ov'aj stav: ,,no\ r a Banka u Srli,i“. D;mas, kada rat strahovilo b’jesni i kada so i u najkultuniijim zemljama za novo privredno preduzeće mora boriti sa najvećim smetnjama; danas, kada skoro svi životni uslovi priv.etnoga naprelka iščezavaju: u Srbiji, u zem'ji koja je već pet go'diua u ratnom stanju, osniva so nova bankai Dat je živoL ovoni zavodu u zcmlji, tt kojoj sorijaino i privrćdno konsoliđoviinje, zbog poliličkili meteža, iđjašo samo pužjom brzinom. 1 pored sviju ovili leškoća, krunfsan jo uspjehom prvi odlučni lcorak domorodaca Kruševljana, — možda kao naknada za one bezbrojne bankc, aovčano zavod ,d„ koji su za prvih dana okupaeije §a svorn irnovinom umnkle u inostraustvo, ostavivši svoju 'domovinu na cjedilu. Osnivanje 'domorodi.og novčai.og z.tvod u Ivruševcu nesumnjivo jo znak postupnog rašćenja povjerenja, koje srpski naro'd pokictnja današnjcm režimu. To je, đalje, neosporan znak, cla je ovaj uaiod udario pravim puteui socij a 1 n o g i p r i v r e d n o g, p a i p o 1 itičkog konsoli'dovanja. Prema pravilima novo banke kru'g 'djelatnosti ovmg novčanog zavoda prostire so na sve poslovo privrednoga života; ali \’an i iznad ove svrho nudi nant se i jcdna značajnija i đublja perspcktiva: nadanjo, da će ovo novo poduzečo, na osnovi ono morafno spone, koja ga vezuje zaokupatore, posigurno naći puta za privrcdiio zbliženje sa monarhijoiu. Svakako so ncćemo ogiiješiti o pravila skromnosti, ako istaknomo da osnivanjo ovog novčanog zavoda ima da za< bvali, na pn om mestu, okružnom zapovjedniku pukovniku pl. Baumanu i, naročito, nemnornoj saradnji i agltovanju gradjanskog povjercnika dr-a Ste« fana Benka i najzad suradnji sreskiji zapovjednika.