Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkem posHje podne.

Pojedlni brojevi: 0 lM|ra<u I o kralavtml taaaiJolnaUm a< o. I kr. lala pa d]tal t<. . . . 6 balara 0 HnataktJ-tlataalJI, Bttal - Htret|i«lni I DalmaelJI pc cljeal tf. . . . . ,10 ktltra Izvaa tvoi ptdruEJa pt eljtnl t<.. • .12 btltra

MjeeeCna pretplata: U ItMrada I • Irtltvlna laptiJMtirtin M c. I fc«. Wt ia btjat I tttp«. pttta. . 8*U Bttgrao« aa Ooitavom g kuć« .... a BO U Hrvttako] •Slavtnljf, eoitl-Haret|tvlal I ĐalmadJI aSO UootollmkrtJtrlmtAutlra-ufirikamooirhllt 8'U Inoatraostvi........... 4 S0

Oglesl po cljeniku.

Urednlitvo: BEOSRAO, Vuke Karadžićs ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprave I prlmanje pretplats Topllčln venao broj 21. Telefon broj 25. Prlmanja oglasa Kneza Mlhejla uL broj 3& Telefon br. 245.

Br. 275.

BEOGRAD, nedjelja 7. oktobra 1917.

Godina III.

Car Wilhelm Hindenburgu. — Skrhani talijanski napadi. Nov papin pokušaj za posredovanje.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. olttobra. Na odsjeku 0 o r e S v. G a b r i j eJ a slomio se prcdveče preduzetj talijanski napad. ! Inače nema ništa da se javi sa ni1 jcdiiog bojišta. Načelnik glavnou stožera. Izaledl na mir. U punom i pravom smislu riječl stoji pred odlukom u vremenu, kojega sada preživljujemo, pitanje — ,,z i ms k i r a t i 1 i pregovori z a m i r“. Svakim danom tnnože se znaci, kojim proizlaie iz duboko osjećane jvotrebe svih naroda, da se današnja oboružana Evropa sve po tnalo pretvori u Evropu opšteg sporazuina. Već loliko puta naglašena volja za mir srcdišnjilt vlasti, koja je uvijek proizlazila iz spoznanja svoje vlastite neslomljive snage, potvrdjena je ponovno ovilt dana znamenitim govorom groja C z e r n i n a s a papina ponuda za posredovanje kod sporazumnih vlasti predstavlja takodje 'korak dalje na putu, koji bi inogao da A'odi iz vreve i krvi ka boljoj budtičnosti. Skoro vrijeme podučioe nas u koliko je ovo sjeme palo na plodnu zemiju. Kao uvijek i ovog puta potpuno je u rukama sporazumnili sila, da prihvate misao sporazuma i pomirenja, koja je proizašla od strane središnjih vlasti i Svetog Oca Pape, i da joj dadu konkretne forme. Usporedimo li osobito izjave grofa Czernina sa zahtjevima sporazumnih sila, ispunjeni su svi uvjeti, po kojima bi biii mogući pregovori. Sve ono, što zvaničnicl u Londonu smatraju za potrebno za osiguranje buduoega svjetskoga tnira, jasno jc precizirao u svom govoru car. i kraij. ministar izvanjskiii diđa. Grof Czernin izjavio se otvoreno kao pristaša iđcje mcdjunarodnoga razoružanja i kao pristaša mirovnih sudova, pa se sam približio tačnije o\'oj ideji i jasno ocrtao u koliko bi bila Austro-Ugarska spremna, da pristupi njenom ostvarenju. Njegovo je tnišljenje bilo u ovoj stvari, da bi smanjenje medjunarodne ratne sprerne poslije rata već u onom slučaju bilo postignuto, kad bi se svelo na onaj stupanj, na kojcm je bilo godine 1914. Ohida se vldi, da grof Czernin radi promišljeno i da nije slijeipo nletio, štc će svakako iznenaditi mnoge utopiste, koji sve gledaju u ružičastoj boji. Ali u isto vrijeme postaće svakomc jasno, u koliko su dogadjaji posljednjih :ri goditia pomakli sve perspektive. Samo u spoznanju velikih tereta, koje je ovaj rat navalio na svakog pojedinca, mogao se on usudfti, da stanje od gođine 1914., koje su mtiogi teško osjećali rad: njegovih velikih vojničkili tereta, pri-

kaže kao ono idealno stanje, koje bi prema sadanjem stanju stvari značilo isto što i efektivno smanjenje opšteg naoružaaija. Mora se, kako smo već rekll, očekivati, kojc će stanovište zauzeti neprijatelji središnjih vlasti prema posIjednjim pokušajima, da se dodje do mira. Kao što obično u životu strada svako, ko je pošten i iskren, nije iskljućena mogućnost. da će sporazumne sile, a u prvotn redu Englcska smairati i ocijeniti prijeđlog za tnir središnjiit vlasti i ovaj puta kao znak nemoći. Šta višc može se dogoditi, da vještc izbačena ova sumnja u državama sporazumnih sila pobudi pouzdanje i prema tome produži rat. pa bi pretna tome položaj postao prije gori nego bolji. Još se uvijek odgovorni u Londonu i Parisu, kojima je ovaj rat već davno postao iično njihova stvar, bore za argumente, kojima bi mogli opravdai: ovaj rat i svoju politiku. Nije slučaj, da je baš u času, kada pitanje mira zanima sve narode, poznati zagovornik rnta Asquith držao govor, kakav ne bi bio mogao d'ržati ni u početku rata, a ne treba zaboraviii, da je onaj Winston Cliurchill, kojega je Lloyd George prije nekoiiko mjeseci primio u kabiiiet samo radi njegovog vašarskog govorničkog dara, nediavno bijesno govorio za rat, kao da nije daleko čas, koji će donijeti sporazumu konačnu pobjeđu. iz opšte vrevc vremena, sve se jasnije izvija sjK>znaja, da se u oviin danirna vodii sa nejeduakim oružjem borba za i protiv rata. Vatikanski posredovni prijedlog, koji je bez sumnje poiekao iz iskreno čovječnosti i poštcna volja za mir srcdišnjiii vlasti jcdnako ttdarnju na okiop, kojega su močnici u državama sporazurnnih sila kao željezni obruč stavili oko svojilt naroda. 7a sada se čini, da nigdje nema ni najmanjcg prolaza preko ovog bedema koristoljublja i oholosti, kojim bi mogli da se sretnu milijuni onih, koji žele tnir s jednc i s druge strane. Zato moramo da vodimo drugu borbu sa jednakom odlučnošću, kojom smo pobijedili i na bojnom polju: da. se borimo za mir, koji ćc biti dostojan potocima prolivene krvi, Nova papina akcija za mir. Upućivanje odgovora središojih vJasti sporazumnim silama. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina") Zeneva, G. oktobra. ,,P e t i t P a r i s i e n“ javija, da jc odgovor srcdišnjih vlasti, koji' je papa uputio sporazumnim silaina, predat bclgijskoj vladi u utorak, a ova ga je ođraali poslala francuskoj vladi. Odgovo-

ri su sprovedeni jednim objašnjetijem kardinaia Gasparia, koje pniža mogućnost, da se povede dalja dcbata i razgovori pubem posrednili iica. 'J svome objašnjejiju izjavljuje - Gaspari, da nui odgovori izgiedaju jx)godni, da mogu poslužiti kao osnova za tnlrovne pregovore. Odustanak od Elsas-Lotaritigijo? G ovo r Poincaren. (Naročiti brzojav „Bcogradskiii Novina") Žencva, 6. oktobra. U Lorientu je Poincare držao govor, koji, po saopštenju pariskili listova, sadrži izmedju ostalog u sebi obrt, da će se Francuska eveutuaino zadovoljiti pobjedom francuskih ideja i francuske kulture, ako se svi ratni ciljevi ne bi mogli postići. Pariske skupštlne za sporazumni tnir. (Naročiti brzojav „BcoKradskih Novina*') Haag, G. oktobra. U Parisu su -30. septembra u devetnaest arrondissemienta na trkie.set dva mjesta izvan grada održanc skupštiue. koje su donijelo duevne redove u korist sporazumnog mira. U većini tjl, sknpština učesivovali su u veiikom broju vojnici, koji se nalaze na. dopustu. Naročito su starija godišta pučkii; ustaša nczadovoljna sa osvajačkim ciljevima vlade i pripisuje ovako đugo trajatnje rata nečuvenim zalitjevirna. Socijalistički krugovi traže. tla vlada prema središnjifn vlastima zatizme predusr.e'Jjivije držanje. Privrcdni položaj Francuske smairaju ^oeijaLističk: krugovi kao vrlo ozbiljan. Rusija poslije revolucije. Reznadežan položai u R'tsiik 31 i ,š 1 i e n j o j e<l ti'O g e n g 1 e s k o g publfcciste. IviifetBejin, G. oktobra'. Lovat Frase,iiliftji. 60 smatra kao itlobar poznavala&TniRusiie, opisuje u ,,Dai!y polož.aj Rusije k’ao slcoro beznaldežan. CiniJac, koji će zavladatl neće l»iti ni Kerjcn'skii, ni raduički i vojnički savjel, lii vojska, nego glad. Drnga je teška opasnost finansijski položaj, koji je ravan snu je'lnog polu'djclog. U tolikoj sc mjeri sad štainna papirni novac, da se već osjeća nestaŠica i u' artiji, te se štainpajii siuuo novčanice od 250 mbaija. Poslije opisa slcroz bolesnog slanja u vojsci i u političkom radn I.oval zavrsnje: .Tn u tamnoj Pusiji ne mogu da vidim ni jedan zračak svjetlosti. Na prvom' mjcstu s'oje miiijuni vojnika, potpuno bez vojnifckog dulia, koji so samo potako možo pdnovo Toživiti, a. u pozadini je avetinja g!ad.

Mi smo daleko od onoga, s čim je revolucija otpočela. Ja vjerujem u imdućnost Rusije, ali je'dnovrcmcno strahujem, da zemlja ide u sUsrol periodn šlrahovitih 'džtlia. I liaš taj period mož<* i najtežim načinom ulicali n'a stvar sporazumnili sila, koja je ujeduo i stvar Rusije. Vrijeme jc 'došio, 3a naši državnici i listovi prestanu govoriti o volikom uspjehu ruske rcvoluc i j e. Tii»* je Jrio rat sa dva glavna ifromtir. Na jedjrom jo. iznenadno neprijateij us pjeo, a nijc ni izveo odlučujući ndar. To je pravi sadanji značaj ruskog sloma. Ma koiiko suažno tnkli Nijemce na zapadnom frontu, mi ih ne možemo prisiiiti, da napuste svoja istočna osvajanja. Ako bi zapa'dni saveznici povra- | iili svojo izjgubljone zemlje, a bili bi primorani da dozvole, da Njemačka potraži sebi naknaidu pod ruševinama slomljeno i propale Rusije, to orrda ne bi bila ona Uvropa, za koju smo se mi boriii. Mi s toga moramo popraviti naš ratni plan, jer je, s Pusijom ili bez nje, više lrego rkada štvar zapaduih saveznika i Sjeflinjonih Država, da učine ono što do sad nijesti, da s'omiju vojuičku moć Njemačke. Pregovori o koalieiji. Kb. Postrogl'ad, 6. oktobra. Pctrogradska telegrafska agencija javlja: .luče stv’se cio dan vodili prcgovori o sastavu koaliciionog kabineta, ali su naišli na nepredvidjene teškoćo. Moskovski industrijalci su navodno izjavili. da je obrazova'iije parlamcnta demokratskom konferencijom nov fakar, koji mijenja političkl položaj. Oni sti mišljenja, da je prcdhodni parlamcnat ozbiljna smetnja za obrazovanje jake vlasti. S toga se u veče pristupij lo pregovorima s drugim gnipama, a na prvom mjestu s petrograđskim lcadjetima. Da.tias će se u cilju stvaranja kompromisa sastati članovi vlade s moskovskitn industrijalcima T pc;rogradskitn kadjetima kao i sa pet izabranili čianova demokratske konferencljc. Listovi naziru, da ie glavni zahtjev gradjanskih elemenata za stupanjc u koaliciju taj, da odgovornost vladina prerna predliodnom parlamejltu bude satno moralna, a ne i juristička. Izbor čtanova za prethodni parlainenat. Kb. Petrograd, 6. oktobra. Peifogradski brzojavni ttred javIja: Đeinokratska konferencija je sa 531 protiv 240 glasova viješila, cla izaberc 305 članova za prethodui parlamcnat. Novi listovi u Rigi. Ivb. Kopenhagen, (I. nklobra. Kak'o korespon'dencija ,,D“ đožnaje, I izišle su 4. oktobra prvi puL novoosno-

vaue jelske novine po'd imenom ,,L a !> tveest-hu AVis o“ („lliškc letskc uo, vinc“), n 8. okfolira izići će Diške Novine. Štrajk žeijeznićara u RusiJL Kb. Petrograd, 6. oktobra. Pošlo vlada vrlo sporo proučava zahtjove željetzniokili služben'tka za povišicu njihovrh nagrada, to su željezničari rijcšiii, da od 7. obustave cjeiokupni željeznički saobračaj, izuzimajttći vojtiičke transporte. Radoslavov o ratnim ciljevima Bugarske. (Narnčiti brzojav „Beosradskili Novina“) TTeriin, G. oktoJua. iUuuslar pre'dsjcduik R a d o s i n vo v je primio zaskipnilca ,.Vossisclm Zeitung“-a, kdme jc ovo izjavio: Nije istinfta vijest, da predgtoT ptomjona u viadi. Opozicija jo n manjini ne samG n sobranju, nego i u narodu. Narod vidi, da su narođne žeije ispunjenc. Osim nekoiiko neza'dovoljuih sofijaimca, niko nc sumnja, da ćemo iaf I svc osvojeno i zajđržali. \ i misiite, da I lii promjena vlade mogla polresli tcinelje savcza. I lo ja smatram kao sa svim isključeno. Istiua je, me'djn slrankama ima ib 'dosta, k o j i s u b i! i r u sof i! i. Ati je revolueija i te dubove rasfrez nila, j'er je Rusija 'danas vrlo sumnjjv sklop, a 'da bi mogia imaii znnčaj 'državp, lcoja bi rnogia biti spo sobna za savez. Polilika većine uživa kraJjevo povjerienjc, a prije svega ima uspjche. Vi pitale zašto sc kod nas nmogo maujo. prcpire o ratnim oi^jevuua ucgo 'U' što .je to ko'd vas slučaj, i zašlo. šc oui u odgovoru na papinu notu uijcsu točno označili. Mi smo to nčinili n ra nijim pnlikama. Svijetu su naši ci Ijevi poznati, a uartočito su oni p o 7. i\ a t i s p o r a z u m n i m s i 1 a m a, jer sam ih ja njihovitn zaslup n icijn a p r i j e uiaska u r a t do’voljno objasnio. To je jcdnom riječi uje'dinjenje svih hugarskih žemalja, čcmn mi težimo i koje nioramo postići: Ma e.edonija do južno od Bitoljai i hugarsko Moravo, Dobrudža do ušća Dunava. Ti zalitjevi nijesu ni najmanje prolimi na čei.i Jjezaneksionog mira, na komemi kao i papa ra'dimo. Jsiorijski je jasno, 'đa ovdjc niože biti govora samo o 'desaneksiji. Koliko je ncsumnjivo osnovan zahtjev Njemačke ua Eisas t Lotaringiju, Loiiko je i naš na tc zemlje, Vi govorile o jnogućnosii plehiscita. To nije modoitnio i u sadašnjosfi ncprak lično. Pa ipak smo mi pos’jednji, koji se liojimo piebiscita. Mi smo ve<' jedan i.rna! i jirije rata u Maćedouiji medju

Podlistak. Prvo i drugo osvojenje Beograda. i. Uiazak austro-ugarske vojske u Beograd 19. nov. (2. deceinbra) 191-1. (I z m o j i h z a b i l j e ž a ka). U ncdjelju 16. noveinbra 1914. ’ćtitali su protivnički topovl. Beograd je taj dan proživio u miru. Niko u ujeinu nije tri slutio, šta će donijeti nastupajuća noć. Vijesti sa zapadniii boiišta Srbijc bile su svakog dana nepovoljnije, protivnik je prodirao, istina sporo, ali trajno. Mačva je bila sva u njegovim rukama, a 1 dobar bio Posavo-Tamna,ve. U presbirou smo tog dana u veče očekivall s nestrpljenjem novc vijestj. Oko 7 sati telefonski izvještaj iz Niša potvrdio je vijest, da jc protivnik ušao u Obretiovac i da prodire dalje i sve dtiblje u Posavinu. Izvještaj je te večeri bio u opšte nepovoljan. Radi objaŠnjenja poiožaja u kome se mi u Beogradu nalazimo, presliiro je tražio i dobio telefonsku vezu s Torlakom (komandoin odbrane Beograda), ali se, i poslije mnogih pokušaja, niko s Torlaka nije odazivao. Bilo uam je to malo čudnovato, ali smo ipak sa svrpljenjem čekali na odziv Torlaka u živom razKovoru, sluteći skore vrlo ozbiljnc trenutke. Do 9 sati se Torlak nije odazvao i mi se tada razidjosmo iz pres« birpa. Beograd u tami, u mrtvoj tišinl 1 Oc sanja kakvo će jufro dočeltati. Povečere u obližnjoj kaivani bio sain 8 <!eset sall u mome stanu. Iz razmišMflja o svemu što.nam blir/.i d’ani

mogu donijeti trže me straliovit topovski pucanj, za kojim je ubrzo došao i drugi, kako mi se učini iz neposredne blizine (moj je stan blizu 'i rkališta). Izašo sam u dvorišfe; kako je noć bila vedra, -te se oiio sijevanje, koje pretliodi topovskom jrucnju, jako odbijalo o plavetnilo neba. Sijevnu ponovo, zagrmc i treći top, zatim nćesta sijcvanje s pravom topovskom paljbom, koja je potresala Beograd. Bio sarn uvjeren, jer je to svjcdočio i sam zvuk, d'a pucaju teški fraticuski topovi, o lcojima sam znao, da su na položaju lcod Karabiirme i negdje više Novog groblja. Grmljavitia topova sc produžavala s krafkim razniacima, u tihdj noći bila je ona mnogo strašnija nego inače. Protivnički topovi su ćutali. Razniišljajući o uzroku ovake paljbe bio sain došao do zaključka, da su naši opazili protivničke monitorc u njihovu kretauju od Zemuna prema gradu, pa su ih tize11 na nišan. O pravom ttzroku ovog vojničkog rada ja, razumije se. nijesam mogao ni slutiti. Njega mi je objasnilo tek sutrašnje jutro. Poslije desefc sati te noći komanda s Torlaka izvijestila je upravu grad.t Beograda, da se Beograd napuŠta i vojska povlači zajedno sa žandartnerijom, koja se nalazila u graciti: jednovremeno je bilo narcdjeno, da i sve vlasti i pojedina odjelenja državnih nadleštava 1 , koja su se nalazila u Beo« gradu, odmah napuste grad, da se upute u Mladenovac, gdje će iii vozovi čckati, odalde Će produžiti put za Nlš. U na-jvećoj žurbi je ova narcdba bila do ponoči izvršena. Gradjanslvo. bar njegov vrlo veliki dio, nije o svc tome tada ništa znalo; samo neznatau broj gradjanstva, i to onaj u središtu grada,

doznao je još iste noći šta sc dogadja, le se mogao pribrano riješavati 'li 'da bjcga ili da ostane. Iznenadjen sarn bio prizorom. na lcoji sam naišao, kad sam u jutru, 17. novembra, oko 7 sati izišao na u!icu. Svijet bjega, svi jedtrim pravcem prema ,,SIaviji“, svaki nosi soboiu koliko je mogao ponijctii i što je tta brzu l'uku ntogao spremibi. Upiiam prve, koji su bili malo zastali, šta je to i kuda httaju. „Eto šfcai je, begaino" odgovoriše i produžiše put Uitno prema „Slaviji 11 . Pohitam prvo u presbiro, zatvoren. U tom trenutku mi je bilo sve jasno, pa i noćašnia topovska pucnjava. Trkont sann stigao do upravc grada, n obližnjoj ulici, — i ona zatvorena. Pobjegoše, dlakle, p r v i o n i, koji su trebali da budu posljednji. Na Terazijama zatvo-rcne sve radnje i gostionice, svijct bjega, pješice, u fijakerinia i običnim kolima. Zastao sam i postnatrao za nckoliko trenutalca ovaj jezovit prizor. U tom trenutku otpoče lieka pucnjava, slična topovskoj, ali se granate nijesu čule niti se po zvuku mogle ocijeniti, odakle ta jjucnjava dolazi. U onoj vrevi bjegmutca vratim se i ja prema ,,Slaviji“. Tu sam tek mog<ao saznati pravi položaj, u kome sc nalazio Beograd tog t'remitka Odbrana Beograda se prije jjonoći povukla s Torlakla jia move položaje ispod Kosmaja, a sve vlasti napustile su gracl odnraii poslije pola noći; Beograd je u jutru 17. novembra osvanuo bez državnih vlasti, ostavljen jc bio samom sebi, a gradjanstvo u njemu, neobavješteno o svcmu, bilo je upućeno da se opredijeli po svonr zdravom razumu, — bjegati ili ostati. U nedoumici Šta da činltn Sazuao

sam, da poslije ljodne u 2 sata ima još posljednji voz iz Topčidera za Niš. S jednim mojim prijateljem se sporazumim, da se tim vozom koristinto. Ponjevši sobom §to je najnužnije tiputimo se pješioe preko banjičkog brda za Topčider. Pucnjava se još neprestano čula. Kad smo stigli na raskrsnicu, s kojc put vodi prema topčiderskoj crkvi, dodje nam u susret na konjtt jedan kapetan, a za njim jc marSirao polu bataljmi pješaka. „Ktida ćete vi gospodine načelničc“ — upita kapetan mog prijalelja. ,,Na topčidersku stanicu", odgovori moj prijatcij, „čtili smo, da ima oko 2 sata poslije podne posljednji voz za Niš.“ „Kakav voz! Zar vi ne čujete ovu pucnjavu. Mi od jutros miitama rušimo sve žcljezničke mostove i propuste, u toku današnjeg dana mora blti svo do Ralje porušcno. Ja sam posljodnji, koji s mojim polu bataljunom naptiŠtimi beogradske položaje. \išc nigdjc ncrna ni jcdnog vojnika. U Topčidelu osim minera ncma nikog. Nego vatajtc vl put za Torlak, pa ako do 5 sati jjoslije podnc stignete u Ralju, imaćete odande posljednji voz za Niš, inače moratc do Mladenovca." Takvtt nam utjehu dade ;aj mlaJi kapetan, koji je inača u gradjanskotn životu inžinjcr. Sad mi je bila Jasna I ova ncprekid'na pucnjava bez granatske svirke. Poslušaismo savjet kapctanov te se uputismo prema Torlaku, zajedno sa onom nepregleđnom rnasom svijeta. Moj put do Niša pun je jczpvitih zanimljivosti, ali ću ja Uo sad ostaviti na stranu, saopštiču u produženju ono, Što ie o dogadjaju s Beogradom ušlo u

moje zabilješke po pričanju moga driiga, koji jc bio toliko pametan, te je ostao bio u Beogradu. .Ia sam njegova pricanja o Bcograidu poslije mog odlaska ovako zabilježio. Ona sit svakako nepotpuna'. ali je glavno tu: Noćašnja pucnjava (16. novcmbvai — ispaljeno je proko 200 topovskih metaka za jedan sat — trebaia je da buđe znak gradjanstvu da bjega, jer je narcdba, da se Beograd evaktijiše. stigla docne u noć. U 2 sata posiije ’pola noći pucnjava je prestala, s\tijet je počeo da bjega. Cijeloga dana 17. novcmbra svijet je bjegao, ali se posiije nekoliko sati vračao, jer su bila sva saobraćajna sredstva prekimita. Na taj način i koji je htio i koji nije lirio morao je ostati u Beogradu. Slralt svijeta o dolaskn austro-ugarskc vojskc u Beograd bio je takav, da se neda Oi>isati. Tako je taj cio dan prošao u grozničavom stanju, jer sc nijc ništ.i znalo, a nikud sc nije moglo bježati. Sto sc bliže noć približavala svc se višc svaki predavao svojoj sudbini, svakog jcplašila noć, koja kao da je sittonim svib strahota, koje su sc prcdvidialc đa će doći. Nekoliko odbornika opštine bco« gradske. koji su sa svim slučajno zaostali u Bcogradu, sazvali su 18. novenibra prije podnc zbor gradjana kod „Ruskog cara“. Zbor je bio dobto po sjećcn. Na tome je zboru, poslije razniit govora, riješeno: da gradjanl pisinetio ovlaste opštinski odbor, da on. ako austro-uga<rska vojska udje u Beograd, prcda molbu, da se gradjanstvo ne kinji i ne zlostavlja, a odbor će jamčR», da će gradjanstvo blti mirno 1 po-