Beogradske novine
Iziazet dnevno u Jutro,, ponedjeljkom poslije podne.
Pojedinl brojevi: O iHittfa I o kn|«fln. i>;os]f4nuVa .1 (. I kr. iolo H clj.nl (<.... 8 holtri | 0 HrfiUkoJ-Uovoaljl, atMil-Horiljovlol I Dttaocljt po djttil oC. ■ • • • >10 htliri I liftt tftj pnlruBJi pt cljonl ll.. . >12 holori
MJeseSna pratplata:
U Boogrodu io doitivoni u kuta .... U Krf.tsko ] -SlavevKJI. Boid-Honi|Oflil I DolmielJI ........... ft'BO Uoitallm knjofImi kuitro-U|irikfmosirdjo 8 — , U laoitrinstvu 4'BO
OglasT po cljsnfku.
Urednlitvo: BEOGRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprova I prlmenje pretplate TopllEln venie broj 21. Telefon broj 38. Prlmanje oglase Kneze Mihajli uL bro] 38. Telafon br. 345.
Br. 286.
BEOGRAD, četvrtak 18. oktobra 1917.
Godina III.
Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera.
Ostrvo Oesel potpuno u njemačkom posjedu. Do sada je privedeno 11.000 zarobljenika. — Njemačke pomorske snage vladaju riškim zalivom.
Kb. Beč, 17. oktobra Na uaSem istočnom frontu i it A r b a n i j i oživjela je mjestimično borbena đjelatnost. IJ odsjeku G o r e s v. 0 a b r i j ela jronovo su odbijeni talijanski 11 apadaji. Načebiik Rlavnoj: stožera.
Sniiez ujernosti. Put na Istok, koji je njemačkoga cara VViihelma vodio najprije n Sofiju, pa poslije u Garigrad, izvan svake sumnje imade poJitičko značonje, i ako sigurno više simboličke, uego li aktuelne jtrirode. Mi znamo, da je jroznati govor austro-ugarskog minlstra si>oljnih jroslova grofa Czernina, kao i posljednje izjavc njemačkog đržavnog tajnika dra. pl. Kuhlmanna, kod ucprijatelja središnjih vlasti odjeknutc neprijatno, i da ovi nijesu propustili priliku, da pokušaju sijati sjeme razdora izmtidju središnjih vlasti i njihovih sa\C 2 nika. U tu svtIiu izigravao se jcćlanputa Berlin, pa onda Beč i Btidimpcšta protiv Sofije i Carigrađa. a sa,vez se prikazivao kao nešta. što jcš samo drži na okuptt njemačka gvozde na kliješta. Koalicija, koja čim ctulje traje sve iViše uvidja slabost svoje cgzistencije, ‘•čini se da misli, da kod središnjih viast| prilike jednako stoje, ili barcir nc tmnogo drugaeijc. Osobito Englezi, koji iSti u politici bili uvijek najveći sebičnjaci. ne mogu pojmiti, da i u politiei 'imade zajedniee interesa, koja je sa’gradjena na pouzdanju i vjernosti, i da nc mora svc biti saino udruženje za postignuće neopravdanih koristi. t'nglezi ne mogti pojmiti središnje vlasti. oni ovaj savez promatraju jeduako čudno, kao i svoje saveznike, kojima ne vjeruju uišta i zbog toga svakim danom idu sve više natrag mjesto na naprijed. Savez, kojega su izmedju AustroUgarskc i Njomačke skiopili Bismarck i Andrassy, prirodna je posijedica historijskog razvitka obiju srcdnjo-evropskilt država, pa je zbog toga bio poiitički ćudoredan čin. Docnije pristupanje Italije u savez bilo je takodje prirodna posijodica dogadjaja, a koliko se apeninska kraljevlna zasjekla u vlastito svoje meso, najboije dokazuju politički i vojni dogadjaji, koji su se dogodiii od dana talijanske izdaje. Medju./im su u savez mjesto Italije pristupila Idva nova saveznika. ne da se koriste ^lobrim posloin, ncgo iz uvjerenja, da >se satno u Beču i Berlinu mogu naći Jnavi čuvari političkoga morala. Time mcćeino reći, da su Bugarska i Turska isamo zbog toga pristupile u savez sreVlišnjih vlasti, jer realna politik t nije
posljedica simpatija ni antipatija, nego jc njihov korak bio nttžna posljedica pravo shvaćeuoga političkoga položaja. Ali baš zato, jer je pitanje „biti il' nebiti“ stvorilo srednjo-cvropejski četvorni savez, dalo mu jc otio životm: snagu, koja je nikla opet iz političkoga morala. Jer povjesnica, ovaj jedini pravcdni i veliki sudija> oslavlja da živi samo ono što je zdravo, dakle moralno, a sve drugo pušta da projiadric. Zbog toga četvorni savez može se takodje nazvati savezom vjernosti, jer i ako je on posljedica nužde, skloplien je ipak dragovoljno i jednakopravno. Austrijsko-njemački savez osvećen jc onoga dana-, kada je u Ischlu pokojni car i kralj Franjo Josip I. odbio pomi' de cngleskoga kraija Eduarda VII., a danas je pozvan car Wilhehn, da kao baštinik onoga vremona čuva svefu tradiciju vjernosti. U ovoin duhu bile su sadržatle zdravice, koje su u Sofiji izrekli njemački car i oar Ferdinand, a oVaj duh provejava i prijestonu besjedu, kojtt je ovaj čas pročitao bugarski ministar predsjednik u sobranju. S pravom se u ovoj besjedi naglašuje, da je posjeta cara Wilhelma u Sofiji nesinnnjivi znak poštovanja. koje su stekli sebi jednako vladaoc bugarskoga naroda kao i Itrabra bugarska vojska svojom nepokolebljivom vjernošću. Pogledajmo medjutim koalioiju, gdjc pojedini član.ovi jedan drugog vanaju. pa je sravnitno sa savezom središnjih vlasti, gdje sc svako na bojištu i u pozadini natječe da jedan drtigom pomogne, to se otvaraju pred nama dv'a svijeta, za koje misliino. da ćc se teško ntoći sporazumjeti na miran način. Ovaj bi sporazum bio moguć samo onda. kad bi politički moral, lcoji jc začetnik sav r eza središnjih vlasti, mogao naldjačah engleski moral.
Njemački car u Carigradu. Kb. Carigrad, 17. oktobra. Poslije doručka u Zildic-palati car sc vozio na Bosporu do Terapie, gdje je položio vije'nce na grobove generala Kolmara, Goltz-paše, kao i bivšcg poslanika u Carigradu baruna pl. V r agenheima. Kb. Carigrad. 16. oktobra. Medju licima, koja su na stanic! dočekaia njemačkoga cara, nalazio se i austro-ugarski poslanik markgroi P a 1I a v i c in i te bugarski poslanik K o 1 uš e v. Kratko vrijeme prije dolaska clvorskoga voza primio je n staničnom salonti markgrofa Pallavicini-a u audijencijtt sultan. Kod predstavljania lica, lcoja su prisustvovala dočcku. izmije-
liio je njemački car sa austro-ugarskim i bugarskim poslapjcima nekoliko riječi, oslovivši ih vrlo nuToštivo. Kb. Carigrad, 16. oktobra. U veče je u počast carskog gosta bila varoš svečano osvijetljena, naročito su se isticali: Kara-koj most, minarcta, kao i carske palate na Bosporu. U Dolma-Bakče-palači dao je sultan u počast caru porodični ručalc za 40 osoba, na koji su izmedju ostalih bili pozvani: turski nasijednik prijestolja uz ostale prinčeve carske kuće, clalje vtlilci vezir Talaat-paša, njeanački državni tajnik dr. pl. Kuhlmann, ministar spoljnili poslova Nessimi-bey, minisiar rata i zamjenik glavnog zapovjednika Bnver-paša, ministar pravde Ualil-bey, turski jroslanik ti Berlinu Hakkv-paša, njemački poslanik u Carigradu grof Bcrnstorif, kao i predsjednici komore i senata. U toku nička prikačio jc sultan svojcrtično cartt na grudi veliki orden Irtihar-reda u briljantima. najveće 'tursko odJikovanje. Car je predao sultanu Hohcnzollernski red sa briljantima, kao i skupocjenti vazu iz carske tvornice stakla. Poslije ručka obadva vladaoca razgovarala su se srdačno medjusobno kao i sa prisutnim dostojanstvenlcima. Zauzeće ostrva Oeset. Patvjka u Petrogradn. R tt s k i 1 i s t o v i o z n a č e tt j u n j e ma č k e ak c i j c. (NaroCiti brzojav „Bcogradskili Noviua‘0 Stockholm, 17. oktobra. ,.B j r ž e v i jV j c d o m o s t i“ pišu o iskrcavanju Nijcmaca ua ostrvu Oeselu i o ncposrednim posljedicama tog dogadjaja: Iskrcavanje Nijemaca bilo jc sa svim iznenadno pa je s toga i unalo potpuni r uspjch. Neposredna će posljedica bitibdai ćemo os!m Oesela izgubiti i Dagćh AVprms i Moon, naše tamošnje četeitcatiii materijal pnšćc u neprijateljske rtvke. S našom vlad a v i n o m u r i š k o m z a 1 i v u j c svršeno. Mi ćemo naš frout morati i u Estlandiji produžiti. Naša sjeverna vojska se nalazi u t e š k o m p o I o 2 aj u. I Petrograd je zagrožen od neposrednog nje ma č k o g p r o d ir,a n j a, m o r a m o r a č u n at i s a s v a k o m m o g u ć u o š č u. Nijemci mogu prodrjjeti do finskog zaliva i onda iskrcati čete kod Haps a 1 a, B a 11 i s c It p o r t a ili R c v a1 a, pa šta više tt blizini W e s e nb e r g a, i još daljc u pravcu Petrograda. Naša baltička flota nijc se nalazlla nikad u tako sudbonosno teškoj fazi i tako b 1 i z u o d 1 u č n e b i t k e. U Pe-
trogra/du vlada prava panika, iz j prijestonice se bjega u masama, jer se j u opšte govori, d a ć e Petrofc rad I u s k o r o b i t i n a p a d n u t. Pusko priznaiije. (NaroCitl brzojav „Bcogradskih Novina") Stockholm, 17. oktobra. Povodom zauzeća ostrva 0 c s e!a i Dago od strane Nijemaca pišc zVanični ruski vojni list ovo: Poslijc zauzeća Rige prvi je dalji cilj Nijemaca morao biti, da uzmu u svoje rukc oba ostrva, koja se nalaze ispred Estlanda, jer njihovo zaposjedanje osigurava Nijemchna najvcće koristi. Dok su se ta ostrva nalazila u našetn posjedu mi smo bili ti mogućnosti, da kroz kanal Mona preduzimamo naj>ade s torpednjaoama i podmornicama protivu riškog zaliva, p'a da na taj način dovodimo u pitauje njeniačko gospodarenje tiin zalivom i da njihovim transportima nanosimo osjetnc gubitke, jeđnovremeno smo bili u stanju, da se uklonimo ispred neposrednog zagrožavauja njemačke flotc. Prema tomc je zauzeće oba ostrva neosporno za ntsku flotu j a k u d a r a c, j e d n o o z b i 1 j n o 0 p k o 1 j a v a n j e b a 11 i j s k e f I ot e. Medjutim se uprava ruske mornarice nada, da će neposredna opasnost, koja se približuje, duh nepovoljue strujc pod čijom sc silom nalaze mornarske čete, ugušiti i jijih potstaći da vršc svoju dužnost. S našc strane, završuje Ilst, uprkos neposredne opasnosti koja jc grozila od strane Nijemaca, ostavIjen na ostrvu samo neznatna masa Ccta. jer ozbiljne mogućnosti za njhiovu odbranu nije ni bilo. Naši gtibici u vojnicima su neznatni, medjutim je ieško topništvo za odbranu obale izgublieno. Utisak u Rttsiji. (Naročiti brzojav „Bcogra'đskih Novina") Stockholm, 17. okiobra. Vijesti o utisku njeimačkog iskrcavanja na 0 e s e 1 u i D a g 6 u Pclrogradu glase protivrjeono. Vijest se rasprosfrla brzo po gradu i o njoj je svnda govoreno. U Hekim kavanama i čajdžinfcama je šta više s 1 a vl jen r u sk i p o r a z, te se lu morala i milicija umješati, uai>sila je one Ijude. koji poraz svake zaraćene strane slave kao dogadjaj, koji mlr bliže dovodi. Isti je utisak iskrcavanje izazvalo 1 tt Kronstadtu. Izaslamiđ moniara stt držali zbor, tt kome se isticala potreba, da se ruska mornarica ne smije više buniti. U mnogim drugim skupštinama je bilo govornika, koji su pozivali rusku flotu, da pasivno sačeka događjaje, koji bi možda bili štetni za spora« zuinne silc. ali za Rusiju ne bi biii ne-
povoljni. Bilo je i ozbiljnih sukoba. Brzojavi ove sadržine poslaui su ruskom flotnom odboru u Helsingfors. Raspoložetnje medju mornarsklm vojnicima u Helsingforsu, gdje se nalazi vcći dio istočno-morske Fiotc, još je nejasnoRaspoložonje u vladinim krugovima jc začinjeno velikom nervoznošću, koje se povećava time. što sti prve vijesti, koje su od zapovjednika četa na Ocsclu stizale, bile protivrječile i nijesti davale jasmi sliku jačine neprijateljfivog napada. Prema prvom izvještaju zapovjednik je očekivao vrlo jaK njemački napad. On je javio o iskrcavanjtt jakih snaga na Oeselu i Dagoti, upravo da je neprijatelj ostrva prcplavio. Prema tome je, kako izgleda, vlada očekivala da će se napad odniaU' prenijeti i na kopno. te je naredila da se odmali obustavi željcznički saobraćaj na sjevero-zapadnim prugaina Mo? skva—Vindau i na baltičkim žcljcznicama, što je značilo da se prenašaju velike četne mase u pravcu Revala. Docnije je zapovjednik svoic izvještaje ublažavao. Englezi o njemačkom iskrea> aii.iu tta Oeselu. Kb. London, 17. oktobra. R e u t e r javlja: O njemačkom !skrcavanju na Ocsclu javlja petrogradski dopisnik „Morning Post“-a, da je tnjemaoki mane'var vrlo vješto izvedcn. — Kako ,,N o v o j e V r e m i a‘‘ j.av’ja, glavna snaga ruske baitićKe flote, i pored upinjanja časnika, toiia je u glavnome zauzeta polit : čI;im prepirka ma. Njemačko preduzećc sprcmano ie vi lo brižljivo. Nijemci su isphali položaj svih ruskih baterija pa sti tačno saznaii i raspored ruskih četa.
Rusija posiije revolucije. Pred sastankom privremenog parlamenta. Kb. Petrograd, 17. oktobra. (Petrogradska brzojavna agencija.) Jcdna odredba privremene vlade odJaže otvaranje privremenog parlamenta ođ 18. na 20. oktobar. Nedjclju dana prije otvaranja ustavotvorne skupštine obustaviće privremeui pat'lamenat svoj rad. Predsjednik savcza glavnih urednika ovdašnjih listova, Hessen, i poznati pisac Andrejcv izabrani su za zastupnikc štampe u privremeni parlamenat. Članovi privremenog parlamenta imaće prava na parlamentarni imunitet i biće za trajanja rada oslobodjeni vojne đužnosti. Svaki zakonski prijcdlog mora biti potpisan barem od 30 posianika; Mini-
Podlistak. M a t i. Priča iz. rattiog života. Njemački napisao A. \VaTden. — ,,Meni se ne ee nišla 'dogodili!“ •teprestano ponavljaše mla'di za-tavnik. lA i kompanija je rf to vjerovala gotovo je'dnako kao i on. Zaslavnik se 'često nalazio u oštrim okršajima: oko »ij<'.ga paidali su njegovi tlrugovi, neki tnvlvi, neki ranjeni, aii on je iz tili borbi ovijek izišao z'drav i čitav, .lednom mu je tane prosviralo kapu; Jdrugi put opet pušcano zrno udarilo u tiovćanik i o'dhilo se o novac. Tom je Jirilikom opet uskliknuo: ,,Meni se ne tnožo ništa ‘dogodili. Majfina je molilva inoj šiit“. Je'dan ga osohiti dogadjaj još više ftičnstio u tom sinovskorn i pobožnom ivjepovanja. Je'dnoga dana pozvaše ga iz ijarka na jedno mjesto, koje slo koraka klaleko, gdjcno se razdavabu mi.ostni da*ovi, stigli bojnom poštom. Morao je da |>otvi'di, da je primio jedan paket, -šlo nnt je mati slala. U času, kau je potpisivao priznanicU, ndari u jarak granatisko tane i uništi sve što je žtvo !u »ijeniu bilo. Oft odmali opremi pismo majci i pripovije'di joj, kako je njezin ljubavni Uar postao za njega životnim daroin. PouzSdanjc, da ga majčina molitva ftlili: ulijevalo mu je smjelosti. Stoga su ga brzo nagradili imenovavši ga preko vremena zastavnikom, a onda poručnikom. Osim toga dobio je i jedno vojno O'dlikovanje. Jedne večeri stiže , mu. nalog, da s. ??vet momaka otide U noćnu patrolu, IJIorao je 'da izvidi neprijateljske pozicije.
Zvijezde su ua nebu sjaie pa je mo gao prilično ‘daleko razabrati p'ut. Trebalo je poći preko polja i iloiina uz jedan šumoviti vis. Patrola je oprezno ho'dila, ’dva i dva, u razmaknutom rastojalaju. Prvi je bio poručnik Sdiimann s kapralont Burkharfcotn! i s ^efrajteiom Zei'ingerom. I f Pre'd šuntotn, Sdtimaun zaustavi svojo ljude, dok je on, s Burkhartom i Zeilingerom, zagazio u šmnU, 'da je razvidi. Kad se uvjeriše, da nema neprijalelja, Zeilinger dadne dogovoreni znak, krik noćno grabljivice, na to se zaostali momci pridružišo k njima. Premetnuše šumu sve 'do drugog ruba i tu postaviše 7 Ijudi, a Scliimann, s Burkbartom i Zeilingerom, spusli se niz br'do. Pogdjckad su sc’ izubalia morali uičice baciti na zemlju, ka'd bi neprijatelj bacalom svjella prebirao štunti. No koliko je god bila opasna ona svjetlost, da ili neprijatelj ne otkrije, toliko iin je opet 'dobro došla: Scliimann je sad lako rriogao da raspozna pozicije pješađije, konjice i lneprijateljskih topova. Iz jc'dnog žbuua, pod zaklonjenom svjetlosti električne lampe, on je crtao sa svoiitn druROvima neprijateljske pozicije Tim je zapravo njegova zađaća bila svršena. Ali ga je nešto gonilo, 'da izviđi i onaj kraj s one strane potoka, koji leče po 'dnu brijega. Na drugoj obali ležalo je selo, koje je n-'piijatelj držao, a na 'desnu rtiku hila je prostrana šuma, koja se lagano uzbtodo uspinjala. Mladome poručniku probtjelo se u tu šumu. Oprezno pregazi sa svojitn drugovima na uskoj daski onaj potok, pak Onda udariše preko polja| i dolina prema šnmi. Odjednom se kao zdogovorno zaUBtaviše. Bjele im, kao da čuju korake pojače fete. Oni osluškivabu.
— „Nema sumiije" reče Scbimaun. ,,To je jaka ruska patrola. AZi moramo natrag." Ztirno opet potrčaše k poloku. Na nesreću opet je je'dno bacalo svjetlosti prebiralo površinit svojim pramenom zraka. Oni se baciše niČice. Ali ib već Jjijaliu spazili. Cuše poziv. Buče puška, Brzo skočise na noge i što su žurnije mogli, potrčaše potoku. Za sobom čnše povika, a za tiin pucanje pušaka. Sa'd već stigoše do staze, pa se dadoše u trku. —• „Moramo se svukako vratili i javiti šlo smo viđjeli“, vikuu Scbimann. „A sad svt lijevo, pa uzbrdo k našim drtigovima!" >• Ali prije još no stigoše do stipuliae, kapral Burkbart pade stcnjući. Scbimarm poleti k njemu. i— „Jeste li ranjen, Burkbartc?" —. ,,U lijevu nogtt, gospodine po TuČničc. Ne mogu dalje. Pnstite me ovuje, a vi idite, pa javitel“ — ,,Ne pada mi ni na kraj pametil" reče Scbimann. ,,No ć.u ja lako ostavili svtoga brabroga druga. Zeilingeie, ubvatite ga vt tamo, a ja ću aino! Takol sa'd prihvatite se rukama za nas, Burkharlel Samo još inalo koraka, dok s'ignemo lia supulnlnul Ondje već imamo zaklona. — „Proklelo pucanje!" na to će Zeilinger. „Sa'd mi je tane prozujalo mimo ušiju 1“ — „Nišla za lo!“ ujemu ćeSchimann. j.Cdje sam ja, tu' tane ne gadja. Ati! Vi’ditel To su naši. Culi su puenjavu. Hvala Bogn! Baš ii zgodan čas I A sad ...“ Nije stigao da dokrajči. Puščano ga zrno pogo'di, to se sruši na zemlju. To bješe jedno od posljednjih taneta, što su Rusl na nas sipali. Culi bu glasne ,,Hura!“-povike od onto setlam momaka
u šumi, pa so poboja.hu uavnlc, 1e se povukoše nalrag. Malo zatim sfiže ona šaka Iju'di kod svojili 'drugova. Hitno odnesoše oba raiijoiuka u šujuu. Tu ilt posadiše n« nosiljke, napravljene od gianja i pušaka, pa ili odvedoše u bojuu bolnieu. Liječnik je na. prvi pogled vidio, da nema nade za mlađog poručuika, koji je tu ležao onesviješćen. Ka'd p'ic Schimaiui, pošfco jc Jiječnik isj>ilao smriouosnu ranu u gruiiima, opet I scbi vratio, ugleda žtonsko lice, gdje se i nad njim nadvilo. To liijaše bo'ničarka. — ,,Majko!“ reče. ...Tesam li opet kod T’ebe? — Ta ja sam znao, da me ti štitiš!" On ispruži obje ruke ( i pokuša da se pridigue u krevolu, ati se sruši natrag u jastuke. Oči raskolačio, upirući ib u ouo žonsko bce. Iz njegova poglcda radost je sijevala. — „Majko! majko!“ istisnu jedva čtijmm glasom, i s tim riječima odleti iz tijela njegova junačka duša. Ivekovićeva ratna izložba u Zagrebu. Poslijc višegodišnjep: boravka na . sviin ratištima nriredio je sada profesor Oton I v e k o v i ć prvtt svoju koIektivnu izložbu slika sa bojišta i to u Ulrichovont ,,Umjetničkoni salon u“, Ilica 54. U svem je izloženo 106 slikto, potpuna kolekcija njegovilt prikaza iz pojedinih bojeva 36. pješaoke i 42. domobranske tzv. „vražje divizjje". U prvoj .dvorani najtnarkantnija je slika br. 2 ,,Bojni pozdrav zapovjedništva 13. vojnog zbora“ po'd zapovjeduištvom generala Csicsfi-
| richa. Jasno je zimsko jutro na proj planku prekrivenom snijegom: okupio j sc oko generala Csicsericlia cijeli njegov zbor. Zimsko stince blistavo se odrazuje od sniježne površine. tJ zaledjtt vide se Karpati u oštrim konturama zimskog horizonta. Gasnici motre kroz dogledala tpk boj'a i pratc njcgov razvoj na mapatna i kartama, zapovjednik izdaje odredbe, koje časnici bilježe t prcdaju odjelu za brzojavljanje i tclefoniranje, a ovi ih opet žicaina javljajtt dotičnim četama. Veličanstveni mir osjeća se u cijeloj prirođi i na licinta naslikanih časnika kao, da sc i ne radi o groznome boju, o časti države. o životima nebrojcnih vojnika. Ta je slika kao neka manifestacija ntira i odlučnosti ratovanja cijelok'upne naše vojske. I U drugoj dvorani najVeća slika ..P r c] 1 a z 42. d o m o 1> r a n s k e d i v i z i j e i prcko Drine kod Batar a“. Slii ka je duga 4 a visoka 2 m, mikazuie ! krvavi dan prfilaza hrabre naše i slavom ovjetičanc ..vražje divizije'* na neprijateljsko tlo. Na obali stno Drinc. I-ijep je jesenji dan, svc pliva u sunčanim zrakama. Po cesti i i? kukuruzišta duž Drine naša je vojska. Po kretnjama pojedinih odjela osjeća se Žurba, kojom sc sprema prelaz u neprijatcljsku zemlju. Puščani strojevi pucaju protiv. nejirijatelja. Pontoni pttni časnika 1 vojnika otiskuju se od naše obale, a za' prelaza ruši so na njih tuča neprijateljske tanadi svilt vrsti oružja. Mnogo je žrtava no živi se i ne osvrću na to vršeći hrabro i odvažno dobivcne zapovjedi. nastojeći, da se što prije dočcpaju cilja — Crnog Vrha, što se crni daleko na obzorju. Sitnbolička je slika br. 3 — ,,U K a r p a t i m a j e m i r.“ Slikac nam le prikazao prizor nakon tizma-