Beogradske novine

Br. 292.

BEOGRAD, srijeda 24. oktobra 1917.

Izlazet dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlni brojevi:

U B.ogradu I u kr«|i*lm> «»)ioa|ednirtli» od o. I kr. Coto p* cIJsbI od, . . . 8 holou V Hr*«ts»oJ-SI»*onl|l, Bosnl - Herciga«!ol I DolmocIJi po djenl od; 10 holora (ivu o«og podrudjo po cljanl od. . • .12 holen Oglasl po cljenlku.

Mje8e6na pretplata:

0 Itogrodu i ■ krajivlma raposjedmrtim *t c. I t'- šota u hsjnu I otopnu poito. .

U Beogrmu aa doitavom u kudu ' , ■ . $80 U HrvatakoJ-SlatonlJI, Bosnl - Hareogovlnl I Dalmacljl 260 U ostallm krojavima Aualra-ogarska mntirklja 3‘U Inostranslvu 4-60

UrednlStvo: BEOORAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. TalafoD broj 63. Uprars I prlmanja prstplat. Toplldn venac bro] 21. Talefoo broj 28. Prlmanle oglesa Kneza Mlhajla ul. bro] 38. Talafon br 246.

Godina III.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 23. oktobra. Talijatisko bolište: Na padinatna Oo r e S v. G a b' r i•j c 1 a izjaiovila su se d v a s 1 a b i j a ncprijateljska napada u borb 1 r ii č n i ni g r a n a t a m a. Sa ostalili bojišta ne javlja se ni za kakovu zatnašniju borbenu djelatnost. Načelnik glavitos stožcTa.

Heprihvotlliui mirovni uslovl Izvršni glavni odbor radničkog i vojtiičkog savjeta predao je bivšem ministru javnili radova Skoboljcvu, kao 'zastiipniku ruskc demokracije na konferenciji savezntka u Parisu jpisak, koji sadržaje više tačaka u stvari pitanja mira, lcoji s jedne strane dokazuje dodtiše pred cijclim svijetom rusku volju za mir, ali s druge strane je toliko jednostran i odgovara interesima sporazuma, da se odmali iz njega vidi, koliko je ova navodno demokratska organizacija nesposobna, da obijektivno prosudi ratni položaj i cijcht njegovu predhistoriju. Ne može se znati, koje će stano.vište za'iizeti pariška konferencija prema ovim mirovnim prijedlozima, ali je sigurno, da su svi ovi prijedlozi sastavljeni sa znanjem i privolom ostalih članova sporazuma, jer dok Kerjenskij Jđrži u Rusiji vlast u svojim rukatna ova se noće odreći svojih saveznika. iMedjutim nas se sve to ne tiče. Memorandum jc sastavljen, potpisan i proglašen od radničkog i vojnog savjcta. Uzmimo odmah prvu tačku, koja sc <iče samc Rusije i kojom se traži autonomija Poljske, Litavske i letskili pj-ovincija. Autouomija je vrlo širok pojam i iz ove prvc tačke neda se nikako zaIvljučiti, da Rusija ovim proviucijama mislf da da njihovu državnu samostalnost. Ali šta je sa Finskom i sa Ukra- Jinom, šta je sa Kavkazom, sa njcgovim pretežno musliinanskim stanovništvom? Hoće li ove pokrajine, a u prvom redu Finska, koja posjedujc stara prava za svoju samoupravu, i 'dalje ostati ruske provincije? $ta je ’dalje sa Turskoin? Za tursku se Jerinensku traži autonomija i ako se ovaj zahtjev može opravdati državno-pravno. Što je sa bivšim turskim provincijama Egjptom i Tripolitanijom, koje su sa silom osvojile Fngleska i Italija, a bez ikakvog pravnog opravdanja? Kad radnićki i vojni savjet tražl, da se clzaško-lotarinško pitanje, pitanje Trenlina i Primorfa riieši plebiscitom, za§to on u isto vrijeme ne predlaže, da se i na isti naičin riješi pitanje Eg'pta i ;Tripolitanije, Tunisa, Alžira, Muroka i

Povoljan

Ruska

lađije, a na kraju krajeva I pitauje poljskc-litavsko i ietskih provincija? Kod toga su Elsas i Lotaringija stari njcmački posjed sa pretežno njemačkim stanovništvom, koje su frankfurtskim mirorn opet prisajeclmjene Njemačkoj. Trcntino nije nikad bila talijanska provincija, a jcdnako i Primorje nije takcdje nikada bilo ta-lijansko, pa u njem živi vcćina slovenskog stanovništva, koji neće ništa da zna o talijanskom gospcdstvu. Na posljetku kako stoje stvari u silnim engleskim kolonijama koje su svc redom osvojene oružjem u ruci! Nebi !i bilo pravo, da se i ovim zem ljama dd pravo, da i one same odlnče o svojoj sudbini? Ukratko kad bi središnje vlasti primilc ove mirovne prljedloge radničkog i vojničkog savjeta ostao bi sporazum i dalje u svcmn mnogo jači, dok Austro-Ugarska I Njemačka ne bi bile u stanju, da bolje za. štite svoje granice, Bugarska bl bila ondje gdje poslije drugog balkanskog rata, a Turska bi izgubila Jermeniju. ako ne više. Jer nikako se nezna. koja sudbina čeka oue dijelove Mesopotamije i Palestine, koje su zaposjeli Englgzt ili se barem ne možc ništa za•• kijučiti iz ovog elaborata. Jcdnako stojc stvari sa vra’ćanjem naplaćenih kontribucija, što se samo tiče središnjih vlasti, jer one su jedino kao pobjednici zaposjele velika neprijateljslca područja, dok su Rusl samo kratko vrijeme bili u istočnoj Pruskoj, Gahciji i Bukovini. Onda se tražl po novno uspostavljanje Belgije i da joj se pretrpljeni gubici naknade iz jeđnog međjnnarodnog fonđa'. A ko će nadcknadil! Austro-Ugarskoj i Njemačkoj sve ouo, što su uništili Rusi? Dobra i lijepa bi bila neutralizacija svfn morskih tijesnaca, koji vode u unutarnja mora, ali misli li ozbiljno radničk! i vojuički savjet, da če Velika Br'tanija, koja osiin Dardaiicla i Bospora drž! u svom posjedu sve te tijesnace, njih đragcvoljno otv r oriti? Moglo se očekivati. da su Rusi u ove tri godine rata bolje npoznali engleski narodni duh. Sloboda pomorske trgovme! Ona je bi!a uvijek slobodna, dok nije započec pomorsk; rat. Ali baš gla\ ni uvjet o slobodi mora da se respektira privatno dobro na morima i zabrani livatanje trgovačkih brodova, ovaj je uvjet tivijck cdbijala Engleska, posljednji pnt tta haaškoj konferenciji. Zašto i ovaj za htjev nijesu Rttsi stavili u svoSe tnirovne uvjcte? Vidi se jasno, da je Engleska radr.ičkom i vojnotn savjettt govorila u pero ove mirovtte uslove. Ostvarcnje ovih mirovniii uslova tte bi uistinu riješilo nijedno od ovih

prijem ruskih predloga za mir u Beču. Nova flandrijska bitka. baltička flota internirana u Svedskoj.

pltanja, koje je sjiorazum upotrijebio za raspaljivanje ovog svjetskog rata. Politička aitncsfera ostala bi jeđrtnko napcta kite i prije rata. Da se održi ova;i nesrećni status quo ante imade intcresa samo Jedna vlast, a to je Engleska.

Mirovni uslovi sovjeta. (NaroCiti brzojav „Beogradsklh Novlna") Petrograd, 23. oktobra. Petrogradskl brzojavni ured javija: Izvršni glavni odbor radničkog i vojničkog savjeta. pošto je izabrao bivšeg ministra S k o b e 1 j e v a za zastupnika rtiskc dcmokracije tt konfereticiji sporazuntoih sila tt Patlisu, izradio je za njega ova upustva, koja se tiču pitanja o mlru: 1. Njemačke čcte napuštaju Rusiju, autoncimrja Poljske, Li'tavske i letijskih' provincija. 2. Autonomija za fursk’u Jer- j mensku. 3. Riješenje elsas-lotarinšk'og pitanja narodnim glasanjctti, pod uslovom po'tpune slobođc glasanja. 4. Ponovno uspostavljanjc Belgije, pretrpljeni gubici da jcj se naknade iz jednog niedjutiarodiiog fonda. 5. Ponovno uspostavljanje Srbije i Crne Gore sa oštctom, koja će sc podmiiriti iz medjitmirodnog fonda. Srbija dobiva izlaz tta Jadransk'o more. Bosna i Hercegovina dcbiva autonomiju. 6. Sporne oblasti na Balkattu dobivaju privremenu aiitonomiju, dok se tte izvrši narodno giasanje. 7. Runumjskii >& ponovo tispostavlja u iste grattice, ali pod u-slovom obećanja, da će Dobntdži dati autonomiju. i svečano obećava, da će postaviti na snagu čl. 3. berlinskog ttgovora o jednakosti prava Jcvreja. S. AutononrijafKtalijanskih provincija Austrije delđsb ne izvrši narodno glasanje. 9. Vraanje svih kolonija Njemačk’oj. 10. Ponovno uspostavljanje Pcrsije i Ctrčke. 11. Neutralizacija svih morskilt tijesnaca, koji vode u unutarnja tnora, kao i Suezkog i Panamskog kanala. Sloboda trgovinske plovidbe. itkidanje prava hvatanja i torpedovanja trgovinskilt brodova. 12. Svi zaraćeni sc odriču kofltribucija i odšteta, ma tt kom vidu one bile. Sve za vrijeme rata naplaćene kontribucije vrattće se. 13. Svaka zemlja je nezavisna u svojoj trgovinskoj politici, ali se sve

zetnlje obvczuju, da se odriču trgovinske blokadc poslije rata ! da ncće zaključivati ttikalcve zasebne carinske sporazuinc. 14. Mirovne ttslove utvrdiće na ntirovnotn kongrcsu zastupnici, koje će izabrati narodna predstavništva. Te će uslove parlamenti potvrditi. Diploniate se obvezujtt, da neće zaključivati tajne ugovore, koji se kose s medjunarodnim pravom, koji se dakle oglasc kao ncvažeći. 15. Postepeno razontžanje na kopntt i na vodi, a odmalt zatim uvodjenje sistcma milicije. Da dodju i neutrali. Kb. Roterdam, 23. oktobra. ,,D a i I y M a i 1“ javlja iz Petrograda: Sovjet traži, ’da tta mirovno.i kottferenciji tt Paristi btidit zastupljeni svi neutralni. ,,Fremdenblatt“ o uslovima. Kb. Beč, 23. cktobra. 0 mirovnim usloviina ruskog radničkog i vojničkog savjeta piše ,,Fr e m d e nb 1 a 11“: Ovaj je tnirovni đokumenat pod izvjesnim uslovima veliki korak uttaprljed. Značaj ruskilt mirovn|]i prijedloga se lte tialazi toliko u ltjegovim raznim pojedinostima (mnoge se bezuslovno moraju popraviti), koliko je njihov zttačaj n tome, što se u Rusiji konačno otresaju ođ utopističkih ratnih ciljeva svojilt saveznika i podiže glas, koji izaziva iitisak časnosti, istinitosti, otvcrenosti i zadaltnut je željout, da sc jednom dotsta d-odje do fnira. Sad je još jiitanje, da li će ruski program moći u Parisu i Londonu prodrijeti. Rusija jc sad postavljena pred pitanje, na koje ona jedina i sama može odgovoriti. pređ pitanje uticaja na svojc savcžnike. Pisana riječ. prijedlog iniaju satno onda vrijednosti, ako iza tijili stoje i snage, koje mogu teoriju pretvoriti u praksu. Mi ćemo očeknuti da vidimo, k’ako Će glasiti odgovor saveznika na rttske prijedlcge.

Nadiranie Niiemaca u Finski zaliv. Položaj ruske sjeverne vojske. (Naročiti brzojav „Beogra’dskih Novina r ‘) Berlin, 23. oktobra. S ruske grattice se javlja: Prema pisanju lista „Rtt s k i j I n v a 1 i d“ vidi se, da je položaj ruske sjeverne vojske postao n e i z d r ž i v zbog prova'.e njemačke flote u riški zaliv.

(Naročiti brzoiav „Beognđs'.dn Novlna") Lugatto. 23. oktobrn. Ruski vojni kritičari sinatraju, da jedesnokriloruske d vanaes t c v o j s k e zagrožctto. Zatvorene ruske brodske jedinice. (Naročltl brzojav „Bcogradskih Novina") Basel, 23. oktobra. ,,B as 1 e r A n z e i g e r“ javlja, đa su ueke ruske brodske jedinice, koje blagovremeno nijestt više tnogle pobjeći, zatvorene tt zalivtt Pernava (u riškom zalivu). Evekuacija Petrograda. (Naročit! brzojav „Beogradskih Noviua’ 1 ) Rotterdam, 23. oktobra. „Daily M a i 1“ javlja iz Petrograda: Predsjednik rađničkog i vojničkog savjeta preduzima u svome djelokntgu pripreme za privredno snabdjevanje Petrograda, za slučaj, ako b! državne vlasti napustilc Petrograd. Napuštanje Petrograda i finske obale. (Nnročiti brzojav „Beogndskih Novina“) Berlin, 23. oktobra. ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ javljat iz Stockholma: U srijedu ćc se u Petrogradu održaii ministarski savje-t. Ositn članova vlade sjednici Će prisustvovati načelnik glavnog stožera, glavni zapovjednik sjevernog fronta I glavni guverner Finske. Kako^ se govori, u toj sjednici će se riješavati o napuštanju Petrcgrada i drugili mjesta finske obale. Zapovijest njeniaćkog cara. Kb. Berlin. 23. oktobra. M olnov ured javlja: Car Willtelm je izdao zapovijest: Načelnik admiralskog stožera, maršal pl. Hi tt d e ubtirg javlja mi. da je prilikom zauzitnanja ostrva Oesela, Moona i Dag o e a zajeduički rad vojske i mornarice došao do izraza na način, koji se samo može zamisliti. U tijesnom ntedjusobnotn odtio'SLt sprovedenl predhoditi radovi za prekomorska operaciju stvorili su osnovu za uspjehe. Požr'tvovnim trudom spremili su, osigurali i potpomogli časnici i momčađ ntornarice prevoz za iskrcavanje korova. Dijeiovi pomorske ubojne sile suzbiie su mnogim borbama ncprijateljsku mcrnaricu i zadali joj teške gnbitke, pa djelotvmrno uzeli udjela i ti suhozemnoj borbi. Radujem se dokazu ratne sposobnosti moje ntornarice i izjavljujem moje puno priznanje t blagodarnosr otadžbine adtniralnom stožeru, i’cdjama, zapovjedniciina i posadama. koje su u tome učestvovale.

Podlistak. Branko Mašić: P e r u n i k a. — Legenda. Tatno negde tt Svetoj Zetnlji, na pustim obalama Belog Mora, gdc se prlroda bori s prirodom, gde se nemoćno kopno večno otimlje slanoj yodi, gde se uvek milujtt blagi morski vetrovi, puni omamljivih tnirisa, ležao sam na ogromnoj pustoj steni, obrasloj algama i mahovinoin, i iiodbočivšt glavu rukania zagledao se u beskvajno kazurno more, sanjareći... Kraj mene ie čudan drug, starac u kaludjerskim ritatna, ugaslilt očijtt, uveda lica i dttgc srebrette brade. Dok su ga noge služile a srcc vodilo, nmoga je on prošao zeiitlje, nrnoga gledao tnora, i tnnoge i obišao krajeve. Ali vretne donese ucittoć, inesto tražene srcće dodje starost, i on se, slotnljene volje i praznog isrca, povuče tt ovu tHiu, zaboravljenu zetniju, dotnovinu tuge, čatne i čekanja smrti. Dotn 41111 je u rušcvinama starog manastira, dole na sainoni zidanom žailu, kojeg su neumorni talasi već iz- , lokali do tetnelja. Od vremena đo i reinena ruše se čitave steue, odroujavaju grede i crepovi, i jednog daua sasvim će nestati ruševina pod nesitlm valovitna. No tada starca davno već neće biti. r Izmamljen suncem na stenu, zadivdjen uvek svežom snagom zemlje i opijen večno mladim tnorem, on se, s dubokotn tugom, sećao svoje mladosti, ostavljene ttegde dia luta po Istoku, i on ie vlažnilt tiabrauili usnica i mutnih ceznjivih očiiu lagano prlčao;

„Siltto je bilo Faraonovo carstvo . .. A davno, vrlo davno je to bi!o, sinko, u sta'ro, prastaro doba, još pre potopa. Drukčija je onda bila prtroda, i sve je lepše i bolje bilo, samo Ijudi su bili i ostaće uvnek isti. Zemlja je tada bolje radjala, stince je večno sjalo, a kišc nije nikad nedostajalo. Iz dubokilt uskih korita razlevale se slatkotvodue reke, pa od vremena na vreme satne natapale i Itranile plodnu zemlju, Brda i doline bilc su zaraštene gustim prašuniatna, lirepunih šarenih tica i svakovrsne zveradi. Beskrajne prerije sa visokoin kao trska travom, vrvilc stt od divljih čoporova vatrenili konja, snažnih bivola. plahih srna i ponosnih jelena s granatim rogovljem. Zelcne, neprcgledtie livade i tljive same su radjaje, same dozrevale, bliistajući i talasajući se na stmctt kao more od nafte. Srećna je to bila zieimlja Lemttrija. Ali običtto kad je Ijudiina dobro, onda se poobeiste, izgube v r eru u Boga i zabonave dian smrti. Tako je silni Faraott, kralj lemurijski, čim ga je više sreća sa svih strana obasipala, tim je bio obesniji, neobuzdaniji; satana se ttvuče it ujegovo srce. U svojoj mahnitosti liteo je da zaskoči i satnu prirodu, da prekorači ljudsku granicu, ne znajuči da tamo svakoga čeka snirt. Njegovi podanici, pretn su ga se bojali i strepili prc'd njitn kao pređ bogom, ipak ga nistt mrzili; jer se i onl sami pomamiše u dobrtt. Santo neki starac, prorok, koji je provodio bogougodni život tt pustinji kraj grada, javno je osudjlvao i govorio protiv ra'zvrattiog Faraonovog života. Ali starca nije niko slušao. Iskušenja satanitia bila su jača u njlina. A

kad bi im v r eć dozlogrdilo njcgovo prekoravanje, oni bi ga proterali iz grada, rugajući mn sc i bacajttći se za njim blatom i kokosovim Ijuskatna. Da je to bio ko drugi tta mestu prorokovu. već bi ga odavno Faraonovi perjanici razneli kopljima, ali uza sv r u svoju zaslepljenost, seitivši se koiiko !m je ovaj bogougodni starac dobra čittio, oni nisu mogli a da ga ne poštujit. Pa i sam ga je Faraon štedio i kionio se, da mu što ita žao učini. *> A dobri prorok. kađ bi se isnreijan i izružen našao izvan zidova gradskih, Kieknuo bi i potnolio se Bogtt za ove nesrećnike, govorcći: — Smiluj itn se, o Jehova! Pošalji ttiir i razdor srcu lijihovu! Zatiin bi otišao u svoj pustinjski dom, gde bi ga dočckala Pcrunika, njegova jioćerka, koju je on kao nalioče oditranio i podigao. Prorok je pazio na nju kao na zenicu u oku, idgajao je kao što dobair vrtlar odgaja t’.ežnu ananasovu bfljku, koja će mu đocniie stostruko nagraditi trud opojnim svojim mtrisom i slatkim plodont. I starac se nije prevario. Peinmika je bila lepa kao jutarnji sjaj sunca, dobra i mila kao prcrijska košuta, a mlada kao bfetra kaplja gorskog potoka. Njtt je prorok tiattčio da rasiioznaje lekovito bilje i da leči ltolesnike; a ona u tom kao da je irestigla svog učitelja. Po čiitavoj carevini nju stt znali kao najboljcg lekara, pa čak i iz drttgih Ievantskih zemalja dolazili su bolesttici njoj na lečenje. Prorok bi joj sattto pomagao i ttpućivao je. Retko bi koji bolesttik otišao od nje noizleičeii i netitešetn. . Pa i samog silnog Faraona ona je jedtioin izlečila, spasla mtt život, kad

su ga njcgovi vojnici, svega ogrezlog u krvi, doneli iz boja. Faraott to ttijc nikad zaboravio. Često, kad bi sc naužio i zasitio sveta, povukao bi se tt osamIjeno ođelenje svog dvora, i jiruživši se po niinderluku ođ kamiiine diake zamislio bi se, sećajući se onilt časova u prarokovoin domu, koji mu sc sada činjaliu mnogo lepši i uzvišeniji od svih raskošnih i pretvornili kraljevskiit zabava i gozba. O, kako se on rado sećaio toga: Nemoćan i sav ranjav ležao je ti polumračnoj prorokovoj pećini, u kojoj je ipak sve biio tako ugodno, tako čisto, tako mi’risno. U toj nekoj posebnoj, njemu dosad nepoznatoj, prijatnosti, o.n jc zaboravio 11 a opasnost od neprijatelja, na tađanju odsudnu bitku, koja će ntu doneti ili večntt slavtt i neogt>mičemi tttoć ili sratnno ropstvo, pa možda i samu stnrt; on je žaboravio na svoje podanike, na svoje kraljcvsfvo, pa i na samoga sebe. On je samo mislio na nju — Peruniku; na onu ttjezinu, poput Barenike misirske, valovitu kosu; na glatko visoko četo, iz raz tamnih ozbiljnih očiju, natkrivenih gustim obrvama; i na duguljasto lice mrkilt crta i tamuog sjaja, prorezano sočnhn rumenim usnama; pa na ono kao od tiiermera isklesano njezino telo ispod sjajnog tankog peplona, koji se povijao po njoj. 1 nije mogao a da joj što ne reče: — Kako si lepa, Perttniko! Ona mu pridje bliže. — Nemoj se uzrujavatti, sllni i junački Faraotte. Tvoje rane još nisu zacetlilc. Faraon ju je gledao, video je kako se kreće, kako se primiče njenut, kako usnicam.a miče, pa je i čuo njezin glas,

ali nije ništa razuineo, i on pruži rttku prema njoj, da je pomiluje, đa je se bar dotakne. A kad otta pridje sasvitn bliztt i kad se nagnu nad njega. on nije mogao a da vse tie pridigne ođ postelje-, da je zagrli. Ali povredjene rane ga zaboleše i on klonu ope.t u postelju. —■ Ne rekoh li ti, gospodarit, da se ne smeš uzncmirivati? — I ona tttu ■nanovo obloži rane lekovitim cvećem od kamilne i tnirisnim sokom od raberberova korenja, pa previje mckom vunom kašmirskom i tankim inđijskim organdinom. Zatim pridje tnalom žrtveniku u udubljenoj apsidi, gde >c uvek gorilo veliko kandilo, zaroni stntčak bosiljka u beltt glmenti amforu sa svetoin vodont, pa poškropi njom ranjcnika. Fairaon se trgnu iz take nesvesticei. — Gde satn?... Peruniko! jcsatn !i još ttvek kod tcbe? — Umiri se, gospodaru, ja pazirn it a tebe. — A gde su moji vojnici? Zašto stt tnc ostavili? Jestt li pobedili nepriJatelja ? — Još nije glasnik došao — prošaputa ona. — Alt, kako sam žedan!... Perunika mu dohvati sud hipokrasa od crnog vitta, šećera 1 cimeta, da se osveži, untiri. A onda nastade tajac. Napoljtt je propirkivao topao stepski lahor. a vt-> soko lišće palmitto I zeleno granje kiparisovo potilio je šuštalo kao da je pustinske tajne prenašalo. Negđe tt claIjini čula sc bojtta truba. A vcliki pauef preli su gustu paučinu na ulazu. On je dugo nešto tnlslio; zatiin s<3 okrene Perunici i upita je: — Sta ti to radiš? — Pripravl.iam lekove, junački Fa-