Beogradske novine

Izlaitt dnevno u Jutro, ponedjeljkom posllje podne.

Pojedlnl brojevl: ■ (M| rUt I l kn|*rt*ii •4 *. I kr. trt« pr rl|Ml .,•••. Mtn 0 Hnr«t*keJ-H»ronlJt, Bosnl-Herorjorhl I DolmtolJI oo oljonl oiQ. , . . , .lOMort Urio orofl podruBJo po cljool ol . . .12 holoro Oglasl po

MJesečna protplata: B Dtesrođo I ■ knjorkoo upotJoOoota mš (.rMHiu kojoo I otafsupolto. . 2"— . U Boogndo u dortorom ■ luita .... 2'8W U Hrritokol-aorooljt, Botrvl-Horeo*trtal ) OalmoclJI 280 U oitallra knjarlma Aoilro-ojireko monrrlillt 3U Inoitraiutro. cljenlku. ~ •

Uradnl§tvo: BEOBRAD, Vuka Karadžića ul. broj 10. Telefon bro] 83. Uprava I prlmanje pretplate Topllćln venae broj 21. Talefon broj 25. Prlmanje oglata Kneza Mlhajla ul. bro| 3a Telefon br 245.

Oodina III.

Prodiranje u gornjoj Itaiiji. Lijeva obala Tagliamenta očišćena od neprijatelja. — Ponovno zarobljeno više hiljada Talijana.

Revilucijonarno vrijenje u Italiji.

U ovim po nju teškim danhna talijanska vlada pored zapomaganja na adresu saveznika se u gotovo isto tolikoj mjerl bavi i traženjem krlvaca za poraze na Sočt i u Furtandiji, na Uoje bt se mogla, što ‘tio velc ..slomitl kola“. Kao što uvijek blva u sličnim slučaje\ima, prvl inoraju ispaštati generali, kojl su sa ovitn porazima imali lteposrednog ill posrcdnog učešća u porazima. Smijenjeno je ne manje od seđamdesct oficira najvižih činova. prl čeniu su mjerodavni krugovi otišli toItko daleUo, da od ,,ntctle“ nisu poštedjena ni dvojica posljednjih vojnih tnlnisiara, pa ni dugogodišnji Uraljev gencraini adjutant. Prirodno je daUle, što su priiiUom ovog opšteg „čišćenja" u tftlijauskom generalštabu svi pogledi uporno upućeni na čovjeka, u čijint se rukama već dvije i po godine nalazl uajviša vojna uprava i koji snosi svu odgovomost za bitke, što su ih bile njegove vojske. U prvi mah gotovo je izgledalo, kao da će Cadorna posliie proboja udruženih središnjih viastl biti zbrisan sa južnog bojišta isto kao i svi ostali, koji su pronadjeni kao krivci. Kroz štampu se provlačili svakojaki glasovi o nekom njegovom smjenjivanju, naročito uslijed toga. što su prvi talijanski ratn! izvještaji, kojl su, do duše đosta uvljeito. priznavali talijanski poraz, 'aašii bez njegovog potpisa. Ovdjcondje već se i potninjao kao njegov »asljednik dovoljno poznati general Porro, koga talijanska javnost za takve slučajeve stalno drži u pripravnosti, Drugi pak glasovi u neutralnoj Stampi opet vele, da je Cadornino drŽanje u časovima prve zabitne bilo dovoljno mirno i prlsebno, tako da' po . .. —i'Vit- »i v «;• Mjluu > \/U4 »moijcuju aaw Vi .uu . UW,.tiikC sa njegovim smjenjivaiijem. Drugi 11stovi' opct donosili su vijesti o Cadornlttom samoubijstvu, koje je ovaj po njihovont tvrdjenju bio počinio, da bl preduhitrio sramno smjenjivanje i da ne bi bio svjedok opštega sloma. Sada pak vidimo, da katastrofa dalje ide svojim tokom, a Cadorna se, sudeći po svhna znaciiiia, bar za sada još nalazi ua svome položaju. Izgleđa kao da vlastodršci u Rirmt žeie da odadu prtznagje generalovim zaslugama, koie do ijuše spadaiu u prošlost, titne što ga lično štede u ovoj gorkoj sadašnjici. Jer vaija znati, da je Cadornino Inte već dvije i po godine tta ovatno najtješnje vezano za sudblnu zetnlje i da su njegove sposobnosti i njegova evrsta volja za vrijeme toga poneki put vrlo kritičnog doba sačuvall Italiju od mnoge nesreće. Cadorna je bio taj, koji je stalno suzbijao sve pokušaje sporazumnih sila, da za engiesko-

francuski front dobiju 1 talijanske pomoćne vojske. Njegovoj energiji i njegovoj vojničkoj umjcšnosti imaju se zalivallti za njegovu otadžbinu ne baš sjajni, ali, ipak srazmjenio povoijni rezuitati čitavih jedanaest bitaka na Soči. U prkos nesreća, koje su mu se stalno đešavale sa rdjavitn vreinenom, na koje se on u svojim Lzvještajlma pozivao, što je izazivalo podstnjeh kođ onih. koji neznaju u kakviitt buiicanta lije kiša u alpijskim krajevlma, — Cadonia se pokazivao kao dobar i dosijcdan vojskovodja. Sto je on dauas pobijedjon, to je druga stvar. Cadornine odluke sastoje se više u njegovoj gvozdeitoj, nesaloinljivoj vojničkoj prirodi nego 11 u njegovim stratcškini sposobnostima. Što se pak tiče sposobnosti u upravljanju vojskatna. koja predstavlja nelcu sredinu izmedju matematike i prirodjene sposobnosti intuiticije, to njegovo vječito oklijevanje i njegovo staino mijenjanje objekata za napađ, dokazuju, da on takvih sposobnosti nlje imao. Cadorna nije bio čovjek pronicljive strategije, koji bi tinieo zantanuti na onom mjestu fronta, na koine se jedino mogao očekivati uspjeh. Razuntije se da je Cadorna kao vojskovodja morao podleći pribranom, u toku svjetske istorije školovanom primjernom radu c. I k. gcneralštaba, kojl je postao tradicijonalan u Austro-Ugarskoj. Dokaz za to tvrđjenje jeste činjemca. sto čauontu uo ciuše mje izticnadila ofenziva sama po sebi, ali ga ja zato iznenadio njen raspored; on se dao prevariti u pogleđu pravca, kojim je krenuo napad, i primijetlo je opasnost od obuhvačantja tek onda, kada je gotovo već blo obulivaćen. A uzrok njegovom sadašiijeni porazu valja uz to još tražiti I u organizniu njegove domovine 1 njegovih vojskl. K&cia pobijedjeni vojskovodja mora javno da prizna, da je krivica za njegove poraze donekle I do jednoga djcla ttjegove vojske. a to je Cadoritia učinio, ottđa čovjek ne smije izreći nad ttjime odveć strogi sud. U toiue shičaju brenio odgovornosti ne snosi toliko on, koliko onl Ijudi, kojl su pošli u rat, a da se nijesu prvo nvjeriU da II je sve Iza ttjiii pa do posljednjeg vojnika prožeto upornom žeijotn za pobjedom.

Ratni izvještaji. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Be lin, 2. noventbra. Zapndiio bojišft; Topnička borb i u F i a n d r i j i, naročito u oblasti t >jeke Ysere i kod D i x m u i d e n a, bda je Juče vrlo jaka. Izmedju h o u t h i u 1 s t e r s k e š utne ! Lysa ttaia ili smo se pod živahnom jieprijatelJ kom vatrom. Eitgleska izvidnlčka ađiranja biia su na mnogim mjestima fronta o s u j eć e n a. Na kanalu O se—Aisne ! duž grebena Cheml; d e s D a m e s-a topnička borbena ; lelatnost znatno se pojačala. Poslije b ’bnjarske vatre od nekoliko sati napah su jake francuske snage kod Braye Njiliov je napad k r v a v o s 1 o m ’ j e n pred našiin liuijaina. Talijansko boji Je: Duž srednjeg doiiieg TagJiameitta ttaše se čete na uze u borbenoni dodiru s neprijalelje t. Taliianske brigade, koje su se za iržaie na istočnoi obaii rijeke, primo. ane su napadoui ra poviačenie ili su zarobljene. — Od felske doline do Jadranskog moia liema na iijevoj Tagllamenta nl jednog neprijatelja.

Istočuo bojište: Nikakvih dogadjaja. iMaćedoitsko bojištc: Sjeveiro-zapadito od B i t o 1 j a krvavo Je odbijen nasrtaj neprijateljskih bataljuna. Prvi zapovjedttik' glavnog stanaT pl. Ludendorif. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 2. noveinbra. TfJijansko bojište: U oblasti donjeg 1 srednjeg toka Tagliamenta ualnzimo se staino u dodiru sa ueitrljateljem. Taiijanske trupe, koje sii poknšavaie da se održe istočno od ove rijeke, potučeue su i satrvene, pri četnu je ii saveznlčkim rnka! nta opet ostalo nekoliko hiljada zarob| ljenika. U oblasti Fella 1 u oblasti gor; n.ieg toka Tagiiamenta nadiranje nai ših vojski tcče onako, kao što je ima> prijed predvidjeno. Na ostalim bojištima nema znaj čajnijih dogadjaja.

Poslije katastrofe na Tagliamentu. Politlčke posljedice talijanskog poraza. Kb. Zeneva, 2. novembra. ,,J o u r n a 1 d e 0 e n e v e“ bavi S9 u uvodnont čianku, političkim posljcdicanta talijauskog poraza. Novine upućuju pitanje oniina, koji se još uvijek nadaju. da će đoći do razdiobe Austro-Ugarske, koja bi to vojska iraaia da iznudi tu razdiobu. Ne može se dovoljno često ponovlti, da za razdiobu jedne zemlje treba prije svega vojnika. Diplomate, ako nemaju uporišta u vojscl, ne mogu to svršiti, Austro-Ugarska vojska nema sa vo.inog gledišta ničega da se boji, pošto se još otprije ruska vojska nije rnogla uzeti u obzir. Što se tiče odnošaja izmedju saveznika, ne će ni kod njifi posliie dogadjajh na talijatiskom bojištu ostati sve po starom. Italija, kojoj se diplomatska i vojna potpora morala već nckoliko puta skupo plaćati, datias je primorana, da apeluje na pomoć svojjh suboraca. Iduća parlska konferencija ispitaće ovaj novi momenat, i može se sigurno očekivati, da će biti olakšano riješenje nekih spornih pitanja, a da se od Italije ipak ne otrrm njene opravdane kotnpenzacije. JoŠ nezgodnije postupa ,,L e Genćvois" sa pottičenim Tali.ianinta. stavljajućf im pred oči čitav spisak grijehota, i

Načelnik glavnog stožeTa.

HOLO'Jlikr jJCHZ-o' BRutKf. Bfi -

MRTU-VRrf VO&knoi-j?-1 vz ■- - • , . * : >T$ : \ ij V

. 1 is',.

.'-e ,. .-v-r- v f-- " V; ' , - A rftrfrirfr” 9 . ■JSL,

TOLMINSKI MOSTOBRAN, GD.JF. JE 1ZVRŠEN PROBO.I TALIJANSKOO FRONTA.

Podlistak. J. StolzIng-Cerny: Srpsko-hrvatsko pismo. NajuglcdnlJanjetnačUa knjižcvna rcvlja „Das Uterarlach« Echo* donljela je u svom najnovijem broju od 15. oklobra ovo zanhnljlvo plsmo, §to ga u cljelosti prenoslmo. I ak'o se niko manji, nego sam Goethe bavlo ispitivanjem srpskofirvatske književnosti. i odatle preveo 5ak narodnu pjesmu ,,Hasanag!nica“, davšt joj u njemačkom Jeziku naslov ..Klagegesang von der edlen Braut des Asan-Aga“, — lpak nismo do danas nekako pravo tnarili za jugoslovensku književnost. Utoliko više se naši Jatjižarski izdavačl bave lijepim rusikim duševnitn tvorevinama. Bilo je 'doduše pokušaja, koji su imali da nas. »ainteresuju za jugosloveitsku književuost, ali je uvijek negdje zapinjalo. Samo je trialo njih pokazivalo razumijevtutja za to. Srpske narodne pjesme itdavaue su u nekoliko prevoda, a tnedju njinta je najvcći pjesničkl cikius junačkih pjesama, koje se bave bltkom na Kosovu polju, gdje je propala srpska earevina. Trebalo bi, da baš ove ju« načke pjesme prlvuku našu pažnju. pošto u njima ima nekih nama poznatth pjesničklh motiva, kao: muška drjernost, naročito poštovanje žene l najposlije su tu 1 „obadva gavrana' 1 , koji dolaze kao glasnici nesretnog završetka bltke. Heinrich Renner priča ttam u svojoj knjizi „VVanderungen durch Bosnien und die Herzegowina“ ▼eoma nutogo o narodnim pripovijetkama srpsko-hrvatskim. Tu npr. pono<vo nailazlmo na bajke, gdje se prlča.

kako dovršivanje zidanja nekog mosta zavisi od toga, da se jcdna djevojka ill poštena žena (npr. neimareva) uzida u koji lOk mosta. Sličnih gatki intamo i u Njemačkoj (sjećam samo na Magdeburg). Ilf možda pripovijetka o lijepoj Jeleni na gradu Zvorniku. Ovo je neki ženski Modrobrad; i ona baca dolje u Drinu junake, koji slučajno zapadtni u ttjene ntreže. Ali i medju tnodernim piscima s r p s k o-h r v a t s k i m inia priličan broj znatnih talenata. Spominjem ovdje Branislava N ti š i ć a, pisca društvenllt i veselili igara, Kostu Trifkovića, starijeg pisca, koji je pisao naročlto komedije. Jovana St. Popov i ć a, iz šesdesetih godina, zatim kneza Ivu Vojnovića, koji je stekao glasa u svonte narodu prvo dramom „Smrt majke Jugovića", dalje „Dubrovačkotn trilogijom“, gdje opisuje sudbinu republike Dtibrovnika (1808.—1830—1900), i najposlije dramskim triptihonom „Gospodja sa suncokretom' 1 , koja je takodjer prevedena na njemački. Od novih pisaca spominjem Petra Petrovlća. U sumornoj drami „Mrak'* iznosl on tragediju vojnika, kojl — oslljepio' u balkanskom ratu — vraća se kućl. gdje đoznajo, da ga je žena iznevjerila. Dalje Millvoj Prodič sa svojom „Oolgotom 1 *, Vojislav Jovanović sa dramom „Našl sinovi“, tvorevinom, gdje se vidl upliv francuskog naturaliznia i, najzad. Milovan 01 i š 1 ć sa krasnom „Seoskom komedijom“. U modernoj jugosiovenskoj književnosti možemo fsto opaziti, što i kod Rusa, a to je, da se najviše obradjuje roman, odnosno novela, dok dratna već zaostaje. Ona IstP na. nf kod nas Nljemaca nlje mnogo

bolje; i naša snaga je ponajviše u pjesničkoj prozi. Gotovo kod svih naših pozorišnih komada vide se jasno ljuske roinana, iz koga su ponikli. Ovaj 1 ovakav razlog njemačke drame predskazao je još Richard VVagner u svojoj raspravi: „Das Kunstwerk der Zukunft“ (Umjctničko djelo u budućnosti). Medju srpsko-hrvatsklm dramatifcarima novijeg vremena zauzima jedno od prvih mjesta nesumnjivo Milatt 0 g r i z o v i č, koji je služio takodjer na bojnom poljtt u svojstvu c. i kr. p. u. nadporttčnlka. On je napisao dramu ,,Hasanaginica“, koja iina sadržinu prema Goethe-ovoj baladi. Ovo djelo bi odista zaslužiio, da dospije na njemačku pozornicu. kao što je već odavno u stalnom repertoaru srpsko-hrvatskilt pozorišta. U ovoj epskoj pjesmi inta jedna dramska iezgra. Hasan-aga tjera od sebe svojn ženti zbog toga, što ga ona nije pohodila, kad je teško ranjen ležao u postelji. Pritnorana od svoje rodbine tta ponovnu ttdaju, dolazi jadnica, da posljednjl put vidi svojih petoro djece iz prvog braka, i pri tom pada mrtva. Pjesnikova je dužliost blla, da nam opravda, prodube 1 tiašem osjećanju prlbliži dogadjaje, koje narodna pjesma tako jednostavno uav.Kit. ,,A ljubovca od sttda ne mogla" —. kaže se u baladi. a sličttitn riječinta braui se Ogrizovičeva Hasanaginica, kad joj u lice dobacuju pflgovor, da je tvrda srca. Medjutim je Ogrizović osjećao, du nama na zapadu — gdje djevojka i žena zauzitnaju sasvim drugl položaj nego kod muslimana — ne može bitt dovoljna ovakva motlvaclja. Zato je on na izvanred.no fin pjesničkl načln premjestio konfllkt u u n u t r a §n J o s t od obje glavne osobe. Aga Ha-

san-aga se otkrenno od svojjj žcne za vrijeme bolcsti, ali samo prividno. On ima oko sebe lijepilt igračica, i kad ženi predaje otpusno pistno, izgleda, da mu je dodijala. U istinu on ljubi kao i prije strastveno svoju lijepu ženu, koju je sa čcžnjom jedared očekivao. kad se trgao iz tcškog zagušljivog sna: „Preno sam se. Tebe netna, Ijubo! A baš tađ si morala mi dočl: Prekrivena tako kao sada, Ne ko žena već ko druga vjerrm. Nisi došla. Po tonte satn znao, Da ti moja nisi.“ To jc dakle prastara, a ipak vjećito nova čežnja čovjeka, da u vjenčanoj ljttbi pored niatere svoje djece ne izgubi dragtt. što je kod Hasatt-age stvorilo pretpostavku, da ga njegova žena više ne voli. To je bila jedna vrsta iskušavanja njene ljubavi, što ga je on mislio, da učiiii, kad je kraj sve čežnje ipak ttije zvao k sebi. Naprotlv ona, kao prava žena, us.tručava se pored sve svoje velike ljubavi, da nepozvana dodje k mužu, što bi pokazalo. kako Čcizste mnogo za ttjinte. Ona to priznaje pred svojom već odraslom kćeri Sultanijom. „Pred vania je satn sevdalt skrlvala, Pred djecom matl, a uza njeg ljuba. A1 kad snto bili sami, onda satn Svini voljela ga srcetn ... “ Mi ovdje intamo čisto čovječanski Ijubavni konfllkt, u kome netna nlkakve konvencijonalnosti niti kakve rnode prema vremenu. Rješavanje zapleta drugom vjeridbom Hasanaglnice biva kod Ogrizoviča opet čovječanskim načinom. U baladi vlditno bespravni položaj turske ženo dakako

prema našiin pojmovitna na zapađu, —* koju triuž brutalno tjcra od sebe. a njenj je rodbina isto tako brutalno primorava na ponovnu udaju, a da njena osjećanja uopće niko ne uziuta u obzir. Kod Ogrizovića je to sasvitn drukčlje. Istina, da slroticu mati i brat nagovaraju na drugi brak, ali čovjek, kotne ona poslije dugog predomišljanja prttža' ruku, jest njena ljubav iz djevojaštva. Imoski kadija, koji u tako plemenitoj muževnosti dirljivo traži ujenu Sruku, da se može sasvim dobro razumjeti, nko se ova neviito napuštcna njetntt privoli. Tako se vjeridba Hasan-aginice sa prijateljem iz mladosti osniva čisto čovječanski, samo što pobjedjuje ljubav k agi, i kad se tta kraju ltriznanje njegove ljubavi otnic sa njegovilt prkosnih tisaua, ona sretua ali prepukla srca — klone njemu u naručje. Hasanaga skida veo sa ntrtvttca ... Prije kratkog vretnena prisustvovao sam prikazu ove lijepe ljubavnc drame. Davala se u Zetnunu, veonta ncdovoljnitn sredstvima i nezgodn« skraćena u pozorišnoj dvorani „Grauđ Hotcl“-a. Odja V a v r a, Jedtna od prvih giutnica zagrebačkog pozorlšta, igrala je naslovnu ulogtt. Ova joj uosialotn, čini se. osobito dobro pristaje, pošto agina žena predstavljasasvim prikrivenu, u sebe uvučetiu strast, koja se javlja sarno u trenutku najveće uzrujanostl Jednom rtječju II! pokretoin. Za prlkazivanje takvih žctta ima ta umjetnica sve Što treba: bljesak svojih lijepih očiju, polovične a mnogo značajne pokreto, oduhovIjavanje govora usrdnošču zvuka. Už to njena visoka, vltka otmjena poJava ,,.