Beogradske novine

Broj 329.

Petak

BEOORAĐSKE NOVINE

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

U nedjeliu, 2. decembra dobrotvorni koncerat operne pjevačice ANGELINE ARANY. Početak je u 8*30 sati uveče u pozorišnoj dvoranf mjestne etapne menaže, Terazije br. 25.

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

VIII. kotar: Iz ulica: Scnjanina Ive, Vršačke, Pančevačke i Platnarske. IX. kotar; Iz ulica: Takovske, Karaburme I Grobljanske. X. kotar: Iz ulica: Ružine, Siinine i Skopljanske. XI. kotar: Iz ulica: Vladetine i Donja Pallrula. XII. kotar: Iz ulica: Petraljičke, Gjevgjclijskc i Veljkove. XIII. kotar: Iz 'ullca: Ratarske, Ivine, Čučuk Stanine, Stražnje, Kri've, Kralja Aleksandra, Hajduk Veljkove i Kamenovića Vinograd. XIV. kotar: Iz ulica: Nebojšine i Rudničke. XV. kotar: Iz ulica: IV., V. i VI. ulica Gjurgjevog Brda. Na Čukarici: Iz ulica: Hajdtik Veljkove i Sanorne. Dnevna temperatura u Beogradu. Maksinmm u sjeni 11,8 (prema preidjašnjem danu —2,9), minimum —jia suncu 8,1(—3,9); temperatura zemljine površine 15,3(—8,1) po Celziju. Vrijeine na Balkanu. 7 sati ujutru: Erdelj i donji Dunav: jako naoblačeno, istočna Maćedonija i Dapat oblačno; u ostalim krajevima yedro,

Beogradski orfeum. Dok beogradska publika na posljednjim njegovim predstavama razdragano j 0 dispraća“ odlično ■ uspjeli drugi novembarskr program uprava orfeuma se poptarala, da joj u idućem — prvorn deeembarskom rasporedu pruži još veće Hiživanje. Kao glavna atrakcija toga programa fungiraće odiični glumac E r \v i n Baron, član bečkog ,,Raimund-Theater“-a, u komadu , ; Palikuća“ od bolandskog pisca Hejermansa. Ro, šlo je glavno Bćron u tom komadu ne jgra jednu običnu ulogu, on u bukvalnom smislu te riječi sam izvodi cio komad, u kojemu se pojavljuju sedam raznih lica. A'eobičnom brzinom, a da pri tome gledaoc nc primjeti nikakav zastoj u toku jgre, glumac se za tili čas pretvori od jednog u drugo lice. Btiron tako sjajno umije 'da u pogleđu maske, jnimike, giasa i. t. d. razlikuje pojedina lica jedno od đrugog, da gledaoc pouzdano misli, da ima posla sa seđam raznlb glumaca. Baron se pojavljivao u tom komačtu na najvećim evropskim pozornicarna. Prilikorn jednog njegovog gostovanja u Kolnu pisala je o njemu ,,K 61 n i s c h e Z e i t u n g“, dakle jedan od najvećib njemačkih pa i evropskih listova: „Priznajemo da već godinama nijesmo vidjeli ovoliku glumačku virtuoznost; njegova umjetnost izdaleka prelazi ono, što so ,na tom polju obično viđja na varietć-n, jer Baron igra bez ikakvih magjioničarsldh gestova, sasvim prirodno, kao da mu je prosto reditelj pogriješuo u mjesto jedne dod jelio sedam uloga, ođ kojih on svaku ispul juje najvećom umjetničkom ozbiljnošću, savjesno se udubljujuči u svaki pojedint svoj zadatnk ...“ Uvjercni smo, da će i beogradska puhlika po zasluzi ocijeniti ovog rijetkog nmjetnika, a uprava orfeuma ovako pdlićnim odabiranjem programa u veliko zaslužuje uspjebe, što ih postizava.

Razne vijesti. Nešto za pušače. Kako jc nastala osjeina nestašica dttvana, naredilo je austrijsko ministar-tvo finainsija — prema izvještajima bečkih listova, — da se skuplja bukovo lišće. Ovo će poslužili kao naknada duvana za luie, pošto se natopi nikotinorn. Ovi poknsi vršeni su još prošle godine, te se sma tra, da se ovim putem dobija ođlična naknada za d’uvan, naročito onaj, kojirn 6e pnne lule.

A. Grin: TAJANSTVENA OTMICA. (Nastavak). Policajac sc toliko bio zanio gledajuči sliku, đa i nije opazio, kada je u sobu stupila gdja. Daniels. koja mu dosta ljutito reče: „Gospodine, ovo je gospodareva privatua soba za rađ. U nju osim mcne nema niko prava da stupi.“ „Izvinitc gospodjo," reče Hill. „Znate, vrata su biia odškrinuta, pa sam opazio ovu sliku, koja je toliko lijepa da nisam mogao, a da je izbliže nc pogledam. A ko jc ta lijcpa gospodja? Sigurno g. Blackova scstra?“ „Nijc, to mu je sestra od strica," osoro odgovori domaćica i odmjeri ga pogledom, kojim mu je još jednom dala na znanje, koliko ju je naljutio svojim postupkom. Ne baš učtivim pokretom ruke pozva ga da već jednom izadje iz sobe. Izišavši naidje na g. Wilsena, koji je bio dovršio saslušanje sa poslugom. Bio sc naslonio na jedan stub i duboko zamišJjen gladio je bradu. Kada je opazio đomaćicu, pošao je njoj u susret. „Dakle ovdje u kući dovršili smo istragu,“ reče on, oštro motreći u nju. Želite li dakle. da baš nastavimo ozbiljno traganje?" ,.Nego!“ odlučno odgovori žena. ,,Đa imam, ja bih dala hiljade, ali nažalost ja imam samo nekoliko stotlna funata steriinga... ma đa mi se čini, “ — gdja. Daniels iznenada sc zbimi i pocrveni. — „Ma da mi se čini... da bi se mogla dobaviti makar još toliko vclika suma novaca, samo da se djevojka skoro pronadje.“ „Zar u opšte još niste pomislili na mogućnost da će se gdiica. Ellen možda ipak sama vratiti?“ „Ako budc mogla, ona će to sigurno učitiiti.“ „Jeste li baš uvjereni u to?“ „Jesam. Ona me je grdno voljela i znam da me nikad nebi dobrovoljno napustila. Do duše ona nije htjela da nie zove u pomoe, ali takva joj je narav, ona to mebi učinila, pa i da su joj zlikovci prijetili, da će je ubiti.“ „Dakle mislite da ih je bilo nekolic.'na." ,,To vam ne umijejn reći — znam samo, da sam čula dva različita muška glasa.“ ,,Da li bi ste mogli poznati ta dva glasa, kad bi ih opet čuli?“ „Boga mi. ne bih.“ ,,Ja vas to pitam samo za to, što sam saznao da je g. Black do prije kratkoga vremena imao nekog poslužitelja, kcji se kanda bio zagledao u tit djevojku, jer bi stalno zvjerao za njom kad bi je gđje u kuči sreo.“ „Bože, gospodine, kako možete tako što pomisliti," planu gdja. Daniels u najvećoj Ijutini. „Ellen je bila otmjena dama, a Henry je opet bio Čovjek, koji je znao, Šta je red.“ ,,De, de,“ umiri je g. Wilsen. „Vjerujem vam da je tako. Što ‘no kažu, ako mačka pogleda kralja, to kralj ne mora pogleđati mačk-u. Dakle nemojte sc Ijutiti, već mi odgovorite samo još na jedno pitanje, pošto ćete mi time možda ukazati na trag nestale djevojke: Kakva je to tajna vezana za tu djevojku, te pokazujetc tolikog intercsovanja za nju. ‘ „Baš ncznam, zašto bih vam morala to rcći?" Nabusito odgovori gdjn. Daniels. „BaŠ i da ima čega tajanstvenog u Elleninom životu, to baš ne može imati nikakve veze sa njenlm odvodjenjem. Upričali stno vam sve što je bilo važno za istragu, a nalaziin da to mora biti dovoijiio za našu mnogolivaIjemi policiju." Uvidjevši, da žena baš ništa višc neće da govori, Wilscn se oprosti i podje. Razumije se, da je usput sa Hiilom razgovarao o tajanstvenom odvodjenju. „Znate šta, g. Hill,“ reče on, „ako sc djevojka nc bi sama vratila ifi ako je u p.rvi mah ne bismo mogli pronaći, ja ćtt vami povjcriti zadatak, da I stalno osinatrate g. Blackovu kuču. Ako ima kakve tajne po srijedi, samo joj se ondje može ućl u trag." „G. Wilsen, meni izgleda. da stc i' vi nešto nanjušili, a da ja to nisam ni I primjetio," zavldtjivo će rećt Hill. *

„Vidjeo sam samo stvari, kojc može vidjeti svako, kojl dobro otvorl oći.“ Ovaj podrugljiv odgovor toliko je raspalio mladoga policajca, koga je peklo, što njegov pretpostavljeni sumnja u njegovo oštroumlje, da je, tek što je stigao u policijsku upravu, otišao moćnom stražaru, koji je minuic noći vršio službu u ulicama oko g. Blackove kuće. Nadao se, da će na taj način saznati kakvu novu okolnost, nepozmatu g. Wilsenu, koga bi na taj način nadmudrio. Nočni stražar do duše nije bio primjetio ničeg osobitog, ali je zato ispričao HiHu, za dogadjaje, što ga jc bio vidjeo jedan njegov drug. Ovaj mu je bio govorio, da je oko jxinoći vidjeo u g. Blackovoj ulici dva čovjeka i jednu damu, gdje stoje pod jednlm fenjerom. Kada se on približio toj grupi, dama se odvojila od one dvojice i žurnim koracima podje g. Blackovoj kući, očigledno u namjeri, da uđje u nju. No tek što je bila stigla pred kapiju, ona se iznenada trže, jxikri lice rukama i vrati se onoj dvojici. Stražar odmali zatiin i sam ode do kapije, da vidi, od čega se ona to toliko bila uplašila, pa je na svoje najveće čudjenje bio opazio glavom g. Blacka, koji je stajao na kapiji i kroz gvozdenu rešetku sumorno i natmureno gledao u noć, da bi se poslije nekoliko minuta vratio u kuću, Hill je našao, đa bi ovaj dogadiaj možda bio vrlo zgodna tema za kakvog pripovjeđača, ali da bi on ispao smiješan, ako bi ga ispričao g. Wikenu, pridajući mu kakav bilo znaoaj. S toga se on riješi, da za sada ništa ne govori, već da se potajno obavještava o g. Blackovom privatnom životu. Ovo nije baš bilo toliko teška stvar. Saznao je, da Black živi vrlo povučeno i da se u prkos svome bogatstvu i svome uglednom društvenom položaju slabo s kime druži. Odlazio je jedino na političke zborove, a inače se klonio svakoga društva i svake zabave. Osim toga nije krio antipatiju, koju je osjećao prema ženskom pohp što je bilo tim čudnije, što je g. Black bio još srazmjerno mlad čovjek, — jedva ako mu je bilo trdeset i pet godina, — i što je bio član jedne veoma ugledne porodice. Do dtiše, bilo je poznato, da je on neko vrijeme strasno volio svoju lijepu sestru od strlca Evelinu Black. No ona je pošla za nekog veoma -bogatog stai-og plemića. grofa de Miraca, koji je bio toliko predusretljiv, te umro već šest mjeseci po svojoj ženidbi, tako da je Evelina iza njega ostala kao sretna udovica. Sjećajući se slike. koju je bio vidio u g. Blackovoj sobi, Hill se raspitivao o tome, kako izgleđa ta mlada dama, pa kada je čuo da je ona vanredna ijepotica, sniedje kose, učtnilo mu se kao da je opet došao uo kakvog podatka, koji bi mu potnogao pri rasvjetljavanju ovog tajanstvenog slučaja. No kada je 'bn govorio Wilsenu o svojim pretpbštnvkama, ovaj je sanio uz podrugljivi 'osmjeh odmahivao glavom govoreći, da u toj stvari valja mnogo d.ubije kopati, pa da se iskopa istina. . , Poslije toga mlađi je policajac razvio upravo nevjerovatnu energiju, ne bi li došao bliže istini i ne bi li prije svega pronašao iščeziu djevojku. No sam mu je trud bio uzalu.đan: Nigdje o gdjici Ellen nije bilo ni traga. Ovo je preko svake mjere ozlojedilo Hilla. Ta on se bio ođlučio da starijem kolegi, koji ga je po njegovom mišljenju tollko podcjenjivao, na djeiu dadne dokaza o svojoj sposobnosti i vještini, pa makar u toku istrage radio na vlastitu odgovornost. Danju i noču neprestano je mislio na tajanstveni slučaj. Pošto je već bilo proteklo nekoliko nedjelja, a on još ništa nije bio postigao, on je već poeinjao očajavati. No jedno jutro srelne ga Fanny, Ijepuškasta g. Blackova služavka, za kojom je Hill u posljednje vrijeme iz „diplomatskih“ razloga bio sklopio prijateljstvo, i iznenaduo nut reče: „Nikako ne razumijem, šta je to sa gđjom. Daniels. Po cio dan luta po kući kao kakav duh, čas gore, čas dolje; ni minuta neće da miruje. A kada je gospodar kod kuće, ona se neprestano šunja oko njegovih vrata, očajnički mlatara rukama i jednako nešto gundja sama za se... baš kao da je poludjela. A što je najčudnije, ona nikada ne ulazi kod gospodara, a kada bi primjetila, da će on izaći iz sobe, ona bježi ko oparena. U opšte, kod nas kao da se sve tumbe okrenulo,“ završi ona, odmahujući glavoin. „Zamislite, g. Black, koji inače nikad nc ide po društvima, večeras misli da ide na neku dobrotvornu zabavu. Budi Bog s nami!“ Saslušavši ovo služavkino pričanje, Hill se zamisli, inora da se opet nešto dogodilo u onoj kući, mislio je on, Wilsen dakle zbilja ima pravo, kad tvrdi, da samo i jedino tamo valja

30. novembra 1917. Strana 3. .,

tražiti riješenje ove zagonetke. Prema tome našao je on, da će biti najbolje, ako bi neko vrijeme potajno pratio i posmatrao g. Blacka. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj niemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 29. novembra, Zapadno bojište: Front prijestoionasljednika R u pprechta bavarskog: Bavarske jurišne ćete privele su istoćno od Merckema 1 časnika i 46 vojnika kao i dvije mašinske puške iz belgijskih linija. Tečajem dana podržavana je jalca vatra kod Poelkappelle i'izmedju Becelaere i GheluveJta. Istočno od Arrasa pojačana topnička djelatnost. Jugoistočno od Cambrai-a juče je mirovala borba. Izmedju MeuVres-a i Bourlona kod Fontainea i Grevocoeura od vremena se na vrijeme pojačala vatra. Englezi su gađjali ina Cambrai. Manje su nam predpoložajne borbe đonijele izvjestan broj zarobljenika i mašinskib pušaka. Front njemačkog prijestolonasljednika: Na obim je obaiama Maase fioslije podne vatra oživjela. Nekoiiko je izvidjačkih preduzeća proteklo uspješno. Kod Dieppe-a ođbijen je jeđan fraucuski papad. Istočno i maćedonsko boiište: Nema nakakvih večih borbenih dielatnosti. Tailjansko boiište: Osujećeni su talijanski napadi protiv naših planinskih poiožaja na zapadnoj obali Brente i na vrhu Tomba. Prvi zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff. Ruska vlada službeno predložila primirje i mir. Saopštenje njeniačkog državnog katicelara. Kb. Berlin, 29. novembra. U Reichstagu saopštio je državnl kancelar grof H e r 111 n g: Ruska Je vlada juče iz Carskog Sela zaraćenlm državama upraviia bežični brzoiav. potpisan od Trockoga i Lenjiiia, u kojem prediaže. da se u bliskom roku pristupi pregovorima o priinirju i opštem miru. Grof Hertling je na to nadovezao: ,,Ne ustručavam se izjaviti, đa se u do sada poznatim predlozima ruske vladc može zapaziti osnovica, na kojoj bi se da!o pregovarati, kao i to, da sam spreman pristupiti pregovorima odmah čim ruska vlada odašalje svoje opiinomoćenike. Nadam se i žeiim. da ova nastojania skoro zadobiju jasniji obiik 1 da nas dovedu do mira“. PROGRAMNI GOVOR NOVĆG N.JEMAČKOG DRŽAVNOG KANCELARA. Nepokolebivo pouzdanje u kouačnu pobjedu. Kb. Berlin, 29. novembra. Raiclistag raspravljao je danas o osnovi zajma od 15 milijardi. Ovu je priiiku upotrijebio uovi njemački državni kancelar grof H e r 11 i'ng, da izrekne duži programni govor, u kojem se dotakao svih problema unutrašnjeg i spoljnjeg položaja. Poslije razlaganja 0 ratnom položaju, kod čoga je medju ostalim ustanovio, da je Italija lzgubila polovicu cijeloga svoga ratnog materijala, prešao je grof Hertling na unutrašnju politiku upravivši na sve stranke topao apel za jedinstvo unutarnjeg fronta. Kancelar je zatim prešao na svjetskopolitički položaj, naglasio č v r s t o ć u s a v e z a i dao već poznatu izjavu o ruskoj službenoj ponudi za mir putem bežičnog brzojava. Kod toga je kancelar napomenuo, da Njemačka sa iskrenim učešeem posmatra đalji razvitak teško iskušanog ruskog naroda i zaželio, da u Rusiji skoro opet budu povraćcne norinalne prilikc. Mi ne želimo ništa više, nego da se opet povratimo starim susjednim odnosima, naročito na privrednom području. Sta se tiče Poljske, Litavske iKurlandije, to mi poštujemo samoopredjeljenje njihovih n a r o d a. Očekujemo, da će oni sebi sami dati onu državnu formu, koja najbolje odgovara njihovim prilikama 1 smjeru ujihove kulture. Uostalom prilike ovdje još nisu dobile svoj konačni oblik. Sta se tiče zapadnih saveznili neprijatelja, to je naš odgovor na papinsku notu učinio kraj giupim

bajkama o potrebl uništenja pruskog militarizma. Naprotiv ispostavilo se, gdje ae u Btvari može đa nadje volja za mir, a gđje militarizam. Sonninov x Clemenceau-ov govor to dovoljno đokazuje. Lloyd George je izjavio, đa je cilj ratu unište-. nje njemačke trgovine. Isto tako I rusk'i tajni ugovori dokazuju, na kojoj strani vladaju osvajalačke težnje. Naš je ratni oilj bio oduvijek odbrana našeg »ntegriteta, kao što smo to u papinBkoj noti i naglasili. To medjutim nipošto ne znači neograničenu hezbjednost za one, koji hoće • da nekažnjeno do u beskonačnost produže rat. Za svjotski rat snosc odgovornost naši neprijatelji. Oni će morati da snoiseiposljedice. Ovoneka upamtinaročitoSonnino. Primjerlla lijenekalebdi predočimaiaij(e' flim pri jatel ji cama! — Na krnju naglasio je državni kancelar svx»je nepokolebiro pouzdanjo u konačnu pobjcdu. BOLJŠEVlCKA DEMOBILIZACIJA. Haag, 29. novembra. ,,D a i 1 y M a i 1“ javlja iz Petrograda: Naredbotn boljševičke vlade o puštanju kućama vojnih obaveznika od 40 do 43 godine demobilišu se preko 600.000 Ijudi. Boljševiki su riješili, da demobilišu još i daljfi godišta i da time na najprostiii liačin riješe pitanje o raz. računavanju sa saveznicima. KALEĐJIN U DOBALJCEVU. Berlin, 29. novembra. Stockliolmski dopisnik berlinske ,,V o s s i s c h e Z e i t u n g“ saznaje, da su n e i s t i n i t i glasovi, kako Kaledjin sa 200.000 Kazaka kreće ka Moskvi i kako je već zauzeo Harkov i Kijev. Kaledjinov glavni stan u stvari sada se naiazi u mjestu D o b a 1 j c e v u, poznatoj željezničkoj raskrsnici. On raspolaže svega sa 10.000 Kazaka, koji u ostaiom borave po svojim zascocn ma, i ni najmanje nijesu voljni. da se bore protiv kakvog bilo spoljnjeg ili unutarnjeg neprijatelja. POVLAČENJE RUSKIH JEDINIC.A IZ RUMUNJSKE VOJSKE. Rotterdam. 29. novembra. ,,D a i 1 y C h r o n i c 1 e“ javlja iz Petrograda: Vlada je naredila komandantima armija na jugo-zapadnom bojištu, da jzvuku ruske vojne jedinice !z sastava runninjske vojske. BOLJŠEVIČKA VLADA SPOSOBNA Z.A PREGOVORE. Koln, 29. novembra. U pitanju rnske pouude za prirnirjejavija,.Kolnische Zeitung r izB -riina: Boljševička viađa izgleda d i se polagano učvršćuje. Objavljiva. je tajnili ugovora uprkos pretnji iz Parisa i Londona dokazuje djelotvornu snagu vodja, kojr su učinili ovaj odlučni korak; kao što dokazuje i to, da se sadanja ruska vlada odrekla p’jačkaške zajednice canstičke vlade sa francuskom i engieskom vladom. Ako se ispostavi, da petro. gradska vlađa raspolaže dovoljnom snagom da svoju volju proveđe, onda će se važno pitanje njene sposobnosti za pregovore samo po sebi razbistrili; a ako je sa njenoni snagom spojena i volja za mirom, oiida. ne vidirno ražloga, zašto ne boljševička vlada bila isto tako sposobna za pregovore kao t svaka drnga vlada. TROCKOV PROGRAMNI GOVOR. Stockholm, 29. novembra. U središnjem odboru radničkog savjeta držao je Trockij značfijan govor, u kojem je medju ostaHm rekao: EvropBke radničke klase isprva su posmalrale boljševički proglas za mir kao cistu msku partijsku stvar. Saveznici držali su se' ne može biti neprijateljskije, a međju njLma na prvom mjestu Engleska, koja najmanje riskira u sluČaju da se rat produži. U Francuskoj Clcmenceau-ovo ministarstvo predstavlja posIjednje grčevito životarenje ihiperijalizma. Italija je oduševlje no pozdravila revoluciju, dok je Amerika Bamo iz berzanskih interesa otišla u rat. Evropa, koja je već dovoljno zamorena, pokazaće so trpeljiva prema vladi ruskog sovjela. Tajni lugovori, koji se svi nalaze n mojoj ruci, po svojoj su sadržini još mnogo ci /ničniji, nego što se mislilo. Svojom politikom povečaću pritisak na zapadnu Evropu. OBEZBIJEDJENA ISHRANA PETROGRADA. Stockhoim, 29. novembra. Vladin list ,,Pravda“ javlja, da je ptizanjem izvjesnog broja bi'odova sa žitom Petrograd za duže vremena obez bijetljon od opasnosti gladi. Ova će okoT nost povoljno nticati na izborc.

*