Beogradske novine

Izlax«i dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne«

Pcjadlal brojavl:

M|omSro protplotat

• Mn«

ll«»i|wW

<0 Mm dN NL. . .19 B»*m =aam Oglasi p« d|en!ka

tlraVolitva: BEOfiRAO, Voka Raređilfca ol. br»| 10. TalefM brat U. (Jpma I prlmaoja pratplata Topllttn eanaa OraJ II Taletaa Orat **• Prlman|a oplaaa Knaa Mthaila nL 0ra| 3a Taletaa «r i«

(;odina UL

Zauoeće Col Caprila. Zarobljeno 40 časnika i 3000 vojnika. — Pregovori se o primirju produžuju. Afera CailEaux. *1

Ratni izvještaji. tzvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 15. đecembra. 'stočtto bojlšter l’rekid borl>e. Nastavijabt se pregovorl z.i nrimirje. TaHjansko bojište: Ć e t e generala pješadije Altreda Kraussa osvojlle su u prkos očajnoj obrani poiožaje na C o I C a p r11 e, kod čega su se osobito ođHkovaH pukovi b r o j 49. i 88. Na Monte Pertica odbili su a f p I n s k I bataljuni više neprijateijsklh napada. Da opet osvojl položaje, koje su zauzele savezničko čete na 12. i 13. decembra na Monte Spinuccia preduzeli su Talljanf uzaludne protivnapade. U borbama posh'ednjih dana zaroblli smo 40 taliianskih časnika, ođ toga 2 stožerna I 3000 vojnika, a zaplijenlH vil$e tOT>ova i inašinskih pušaka. Načeftiik davnog stožefa.

fzvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Beriin. 15. decembra. Zapadno bojište: Front priJestolonasljednika R u pprcchta bavarskog: Fma već više od 4 sedmice. što sn Fnglezi obustavili svoje napade u Flandriji. Time se njihova silna ofenziva, koja je išla za posjedom flandrijske obale I uništenjem naših podmornićkih baza, imade sinatrati privremeno svršenom. Ootovo cijeia engieska vojska, pojaćana Francnzima, borila se preko četvrt gotHne sa našim vojskama, što stoje u Flandriji, za odluku. Njemačko su vodstvo i njemačke čete ovdje !znijeie pobjedu, dok su na drugiin mjestima snažnim ndarima neprijatelja oborili. Neuspiesi se engleske vojske povećavaju teškim porazom, što su ga pretrpjeli kod C a m b r a i-a. Sjeverno od Oheluveita zarobljena su kod uspješnog preduzeća u engleske Iinije u poezelhoeškom zamku 2 časnika i 45 vojnika. Osujećen je jedan noćnl engleski protivnanad, koji je težio za povratom izgubljenog područja. Od Scarpe do Oise bila je živahna neprijateijska topnička djelatnost. Protiv naših poiožaja biii su uveče, tečajem noći i za rana jutra upravljeni jaki vatrenl prepadi. Prozreli smo englesku namjeru, da napadnu istočno od B u I1 e c o u r t a; izvedenje te namjere spriječeno je našom uništavajućom vatrom. Front njemačkog prijestolonasijednika I vojvode Albrechta: U thannerskoj doiini odbila je naša rovovska posada napad jakih francuskih izvidjačkih odjelenja. Istočno bojlšte: Pregovori su o primfrju nastav Uei’i. Maćedon.sko bojište: Manje predpoložajne borbe zapadno od ohridskog jezera. Na ostalom frontu ostala }e borbena djelatuost neznatna. Talllansko bojlšto: U borbaina posljednjih dana izmedju Brente i Piave ostalo Je u našim rukama 40 časnika i više od 3000 vojnika u zarobljeniciina, a u piijenu nekollko topova i mašinskih pušaka. Odhijeno je više protivnapađa. koje je neprijatelj poveo protiv ođ nas osvojeuih položaja. Prvl zapovleduik glavnog stana pl. Ludendorff.

S učfll sa CalllflUK-om. Kad je Clćmenceau dijedio ressorte svoga kabineta, očekivalo se, da će mlnistrom spoljnih poslova imenovati Caillauxa, vodju radikala. Dok je bio minlstar predsjednik, pokazao je Caillaux nesumnjivu diplomatsku vještinu, a osim toga bilo je i uzroka unutrašnje poh'tike, zbog kojih je Clemenceau trebao da za sebe osjegura saradnju radikala, s kojima bi. u vezi sa nacijonalistima, stvorio većinu za sebe i svoj kabinet. U korist Cail!auxa išla je i ta okolnost, što je on bio nada svih onih. koji su željeli sporazumni mir, a ovaj je baš sada jeđina i aktuelna mogućnost. Aii se drukčije dogodiilo. Clćmenceau se odrekao saradnje CailIauxa. S-voje novo zvanje počeo je onim glasovitiin govorom, u kome je izjavio, da je francuska pobjeda jedino mogući završetak za ratne trzavice. Ništa nije sada bilo preče, nego da se otpočne hajka na sve one, koji đođuše nijesu simpatizovali sa Njemačkom, ali su iz razloga razuma i stvamih činjenica radili za sporazum sa starlm suparnikom. Hervć je počeo. Ovaj nekadašnji časnik glavnog vojr.ug stožera. kome su čin skfriuIT, te je, r.ianje iz uvjerenja nego iz nezasićene želje za osvetom. prešao u socijdiiste, Koji je u toku rata hog-zna kollko puta popravljao svoje mišljenje, te se od onda zanosio jakobinskim terorizmom i ratov r anjem do posljednje kapi krvi, — ovaj Hervć dalde, počeo je u svojoj ,,La V'ictoire“ hajku protiv Cailiauxa. On je protiv njega počeo optužba u čianku, kome je dao za naslov Zt>iin izraz: „J'accuse* 1 , pošto Caillaux pređstavdja centar cijele đefaitističke katnpanje. CaiHaux da je po tome potpomagao anarhističko-pacifističk! iist ..Bonnet Roi|ge“, člji je izdavač Almerejrđa onako tajanstveno umro u zatveru, te da je uopšte bio Almereydrn ,.zao đuh“. Daije da* se Cail!aux — baveć! ve a Rimu krajem 1916. — tamo kretao u krugovima ta- I lijanskih protivnika rata, te da se njed- ' no sprijateliio sa izdavačem „Mattina", | Scarfoglioni, koji nije bio pristaša spo- j razuma. Zatim da je sa Bolo-pašom bio u intimnim vezatna. te da je genijal- 1 nog varalicu i pustolova upotrebijavad za to, da ostvari svoje političke planove. Uslijed ovog članka tužio je Caillaux Hervea zbog klevete porotnom sudu, a ujedno je u štampi jasno i razgovjetno op^ovrgao sve ove navude. •• Sad je Clćmenceau đržao, da je njegovo vrijeme došlo, đa politički ; upropasti svoga ne baš plašljivog pro- i tivnlka veieizdajničkim procesom. Parlski vojni guvemer morao je preuzeti ulogu pomagača'4 Habaviti dokaze za Caillaux-vljevu krivicu. Ono doduše nije nemoguće, da je Caii!aux u svome jakom osjećanju nezavisnosti učinio kakve nesmotrenosti. Medjutim on nije od onih, s kojim se iako izlazi na kraj, a to mu moraju priznati i njegovi protivnici. Narod nlje nikada posumnjao u njegovu ličnu čast I patriotizam. Komora bez sumnje neće moći odbitl prijedlog za ukklanje imuniteta, ali je vjerovatno, da će upotrcbiti svoj upliv kod izbora suda, te da će zaključiti, da se stvar preda državnom suđu, t. j.

seuatu. AH ovo bi značilo isto tollko, koliko I pobjeda Caillauxa, jer on ima tu mnogo potajnib pristallca, kojl se do sada nijesu usudlll da to Javno priznadu, pa bi mogll ovu priliku iskoristltl, da Izklju sa svojom bojom na srijeđu. Ovaj siučaj sa CafIlaux-om đok'azuje, da je Clćmenceau bio nesposoban, da učini nešto pozitivno za francusku ' stvar, pa je zato izabrao u nnutrašujostj pozornicu za svoja ratna djela. On | ličl basnoslovno jakoblr.cima, koji su više glava tražill čim bi vkjjell, da su u gublikti. i elje je posljednje sredstvo bio uzvik „izdajal* 4 Sudbeni progon Caillauxa nije đrugo, nego posljednji pokušaj francuskih ratnih bukača, đa pred gorkom istinom zakrče put svlma. pa S najprezrenljim sređstvima.

Rusiil l rumunjski preiovorl o mlru. Pregovorl za primirie. Kb. 13eč, 15. detembra. .iavljajo az glavnog stana ratne štanipe: U punoj sjeđnici, koja je bila 14. o. mj. prije podne konačno formttlisaa jedan dio medjusobnih ttslova ugovora. PošLo je rnska deletaoija o nekim tačkajna btjela da izište objašnjavajuće instrukoije ođ svoje vlade, to je prođuženje opštih savjetovanja u'v djeno za 15. decemlmr prije ;>odne. 14. o. nj|. posiije ■ p<xtaie znsjedavala je protokolna i'.omisija. Izgiedi pregovora. Beč, 15. decembra. ti ovdašnjim se diplomatskim kragovlma cijeni, da su u opšte povoljnl izgledi pregovora s I^usijom, koji su sad poslije kratke počivke ponovo otpočeli. Smatra se, da će se ti pregovori u bliskom vremenu završiti željenim rezultatotn t da će se prema tome moči odmah pristupitl pregovorima z a m i r. Po šebi se razumije, da treba računati i s mogućim smetnjama i slučajima, pa je s toga bolje s konačnom ocjenom pričekati. dok se stvari dalje ne razvlju i ne dobiju veći prijegled. Jedno je tačno, da je od strane srediŠnjih vlasti, u duhu njihovog mirovnog programa, već u sadanjem stanju pregovora učinjeno sve, da bi se tok njihov olakšao.

Printirjc na kavkaskout frontu. Kb. Carigrad, 15. decembra. Olavni stan Javlja; Prcgovori a zakljtičenju primirja, koje će zamjenitf sadanji prekid borbe. otpočeli su r>rema ranije utvTdjenoin sporazumu. I ruski zapovjednik na kavkaskom frotttu je već izjavlo, da će pristupitt pregovorima za zaključenje primirja. Dogodjaji u Rusiji. i tavotvorna skupština. Mjere za r e d i mi r. (Nsroćta br2oi&v „Buogrzdskfb Nwia»"J Stockliolni, 15. decembra. fz Pćtrograđa se javija: Izabranl zastupnlci ustavotvome skupštine pustiće se u Tavrijsku pai'iatu samo na osnovu izjave, koju izdaje vlada boljševdka. Boljševiki su u blizini Tavrijska paiate prikupili oko 8000 vojnika S posjeii su i sarnu palatu. fzborl u ustavotvorntf skupštlnti. ' j Dg sada pobjeđa boljševikat. Kb. Petrograd, 15. decembra. U okrugu Ostrova je izabrano 4 revolucijonama socijaliste i 4 boijševika. U Krasnojarsku su dobili boljševiki 11.000, revolucijonarne socijalist® 4*J00, kadjeti 2600, mcnjševiki patriote 490, menjševiki internacijonaliste 200 glasova. U Tomsku su boljševiki doWH dvije trećine glasova. Popuštanjc Engleske. Kb. Petrograd, 15. đece;ii • a. D^zvolom engleekog ;>oslao3 va jiv. Ija petrograđska brzojavna aeenriia: Povodom objašnjenja, koja je đao engiesk# poslanik ongleskoj viadi o zađržavanjtf Ctčerina, Petrova t drugih oseba, zapalib u sličan položaj, izjavljuje engles« ka vlada, da je nakionjena, đ* ponovO ispita stvar o zađržavanju rcčen h osoi< bai o njihovom p^vraiku u otadžbnu« Pogledom na tu odiučnu izjavu narediot je narodni punomoćnik za spotjne slove, da se grad ai'ima Ve'ike Briianijs kojima ruska ropnblika katf i svima ostou lim gradjanima svake savezne i neulraJ« ne zemlje osigurava tražena opšta jeiu, stva, đozvoli nesprečeno napnš'anje Ru. sije. Izgleđa, da če se i konfl kt oduosno diplomatskih kurira regulisati. Kapi'err Smilh izjavio je namilnom komesaru, d» se poslanik Buchanan t>ada. da će u to ku iuiiće sedmice moći da izda ovl.u štenje diplomatskim kuririma vlade so« vjeta za ulazak u Euglesku i ra puto. vanje kroz ovu.

Podlistak. Oiuru Turić: Hajduk Ivan"). fma ih, a i ja ih mnogo pozttam, koji tvrde, da &>vjek, koji nije učio škola i koji ntje svcga čuvstva oštrio I odgajao, da nema srca. nema čuvstva — a osobito da ne zna, što je to ljubav, to je na prosto nagon. Kadgod slušam take razgovore, sjetim se nekoga dogadjaja, koji sam nakan pripoviediti, I ne velim, da taj dogadjaj budi potvrdjuje budi obara onu prvu misao, jer se i on može svakako tumačiti. Dogadjaj se taj zbk> u nekom zabitnom gorskom selu, upravo u doba, prije nego što će se ukinuti vojnički sustav u Krajini i krajiške regimente preseiiti u razne garnizone države. I. Vrletnom stazom. koja se spuštala nh obrastao brežuljak, stupaia dva krajiška momka. Jedan, crnomanjast i kr.šan momak, imao je na glavi vojriičku kapu, a lljep i puni brk odtjelio se već od usne 1 resio momkovo lice. Sve mu obličje odavalo njeku milotu j nježnost, pa premda je bio stariji od svog druga, koji je za njim stupao. jpak Je ovaj izgledao ozbiljniji. Na Ilcu mu blle već izrazite crte, Čelo mu bilo malo smrknuto, a Osne — nad kojima sl jedva opažao prave brčiće — držao je čvrsto stlsnute.

*) Iz knjlge „Hrvatskl pripovjedači“, što ju izdalo Društvo hrvatskih srednjoškolsklb profesora.

Već je pomalo suton hvatao, kad se oni primakoše u razgovoru nad vrek>, koje je ispod vellke pećine inrmoriio. — Marko, ti ostajeŠ đakle zazbilja tu? — reče onaj mladi zakrećući putem, što se uz vrelce vijugao. — Nego, što ti misliš, da se ja šaiim? — reče Marko zvučno i veselo, pa sjede na kamen. — E, pa sretno tl bilo! đoviknu mu onaj drugl i počeo se gubiti u sutonu. — 1 tebi, Ivanc! — odazva se Marko, te se okrenu na protivnu stranu. Nlje mogao dugo sjediti, kad se s te sirane ukaza žensko čeljade s kablom na glavi. Marko se podiže i podje preda nj, te kad se sastaše, izvi se svakornu od njih nježan i mio usklik, pa pnšto su se pozdravili i progovorili nekoliko riječi. sklonuše se za liticu. na obično ročište ljubavnika tt onome kraju. Razgovor tekao ozbiljno. Primicala se jesen, I momak kaza. đa se nakanio ženiti. pa da je zato 1 ročio đjevojku, jer je nakan s njom se najprvo dogovoriti. Djevojka ukratko odobravala svaku misao mladićevu. ali sama ne spominjala ništa. ne Iziavljivala baš nikoje posebne želje. Mladiću bilo to neugodno i teško. pa jedva čelcao. đa ona reče, da ona što zaželi, upita, ili se usprotivi: ali ona baš ništa! — Da bila je mila. crno siaino oko krijesiio joi se, ruke joj gorile i podrhtavale i mladić oćutio. kako te ruke njegovu ljevlcu, koja ih je držala. katkad tnalo stlsnu. On u sutonu razabirao i mili smlješak djevojčln. kad bi se nježno fzmicala stiskanju njegove desnlce. ko-

ja se mladici vijala oko pasa, Sve to njega grijalo, sve razblažavalo njegovu tnilu đušu, a na licu preiijevala se neiskazana nježtiost. No ta nježnost sve više i više miješaia se s Izrazom bolt, što Je đjevojka škrtija rlječlma bila. — A jesi H se ti, Anice, odlučila upravo, da ćeš za me poći? upita Marko tiho i gledajući nastran, kad je već bol prevladala oito milo čuvstvo. I u glasu raspoznavala se tiha i tnima bol. — Ta jesatn, tnuke se odlučiti! reče bez promišijanja dievojka, pa namah dodade. da se žuriti mora i uplta, da li ga je tko vldio, kad je išao k vreiu. — Jest, došao je s menom Ivan Petrov. — On! — uskliknu djevojka. Pa jesi mu rekao. kuda ćeš. — Jesam! — Zsšto si to učinio? — Kakovo je tu zlo. Ne sastaješ sc s tudjim, nego s onim, koji će tvoj biti! — Ali djevojka kano da ga nije čula. upita. da kuda je Ivan otišao i zagleda se u bližnji grm. Da Je Marko bolje pazio, vldio bi. kako je njegova draga tiho drhtnula. — Otišao je uiz vrelo. — reče on. a djevojka se poručl s njim. ode do vrela i zagrabi vode, te je nestade. a da se niie ni jednom okrenuia na Marka. A Marko je kao czebao sunca čekao, hoće li mu sinuti djevojačko lice još jednom. pa kad Je nestade u mraku. smrče se i njemu pred očima, a neka gorčina popade ga za srce. II. Kad se Ivan rastao s Markom. podje samo nekoliko koraka niz vreio, a

kad je Marko sjeo, skrene s puta, te je za kratko vrijeme bio u grmtt nad Hticom 1 vrelom. Sav razgovor medju Markom i Anicom čuo je mlrno ležeći na travi. Razabra, kad je djevojka otišla, pa za njom I Marko. Ležao je još dulje vrentena, a ljudi, žene, djevojke i đjeca doiazili po vodu, razgovarali se i smijali, a Ivan sve to mirno slušao. Napokon se ne čulo ništa. nego jednoliko i ugodno klokotanje vcde. Noć se spustila sasvim. Od sela ne dopirao ttikiikov glas, i Ivan podje stramputicotn d'o prvih kuća, što se pod brdo stisle. Katkad zarežao pas, katkad kucmtlo zvonce, što je na blaščetu visjelc o vratu, pa opet tišina. Ivan dodje u šljivik. što se više jedne kuće protegao. naslonl se o šljivu i posluša malo; a onda ćukne dva trl puta kao ćuk. I jedva se to ćukanje izgubilc u tišini noćnoj. ukaza se na oboru žensko u bjelini, te stupaše prema šlj’varu. Bila je Anica. Išla je polagano i pognute glave. — Dobar večer’. — reče nekako plašijivo. kad je došla pred Ivana. — Bog daj! — odgovori on, pa se I ne mače, nego ostade onako naslonjen. I nastade mučanje. Anfci bilo teško. — Da me hoće da iŠto upita. da me hoće da kara, ill izbije, sve bl iakše podnijela. nego evo taj led i ovo mučanje, — mlslila ona I kradomice pogledala na momka. kojl kano da se okamenio. — Tl sl bio večeras na vrelu? reče ona, kad .već nlje mogla podnijetl mučanja. — Jesam! — odgovori on ravnodušno, e nju srsl prodjoše od tog ravnodušnog glasa.

— I čuo si naš razgovor? — Cuo! — odgovori on mirna Djevojka se nadala, da će sad uzbjes« niti, ali on je mučao. Nehotlce joj dodje Markc na pamet, i kako b! on nju nježno tikorio, da ju je zatekao s kim drugim u razgovoru, a ona bl se mogia smijati nz taj Markov ukor 1 prigovor; a evo pred Ivanom đrhće, prije nego je i riječ rekao, pretnda on nije ništa čuo, što bi ga ražestiti moglo. — Pa se ljutiš sad? — htjede ona ! opet zametnutl razgovor. — Ljutim se, ali ne na te, ncgo n& se, što sam izgubio ovako mnogu noć, — Pa nisu to bile noći izgubljene, reče ona nježno i primaknu se k mladiću. — Za mene jesu, — ođgovori on tvrdo. — Nisu ni za tebe, Ivane. Ja ća poći za te, reče dievojka i pribiiži s« sasvim k njernu; ali on ostade ravnodt.šan. što ću ja. ja nijesam krivai —« uskliknu ona gorko, kad je vldila. da ju Ivatt ni sada ne će da upita za razjašnjenje. Njoj je bilo gorko. vrio gor« ko. all vidila je, da se mora ooravdati, a dn je on za to i ne pita. A nije znala, kakc će se opravdati. Ona ljubi Ivana, ona ćuti slast, neizmjernu slast. kađ viđi. kako on njezfrtom dušom 1 tijelom gospodari, kad je bez njezina pitanja ohujmi pa stisne k sebi. kad je na sva« ku nespretnu riječ samo ozbiljno po« gieda, i kada — pošto je ona cijeie ure snovala, kako će oni skupa živjeti. a on samo s jednom riječi sve to okren« I ptevme.Ona sve to rada prima I sretna je. kad se on santo malo razvedrl I nfismiieši Samo onda, kad Je on mrk. vrio turoban i ne će da govori. onda se ona sjeti Marka 1 nježnosti njegove,