Beogradske novine
Suana 2.
NedjeljJ BEOORADSKE NOVINK
16. decetnbra 1917.
Đroi 344.
Roftlja ifwk ne će da plaća svoje i dujzove. (NaročItJ braolav „Beosradsklh Novlna") Berlin, 15. decembra. ' Holajidski poslanik, Gevers, predtteUnik Amsterdarnsl«^ Bankarskog Sar«za., izjavio je, kako tso javlja *z Haaga, D gvom govoru, koji je držao u bo'andgkoj I. komon, da je dobio vjerodostojtte vijesti, po kojima ruska vlada odista peće da isplati kupono rubkih državnih bbveznica, kojima ]e sađa rok. * Sinijcnjivanic i ap§enja gcncrala Kb. London, 15. decembra. Reiiter javlja Iz Petrograda od 10. t. m.: Kriljenko brzojavlja, da se gcncral Čeremisov protivio da na njegov poziv dodje u Pskov i da je s m ij e n j e n. Kriljenko je dodao, da je gar»izon u Pskovu na strani boljševika. ,On produžuje svoj put dalje. Kome«ar 5. vojske javlja, da je Krlljenko prispjeo u Dvinsk. Zapovjednik Dol‘dikov je smijenjen i uapšen.
Ofenzivn prottv ttmije. i ’ Akcija protiv Giolittia. ‘ (Naročiti brzojav „Beograđskai Novfca".) Berlin, 15. decembra. Javlja se iz Zuriclia: Talijanska vlaKla odlučdla so, da protiv Giolittia ućhii fcrto korake, kojo je preduzeo Clćmenceau Jprotiv Caiilauvn.
Govor Orlanda u talijanskoj komori, (Naročiti brzojav .Tieogradakiii Noviaa") Ziirich, 15. deceinbra. U prekjućerašnjoj sjednici talijan*ke koinore držao je mtnistar predsjednik 0 r I a n d o govor, u kome je u glavnom rekao ovo: Prilikoin sastanka u Rapollu dat je političkom I vojničkcm radu savezni'ka jedinstven podstrek. Obrazovan je za vojske, koje se bore na zapadnoni frontu. vrhovni ratni savjet saveznika, koji se sastoji iz ministra predsjednika i po jednog ministra velikih siia. Poslije toga je 29. novembra otpočela u Paristi konferencija, kojoj je glavna osnova bila, da sredstva i. potrebe saveznika učini opfctim. Potrebe konferencije su dale jamstvo o tome, da će saveznici, uprkos velikih teškoča, uzajamnim naprezanjem, dobaviti italiji za produženje rata potrebne namirnice, ugali i sirovine Drugi je veiiki dogadjaj ua medjunarodnom poiju objava rata Sjedinjenili Država Austro-Ugarskoj. Poslije iznevjeravanja Rusije, što neprijatelji naš> ne bi trebali da sebi pripišu u zaslugu, osim u pogledu na njihovu prepredenu usavršen« vještinu pokvarenosti i drskosti, neprijatelji su ponovo našli ouu njima urodjenu naduvenost i oholi ton, koji odgovara načinu njiho,va mišljenja. Središnje vlasii vele. da žele mir. Ali uslove za mir još uvijek drže skriveue. da bi imali zgodno sredstvo za širenje uzroka sumnjičenja me'dju saveznichna i obaranja raspoloženja u narodima. Ostali svijet ima samo Jedan program i Jednu cilj, koja je uviJek jedna i ista i predstavlja ujedno ono, što mu je najveće i najmanje. Ostah sviiet ne želi da buđe mastati zaloga! za središnje vlasti i Izabrana žrtva tih pretnji. Ostali svijet ne želi ma kakvi, pa ni nečasni mir, nego kynačni, trajni mlr, koji će onemogačitl ponavlianje nasilja i zvjerstava, koja groze čovještvu povratkom barbarstva, i koji bi osigurao svima velikim 5 nialim riarodima zakonite i prirodue uslove za njihov politički, privredni i društveni razvitak, ne vredjajući jedinstvo njihove nacljonaine svijesti. Na toj osnovi smo mi gotovi za mir, koil smo uvijek želili.
Posllje ovog govora je primljen prijedlog poslantka Torre da se držc tajne sjednlce, što ujeđno znači Vzjavu povjerenja vladl. Optužba protiv Cai!!auxa. (Naročitl brzojav „BeogradskJb Novloa") Kb. Paris. 15. decembra. Komora je poslije podne pretresala zahtjev vojnog guvernera grada Parisa. da može otvoriti krivičmi istragu nad poslauikom Caillausom. CailIaux je tobož stajao u ođnosima s neprijateljein. Medju mnogobrojnim dokumcntima, na kojima je guverner Parisa osnivao svoj prijedlog, CaiI!ouxa narcčito jako tereti prepiska. koju je vodio za vrijeme istrage protivu Botoa. Osim toga se on tereti 1 zbog veza sa AImereydom. Glavni dokument se tiče pokušaja Calllauxa, da n Rimu izazove rascjep u savezn sporazumnih sila. ) Odbrana Caillauxa. (NV.ročlH brzojav „Beogradskili Novfca".) Kb. Bern, 15. decembra. Ly»nski listovi javljajit iz Parisa: U početku prekjučerašnje komorske sjednice, kojoj su prisustvovali skoro svi poslanlci, Cai!laux se brzim koracima popeo na govornicu. Izjavio je. đa je bio ođsutan, kad je podnijet prijedlog o ukidanju njegovog parlamentarnog Imuniteta. Vlada je to svakako znala. Da je on (Cail!aux) bio prisutan kađ je predlog bio podnijet, popeo bi se odmah ua govoniicu. Poslije mnogih upadlca i velike Igrme Cafllaux je produžio: „Mislim, da Imam prava računati bar na uepristrasnost svih mojiii drugova. Ja ću idučili dana imati prililce, da malo utišam raznovrsno brbljanje o meni. Ja ću komoru izjavom upoznatl s mojom politikom prije i u toku rata. Clcmenceau, razumije se, nlje prisutan. Ali ja molim njegove drugove u kabinetu. koji su prisutnl, da ga Izvijeste, da ga za jedan ođ idućih dana pozivam na razgovor, Cailaiix. koji je u početkti tiho go- t vorio, završio je gromkim giasom. U j nekirn kiupania krajnje Ijevice, liberala i socijalista se osuo pljesak odo- j bvavanja. Većina komore je čutala. Rad istražnog odbora. Kb. Parls, 15. đecembr'fl. Istražni odbor u stvarl Caillaux- j Loustelota je danas saslušao Clćmenceaua f državnog podtajnika Ignaca. Clemenseau je pređao odboru pojedina akta ministarstva spoljnih poslova, ala ne i ona, koja pripadajn stranim vladatna, jer bl to blo prekršaj povjereuja prcma tim sifama. Od tih sila će se tražitl ovlaštenje, ako bi se istraga doista onorna. Ignace je Izjavio o glavnom aktu, da se prijedlog odnosi na okrivljavanje za dosiuh s neprijateJjem i rad protiv sigurnosti države. U dotičuoin aktu su doista dvije razne činjenice, kojima se Cail!aux tereti, naime stvar Aimereyda, Boilo, Cavalini i rovarenja u Italiji, koja su diplomatskim putetn utvrdjena. Istragom će se saznati, kojoj sudskoj nadiežnosti pripađajii ntvrdjene činjenice. Saslušanje Clćmenceaua i Ignacea trajalo je više od jednog sata. Vjero-vatno neće biti potrebno da se 5 po drugl puf sasiušavaju. Najnovije brzojavne vijesti. Iz željeznog kartela. Kb. Beč, 15. decembr.T. Listovi javljaju, da je juče plenama Bjejćinica željeznog kartela zaključila li. kvidaciju računarskih uređa. Prostorije uređa su otkazane. Za Ćinovnika ureda posta' aće so no motrnćslviJ.
Savez nezavisnih Srba u Svajcarskoj. Posbedivji braj „SrpjSoz Llsta", kajl izlazi u Zenevl donosi siijedećl pozlv nezavisnini Srbima. kojeaa zbog aiezove znatajnosti prenostmo u ciiclostl. Srbima u Svajcarskoj. Prošle sit dve goding od kako smose posle teške katastrofe, koja je snašia našu mllu Otadžbinu Srbiju, našli u dalekoj tudjini i kako se ostavljcni I napušteni potucamo po stranome svetu daleko od mi!e Otadžbine i od naših najmilijih. Ne zna se kome jc teže, da li onima koji su ostali tia domii ili nama rasejanima po svetu. Od kako smo napustili Otadžbinu, veliki je deo od nas ostao bez igđe ičega, a napuštenl od vlade i službeuih predstavnika našc upropaščene Otadžblne, ostavljeni smo saini sebe, a povrh teškog svog položaja gonjeni od onih od kojili treba da smo zaštićeni gonjeni od upraviiih krugova državnlh, gonjesii od srpske vlade. Uloga njihova u odnosu prema nama svela se samo na to: da nant namc-ču dužnosti a nikakva prava ne daju. Prava daju, samo svojim političkim prijateljima i oslobodjavaju iii dužnosti, a samo traže dužnosti od nas koji nismo njihovi politički prijatelji. Kad im nismo od jx>trebe, za nas neće ni đa čuju, niti da nas vide. a kad treba da im poslužimo, da izvršimo njihove naredbe i prohteve, onda nas povlače na dužnosti. Mi za njih po-stojimo u toliko u koliko smo im moneta za potkusurivanje, a kad je u pitanju naša egzistenclja, onda nas ne znaju 1 ne poznaju. Službeni predstavnici Srbije podjednako su bezobzirui prema nama, prema našima na đomu i prema omladini, koja se škohije ti inostranstvu. Izuzetak čine samo prema onima koji su hri u volji i koii slepo lioće da izvršuju njihove želje i partizanske prohteve, pa bili oni ovde ili na domu, na čiju potporu pri povratku računaju. Protivu takvoga rađa u nama se bune osećaji i ne možemo sediti skrštenih ruku i posmatrati i đalje takav nesavestan rad. Protiv takvog držanja službenih predstavnika Srbije moramo zauzeti odlučno držanje, ustati i Izneti na javnost sve zakulisne radnje srpskih upravnih kmgova. Dužnost prema Otadžbini, dužnost' p>rema napuštenim i obezglavljenim 1 našim porodicama, đužnost prema napuštenoj siročadi naših ratnika, dužnost gradjanska nalaže ^iam, da ne đozvolimo, da se naše muke, stradanja i kotma nesreća zloupotrebljava, već da na ruševinatna države. đruštva I porodica zldamo novu zgradu. svetliiu i napredniju budućnost našu t našeg naroda. Za sve ovo vreme mi smo hr.ali dovoljno i prilika ! vremena da se uverimo o radu, namerama I težnjama službenih predstavnika Srbije. One su sebične, otrovne I protivu naših opštih Intercsa. Mi od njih ncmamo šta vlše da očekujemo. Oni ne rade za naše narodno dobro, nego za svoje partizansko, hčuo I sebično. Oni grabe zaostalu narođuu hnovlnu, prave dugove na račun Srbije 1 to na svojc par, tljske i llčne prohteve upotrebljuju baš I kao da su uverent, da se nlkad više u i Srbiju vratltl neće, đa pred narodom i o svom radu polože račun. Mi se od i njih nemamo nikakvome dobru nadatl. Opšte dobro poštednja Im je hrlga. Oni su izgubili obraz. Nesredjene prilike u kojima se nalazlmo i držanje pređstavnika naše države prema nama i našima izazvalo * nas Je, da Iz đosadašnje rezerve Istu-
plmo 1 da pokrenemo akciiu u organlzaciju svlju sezadovolinlb Srtn radom službenih predstavnika Srbije u taostranstvu u društvu pod hnenom: „SAVEZ NEZAVISNIH SRBA“. Organizovani, uiožićemo protest protiv njihovog rada pred colfan nafiim narodom i pred colim kulturnim avetom; optužićemo ih za nemilosrdno gonjenje srpskih gradjana i za nerailice prosipanje narođne imovine. Iznećemo nafie pog’.ede na buduću organizaciju j upravu s pskog naroda i apelovaćemo na oelo 6o većanstvo da nas u tome pomogne. Tražićemo pred narodom osudu srpskih upravnah krogova za sva nedela koja su počinill. Svako daljo ćutanje biio bi saučesništvo u upropašćivanju srpske budućnosti. Ovlašćem od poslednje konferenoije obraćamo »e na sve r.caadovo’jne Srbe rađorn današnjih zvaničnih predstavnika Srbdje, a koji se slažu sa gore istaknutim odredbama i pozivamo ih da nam pristupe, da se zbijemo u guste neprobojne redove i da zajeđnički poradrmo za opšte dobro cetog našeg naroda. Iskrcno, voljno i odušev.'jeno pnižiino srpsku desnicu i tražimo bratski za grljaj. _ ' Srbd iz Svajcarske, Francuske, Italije, Engleske i Amerike, kao i po drogim stranim zemljnma stupilo u zajednicu, organizujte so i složno napred: jedan za sve, svi za jednoga! Pozivamo Srbe iz Srbije koji su u Švajcarskoj, koji nisu izgubili srpsku svest i koji misle ovako kao mi da dođju radi organizacije na zbor. koji će se držati u Ženevi u nedelju 16 (3) dccetnbra t. g. u sali Cafe de la bonrse, Quai de la poste, No 16 u 10 čas. pre podne. Unutrašnja pltanja raspravljaće sarno članovi za Srbiju iz Srbije a za Crnu Ooru iz Crne Oore. Pozivamo i sve druge Srbe koji su voljni da nas pomognu, a slažu se sa principom konfederacije srpskih zemalja. Ne oklevajte! Na posao! Vreme je da se organizujemo i da za srpsku bndućnost siožno poradimo. 2 decetnbra 1917. god. Ženeva. Predsednik izvršnog odbora, j Žlvojiu Moskovljevlć advokat. Engleska u ratu. Oeorgc protiv Landsdowne-a, Kb. London, 15. decembrfl. Na jednom banketu, koji Je n Lonđonu priredjen, Lloyd Oeorge se u svome govoru obruuo, izmedju ostalog, 1 na p i s m o L a n d s d o w n a. rekao je, da su sve zabrinutosti poVodom tog pisma neosnovane; jer je Lanđsdawn sa svim u sporazumu s predsjednikom WiIsonom, pa je htio Jedino ono isto da kaže, što je 1 Wilson nedavno rekao u svome govoru. Drugo mišljenje, kakvo postoji u Njemackoj i Austro-Ugarskoj, pa i u saveznim zemljama, po moine mišljenju je netačno. Naglašujem još jednom, đa }e Landsdown h t i o jedno isto da kaže, što je i Wilson rekao. Kad je plsmo objavljeno ja sam bio u savezničkoj konfe.renciji u Parisu. Ono je tamo primljeno s bolnom uzrujanošću. MeSiutim treba sa zadovoijstvom primiti k znanju. da su Landsdowna prijatelji i kritičari pogrješno razumjeli i da dolazi u obzir tcžina njegovog ugieda I utjecaja za ostvarenje Wilsonove politike. L!oyd Oeorge je zatim obratio pažnju na ustalačku manjinu u zemljl, koja lukavo t uporno rasprostire svoje mišIjenje u namjeri, đa zemlju prisill na mfr. kojim bl se mi protivnicima na-
šhn pokoTili. Lloyd George je izjavlo: Ja savjetujem narodn. da se čuva fiovjeka, koji mlsll, da tma nečega srednjeg tonedju pobjede ! poraza. Takve sredine nema. Ima fjudi, koji vjeruju, da bl mogli okončati rat jednom vrstom tako zvanog ugovora o mlru, llgom naroda sa Izbornim sudom I razoružanjem, 1 svečanlm ngovorom Izmedju svih naroda. I tom bl savezu sad trebao da prlstupi jedan narod, kojl je ugovor nazvao p.arčetom artije. Ali ko bi sproveo -taj novi ugovor? Svakako narodi saveea, koji nijesu bili srećni da sprovedu prvi ugovor. Rat, koji }e otpočet u svrhi, da se ugovor sprovede, okončati bez oštete raskiđa ugo* vora, nego samo zaključenjem jednog jačeg ugovora, to bi doista bila prava sprdnja. Nas ne treba da zavedu te prazne riječi iigc naroda, razoružanje, izborni sud i sigurnost. Sve su to samc krupne riječi, ali bez životne snage pobjedc, onc ostaju samo riječi. Nijesmc trebali ulaziti u rat, ako nijesmo bill voljni da pod svima okolnostima izvršimo svoj zađatak. Ja mogu da razumijem držanje nekolicine Ijudl, i ako ga ne odobravaro, koji su još u početku rekli: ,,Ne niiješajte se pod nikakvim okolnostima! Pustitc Nijemce neka pregaze Belgiju! Ostavite našeg prijatelja 1 susjeda, siobodnu republiku Francusku, nek se zavali u blatoi Pustite nek se vršc zločini ma koje vrste. ako se ono sarao ne bude vršilo protlv naše zemlje i protivu nasl“ — Ali Ja ne mogu da razumijem čovjeka, koji je tada, kad je prvi put vidjeo sramote, ogorčen u svojoj plemenitoj duši, sa opravdanim gnjušanjem uzviknuo: ,,Za ime Božje, učinimo kraj toj sramoti, kaznimo zločince", i koji, pošto mu R bilo pošlo za rukom da narođ poveđe ovim putem časti, sad prije nego što je polovina zađatka izvršena. tznenađno veli: „Meni je dosta. došio }e vrijenie, da se svemu učini kraj! Pružimo zločincima ruku, upnstimo se s njima u trgovinu radi naše uzajamne koristil* Jerusallm u kršćanskim rukama. (8. decembra 1917) Po jednoj vijes'i WolffOv o g ureda rarsko ofomanrke čečenapustile su bez faorbe Jerusalim. U istoj se ovoj noLi veli, da je za ovu dobrovoljnu evaln aciju J> rusalima bilo mjert>davno n prvom redu stanovište. da se ne vrijeđjaju vjer«ki osjećaji narođa tjme, 6to bt se posvećeno zemljište E retvorilo u pozornicu rvavih borbi. Nema sumnje, da će vijest o na-. puštanju Jerusalima i ulasku kršćanskih četa u ovo osvećeno mjesto, potresti vjerskim osjećajem sviju skoro naroda cijeloga kulturnoga svijeta. U njihovim srcima pojaviće sc stari duh religije, uspomene ua njihovu vitešku prošiost, a u isto vrijeme i uspomene na staru papinsku moć. Svijet, kulturni s\ijet iznašaće opet u tančine sve prošlosti ovog svetog grada, svetog svakom Kršćaninu, Hrišćanu i Židovu, iznosiće se cijeii njegov značaj, njegovo značenje u kulturnoj povijesnici svijeta, a pašče i mnogo koja i o njegovoj budućnosti. Bez obzira na svjetske dogadjaje. koji su danas već četvrtu godinu rastavili cijeli kultumi svijet u dva tabora, ovaj čas trebali bi svl da se skupe oko groba Sv. Spasitelja, da čuvaju ono mjesto, odakle je potekla sva današnja kultura, odakle Je prošla svijetom prva riječ — da smo svi ljudi braća, sinovi jednog Boga, dio đuiia njegovoga.
onda su joj iniliji njegovi bojažljivl zafrljaji f njegova velika nježnost. Ali iok je uza nj, namak joj ie dosađno ajegcvo veliko miiovanje i ona ćuti, da lamo uz Ivana može sretna biti. Tako Je ona smeteno i isprekiđano govorila fvanu, a on Je I dalje mirno \!ušao. — Pa koga ti kaniš prevariti? upita on iza podtiljeg mučanja. — Marka! — odgovor! tlho djevojka. — A zašto njega? — On je predobar, pa će oprostltl. — Mene se bojiš? — reče mladić i prvi put se te večeri pomače. Nn, vldlš, Marko je poštenjak ! njega ćeš ti rastužitl. — Sto ću mu Ja! — reče djevojka bezbrižno. Ja sam gledala. tko Je za me, pa kad sam vidila, onda sam ođabrata — Ali da se ne bl pokajata? reče Ivan. — Kako pokajala? — Lakot — Uzmeš mene, pa tl se prtčlni, da bi ti Ijepše bilo s Marlcom i ti njemu privollš, III barem za njim uzdišeš. 111 da uzmeš njega, pa tt on dodija i ti se opet k menl primakneš. Evo, to Je sad već tako: kad sl s njim. voliš mene; kad si s menom, votlš njega. ZIo je (o, kad dva momka curu poljube, ona onda ne zna, komu bl privofila. Pa da se to ne dogadja. hajbolje će biti. da tl ne budeš nlčija. — Kako nlčija? Fvo ovakof — refie on n>!mo 1
maši se rukom za pas. U isti čas planu kubitra 1 djevojka klonu k zemljl. Biia je mrtval — Mladić se prigmt i pogleda ranu: Zgodio sam te tipravo n srce, a ono nlje nl valjalo. Inače si sva krasna I mila, nezaboravna djevojko! — promrmlja on I udalji se. U sehi su čuli hltac, ali kako Je to bilo nešto oblčno i nlje bilo daljeg puškaranja, nftko se nlje za to tii brlnuo. Sutrađan nadjoše djevojku mrtvu u šljiviku. Nitko nije znao. nl slutlo, tko je ubi; ali kad je urediše I metnuše na odar, doleti Mara, njezina prija, koja Je noćlla na stanu u planini, l onako zažarena od brza hoda, pade po djevojci mrtvoj. te u žaljki kaza, da jtt je ubio Ivan. III Isto Jutro, tek što Je svanulo, zadje ona u tor, da će podojitl ovce i pustiti ih u grm, kad se najednom u pritorku pokaza ćovjek. Ona upozna Ivana i on Joj reče, neka se žuri s poslom, pa neka dodje za stan u grm, gdje će Je on čekati. Djevojka poče Žurno hvatati ovcu za ovcom razmišljajućl, što li joj to Ivan ima kazati tt to nczgodno doba. A odjeven je čisto i svečano, ima kubtue za pasom, kano da ide u svatove. I njoj zakuca srce naglUe. Pa koliko puta je njoj već zakucalo srcet — Uvljek, kad god bi spaziia Ivaua, da đolazl. Svaki put se nadata. da ćp joj što kazati, I to ono, što je upravo ona željela, to jest da je voll i da će je te jesenl zsprosftl. On nlkad o tom nl bl-
jele, nego kazuje, kako se je u selu ovo ili ono đogođilo, 111 svrne razgovor na Anicu, pa prlpovijeda, što JoJ je govorio, natuca, kako ju Je miiovao I pogleđa djavolskl po njoj, pa uživa, kađ vidi. kako se djevojc! kameni lice. Ivan je znao, da ga Mara voli, i to više nego Anica, pa je ćutlo nekako, da jc Mara I bolja ! da bi bila prikladnija za ženu; ali mti se Anica zasjekla u pamet I srce, te ne može da se s njom rastavi. Mare pak poznavata Anlcu, razgovarala s njom o Ivanu, pa joj pucalo srce, kad bl Ćula, kako đjevojka lako, baš šaljlvc razgovara s njom o jeđnom momkti, sad opet o drugom. Ćudlla se ona tomo i ćutila u seb! želju I vatru, kojoui bl ona milovala Ivana. da on to samo zaželi. I tako protnlšljajućl svrši otia svoj posao, Ispusti ovce i požuri se u grm za stan. Tamo Je čekao Ivan sjcdeći zamišljeno na kamenu. Blo je blijed I mrk, a mršavo I koštunjavo Hce mu se ukoČHo. Djevojka ga pozdravl i nlje JoJ bllo ništa čudno takova ga vidjeti. On je čcsto dotazio k njoj smrknut I zamišljen, osoblto kad bl se na Anfcu naljutlo, jer Je znao, da će ga ona mllom rlječl razblažltf. — Otkud tl, Ivane? — nplta ga ona. — Od kuće! — A kamo ćeš? — U hajdtrke, reče rnfaJić mlmo, a đjevojka se htjede nasmlješit!, all je nešto zazebe oko srca 1 smijeh joj se □a usnama sledL — Pa ne bl 11 malo bllže? — uplta
djevojka nježno, a preko nježnog i žalobnog llca puhnu joj tračak nađe. Pomisli, da sit se Ivan 1 Anica raskrstih, pa eto on ljutit k njoj dolazf. — Ništa bliže. reče momak iza duljeg mučanja. Slnoć sam bio s Anlcom. — Pa? — Izgovorl tlho djevojka. — I ubio je! reče on mtikto. Djevojka zazinu, mahmi rukama po zraku, te klonu k zemljl. Ivan Ju zadrža na rttkama, spusti k zemljl, pa joj poče ljublti ruke, a suze mu curkom curlle. — S Bogom, srećo moja! — reče on, pogleda na biijedo Uce onesviješćene djevojtce 1 žurno utnaknu u 5umu. Suze sc na Marinlm rukama još nisu osušile, kad djevojka dodje k svijestl. Pa da tih suza uljc bilo, ona se ne bi mogla nl sjetltl, nltl bi mogla razabrati, što je čula. Njezin duh bio je Izvan nje Još uvijek I ona je ćutila, kano da se netko drugl diže. kako Ide. kako đržf glavu Jedva uspravno, kako su ruke teške, te Ih ona ne može maćl. nego vlse nlza nju. Pa u tom beznanju spustl se ona s ptanlne, podje u seto, te istom onda, kad je đošla blizu kuće, probudl se u njoj jedna misao I to nada. da se nljc nlšta dogodilo. AH nada je prevarl. IV. v Od thi dogadjaja prošle su dvije godlne. Hajdučka četa. u kojoj je blo Ivan, bješe raspršena. Nlsu još bfla dva tri u žlvotu, I medj njima lvan. AII do-
dje I na njih red. Ivan se pređade, bez ikakva opiranja i borbe, te bi radi toga, 5to Je ubio Anicu, odsudjen na vješala Mnogi se podigoše da izmole za nj pomilovanje, jer on nije u hajduštvu nikakova zla počinio. Kazaše tnu, da su moiili milost za nj, ali on ne pokaza ničim, da bi se tomu veselio. Upitaše ga, zašto je bježao tt hajđuke; a on reče, da se nadao poginuti u gorl, gdje ga nc bl Išli gledatl kao na čudo. Sve više pritnicao se sat smrtl. n milost nije dolazlla. Upitaše ga, da li što želi, a on reče da ništa; no za Cas sc predomisli, pogleda oko sebe i reče tlho. da bi rada viditi jednu djevojku. 2e!lo je vidltl Maru. I zbilja mu Ispuniše želju. Maru doprati Marko. Tužan Je to bfo sastanak I rastanak. — Ne plačil reče on djevojd. Ima Ijudl, kojl su ćudl fiudne, pa nc mogu bltl sretni. Ja sam znao, gdje je sreća moja 1 gdje Je dobro moje; all ga ntsam upravo htlo uhvatitl. A bolje za te da nlsam. Vas dvoje, tl Marko I tl Maro, vas dvoje možete bitl zajedno sretnl. A da si tl moja, Maro, ili da je Marko doblo pokojnicu — I njemu se zavrtlše suze u oćlma — vjerujte, po vas dvoje zlo. — Lako bl mi podnoslli naše zlo. brate moj! — reče Marko. a Mari provališc gorke suze, što ih je dotad ustavijala. I svi proplakaše, pa plačno Izadje njih dvoje da polje, a on ostade u tamnlci.