Beogradske novine

Cefvrtak’

tiioj »48

BEOORADSKE NOVINE 20. decembra 1917. Strana 3. S

satl u podne. — b) Za grad|anstvo radnlm danlma od 9 tati prlje podne do 5 aatl poslije podne, a nedjeljom I praznicfma od 9 taU prfje podne do 12'/j saU u podne. ■— 2. Par no k u pa 11 lo za iasnlke i njlma ravne činovnlkc otvoreno k utorkom, trijedom, pctkom l tubolom od V satl prije podne do 5 sati poslije podne, b nedjeljom I praznicfma od 7 saU prlje podne do 12>/ 2 satl n podne. — Za gradjane muškogpola otvoreno je parno kupatUo ponedjet|kom I ćetvrtkom (ako n <e dane ne pada kakav praznikj od 9 saU prije podne do S saU poslije podne. — Casnlcima ■ njlma ravnim ćinovnklma ttoje na voiju da se služe pamlm lcupatilom I u dane odredjeue za gradianstvo (ponedjeljkom I Cetvrtkom). Blagajna se zatvara radnlm danima u 12'/ ž sati, a nedjeljom I praznicima tt 12 ssU u podnc. Istorljski knleudar. Na dauašnji dan, 20. decembra 1795. podinc rodio se u thfirinškom jKradiću W i e h c čuveni lstoriča«r L e o p o 1 d p 1. R a n k e, koji je naročito znatnenit za Srbe, što je on jedan ,od onih stranih naučnika, koji su u svojim djelhna pažljivo i potanko obradiii važne momente f iz srpske istorijc. Njegova đjela ,,S r p s k i u s t an a k“ („Die serbische Revolution") 1 ,,S r b i i T u r c i u d e v e t n a j e«t o m v i j e k u“ („Serben und Tiirken im 19. Jahrhundert“) niuogo su doiprinjeli upoznavanju" novije srpske jstorlje u stranom svijetu. Leopold pl. Ranke (plemstvo mu je podareno kao nagrada za njegove velike naučničke zasiuge 1865. godine) školovao se na čuvenoj sciitilpfortskoj školi, pa je zathn 1814./17. godine u Leipzigu studirao teologiju i filologiju. Kao što to često blva. i Ranke sc dakle, kao što vidimo, prvmbitno nije spremao za ono polje naučnog rada, na kojemu je docnije pobrao toliku slavu. 1818. god. ■dobi za gimnazijskog profesora u Frankfurtu na Odri, gdje je lzradio svoje veliko djelo „Oeschiclue der romanischen und gerinanischen ; V6iker 1494—1535“ („Istarija romanskiii i germanskih naroda od 1494. do 1535. godine") i dodatak ovom djelu „Znr Kritik der neueren OeschichtsSchreibung“ („Prilog za kritiku novije istorijografije"). Ovo njegovo djelo pobudilo je berltnski unive,rzitet, da 1825. godine pozove Ranke-a za protesora istorije. 1827. godine bude mu povjerena misija, da po arhivima u Beču, Veneciji, Rintu, Firenzi i drugih mjesta na jugu Evrope prikupi istorijsku gradju. Kao p!od toga svoga rada, ii toku kojega je Ranke medju ostaiim proučio i vrlo zanimljive, u istoriji dotie neiskorišćene izvještaje venecijanskih poslanika, izdao je Ranke veliki 'broj djela, od kojih su najpoznatija „Fiirsten und Volker in Sudeuropa im 16. und 17. Jahr!iundert“ („Vladari i •narodi u južnoj Evropi u 16. i 17. vijeku“), „Die Osmanen und die spanische Monarchie" („Osmanlije i španska monarliija') i pomenuta dva važna djeia ilz srpske istorije „Die serbische Revolution'* i „Serben und Turken im 19. ! Jahrhundert“. U njima je on opšimo opisao srpske ustanke i prve početke <iove srpske d;ržave. Tridesetih godina pokrenuo je svoj časopis „tiistorischpolitische Zeitschrift“. Kao nastavak pomenutog svog djela „Vladari i naro’di južne Evrope u 16 l 17. vijeku'* izdao je djelo .Die Papste, ilire Kirche und Staat im 16. und 17. Jahrhunđert* 4 („Pape, njiltova crkva i država u 16. i 17. vijeku"). Kao „pendant" toj papinskoj istoriji iznio je pojavu refomiacija u Njernačkcj u djelu „Deutsciie Geschichte im Zeitalter uer Reformation“ (Njemaoka istorija u doba reforniacije"). Postavši 1841. godinc službeni istoričar pruske države izdao je 1847—1848. godine svoje djelo „Neun Biiclier preussischer Geschichte'* („Devet knjiga pruske povijesti‘*),_ kojo je docnije proširio u djelu ,,Zwolf Biicher preussischer Geschichte** („12 knjiga pruske povijesti**). Poslijc se dao na proučavanjo francuske i engleske istorijc. Od tlh njegovih djela pominjemo dje’.o o Izvoru i početku revolucijonih ratova 1791./1792. godlne. Daleko bi nas odvelo, kad bi poimence na.vodili još i sva ostala Ranke-ova djela. Svoj rad krunlsao Jc svojom znamenitom i zamašnom „Svjetškom povjesnicom**, koju je završio u dubokoj starosti. Kao što smo već rekli, 1865. godiuc dobio je plemstvo, a 1867. g'od. postao je kancelar reda „pour le Merite“. Umro je u Berlinu 23. maja 1886. godine. Ranke je bio čovjek retke cnergije i Istrajnosti. Kao Istorlčar stvorio je novu naitčnlčku školu. 20. decembra 1805. godine rodio se u G1 a s g o w u čuveni hemičar Thomas G r a h a m, o kojemu je na ovoui tnjestu već bilo govora. — 20. decembra 1806. godinc proglasila se Sakscmslca kraljevfnom. Saksonska kneževina bori!a se u jesea 1806. godine prvo uz

Prusku protiv Napoleona, pa zajedno sa Prusima pobijedjena kod Jene. Posllje te bitke saksonski knez zaključio je zaseban mir sa Napoleonom 1 sklopio Je savez sa njhne. Kao nagradu za to Napolecm mu je omogućio, da se proglasi za kralja f sypju državu podigne na stepen kraijevine. Docnije je Napoleon personalnom unijom vezao za Saksonsku i novostvorenu poljsku državu, tzv. veltktt vojvodinu varšavsku. Bečši je kongres mnogo teritoriJaino smanjio Saksonsku, ali ju je ostavlo kraljevinom. — 20. decembra 1848. god. proglasila je francuska narodna skupština princa Lottisa Napoleon a, pošto je 10. decmbra na narodnom glasanju izabran sa preko pet milijuna giasova, za predsjednika republike. Tada se predsjednik zakleo „pred Bogom i irancuskhn uarodom, da će ostati vjeran demokratskoj republici i braniti ustav“. Kao što snto ranije na ovom nijestu vidjeli, on tu zakleU’u nije održao ni pune tri godine. Prilog beograđskoj sirotinji. Gospodja Julka i gospodin Branbo Bošković, priložiii eu siroiinjskoin odjelenju opštine grada Boograda svctu od 150.— kruna na dan trogođišnjeg jp-omena s'/ojo kćen Zore Perišić i svoga zefa dra Mi.utina Perišića, Ije kara, a jcdnogodišnjeg pomena bvoitio B inu Vukomanu. Prlhodi c. I k. rjećnog kupatiia. C. i k. riječno kupai'io daio je, po odbitku troškova, ispiaconih o. i k. gra Idjevinskorn od j eiejiju i c. i k. gubcrmijskoj štampariji za isporučeni materijal odnosno za štarnpanje ob'ava itd. u iukupnom iznosu od K 1029,55, čisiu dobit od K 5.740,47, koja je u cijeiosli lustupljena foudu za uđovice i siroćad. Javna prođaja. Danas piijo podne n 9 sati, po ođluci starateljskog suda iziožiće s© javnoj prod-aji zaostavština poč. Svetozara Pajevića, u nk'govom stanu u uliei Zorinoj broj 4(5, na koiu 8o pozivaju kupci. Bnevna temperatura. 19. Ilecembra: Maksunum u sjenci —1.0 (prema predjašnjetn danu topije za. 10.2), na suncu —2.5 (hladnijo za 18.5 —). Temperatura zemljine površine — 2.2 (hiadniie za 4.7). Miniuuun —0.1 (hlaćLnije za 3.3) po Ceiziju. Vrijeme ita Baikanu. 19. decembra, ujutro. Podrućje Craog mora. i Dunava pokriveno. U Maćedoniji, Bugarskoj, Srbiji mjestimicc ob.ačno. Inače vtd.ro.

Narodna privreda. Kratka uputa za raiara. (Nastavak). 4. Ovas- £. Ovas služi isključivo za hranu stoke, U prvome red" a h-anu konja, a za tim za mlađa grla govedi i ovaca. .Ovsena slama dobia je hrana za stoku, a pljeva ima dva puta više hrane u sebi, nego pljeva pšenična. U glavnome, ima ga dvije vrsto: sa skupljenom i rastresitom meti com. Ovaj dmgi mnogo je boiji, jer mu je zmo krupžtije i bolje rodl. riajpriznatija je vrsUa tzv. ovas ,,Triujnf“. Uspjeva dobro u piauiaskimj i v’ažitum predjelima, tamo gđj<; ječam slabo napreduje. Zadovoljan ja evakom zemIjorn, sarno abo je piodjii i ’ima dovoljno vlage. Dobro uspjeva na krČsvinania i razoranim livadama i pašnjacima. Može doći ođmali iza djulrrenja, jer teško poleže; inače najboljo uspjjva poti.jc kulcuruza, djeteline 'ili pićnib bijaka. Za sjeme treba odabrati naj eža zrna, bar 45 kg. da mjeii jeđan hektolltar. Viijeme sijanja je ou polovine febraara do konca marta. Kasmjo zasijmi ovas s;tviadaju su.ša i korov. Po hektaru treba 150 do 200 kg. sjemena. Vrio so često ^ije i u sinjesi s gralioriconć' i graškom, kao zeler.a pića ili za spravljanje s'jena. Njega ovsa sastoji so u plijevljenju, drljanju za vrijeme suiV*, ilt val anju, đa Bjeme što prije nikne. Od korova ua.jvišo ima u njemu điv r Jjeg ovsa, koji se uuištava ostavljanjem zemlje na ugaiu, sijanjern repice ili okopavina. Ostaii borov Iako so ođsfranjuje Bavjesnim plijevijc-njem usjeva. U vlažnim godinama napada ga često g avfnifVi i rdja, a još je opasnija medijika iii ljuta rosa. Vrijeme žetvo je 14 dana poslije pšenice. Rukovjedi ti-eba pred večo u 6nopIje vezati. i nkrstiniti, jer zrno lako iz klasa ispađa. Prinos je po heklara do 2000 kg. zrna i dva puta toiiko slante. 5. Proso lii situa proju. U Srbiji so rjedjo gaji, ma da za»lužujc veću pažnju racu. znui i alamc,

za ishranu stoke. Ima je više vrsta, koje se razlikuju po bojfi i krupnoći sjemena i obliku metlice. Proso zahtijeva toplo i suvo podneblje, i može da uspijeva svud.n, gdje se gaje vinogradi i kukuruzi. Traži duboku i dobru ornicu. Na lakoj i slaboj zemlji dajo samo slame, a u zmo ne zameće. Na valjano podjubrmoj zemlji može se dobar prihod očekivati, stoga podnosi ncposredno M(jubrenje. Na krćevinama uspjeva, ako se zemlja dobro nradi; |nače, najbolje je da se sije poBlije djeteline, duvana t krumpira. Sije bo posiije kukuruza, u maju, jer jo na hlađnoći vtIo osjetljivo. Po hektaru treba 25—40 kg. sjemena. Posijano sjeme treba valjkom povaljati ili branom plitko u zemlju pokriti. Njega usjeva sastoji se u marijivom |>ldjevljenju, da ga korov ne ugttši, jer aspočetka sporo napreduje u porastu. U vlažnim godinama mnogo strada od projiao aieti, koja više puta ntože jpolovinu usjeva da uništi, stoga troba Bjerno prije sijauja vrućim pepelom izrniješati, da bi se snet unišlila. Od insekata joj jo najVeći oeprija e j Iarva od pr-ojinog smotavea, koja se uvlači u stabijiku i nagriza je. Da bi ge smotavao unaštio, treba poslije žetvo stmjiku popaliti. Kada proja sazri, mnogo šteto čini ptičija, stoga do žetvc- treba usjev čuI vaii. Kad ktas dobije smedju Itoju i bLu i tna i>ožuti, proso treba žeti. Žetva se | vTsi po hlađovini, izjutra ili uvečo, jer ; zmo lako az klasa ispada. Po hektaru m-ože dati 2000—2500 kg. zrna i loliko slame, koja jo vrio dobra hrana za Btoku, ako se euva uhvati, da ne pobudja. 6. Heljda. Sije se u hiadnijim i planinskiiu nijesiima za ljuđsku hranu, inače se lieljdinom jarmom hrani stoka, a pravi se iz njena brašna i gris. Kao zclena pića, s gražkom iii grahoricom, dobra jo hrajna t 6toka je r do jede. Cvijet heljdin daje pčelama dobru pašu, cvjeta rrmogo, a cvjetanje se proteže dužc viijemo. Lna je dvije vrst: obična heljđa, sa sitnijim zrnom cme boje, i tatarska heljdn, s krupnijim zrnom smedjo boje. Uspjeva na iakom pjeskovilom zemlijištu, a i na svakom dragom, koje nijo lodveć vlažno. Obično se sije kao postrmni usjev, poslije olajne repice ili ozimog ječma, jer joj za porast ne treba irnnogo vremena,. Za heljdu se djubri sarno onda, kada se gaji za zeieau piću, da bi otkosl hili što jači, a brana sočnija i mekša. Lalco strada od ranih i poznih pro| Ijetnjih mrazeva i slane, stoga se sije I u maju ili poslije žetve stnnnih usjevn, ponio se strnjika proore i njiva dobro uzduž i pCprijeko piodrija. Po h.ktaru je potrebno 1.5 do 2 hektolitara sjemena, koje se ne smije duboko u : 'Zem]ja pokriti. Kada ve6i đio zma dobije srneđju boju, treba heljJu kositi. Pokcšena heljda slaže se ii .naviljke, i kađa u pola provene, treba je vrći ili mlatiri, da ne bi zrno pri preaosu * ležanju na njivi ispalo. Prihod je po hebtara 1600 do 2000 kg. zroa s dva do tri puta toliko j isiame7. Kukuruz, Kukuruza ima mnogo vrsta, koje se po loji, obliku i veličiui zma 1 kl'pa, kao i po vremenu ugpjevanja, mođjusobsio razlikuju. Najbolji jo za naše prilike: žuti osmoredac, a od ranijih vrsta: činkvantin i selderski kukuruz. Prvi je s krapirjim, a djaiga dva sa sitnijiin zniom. Za valjano uspjevanje potrebna mu je toplota i \\nga, stoga se možo sijati tamo, gdje i vinova loza uspjcva. U plajiinskim t hladnijim predjeluna ne može da saza zbog kaanog proijeća i rane. jeseni.

A. Grin: TAJfiNSTVENA OTMIGfi, (Nastavak). Ma da satn ja u ono vrijeme bio još prilično laicoitiislen mlad čovjek, ja sain ipak savjesno održao obećanje, što sam ga bio dao Loli, Ne samo, da sam je na tri godine dao u jedan vaspitni zavod, nego sam se i postarao, da ona ue bude ni bez čega, što je potrebno djovojci iz brdijeg stalcža. To ine u ostalom nije stalo velikilt naročitili žrtava, samo što sam s vreinena na vrijeine morao potpisati po koju mjcnicu. U ostalom, priznajem, da svoje obaveze ne biii ni ispunjavao u toiikoj rnjeri, da bi mi to nešto bilo teško učiniti; na iine, prcdazno interesovanje, što sam ga bio osjećao za

svoju štićenicu, ubrzo je opet bilo fcčezlo, a mislio satn opet samo i jedino na svoju lijepu sestru od strica, sa kojom sam se po svome povratku kući često sastajao. Ma da sam Je toliko strasno voHo, da sam bio postao u pravom smislu te riječi njen rob, ma da je to stanje trajalo čitave dvije godine, Ipak nije došio do vjeridbc izmedju nas, pošto se moj otac najodlučnije protivio toj mojoj nantjerL Ja sam se do duše u sebi još jednako nadao, da ću najzad ipak postići ovaj svoj toiiko priželjkovani eilj, dok mi jednoga dana moj otac, koji je u ono vrijeme bio vcć u veliko oronuo zdravljein, nije konačno pokvario račun. Jedno me jutro na ime pozove sebi i reče nti, da ntu je bila namjera, da mene kao svoga jedinca, ostavi za sobom kao bogatog i nezavisnog čovjeka. Na žalost pak, reče on, njemu izgteda, da se ja spremam, da izvršim nešto, što on nikako ne može siožiti sa svojim poglediima, a kamo ii odobriti. Po njegovom mišijenju vrlo je nezgodan, ako ne i opasan brak izmedju tako bliskih srodnika po krvi, jer takva veza može povući za sobom najgore posijcdicc. Ako bilt dakle Ja ostao pri svojoj namjeri, on će, veli, biti prinudijeii, da drugojačc raspoiaže sa svojim imanjem, pa će, ako mu ne bih ispunio željit, izmijeniti svoj testamenat. No i to nije biio sve. Ne samo, da me je on lišavao djevojke, kojtt sam volio, nego je težio, da i za buduće onemogući svaku vezu izmeđju nas time, što je zahtijevao, da se ja još prije njegove smrti oženiin. „Sve mi je jedno, koju ćeš uzeti za ženn“, reče mi on, „samo ako je iz pristojne kuće i ako u svakom pogleđu uživa dobar glas. Inače ona ne mora biti ni bogata ni otmjena, samo neka je dobra i picmenita i neka narn ništa nije rod. Dovedeš li mi takvu snahu, onđa ću posijeđnjhn svojim dahom biagosioviti 1 tebc i nju“. Uzalud sam ja ipokušavao sviinia mogućim raziozima, da ga skionim na popuštanje. On se nepokoljebijivo držao svoje odluke i rekao mi je tonom, koji ne dopušta više nikakvog odgovora: „Ostavijani ti dakle potpunu slobodu u izboru i dajem ti mjesec dana roka radi izvršenja moje želje. Ako mi u tom roku ne dovedeš svoju izabranicu, ja ću biti prinudjen da potražim drugog nasljednika, čovieka, koji se neće usuđjivafi, da ne poštuje žeiju jednog samrtnika". Imao sam dakle mjesec dana vremena. Po isteku toga roka imao sam dakie izgieda da budem ili bogataš ili — prosjak. .VIII. Možete zamisliti, u kakav sam položaj bio zapao zahtjevom svoga oca, da sebi u roku četiri neđjelje nadjem suprugu. Kako da mi se dopadne koja biia djevojka, kad sam onoliko bio zaljubljen u Eveliuu? Izgledaio mi je potpuno nemoguće, da ću moći zadovoijiti želju svoga oca. Pa čak i da sam bio voljan, da joj se slijepo pokorim, gdje da nadjem dostojnu drugaricu u životu. Od dama moga društva baš mi se ni jedna jediua nije svidjala. U svojoj nevolji, ja se obratih samoj sestri od strica, iziožih joj cijelu stvar i zapitah iskreno, šta misJi o tome. Ona bila gorda i ponosita djevojka; voiila me je, ali, — bar mi se tako činilo, više ra-di moga bogatstva, nego ii radi mene samoga. To je mišljenje kod mene izazvao odgovor, što md ga je dala. Na ime tni reče hiadnim tonom tako liladuo i ravnodušno, da me je do u sroe uvrijedilo: „Ako ste dakie prisiijeui, da sc ženite, Hoimane, da biste sačuvali svoje imanje, onda to izvolite siobodno učiniti. Ali molim vas, nemojte uzeti djevojku moga staleža. Bar u svojim krugoviina ne želini imati supafnice; želim, da vaša buduća supruga bude ružnija i neugicdnija od Eveline Black, po mogućstvu ka]cv ; a bezazlena, neiskusna djevojčica**. Tako je proiazio dan za danom, a ja nikako da nadjem ishođa iz svog teškog položaja. Svake večeri, kada bih prišao boiesničkoj postelji svoga oca, da ga obidjem, on bi me nvijek pogledao istim pitajućim i neuinoljivim pogledoin. Nisant nikako znao, kuda ću i šta ću. Izgledao sam sebi kao čovjek, koga čeka neizbježiva ncsrcća, kao kakav krivac, koji je osudjen na smrt. Ne umijem vain reći, kada se i kako kod mene prvi put pojaviia pomisao na Loiu. isprva sain se ja smijao pri toj potnisli, koju sam smatrao kao potpunu ludu i nemoguću. AK za divno čuđo nikako nisam mogao odbiti

tu pomisao od sebe, a vremenom mi je' ona počinjala izgledati sve opravda^ nija, dok najzad u njoj nisam gledac^ pcsljednji spas. (Nastaviće se.)

Poslijednje brzojavne vijesti. PUT GROFA CZERNINA U BRESTLITOWSK. CKb. Beč, 19. decembra« \ Ministar spoljuih posiova groi C z e r n i n otputovao je sa već jav< ljenom pratnjoin u B r e s t-Li t o w sk'. BUGARSKI OPUNOMOCENICL Kb. Sofija, 19. dooembra, \ Uugareka brzojavrui agemi'a javlja: Ministar pravdo Popov \ omnrmoćent ministar Kosev, kajima ćo se na puLu priključitn generalni konztil u Budimpe-, šti, opunomoćoni ininistar Stojanović; otputovaćo danas u B r e s t - L i t o w 8 V; gđjo se već nalaze vojui opanomoćcnic* puko\iiik Gunčev i prvi tajnik bugai’-' skog poslanstva — Berlinu, Anastubov. Ovih pet delegata zastupaće Bul garsku na mirovnoj i.onforenoiji. ZAPOCEO TRGOVAĆKI SAOBRAĆAJ NA CRNOM MORU. Kb. Catigrad, 19. d icerabra. Kako n*-k.i listovi javljaju, isplovib su dz carigradskog pristaništa i ostalib pristaništa Crnoga mora već neki jedre* njaci i manji brođovi. Tursko će bro darstro u najskorijo vrijeme u Crnomc mora opet započcti sa osobao.n i t.ansportnom saobraćajaoni službom. Sutra jedan brod odilazi n Znnguldag. UI.TIMATUM RUSIJE UKRAJINL Kb. Stockholm. 19. decembra.' Prema posljednjim vljestlma Iz Petrograda sve se više zaoštravaju oduosi izraedju ritslce vlade 1 ukrajinske Rade, koja navodno nema volje. da fcpune zahtjeve, postavijene joj u ruskom ultrmatumu. Prenta tome prevladava mišljenje, da će doći do otvorenog konflikta. NOVf NAPAD NA LONDON. % Kb. Loudou, 19. decembra. ' Siužbeno javljaju: Neprijateljske ietilice preletjele su juče u 6 sati 15 časaka uveče preko Keuta i obaie kođ Essexa na putu za L o n d o n. Nekoje su letilice dospjele do Londoua i izbaciie bombe. Isto su tako bačene bombe i na Kent i Essex. Izvještaji o gubicima i šteti nisu stigli. Naši su topovi stupiii u akciju. KARAKTERISTlCAN upit u enGLESKOM DONJEM DOMU. Kb. I.ondon, 19. decembra. • Eeuterov ured jav’ja: U đonjeni dornu upiiao jo jedan poslanik držav. nog tajnika za spoljne posiove, da lj jo on pripromio pred.og savezni ima, da se svaka trgovina i svaki brcdar ki saa braćaj sa središnjim vlastima tako dn. go prekine, dok ono ne isprazne područja, koja su tečajeni rata za osjele, dok potpuno ne poprave sva nasilja, koja su počiuile protiv civiiizovans zajed-. nice i dok ne prihvate psed o e savezi ničkih vlada glede samooproij ljmja naJ rodnosti, midjunarodnog obranič og sni j:la i ograničenja naoiužanja posl je raia. — Lord Robort Cecil odgovmrio je: Ne može se od mene zahtijevati đa ka* žem više no da je taj prijed.og vlada uzela u ojbiljan pretres. POTOPLJEN FRANCUSKI KRSTAŠ. Kb. Paris. 19. đecembra. Prema službenoj Havasovoj vijesti potopila je 14. o. mj. u Sredozemnoin moru jedna njemačka podmomica francuski oklopljeni krstaš starijega tW pa, „Chateaurenauit** (8000 tona).

EKSPOZITliRA PESTANSKE-USARSKE < KOMERGIALNE BANKE b Beograđo — Rnez HlliaJlova br. 50. Spesijalno ocSjelenje ia šiijanje novaca ratnim zarobijenicitna i InlčrnBraiiima. Osnovna glavnica i priČuve 232.000.000 kruna.

NaS, nlgđa ncprcžaljcnl muž, odnosno otac •f* Dragutin Popović učttclj u selu Vodlcama, okruga tmederevakog prcminno je poslljc dužcg« bolovanja 19. novembra, u 40-toJ godlnl svoga ilvota, ( 22. (stog mjeseca sahranjen je u Vodičkom groblju, uz ssučeSće mjeStana naSih. Blagodarinio: g. Jeremljl Stankovlću, svcStenlku lZ Palanke, kojl je jri opijelu l pogrebu člnodjejstvovao Iz počssll, kao l Mll. Veljlću, Mild T-Lm^cn, MiloSu Miroviću, časnjcima opitlnskim, Uo I Boii Slojadlnov ću, I ostalim kojt nam svojim saučeSćem tugu ublažlšc. 3i,v18 Ožatoš&ni: wp»uga: NlkoUj«; sin; Mitsn; kčeri; Deunka I Olga.

Daca i Emilija Kovačević, I đavaće trogodišnji pomensvo- H joj zaovi f Milici u Vaznesenskoj crkvi 22.-Xll 1917. god. u 11 časova Beograd, Janjićeva br. 10. 84364

Kosnra M. Ivačković sa porodicom, duvaće godišnji pomen svome suprugu *j* Mihajlu Ivačkoviću tipogralu državne štamparlje, u subotu 22. o. m. u 10 sati prije podne na grobu parcela 71. Molim srodnike, prijateije i poznanike, da izvole prisustvovati ovome pomenu. Beograd, decembra 1917. »43t>3-g

Javljamo srodnicima i prijaleljima, da ćemo našem milom, nježnom i nezaboravIjenom sinu i bratu f Jovi Peskareviću rezerv. por. stuđ. (llozof. davati godišnji pomen u subotu 22. ov. mjeseca u 11. sati pri,e podne u sabornoj crkvi. Bcograd, 18. decembra 1917. Nesretni: majka Draga; sestre: Mica i Zora; 34362 brat Dragi