Beogradske novine

Izlaze: dnevno u jutro, ponedjeljkom poslije podneJ

Pojadinl brojovi: H|< • tH|n<« I ■ tfijMliM MMnedeiOe Milb.Wipi ci|*rt 8 ktfm 0 HniMial-ttatMJII, BoMiJ-Jtarttforlll I MmcJt H eJjcel »C ..... 10 krtera lar« ertf rtdnejl ft cljul ti> • >13 eclcrc Oglasl po cl|«nlk«.

Itpll

■ tMtrMn I « urttflm afMfcMBaa «• t- Irti n ■«<«■ I at»u ■«**■. • J-J U tMgraa« u Caalmi« ■ «u*n . . t ow U Hr»Ut«|-tti>o«IU. hBJ-Hli««Ml

U«i<*Untr«|«tia«JU>tr«^>fint«a«mMJ* •*U lneatriMtni ....■•••••• «*BO

Urednlltvo: BEOGRAD, Vuka Kvtdžldt uL bro| ia Tolofon broj 01 Upravt I prtmanlo protplota TopllCJo vente bro| 21 Tplotoa bra| 2BPrtmaaja oglata Knero UJhollt uL brnl Sa Taiafon br 241.

Br. 353.

BEOGRAD, petak 28. decembra 1917.

Godina III.

Njemačka štampa o dosadašnjim pregovorima za mir u BrestLitowsku. — Kaledjin i Kornjilov potučeni. — Opšta mobilizacija u Grčkoj.- Odbijen talijanski napad protiv Monte Tomba. Dogadjaji u Rusijl.

Ratni izvještaji. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera, Kb. Beč, 27 . deccmbra. Ibtočno bojište: Prlmirje. TalUansko bojište: Izmcdjn A s i a g a i Brciitc fcuo f tia M o ti t e T o m b a odbijeni su sla1»IJI nej>rijateljski ltapadi. Na ostallm đijelovhna fronta obostrana uznemlrujuća valta. Načelnik elavnog stožcra.

Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin. 27. decembra, Trdnt priiestolonasljeđnika R u ppreclita bavarskog: 1 Na e n g I e s k o m je i r o n t u borbcna djelatnost u h o u t h o u 1s t e r s k o j šumi, na sjevemoj oball Lyse, kod Moeuvresa, I Marcomga bila na vrijeanc žlvahna. Front njemaćkog prijesfolonasljedntka: Pukovi jettne gardijske dlvizije proveli su sje<\-erozapadno od Bezony a u x a nakon snažne topničke prlpremc uspješna preduzeća. Prije podne prodrla stt izvidjačka odjelenja u fran uskc linije, poslije podne jurišale su nekofike satnije u zajednicl sa bacačima piamena i dijelovima je<lnog napadnog bataljuna, a praeeni pješadijom i borbenim letačima u š i r i li i o d 900 ractara o b a p r e d n j a n e p r i j at e 1 j s k a r o v a. Francuski protiv napad slomio se pod n a j t e ž i m g u b iCima. Poslije rasprskavanja mnogih utvfdjeniii ]x>ložaja povratiie su se prema zapoviiestl jurišne čete u svoje poiožaje, pošto su sa sobotn ;x>vele oko 100 zarobljenika i više zaplijcn.ienih inašinskilj pušaka. Front vojvode Albrechta w(irttcm^erškog: Jedno franciisko odjelenje, koje je sjeverno od O b e r—B urnhaupta stiglo do našili prcdnjih rovova. odbiieno je u borbi na nož. Istočno bojište: Nema ničeg novog. Maćedonsko bojištcNema većih borbi. TaiUansko bojlšte: Jučc je topnička borba izmedju Asiaga 1 Brente znatno popustila. Jača vatra bila je preko dana u borbenim odsjccltna izmcđju Breute f Piave. Odbijen jc jedan tah'janski napad protiv Monte Tomba. Prv! zapovjedaik' glavnog stana pl. Ludendorff.

Hn sriiedn sn bojom! Pregovorl o jnlru, koje vodc zasfupnici srcdišnjili vkisti sa novom Rus'jom, pokazali su za ovih nekoliko dana već pczitivne rezultate. Na prvom rnjestu zaslužuje naročitu pažnju činjeti-ca, đa jc revolucijonarnoj detnokracfjf is'.očne susjedne države odisia stalo za titn, da uravna put za opšti mlr. S toga gledišta moraju se procijeniii prljedlozi ruskili delegata, 1 u vezi s time tmaju za sada više programsko, nego 1! praktično znaectnjc. To su principi hiira bez eneksija i ratnih odšteta, principi, koje Je đemokracija naših protivnika teorijski već odavno istavila na svojoj zastavi, koje su vlastodršci i s ove i s one strane occa.ua svakom prilikom imalt u ustlma, kad jc trebaio sipati utjelie i obećanja u svijest njihovlh zavedenih naroda i neutralaca. Sad se prvi put dogadja, da se u taboru naših protivnika izgovaraju sve te lijepe riječi o pravu samoodredjenja naroda. kao i slobodi narodnosti uporedo sa spremnošču, da će se u tom smislu i postupati. Po pr\i put osjeća Evropa, kako je veliki ponor izmedju iraza Lloyda Oeorgea, Wilsona i njihove imperijalističke politike i grabljivosti. 0 prijedlozima ruskih delegata izjavio se grof Czernin u glavnom povcljno, te je time dokazao, da je od središnjih vlasti daleko namjera za osvajanje i ugnjctavanje narodd u smislu zapadniit sila. Njegove izjave, date u ime središnjih vlasti. bile su potiovo dokazi njegove odlučne spreme za mir, koju su i savezfli vladarl dosta jasrto pred cijclim svijetom izjavili, i na ko'je sti saveznici odgovorili sarno porugom. Orof Czernin upotrijebio je zato ponovo priliku, da upozori na to, kako su u trenutku, kad su pregovorl sa Rusijom počeli, Austro-Ugarska i Njcmačka ponovo spretnne, da stupe u rregovore o miru takodje sa protivnicima sf zapada a na osnovu poznatih već fornntla. Naravno je doda-o sa ograničenjem, da se sve sile, što sudjeluju u ratu inoraju obvezati na ispunjavanje istih obaveza u odredjenom roku, ako treba da se ispune pretpostavke ruskih saopštenja. To tek ne bi išlo, da se sređišnje vlastl s jedne strane vežu za nisk; niirovni program bez an.eksija, a da koalicija moždci nastavi borbu za svoje imperijalističke ideje sa istom bezobziniošću, kao i đo sada. Ovaj zcittjev grofa Czernina, koji ne odgovara samo mudrosti, nego i vojničkoj premeći saveznika, primiH su delegati ruske vlade potpunim razumijevanjem. Oni su preuzeli zadatak, da odobrc saveznicima desetodnevni rok za zanzeće stanovišta prcma pitauju ovog opšteg mira. 1 opet leži u uašim rukama odluka o najbiižcj sudbmi Evrope. Hic Rho-

dos. blc-saitai licve ntske vlasde, dolazi iz Brest-L.itovvska kao opoitiena, upućena iiarodiina zapađniit sifcv, 1 prođire u državne prostore njiliovih diplomata, reastrte tajnirti uokumenthna. Sad je došao čas, kada će pred cijelim svtjetom morati izići sa bojom na srijedu vlastodršcl u Londomi, Washlngtonu i Parlsu, te se odlučiti na desno ili na lijevo. Nažalost je blizu slutnja, da će borba iztnedju uv|djavnih, kojl teže za mirom iz uvjerenja, i gomiiice ratm'h bukača, kojimp svjetska i>ovijesnica prijeti, d? će im zderati obrazimt s lica. završitl pobjedom Ijudi vrste Clćmenćeau-a i I,!oyda Gcorgca. Suviše je teško prizuatl istiilu, ako je neko cijeiog života iagao, žonglirao praznim frazama, a na savjesti ima niilijune rdjavih ćjela. Treba se bojati. da će središnje vlastl dobiti sa aapada još jedared porugljivo ,.ne“. Ali za taj slučaj stcji mač. čije se sječivo u toku četiri ratne gnćiue još više zaoštrilo, spreman kao najjači faktor u korist inira. Zapadue siie imaće posljedice da pripišu sebi samima, moraće da krivlcu sebi pripišu, ako propuste p osljednju priliku, da dodju do triira, koji je više nego jeftin, a za nas, za pobjedioco u borbi, skoro nepravedan. Prmri za mir. Njemačka štampa o mirovnim pregovorlma. Kl>. Beriiti, 27 . decembra. U reznltatu dosadašnjih miro\mih pregovora izmedju zastupuika Četvontog saveza i zastupnika Rusije piše ,,V o s s i s che Ze i t u n g“ ovo: Ima da se utvrdi osnovni sporazum u onim pitanjima, koja su podesna, da posluže kao nacrt za btiduče sklapanje mira. Od velikog je značaja, da je taj fakt utvrdjen ođ samih ruskih prcgovorača. Time je najdemokratičnija vlad.a svijeta LzđaJa svjedožbu središiijim vlastima, da je njihova mirovna pofitika u opšte potpuno slobodna od svake težnje za nasilna djela. A kad je četvorni savez poslije tog nesumnjivog utvrdjenja njegove iskrene volje za miroin još preko toga pristao, da se sile sporazuma u srazmjernom roku riješiti mogu, da Ii hoće na istoj osnovi kao i Rusija s naina o tniru da prcgovaraju, onda one time dokazuju, da njihova osnovna mačela ne važe samo za Rusiju, već za svakog drugog protivnika, koji je spremau, da na to časno pristanc. Praktična uix>treba tih načela može biti samo medjusobna 1 središnje viasti ne bi mogle preranom obvezoni bez takve medjusobnosti da izdadu svojitn proti\micima povelju za produženje rata.“ ,,B e r 1 i n e r T a g-

b 1 a 11“ piše: I sad je u pitanju, da li će voija onih, što spremaju oboriti zid, koji su podigti i koji neprestano obnavljaju otti, što hoće i dalfe rat. Medjutim tiiko kao ova tiova javna diploniacija ne može priđonjeti, da se poljuljaju te oružiuie zidhie. ,,T li g 11 c h e R u n d s c h a u“ piše: Mi smo se prevarili, kad smo povjerovali, da se za sad ne tnože očekivati noiv mirovni prijedlog silama sporazuma. „V o r \v a t s“ pišc: Njemačka vlađa imaće ozbiljno da ispita, da 11 je ttz čuvanje životnih interesa ruskog naroda moguče, da se vode i daljl pregovori na osnovi ruskiii programnih tačaka. Ruski mirovni program je tako teoretičau i apstraktau, da se njirne mnoštvo koukretnih sporniit pitanja ne možc tako Iako rljcšiti. U ostalome s u z a s a d j o š j e d n o m c i j e 1 o m svijetu otvorene vratnice z a tn i r. Francuski radnici protiv tajne diploinacijo a za opšti inir. Kb. Clermond-Ferrend, 27. decembra. „Havas" javlja: Jedno zasjedanje opšteg radničkog saveza usvojilo je sa 161 glasoni, (2 su se uzdržali od giasanja) odluku protiv tajne diplomacije, kojom se_traži, da narod sazna usiove, pod kojima bi se mogao zakijučiti opšti, posve trajni mir. U odluci se izjavljuje, da je mirovna formula Wiisona i ruske revolucije i fortnula francuškog radničkog staleža: nikakve aneksije, pravo rtatrodnog samoopredjeijenja, uspostava, nezavisnost i neprikosnovenost zaposjednutih krajeva, naknada šlete, nikakva ratna odšteta, nikakav privrednl rat ix>slije prestanka neprijateljstava, postavijanje niirovnih sudova za medjunarodne sporove 1 osnivanje zajednice raznih naroda. Dalje se traži, da radničke klase zahtjevaju od ratujućih vlada objavljivanje mirovnih uslova, kao što je zahtjevala luska revolucija, jer se samo time daje spriječiti zaseban mir. Najzad se traži skori sastanak konferencije raduičkih klasa sviju zemalja. Rusija obustavlja proizvodnju ražnog materijala. (Naročitl brzojav „Beogradsklh Novina“) Rotterdam, 27. decetnbra. Savjet narodnjh komesara odlučio je d a o b u s t a v i prolzvodnju ratuog materijaia u zapadnoruskim gradovima, a umjesto toga da se proizvode artikli za tnirno doba. Ovaodredba potrebnajeobzirom na predstojeći opštj demokratski m i r.

Ruska vlada opozvala sve prljašnje diplotnatc. (Naročitl brzojav „Beograđskiii Nov!na°.) Stockholm, 27. decentbra. Ruska je vlada izvijestila sve zaiio teroaovane, narofcito strane novčane zavodo u hiostranstru, đa su opozvatii svt oiii ruski diploniatski i konsulami pred, atavnici, koji nijesu priznaii viadu na< rodnih koniesarA. Banke so opominju, da im ne daju na raspolaganje novčani!) sredstava. Kavkasci protiv Kaledjina. (NaroČitl brzoiav „Beogradskili Novlna 1 '.) Stockhoini, 27. decembra. Dopisni ured naroduih komesara iav* l|a, da za ledjima Kaledjina napreduje jedtia kavkaska vojska sa otprilike 100.000 ljudi. Prikljućilo se viže brdskilt plemena. Pregovori za koaiicijotit! socijaiističku ■viadu. (Naročltt brzoiav „Beograđskih Nov!na“.) Stockliolm, 27. decembi'a. Počeli su pregovori tnedju maksima* lisiima i lijevim krilom socijalnih revo* lucijonara o obrazovanju koalicijonog kabineta. Socijalnim revolucijonarima po* nudjene su lisnice za minisiarstva unu* trašnjih posiova, pravde, pošte i natod* nih prilika.

Ofenziva protlv Itoiiie. Nove dezercije i nemiri u italiji. (Naročlti brzojav „Beogradskih Novina'') Lugano, 27. decetnbra. Svi talijanski prefekti izdali su ob* javu, kojom se upozorava svako, da ne podupire bjeganje iz vojske, jer se to lcazni smrću. Miianski prefekt zabranio je najstro* žlje sve skupštine. Ova je mjera predu* zeta zbog ponovnih nemira u vise ta* lijanskih gradova. Kukavna utjeha. Kb. Berlin, 27. decembra. Dopisnik ..Berliner Tage* b I a t t“-a na talijanskom frotitu javlja 25. t. nij., đa osim toi>ničke potpore potnoćne čete, koje su tako hitno zalitjevane, nijesu još nigđje na frontu upotrebljene, medjutim da 1 Englczi i Francuzi vrše u pozadini talljansku policljsku s 1 u ž b u. Drugi dopisnici javljaju o straliovitom opustošavanju nekada divncg prijedjela duž Piave, gdje francuske baterije bez ikakvog obzira uništavaju mjesta jdinskim i brlzauskim grariatama. Covjeka mora duša da zabole, kad baci pogled ua stanovništvo, koje je ostalo bez krova, naiočito kad vidi mnogobrojne žene 1 dje-

Podlistak. Slava — krsno ime. Srpski narod, onako u cjelini uzet, iina puno običaja, koji su čisto njegovi i koji se po toine mogu smatrati kao obilježje srpske narodnosti. To važi za Srbe u Srbijl i van nje. Mnogi od tih običaja imaju svoj postanak u vjcri, bilo stcroj. bilo hrišćanskoj; drugi su opet postali iz izvejsniii porođičkih, ekolioiTiskll. ili društveniii odnošaja i prilika, koji su nekad u srpskom narodu vladaii. Odmah morarno hapomenuti, da su se mnogi običaji daleko bolje održali i da se i danas pravilnije i jednoobraznije vrše u srpskom narodu v a n Srbije, naročito u susjednoj Monarhiji, a izrično u Hrvatskoj. To je sa svim razumljivo. Dokle se srpski narod u Srbiji i na Balkanu vjekovima nalazio pod turskom vladavinom te se I sa svoJim bogomoljatna i u vršenju vjerskih obreda morao kriti po gudurama i sklor.itijiin m'est'ma, narod srpskl u Monarhi ji razvijao se uvijek u potpunoj slobodi, vjerskojiprosvjetnoj, te muje bilo moguće da svoje prastare običaje njeguje, da ih održi i oč uva skoro u potpunostl do današnjeg dana. Mi ćemo se ovdje zaustaviti samo na glavnom običaju, slavi krsnog imena, koji za Srbe ima značajno

obibežje, kojl i danas na srpski narod vrši svoj vjerski i vaspitui utjecaj. Pokušaćento da mu, pretna izvorima koji natn stoje na raspoložcnju, objasnimo i sam postanak. Kad su se Srbi dosclili u današnje zetnJje, oni su imali svoju narodnu, mnogobošku vjeru. Prema niskom stupnju utnnog razvića, na kome su se Srbi u to vrijeinc nalažill, vjora im je još bila u stanju, koje se u nauci zove ontropomorfizain. Neumijući objasniti djelovanje prirodniii siia, oni su ih u strahu od neznanoga 1 nevidjenoga obožavali. Različne prirodne sile prestavijali su im različna božanstva, bogova i boginje, kojima su oni u svojoj uobrazilji davali oblik najsavršcnijeg stvora na zemlji, obiik čovjeka. Dajući pak svojim božanstvima oblik čovječiji, oni su im u isto vrijeme dali i sve čovjekove osobine. Razumije se, da su takva božanstva morala stajati u tijesnoj vczi sa svima pojavama narodnog života i da ih je veoma teško izbrisati iz pamćenja narodnog iz njegovih predanja. Docnije, primivši Srbi hrišćanstvo, oni ne samo da nijesu odmah raskrstili sa svojom starom vjerom, već hn je ona dugo i dugo namirivala pravu vjersku potrebu, dok je nova vjera bila primljeiia samo spoljašnje, u nekim njenim obredima, pa je I u tome vrlo sporo napredovala. Tragovi stare vjere se i dan današnji* opažaju u narodu u mnogim vjerskiim običajima, koji se vrše o raznini praznicima preko godine I u pjesmama. koje se tom pri-

likom pjevaju. Šta više, stara jc vjera tako dubok korjen bila uhvatila u narodu, da je ona u stanju biia imena nekih starih svojih božanstva prenijeti na hrišćanske svcce i praznike, što sc i do današnjeg dana u snazi održalo. Od tih vjerskili običaja mi ovdje i govorimo na prvom mjestu o slavi, o proslavi krsnog iinetis. Za vrijeme mnogoboštva jc svaka kuća imala po jednog svog domaćcg boga, kućnjeg žaštitnika, a tako i svako selo. Tiin su bogovima prinošene žrivc, da bi zašf’tu «'-oiu vršiii milnstivijo i voljnije. Primivši hrišćanslvo Srbi sc nijosu inogli rastati naročito sa ovim domaćim bogovima, s kojima su, kroz duge vijekove, tako rcći dnševno bili srasli. Nemoguči u ovom učiniti priielom, oni, koji Srbe krštavaliu, učiniše prijciaz: ostaviše im običaj u snazi, ali domaće bogove zaštitnike zamjenuše hrišćanskirn svetiteljima, koji im istu ulogu vršiše kao i stari bogovi. Mjesto kućnjega boga stare vjcrc, srpska kuća poče slaviti onoga sveca nove vjere, koji pađoše u dan, kad se bijaše pokrstila, a siavljaše ga isto onako kako je slaviia i staroga svog zaštitnika. U Srbiji i van Srbije i danas svaka srpska kuća, bilo u selu ili gradu, slavi po jednoga sveca, kao svojc krsno ime. Njemu se ona moli i žrtvu mu črni; njime se najčešće zakiinje, i preko njega se nada dobiti ono, što od Boga žeii. Na sveca, kog jedna kuća slavi, gleda se kao na najbližega i najbržega pomoćnika i zaštitnika njenoga.

Krsno ime jc svetkovina kućna, porodična; ono ostaje s koljeua na koIjeiio i mijenja se vrlo teško. Za to se i smatraju kao rodjaoi svi, koji slave jcdnoga i Istoga svcca. Slava krsnog imena, pored svega izrečnog vjerskog značaja, tivijek je i veseia porodična svečanost; jeđan je od oniii svečanih dana u godiini, koji i najsirotnašniji gleđa da proslavi što dostojnijc i sa što vcćim obiljem. Najvišc se slavi sv. Nikola, zatim sv. Jovan, pa sv. Arhangjel i sv. Gjurgje. O slavi krsnog imena vrše se dvije, veoma važne dužnosti: a) moli se Bogu za žive i čini se žrtva svccu, zaštitniku kućnjem; b) sazivaju sc na gozbu domaćiiri iz mjesta, koji ono krsno ime ne slave, i goste sc što može blti srdačnije i obHatije. Isto se tdko dočekuju 1 prijateljf f rodjaci sa strane, koji doiaze nezvani, pa i svaki putnik namjernik, ništi i ubogi. Ova gozba traje po negdje i tri dana. Zrtva se sastoji iz jeđne voštane svljeće, koiača i koljiva (žita), tamjana, ulja i vina. Svijeća je, kao što pomenusmo, od čistoga voska, kolač od pšeničnog brašna 1 kisco, a koijivo od kuvane pšenice. Svijeća se pali, kad se o ručku počne dizati (piti) u slavu. Domaćin je, prije no što je zapali, poljubi, prekrsti se i obično rekne: „Pomolimo se Gospodu. Bogu I današnjem prazniku sv. NikoJi (ill koji bude nraznik). Bože 1

današnji danče sv. Nikoia, slavo moja, pomozi i obraduj!" Tada se donosi tamjan, kojim se kadi svijcča i kolač i sva kućna čeljad, koja stoji oko sofrc; sad dolazi koljivo, od kog svaki uzine po nekoliko zrna i na posljetku se lonri koiač i prclije vinom. Koljivo i ko’.ač treba da osveti sveštcnik u crkvi ili kod kuće, ali kolač može lomiti (presiječi) i sam domaćin s kojim od gostiju, ako riema sveštenika ili ako ttije nošen tt crkvu i tarno sa sveštenikom prelotnljen. Tamjan se nosi crkvl kao prilog, a tako i uije radi pripalflvanja kandila pred ikottama. Ovo je, u glavnom, običaj proslave krsnog imena u seljačkoj domaćinskoj kući. Ali on nije svuda jednoobrazan. Ima u njemu dosta razlikc u pojediuim okruzima Srbije. a naročitn tnedju Srbiina u Monarhiji. U Levču (jagodlttskom okrugu) n. pr. mijcse se o krsnom imenu četiri kolača. Jeđati se siječe u navečerju (pri večeri); jedan se na dan slave nosi crkvi, da ga prereže sveštenik; jedan reže doma domaćin 9 koiačarom (jedan od gostiju, kog domačin naročito za to izbere), a četvrti se siječe na ,,p a t e r i c e“, — dan poslije slave. Domaćin pri izboru kolačara naročito pazl na to, da mu je kolačar zdrav, da s njime dobro živi, da mu dobro želi, izgleda da domaćin cijelu svoju sreću za tu godinu polaže na koiačara, kao god o Božiću na sreća polaženika. Takvom licu medju gostima domaćln se obraća biranim riječtma I zamol! ea da mu stieče kolač. Sad