Beogradske novine

Izlazc. dnevno u jutro, ponedjBljkom poslile podne.

Pojedlnl krojevl: riitsssstr.iiin

13 Mcn

MJatačna protalato: I « kralairli SKSSiL’.::::::

• a • • •

aaa

OgJesl po cljenlku.

Urednlttvo: BEOBRAD, Vuke Keradžlćn ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprave I primanje pretplete Topllfiln venac bro] 21. Telefoa br. 25. Prfmenje oglese Knere Mibejla ul. broj 3& Telefoo broj 245.

Br. 14.

BEOGRAD, srijeda 16. januara 1918,

Godina IV.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 15. januara, TalUauslto boilštc: Poslije žestoke artiljerijske priprcnie. kaja je s vmtiena na vrijeine dostizala stepen bubniarske vatre, Talljani su izinedju Brente i Monto Pertlca, prešli u pješački napađ. Poslije veoina uporne borbe prsa u prsa jxišIo je protivniku za rukoin, da na pojedinitn nijestiina prodre u naše rovove. No on jc u protlv napadu izbačeti iz njih. Prednji borbeni red na cijelom odsjeku, na koji se napad prostirao, bez razlike je u našiin rukama. Protivnik }e prctrpio teškili gubitaka, Na donjem toku P i a v e zaustavJjen je kod Bressanina jedan tieprijateljsJfi nalet. NaCelnlif irlavnofit stožefa. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 15. januara. Zapadno boiište: Nikakvih naročitih dogadjaja. N a r a z n i m m j e s t i in a f r o n t a t o pĐfčka borba. Istočno hoilšfe: Nctna ničeg novog. .Maćedonsko bojlštO: PoložaJ je neizmijenjeii. TalHansko bfrlište: Osujećenl su uz teške gubitke za neprijatelja jaki napadi, koje su T a 1 i j a n I preduz e 1 i p r o t i v a u s t r o-n g a r s k i h položaja na Monte Asoine I M o n t e P e r 11 c a. Topničke borbe. koje su tečajem dana trajale u napadnim odsjflP.finoi, vaširile su ocl viei«« na vrijeine prema zapadu preko B rent e, a prema istoku do P i a v e. Isto se tako topnička djelatnost višestruko pojačala i uzduž donje Piave te u vezi ša talijainskim napađima na uSćn PI a v e. Prvi zapoviednik clavnog stana pl. Ludeudorll.

Sveta nevinost Sad je vrijeme, da govorl pađaiu, k'ao prad. Poslije Lloyda Oeorgea Wilson. posliia WiIsona Balfour, poslije Balfoura Pichon — i tako dalje, sve sa gracijom i metodom. „Ispitivači“ novina, predjašnji intcrviewnisti, Imaju pune ruke posla, jer još ima nekoliko Ijudi, kojima treba odriješiti jezike. A baš to i jeste njihova umjetnost: one. koji su ćutljivi i tajanstvenl, — njih natjerati da progovore, te time dočepati ill sadašnjost ili budućnost za peš. Posljednji je bio na redu Sir George Buchanan, koji je kao sarađtiik neutralnih listova makar malo držao do sebe, morao je ovog eksponenta engleske uolitike dovesti pod reportersku pisaljku baš onda, kad je on okrenuo ledja jednoj zemlji, koja za njegovo djelovanje nije više aktuelna. Potez je uspio nekolicini u isti mah, I

sa čudom može se čitati u nordijskoj štampl, šta bivšl britanski posianik u Petrogradu ima da kaže prilikom promjene kursa. Nije to innogo. Šta više, inanje je nego nialo. Jer plavooki dlplomata Velike Britanije, čija je kolijevka bila u Kopenliagenu, pričao je Ispočetka o svom porušenom zdravlju, izgovarao se na zabranu ljekara tamo, gdje su po svoj prilici bili razgovjetniji imperativi. I sa nevinim postnjehom i ncrnoćnim slijeganjem ramena govorio je o političkoj' situaciji Rusije, koju on ne niože objasniti, jer je ue razumije. I on je skrstio ruke u krilo i sakrio se iza filozofskc rečenice, da sve ostalo zavisi od razvoja stvari. Pri toin mu se svakojako desiio, da je dopustio izjavivši, k-ako gosnodstvo boljševika neee biti duga vijeka, a vrijeme Kornjilova, Kaledjina i Kerjenskog da če opet doći, — da inu se ovoin prognozom može zagledati u kartc. Uostalotn, njegova je .namjera, da se u Petrograd vrati, pretpostavijajuči naravno, da . . . Još manje je Buchauan izdao sa svojom smiješnom frazom: „Ako bi Nijemci zauzeii Petrograd, onda se neću vratiti’*. Baš ovo obećanje pokazuje jasno, j đa je no-siocu imperijalisličke britske inisli u ovom času stalo jediuo do jevtinih naklaipanja. Da Je on ma samo f čas razmišljavao o otiomc šta je rekao, došao bi zacijelo i sain na nesmisao svojih riječi. Jer uistinu ne treba tek ; nekog naročitog objašnjavanja da se i svijet uvjeri, kako poslanik jeđne siie, ! s kojorn se Njetnačka nalazi u ratu. nei ina ništa da traži r.a neprijatteljskom ! zemljištu. — Kao neprijatcljsko zemIjište imao bi se u ovom slučaju sma- | trati Petrograd. — No i suprotna na- ! injera jedne tako naivne duše tie bi na i ovoj više nego priroduoj činjcnici ništa izmijenila. Cudo. Jeli to isti Buchanan, koji je dugo godina držao u rukama konce englcsko-ruske politike, koji je zasnovao naivgću revrduciiu svietskeJsforije, f koji jos uvijeK ne sinatra, ua je izgubio bitku, i ako sve drukčije izgleda da će se svršiti, nego li je on zamišljao? I onda se treba sjetiti: Sir George Buchanan bio jc čovjek, koji je već prije rata lagano i smišljeno radio na britansko-ruskoin zbiižavanju. Na njegov konto treba knjižiti, što su se obadvije sile, koje su dosta dugo bile u borbi zbog evropskog i azijskog plijena, na kraju krajeva sporazumiele, da podju zajednički u lov na središnje vlasti. Spomena vrijedna ratna sjednica duine u ljeto 1914. dala je najbolji dokaz za to, do kog stepena su mjcrodavni politički krueovi onda cijenili njegov rad: Kad je Sazanov pozdravio zastupnike saveznika, a Buchanan se u znak zahvalnosti digao u svojoj loži, onda je cijela kuća ustala, a bura ođobravanja potresla je cijelu dvoranu. Možda je manje poznato, da je i Galipoljska ekspedicija bila Buchananovo djelo, kome je pokojni Kitciiencr pozajmio samo ruku za izvodjenje. Fantoinom niskog Carigrada on jc zadužio ruske vlastodršce, tako, da mu je grad Moskva dao čak pravo počasnog gradjanina. Poslije, kad se đardanelska avantura pretvorila u najvcću vointt pogrješku Engleske, on je svakom prilikom članoviina dume đavao da osjete, kako su postali voliki dužnici Engleske. Još

onda, on je scbi osigurao zahvalnost 1 bezusiovnu odanost onih IJudi, koje }e on trebao za svoje suviše smjele državne uđare, ’i koji su učinili, da je on još u prvom staciiju revoluclje izgledao kao rcfonnator. A danas, kad se svc nekako okreuulo protiv njega, Sir George Buchanan Igra ulogu ncvinog angjeia. Pritvonio smješkauje njegovog dobro udešenog diplomatskog lica htjelo bi, da se odreče svih veza sa prošlošću, baš kao da ništa od svcga ne razumijc, kako je teret njegovog orijaškog duga živo osvijetlio zlu sreću nesretnog ruskog naroda. Ko malo boljc umije da čita ovo smješkanje, možda če u njeniu moči pronaći užasavanje od veliči-ue ovog duga, — da, užasavanje sv’akojako, u kome pokaušto sijcvne zračak nade. Sir George Buclianan je obećao, da če se vratltl u Petrogrud, ako. ako . . . Jedan cugleski diplomata iie priznaje, da je Izgubio igru — čak ni onda, kad se 'nadje na samrtnot nostelji. Mirovna sjednica u BrestLitovsku inforuiadie u Beriiuu. (Saroiit! br/ojav „DcoKradsklii Kovlna“.) Berlin, 15. januara. ,,B e r ? i n e r r a g e b I a 11“ javIja: Državni ka.neclar nije sinoć primio vodie stranaku, kao što je ti prvi mah bilo ti planu, samo se državni sekretar pl. Buscbe orijcntlsao o stanju pregovora ti B r e s t-L i t o v s k u. Juče poslije podrie su pregovori u Brcst-Litovsku uastavlje;il, a i danas f-rije podne održaba je Jedna sjcdnica. fiiasovl njen aćke štampe. Kb. Fierlhi, 15. januara. Svi listovi govore opširno o obnarodovanoin izvješt iju mirovnih pregovora u Brest-Lit sku. „Lokalanz c i g e r“ veli, da se moglo unaprijed Trr ‘•v’* n^ufi co c\r‘in gi ton, nego n njtTgovi Urugovi, ivuji su prijc toga rukovođtli ruskom stvari u Bre«t-Litovsku. On se me’djutim uvjerio, da i njemački izaslanici raspoIažu s drugim naainflm razgovora. Govor, kojim je zastupnijk njemačke glavne vojne upravo govt>rio odlikuje se jasnošću, dopao se on Rusima ili ne. Ako je Trockij došao u Đrest-Litovsk, da s nama pokvari račuiie. onda je ruski narod sa svim drugog mišijenja, jcr on pod svhna okolnostinia računa da se pregovori uspješuo okončaju. AIco bi u tome bio razočaran, onda će boijševiki povući posljedice u iinutrašnjosti države. U ,,V o s s i s c h c Z e i t u n g“ se veli: N j e m a č k a n I j e m o g 1 a n ikadapomisliti nato, da isprazni ona područja koja je p o s j e 1 a, p r i j e u o š t o b i i m a 1 a m i r n a svima f r o n t o v i m a. Sa svitn drukčije stoji stvar kod Rusa. Rusija će u onom istom trenutku, ka,d sc budo sporazumjcla sa središnjim vlastima, imati potpun inir u zemlji. Ona hna n Brest-Litovsku prilikc, da se sa svima svojitti neprijateljima sporazumije pod istini uslovima. Mi moramo i dalje voditi teš'ke borbe na zapadu, jugu i dalekom istoku. Promjenljivost rata mt ne možemo predvidjeti. L a k o m i š 1 j e n o b I p o s t u p i U, kad bi napustili strategljske

dobltke naših posjeda nu 1 s t o k u. U „T a g H c h e R u n d s c h a u“ s priznanjcm se govori o njemačkom sanioođrcđjenju i o odustanku od neizvjcsnosti. „G e r m a n i a‘ sc nada, da će Rusi uvidjeti, da se oni sa svojiin z ali t je v i m a na 1 a z e n a sasv lm pogrješnom putu. — Jorw ii r t s“ misli, da je sporazum moguć, akodobra volja postoji na jednoj i drugoj strani. -—U „V o I k s z e 11 u n g“-u sc veli: Izmedju Rusa i saveznika postoji j e d n a z a j e d n i č k a b a z a. Ovili je dajia izgledalo d.a je ona uzdrmana. Kako saznajemo, progovirri u Brest-Litovsku su juče poslije poclne po»ovo nastavljeni. — ,,B e r I i n e r M o r g e n z e It u n g“ misli: MI s naše strane m o ž em o rn I r n o sačckati dalji razvoj stvari. Da li to mogu i Rusi, o tome treba da su sami sobom načisto. Prema onome, što je natna poznato o prilikama u njihovoj zcmlji I na njiiiovom frontu, izgleda nam, kao đa ncćemoći. „P o s t“ piše: N j c m a č k a o d g ov o r n a m j e s t a n c m i s 1 e n a t o, d a n j e m a č k e č e t e p o v u k u n a stare njemačke granice, samo za to da bi anarliija, koja se u Estlaudu razbuktala, pomutila tamošuje prilike i nekakvim narodnira glasanjem, bez kontrole, stvoriia ncmogitće i zdravom raztimu protfvno stanje. Mjesto pregovora u Varšavi? (Narofft! brzofav „Beograđskih Hovlna") ') Rottcrdain, 15. januara. „D a i 1 y N e w s“ Jonose još nepotvrdjenu vijest nekih petrogradskih novina, da će se pregovori o miru preniicti u Varšavu. Dogadjaii u Rusiji Trockij nasljccljiije Lenjiiia. (NarotU! brzoiav „BeoErađsklii Nov'ua' 1 ) Frnokbr'f., 15. jamiara. * - - —- O . jo iz Sfockholma, k'»ko se u net-ograuskim kmgovirna govori, 3a če Lerjin uskoro zahvahti na predjeđništvu savjeta narodnih komesara. a njogovo mjesćo 'da će zauzeti Trockij. Novi francuski posianik u Petrogradu. i Kb. Paris, 15. januara. Gpunomoćeni ministar So-nty imenovan je za novog francuskog poslani- ; ka u Petrogradu na mjesto poslanika Bapsta, koji je stavljem na raspoioženje. Uzapćivanje privatue svojiue. (Naroč!ti brzciav ..Cencrađskili Novfna“.) Bcrhn, 15. jmuara. „Social'dcrno kraten“ j'vlja iz Pctrogra'da, da viada spr , 'rna znkonski prijedlog o uzapć v' iiju privalno. svcj’.nc.

Turska

kopa svoje blago i sama da uživa plodove toga rada. A rad je već otpočeo. Ovdje ondje već se priistupilo zidanju tćmelja nove radlnosti, koja saina iz sebe niče preina nkazanim potrcbama. Iz raznih izjava i zakonskih projekata već se može sagledati licc novog privređuog r a z v 11 k a. Radovi ministra linansija Džavid-beja i mitiistra trgovine i poljoprivredc š e r e f-b e j a su uevarIjiv putofcaiz sviina mladim duhoviina. koji se trude da Tursku privrcdno unaprljede. A takvih uije više malo; jer ne samo u Carigradu, već i u najzabačenijiin krajeviina Turske oživjeloje vjerovanjeu bolju prlvrednu budućnost zemlje« Do sad su se u Turskoj poglavito proizvođile sirovine i slale u inostranstvo radi prerade, te su kao jjreradjevino opet nazad kupovane; a od sad če to jro niogućstvn sa svim drugče bltik podizaće se zemaljska indus t r i j a. Ali prije toga moraju da s& posvršavaju nužni nrcthodni radovk Icoji su već u toku. Tako su osnovanaf i još se osnivaju trgovačka u d r už e n j a u vezi s popravkoin prcn o s n i h s r e d s t a v a za izvoz i! uvoz. Izgradjeno je samo za trajaniai ovog rata hiljade kilomeiara noviK drumova i željeznica, a rade se iii joŠ radu ili pianu mnoga pristaništa kao Što su cnia u Carivradu. Sniirni, Aieksandreti, Bejrutu. Tripolisu, Heraldesu, Samsumu i t. d. Radi se na ostvareniu liovih I na oživljavanju stariti vođenilt puteva. a s ovim u vezi čini se sve za unapredjenje. poljoprivrede. U pogledu industrije prcduzett su r uđarski rađovi. Ugljeni majdaft .1 u n g u I d a k obečava đa će snabdijevati ugljem cjelokuono crno-morsko primorje, ako se buđe po usvojenonf nacrtu Iskorišćavao. U pogledu indnstrije za preradjevine nije se jo$ postigao sigurau plam, izuzimajući pre« radu šcćera i duvana; ali i u tom pravcu očekuju se skora preduzeća. Za sve t o pot reban je novac. poireban jflf voijno na strani i oni će pomočija'l urska će u na'knadu za to pružiti povje< renje. sigurnos>t i čestiiost. •UCCT Samostalna Finska Prizn.iinje iinske rcnublike od strane Vustrn-Un'arske. Kb. Bcč, 15. j'rauara. Jucc jo rnlni-tarstvo spclj-ih poslo« va posjetiio jo'dno finsko izaslanstvo, n korno su opunomoćrid fin ko vla'de di’žavni savjetnik i bivši senatoc E'duard Hjelt, pro f esor univerze Pafael Erich i 'direktor Samuel Sario>. Izas'anstvo je primio zast ,, p r 'i'r inini~t*a spojnih poshiva 'drugi Daćelnik barun; Fiotorv, koji je izas’anstvu obećan, đa; će c. i k. vl.Vđa priznati nczavisno't iiu« ske repuhlikc.

Budući kulturni rad. Iz Carigrada pišu: Od kad je Turska zbog rata spiijćčena, da dobavlja svojc potrebe iz zcmalja, koje su je do sad time šaiabdljcvale, poćeo je u njoj da se budi urodjeuii privredni duh, kome je zađatak, da Turskoj 1 u privrednom pogledu izvojšti ono mjesto, koje je na ratnom poprištu već stekla. Tnrska hoćc od sad sania da radi, sama da

Wilsonova poslanica Odobravanje boljševika. (KaroClU brz&Jav ..Beograđskih Nov!na“.) Ro'terdam, 15 j n a a. ,,D a i l y N o w s“ 'donose te Petrogra'da, da su bo'j'c’ iki pri" > '>ili WuIsonova poslanicu sa odobrava"je>n, fe da jei ova poslanica po rj'hovom miš’jenju volika pobjeda p rip rema njn za do« mokratski mir. Lerjiu je izdao od<

PODLISTAK Rat ili mir? U dvom misirskoga cara Ilamzo^a viada grobna tišina. Dvorjani promiču nećujno, kao senke. Stari car leži teško bolestan. Otkucavaju mu već po leđnji fcrenuci. Ali pre nego će za navek zaklopiti svojo oči, on poziva svoga naslednika Meneftu i govori mu: — Sine moj, ti ćeš uskoro zauzeti presto. Teško je to nasledje. Steta je golemL /prežaliti ne mogu što mudrost Sivota nadolazi tek sa starošću kada je već dockan koristiti se iskustvom života. Jedno ću ti ipak kaza'i. NcmJ se sine, ugledati na mcne. Ja sam miflo samo o svojoj slavi, veiičini i pus'om bogatBtvu; želoo sam pobede i’tražio nova tzavojevanja. I sve sam to posti’rao. A’i — po kakvu cenu?!. Razorio sam sto ine gradova, opustošio divrnei i n~p -eđnc k ajeve, upropastio sara sfcotrie hi jaia ? tudjih i svojih ljudi, vojnika, prclio sam reke od krva i izazvao poteke od suza. Slavili su me, doček’vali gromoplasnim rusklicima, ali — sve je to sada iščezlo. Jauci ranjenih i za~ob'jon ; h, rla x sirotinje -— s ,r e se silnijc čuje u mo im ušima. Zavojevači — to su vel k; b 'zumpoicit I zar je u otimačini zema’ja od IBvojih sruseda prava slava jednoga

cara?l... Ti ćeš ima'i. zapamfci mno' T obmjne grape nepr : jatdja u svoj>Dj ro jinoj zemlji. Imaćeš: narodnu sirotinju, bolosti i glad čas ra jednom, čas na drugoin kraju. Glcdaćcš kako obcsni ljudi ugnje'avaju slajbe i nzaštrćene, a od bezakonja sd’n ka imaćcš pune ruke posla. Blagovremeno se ohračunaj s ovim ne r 'r',jate!j n«a. I ničim dmgim i nikada fci nećoš tako proslaviti svojo ime, kao što ćeš iom mimom, muđrom, krotkom i pravičnom v'adavnom usrećiti narod. Nema, sine, slavn<ja pobede, nego savladati zlokodljudi, zaliti ne neprijateljska polja krvlju, većsvoju zemljuproplaviti ljubavlju i pravicom. Znaj, da «e briga carova ne sartoji u njegovOj slavi, već u bhgostanju naroTla. Ti si mlad, budi uzdrž’j'v, ne nodafi se umilnim rečima pohvr.Ie ni svjih doglavnika, ni stranih došaptača i obmanjavača. Samo gorak lek !eči bclesti, a slatkiši upropašćuju zdravlje. Stupajući na presto, pamti, ti stupaš u šlužbu, da oe'lim svojim bićem. i z v tora budeš radi naroda i ne misli da narod postoji za fcebe. Dosta je neobaveštem i dobri narod viđeo jada i podneo beda! A kad fci, pak, bude pofreban savet, obrati se tvome bivšem nastavn'ku, mudrome Hikosu. A sad, sine moj — ostaj zbogom! Neka te blagoslovi nebo tt dan tvoga gtupanja na presfco^ a narod neka te bia-

goslovi tek pri kraju, na dan tvoje smr'il Umre Ramzes. Po egipatskom običaju njegovo telo balsamovaše, zavilo u platno i snesošo u grobnicu podzemnog hrarna. Na presto stupi Menef'a. Očekivalo se vćs Ije, svo'an~s'i, obilato nagrade đvorjanima —- veliki pokioni. Ali svega toga ne beš». Mi d’ car sav se zadubi u poslove. Predsedavao je u sodnicama, proučavao zakone, obilazio svoje pokrajine. građio puteve, moetove i bunare. Po čitave dane sam je radio, pa jo nagonio na rad t doglavnik.e. To se nije đop»dalo mnogima. Caru su govorili: — Carel Kako bi bilo da so odmoriš, da se razonod'š! Naredi, mi ćemo ti prirediti svečanosti, da zadivimo coo evet sjajom i bleskom I — Ne, odgovarao je car. — Kada 8U deca bolesna, ili su u žalosti, otac se ne može veseliti. I mem nije do vesclja, doklo god u narodu ima tako mnogonevolja, nepravde i duševnih bolova. , Prodjo godina, napuni se druga, pa nasta i treća. Svuda viađa mir i pravosuđje. Narod se poče oporav’ja'i. Sela dobiše pravilniji izgied, var f 'ši se puširiše, a po poljima i lugovima razlegoše se vesela catareva pesma. Ljudi vceeli, zadiovoljni i » ijubavlju pioslav-

ljaju carevo imo. Samo su 'v'ojskovodjo bili tužni. Za vrcme Ramzesa oni su plivali u slavi, u počastima, obasipani su nagradama a za vreme ratovanj'a njima je davau najveći dso ratnoga p’ena. Sad su morali hiti u zasonku. I njima, najzađ, beše dosadio takav poio/.aj i nerad, te se jednoga dana jav : šo p _ ed Menefiu d počeše savetovati da »e la!i oružja i ratovanja. — Gospodarul — uzvikivali su oni, — vodi nas u boj! Oladžbina j' 1 u opasnosti; sila neprijateljrita svo više ra'te. Tvoj veliki roditeij sbmio je moć svih suseda.. Za vreme tvoje v'adav ne nj hove sile rasiu. Doclcan će bifi, kada sa-vim dodju na snagu i oni nanadnu nas. U i|me blaga Otadžbine vodi nas, Gospodaru, u boj. Nadji neki uzrok za rat, reci, imamo da oslobodimo svo'e Bunarodnike, da se ujedinimo, šta bdlol Svi smo mi voijni da umremo radi tvoje slave. Ti si miad, pokaži, da u tebd kuca hrabro srcel Neka se po celome svetu razleže slava tvoga imena, neka se do na kraj zemlje sazna da smo junaai i da nam jo car Veliki Meneftall.« Lukave reči saviattaže mladcga canu Kao kakvo slatko piće opiše one njegovu dušu. Poče se car sprematl za rat. Žapoče se lskupljati vojska, dovlačlti provijant, počeše oštriti mačeve, spravljati lukove i strele. Obustavi se miran

>rad. Od seijaka počcšc oduzimati pšenicu, stoku, piće i svc što je potrebno za vojsku. Kovači napustiše izradtt plitgo va, sprava, kosa 1 drugih zemJjodelskih sprava. Tužno je klirnao glavom Ilikcs, nekadattji učitelj i savctnik mladoga cara. Očekivao je, kad će- ga pozvati gospodar na razgovor, ali kad poziva ttikako ne bi, a strpljemju dodje kraj, prijavi sa satn i reče: — Dobri moj Mcnefta, ne podaji se laskavim rečima! Ne traži slave kođ suseda. kad je možeš dobiti na svome dotnu. Našto izmišljati uzrokc rata. ka» da ni naš, ni susedni narod ne žeie nlšta vlše, sem ntira; kada je i n a š I m sunarodnicima tarao dobro i oni ne traže krvoproliće. Nije velikl onaj, ko nosi sobom ubistvo, rušenje I suze. Veliki je koga dočekuju svuda s radošću, ko, kao sunce, nosi sobom toplinu i svetlost, zadovoljstvo I blagoslov bogova. Zar tl je malo zemlje. naroda i bogatstva?. Vojntčke moći naših suseda tl se ne plašt. Ako rastu njihove sile, pa i tvoja inoć, takodje, ne opada. Ne mora se uvek gruba sila I oružJe upotrebljavatl na zlo I krvoproliće. Pa jc i vreme, gospodaru, odučavati ljude od zverske navfcke: večito mislitl, kako će jedan drugoga ujestl I u zloj voljl nobražaivatl. kao da i sused ima