Beogradske novine

'iziaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedlnl brojevl: *. I b. Mift eljtiri tri . . . lUUCicld . . . 1» iMn

Mj«

itplata:

d BHonriu I o kr.li.lm. «■ I kr. Oeta za bejne I U iMtrariu aa rie<tavaa ■ U meaarMII...... U inMtnaarin .....

a-M

Ogled po djeniku.

UrednlHvo: BEOORAD, Vuka Koradžića ul. broj 10. Telefon bre] 83. Upraio I primanjo pretplota TopilSln vonae broj 21. Telefon br. 25. Prlmanjo ogltsa Kneza Mlhajla uL broj 38. Telefon broj 245.

Br. 16.

BEOGRAD, pćtak 18. januara 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 17. jamiara. Talijaiisko boiište: Izmedju B r c n t e I M o n t e P et r i c o protlvnik je poslije svojih bezuspješnih napada, vršenili u toku prethodnog dana, a u toku kojili jc pretrpio velikih gubitaka, sveo svoju borbenu ’djelatnost na žestoke prepade vatroni. U borbanta 14 i 15. januara zarobljeno je 12 o f i c i r a i p r e k o 300 v o jnlka. NaCelnlk ulavnog siožera. Sila i mir Pregovori u Brest-Litovškti, ako se ocjenjuju prema izvještajima pojedinih sjednica, ne izgledaju za sada tako, da bi preveliki optimizam bio na mjestu. Držanju ruskiii đelegata, — sa Trockim na čelu, — nedostaje u mnogom čemu ona predusretljivost, koja bi trebala da bude, obzirom na haotički položa] nckađašnje carevine. Dijelom neosnovani, a điielom pretjerani zahtjevi protivnikovi dali su dlplomatskim. a još više vojničkim predstavnioima četvornog saveza povoda, da svoje stanovište kratko i razgovjetno preciziraju, da jedan dio ruskih predloga nakratko mora.ju odbiti. Ovo je naročito važilo u pttanju povlačenia četa Iz posjeđnutih krajeva priie zakliučenja opšteg mi■ra. U posljednjoj sjednici douirnuo je državni tajnik pl. Kuhlmann ponovo ovo sporno pitauje i fonnuli&ao gledište središnjlli vlasti u tom smislu, da je potpuno povlačenie voiske nemoguče. Jedino hi se moglo preduzeti — a i to samo pod izvjesnim okolnostima smanjfvanje četa, što se nalaze na neprijateliskoui zemljištu. Pri svim đebatama. koje su do sada vodjene u Brest-Litovsku. kadšto oštro, ali i sa otvoremošću, koja zaslužuje priztianje, ispala je lažna perspektiva, iz koje su predstavnici ruske vlade htjeli da posmatraju svoj položaj u okviru nove republike. Kod stola za pregovaranje govorill su kao ljudi. koji osjećaju za sobom cijelu, zatvorenu. zemlju, govorili su kao pobjedioci. Njihovi zahtjevi za pravo samoođredjenja Poljaka, Kuronaca', Litavaca, išli su dalje, nego što bi to bilo opravdano unutrašnjim, potpuno nejasnlin položajcm Rusije. Razlaganja o ovoj tački, koja su generalu Hoffmannu dala povoda za veoma pogodne replike, učinila su pitanje o vlasti boljševičke vlade naročitim predmetom diskusiie. Na to je izjavio Trockij, da se njegova vlast odista osniva na sili, pošto nikada i tiigdje ne možc jedna vlada postojati bcz sile. Naravno, da je propustlo uporediti u ovom trenutku još ni izda!eka ne konsolidovanu vlast maksimalista sa onom drugom, homogenom silom četvornog saveza, koja sa opravdanim ponosoin gleda na svoje djelovanje u toku tri i pol godine rata. Ovakvo jedno uporcdjenje bilo bi medjutim veoma ljekovito, jer bi ga poučilo, da bi se moralo glasati i o zahtjevima dviju pregovaračkili stranaka, — prema odnošaju ova dva nejednaka falftora slle.

Ruski ultimatum Rumunjskoj. — Pokušan atentat na Lenjina. — Pred Kerjenskijevim uapšenjem ?

Na isti način izgubio je Lav Trockij stvarno zemljište ispod nogu, kad jo sa negodovanjetn odbio prigovor jednog njemačkog delegata, da u novoj Rusiji svaki ne-maksimalista spada izvan zakona. U ovom trenutku je valjda zaboravio, kako svakl dan dolazi čitava bujica vijesti o apšenjima, nasilju i progonstvima, koja vrše njegovi partijski drugovi protiv onih, što drukČije niisle. Previdio je značenje posljednjeg događiaja, koji je ruska žica javila, — uapšenje rumunjskog poslanika u Petrogradu. Pri svemu priznanju ovog slučaja kao represalije, ovaj akt predstavlja čak i onda veliku nedosljednost, ako se upotrijebi izgovor povrede medjunarodnog prava, — ztta se, da nekakvo medjunarodtto pravo več odavna ne> postojl. Pri svemu tomu: poslanik jedne strane države užlva pravo eksteritorijalnosti, koje mu čak u slučaju prekida diplomatsklh odnosa dooušta slobođan odlazak. Medjutim ovdje stoje stvari ipak drukčije, pošto se ovdje radi o poslaniku jedne zetnlje, koja je de facto savezntk Rusijes, te več zbog toga dvared drukčije l>ostupauje i u drugom načimi zaslužu-}e. Zaio činl Trockij veoma nepravo. ako — umjesto da prosto prijedje preko njemačkog prigovora, — svojim protestom privlači pažnju Evrope na protivnosti, koje moraju diskreditovat! njegovu ozbiljnost i časnost. Četvornom savezu može biti svejedno, kako ruska vlada postupa sa svojitn saveznicima, ali takvi sitnptomi ne smiju biti sveieduo za načiit mišljenja Ijudi, koji sjeđe za pregovaračklm stolom sa predstavnicbna takve viade. Jer onl potkopavaiu povjerenje prema posredtricima boljševika isto kao i nadn za mir, koji Rusija želi.

Pregovori za mir Mirovna sjeđnica u BrestLitovsku Sjedniee terltorijalne kouiisije. Brest-Litovsk, 17. januara. 15. ovog mjeseca održate su još dvije sjednice austro-ugarskonjemačko-ruske komisije. kojoj je zadatak, da reguliše pojedina t e r itorijalna i politička pitanja. Grof Czernin, koji je obolio, za sada ne možo učestvovatl u pregovorima. Predsjednik ruske delegacije opet se vratio na već ratiije diskutovano pitanje o učešću predstavnika ckupiranih krajeva i predložio, d a ti predstavnici sada učes t v u J u u pregovorima, da bl ira sc dala prilika, da dokažu svoje pravo o zastupanju naroda pred cijelim svijetom, koje se sa ruske strane spori. Državni tajnik pl. Kuhlmann ponovo je izjavlo, da je voljan, da p r f m i t a k v e predstavnike kao učesnike u prcgovorima. No, rekao Jc Kublmaim, on na to pristaje pod već ranije iznešenom pred-

postavkom, da ee i ruska đelegacija učešče tib prcdstavnika u prcgovoriina s h v a 1111 n a t a j n a č i n, što će se sa ruske strane odašiljdnjem tih delegata priznati prezumciju, da su te oblasti postale zasebne države. Gosix>điin Trockij izjavio je, da nije u stauju da usvojf tu predpostavku, pošto n e može iprizn ati, da brti predstavnici blli u stanju da iire-đstavljaju volju cjefoknpnog stanovnišbva tih krajeva. Titne prijedlog učinjen u svoje vrijeme, veH on, sam od sebe p a d a. U vezl sa tom diskusijom Kiililmann je utvrdio, da se raznoiiko shvatanje, koje imaju • obje pregovarajuće strane o pitanju, kafcav bi značaj imalc odiuke uarodnih predstavništaiva, koja postoje u okupiranim krajevuna, i u toku potanke điskusije nije dalo složiti na kakvoj srednjoj liuiji. No Kfiblmann je đodao, da ova okolnost ne tn ora dovcsti do propasti pregovora, ’pošto su saveznička izaslanstva od početka zauzela gledište, da se izazovc o tim pitanjitna izjava narodne volje na širokoj osnovi. Ako bi pošlo za rukom, da se dodje do sporazuma o usJoviina te izjave narodne volje na šrrokoj osnovici, to po njcgovom mišijenju nebi moglo ppravdat! propadanje pregovora sa zamašuim posljedicatn a, koje bi bile u vezi s time raziiaženje mišljenju o tome, da li bi ta izjava ltarodne \'olic imala biti kcnstitutivna ili potv r rdjujuća . Gosp. T r o ck i j, priznajnći, da bi produženje prego\ r ora o dosadašnjem predmetu, bar u sadašnjem stadijamu bilo izlišno, izjavio je đa bi po njegf'vom mišljenju za praktično riješenje Lga pitanja u stvari bilo ravnodušno, koji b! organ ođ strane ove ili one vlade ma kada ra-. nije prezumpiivno bio priznat, kada bi bile stvorcne predpostavke, koje su po njegovom lnišljenju potrebne za narodtno glasanietSPcema tome, rekao je, u giavnont jecstato do toga, da se osjeguranezavisnost 1 sloboda izražavanje volje dot i č n i li na r o đ a. Radi obezbjedjenja značaja pak toga izražavanja volje bilo bi potrebno, da se tome koraku ne da samo potvrdjujući, već i konstit u t i v n I k a r a k t e r. Priiikom diskusije o prijedfogu, podnešenom od strane državnog tajnika pl. Krililmamia, da se ta odlučna narodna glasanja pređuzmu u vremenu od zaključenia mira sa Rusijom. na do najdaije gođinu dana poslije zaključenja opštega mira, g. Trockij odmali je pokrenuo pitanje o napuštanju okupiranib krajeva. Naveo je, đa ne postoje dovoljni razlozi, zbog kojih bi se sudbina oblasti u pitanju dov r eIa u vezu sa daljim tokom rata. Đo duše, uspostavljenjem mirnoga saobraćaja izmcdju obiju strana, produženje rata na ostaI i m b o j i š t i m a n e b i b i 1 o i sk 1 j u č e lt o. On je, veli, mišljenja, ne želećl za sađa označavati naročiti rok, da se pitanje o sudbini sada o k u p I r a n i h k r a j e v a m o r a d ov e s t i u v e z u s a z a k 1 j u č e n j e m

mira na istočnom bojištu. Na suprot tome ukazao je državni tajnik pl. Kuhlmann prije svega na to, da su saveznici več u veliko i z i š 1 i u s u s r e t t i m e, š t o s u i zjavili da su voljni, da krajeve, koji potpadaju pod član prvi ujemačko - austro-ugarske forntulacijc bez obzira n a d a 1J i t o k s v j o t s k o g r a t a n a p u s t e vcć po izvršenju r u s k e d e m o b i I i z a c 1 j c. Dalja predusretljivost s&veznika u toj tačkl on smatra da nije isključena, ako bi se u drugiin tačkama postigao sporazum. Ali kako bi (Ovdje izglcda da je izostalo nekoliko riječi, prini. ured.) ponovno razbuktavanje borbe na istočnom frontu, prl produženju rata na ostalim frontovima, bilo svakako mnogo jače, nego li poslije zaključenog opšteg mlra, io on tnora označiti kao isključeuo, đa se za ispražnjenje oblasti, navedenih u članu II. austro-ugarško-njemačkog nacrta, odredi vrijeme, koje ne vođi računa o opštem miru. Trockij je ođgovorio, da o n u s r e d j i v a n j u o p s t a n k a d o 11 ć li i h n a r o d a p r e in a s v oj o j v o 1 j i n a 1 a z i u a j b o 1 j e g j a in s t v a p r o t i v p o n o v n o g oživljavanja rata naistočnom f r o n t u. Državni tajnik pl. Kfililmann je utvrdio, da medju strankama vlada saglasnošt u želji, da se što je m ogućeprijeokončastanje, koje jc ratom stvoreno. Poslije odgovora predsjedmika ruskcg izaslanstva sjednica je odložena do 5 sati poslije podne. Državni tajnik Kublmann je u 5 satl poslije podne otvorio sjeduicu ovim govorom: Gospoc’o! Mi smo danas prije podne okončali naš đogovor o ispražnjenju posjeđuutih oblasti i sa žaijenjem tnorali utvrditi, da na i>rotivnoj strani, i ako su naši navedeni razlozi bili potpuno uvjerljbve prirode, nije postojala naklonost, da se ma kojim načinom pribvate naša razlaganja. Mi čemo pristupiti debati o drugoj tački, koja se tiče opštih političkib pretpostavaka, pod kojima bi se imalo da izvrši pravo samoodredjenja. Giavno pitanje u odgovoru na taj zbir pitanja biće u tome, u k o 1 i k o ć e prisusrvo četa u dotičnim o b 1 a s t i m a o m e t a t i s 1 o b o đ u g I a s a n j a, o d n o s n o i z b o r m j er o d a v n e s k u p š t i n e. Saveznička izaslanstva se rukovode, potpuno iskrenotn namjerom, d a s e z a g 1 asanje odnosno izbor uspos tav i št o j e moguća v e ća mjera potpune političke s 1 ob o d e, koja se sa okolnostima slaže. To je, po prirodi same stvari, u većem djjeiu vojnjčko pitanje. Okvir, u konte se debata c tome pitanju može kretati, povučen je vojničkim potrcbama, p r e k o k o g a m I n e s m i j e m o p r e 1 a z i t i. Oba gledtšta, o kojima se može debatovati, ova su: Potreban je izvjestan broj naoružanib i disciplinovanih boračkih snaga radi držanja javnog reda'. Jedan dio sad vojničkf

organfzovanib snaga je potreban, dft bi s e održao u toku e k j) n o tn u I r a d u z e m 1 j i. Mi s naše strane daćemo obećanje na obvezan načiu, da sc tako organizovane snage o onirit oblastima, kojiii se to tiče, neće ni u koliko mješati niti će vršitl k a k a v političkl p r i t i s a k« S tog glcdišta poiazeći mi bezuslovna zastupatno postavku, d a p r 1 s u s tv o tih snaga neće ni ua koji naČin smetati slobođf glasa' n j a, pa s toga da njihovo bavljenje u tim oblastima neče nikako krnjitf POi'SjMtJU sluiiod.u g fasanja, i TcdsjoJnik ruskosr izaslanstva ponovo se vratio na pitanje o ispraž-« njavanju posjednutih oblasti. Povodom molbe predsjcdnika, da govori o predmetu, naročito o pitanju, pod kojitn uslovima treba da se izvrši giasanjg, koje bi se, prema obostranoiu gleđištu. jmalo da smatra kao važeće, a ne kao pod vojničkim pritiskom izvršeno, Troćkij je izjavio, da je njemu prije svega potrebrio, d a lut.de i>otp u u o na č i s t o s p i t a n j C rn o i spražnjenju. To medjutint kod njcga još. nije slučaj. Državni tajnik pk Krihlrnaim je odgovorio, da se on nalazio pod uriskom. da je to pitanj« deb.atom prije podne dovolitt o b i 1 o o b j a š n j e ti o. Ako to pak‘ nije slučaj, onda on nema ništa protiV, toga, đa prcdsjednik ruskog izaslanstva i dalje o tom predmetu govorl. Ou ne možc preuzeti odgovornosti za to, da če u vretnenu, koje za glasanje stvarno dolazi u pitanje, vojni razlozi omogućiti potpunu cvakuaciju oblasti. Za svakoga je jasno, da. čak I kod uredjenja uarodne žandartnerije, za koju su savcznlcl ix>tpuno spremni, sigurnosna služba u ovim dalekim i nepouzdanim oblastima u roku, za koji se glasanje ima izvesti, ne tnože biti potpuno regulisana, da bf vojniČko osiguranje reda bilo sasvim suvišno. Minimalni program saveznika postavljen je uzimajući brižljivo U obzir vojničke potrebe, a za điskusi.iit u pojedjnostima saveznici su spremnl Stvar će biti u tome, da li je po inišijonju predsjednika ruske delegacije moguće glasanje izbora ti okviru, kako gi prediažu saveznici, to znači, da ii se prema ovim već definisauim, ueznatnitn organizovanim snagama pravo glasanja ili izbora m o ž e s m a t r at t kaoslobodno od vojničkog p r i t i s k a i 11 n e. Gospodin Trockij izjavljuje, da tta ovo pitanje ne može sada odgovoriti na načiu, koji bi blo od praktičnog politfčlcog značerija za nregovore, te je Jasno, da bi postavljatrie svilt ostaiili pitanja, što ovamo spadaju, uz pitanje o po* vJačenju četa, dalo približnu sliku c* tome. pod kakvitti uslovima bi se spomenulo glasatije izvelo. Najprije se mora ograničiti na to, da bi prisutnost tib organizovanih snaga, što su u pitanju, po ruskom mišljenju veoma nezgodno siuetala značenju giasanja. U uskoj vezi sa tim pitaujem stoji i pitanje o povratku bjegunaca i cvakuisanih iz posjednutili obiastk Po njegovom mišljenju može glasanje biti tek’ onda, kad se većina tib bjegunaca i evakuisanib vrati u svoju domovinu. Ovo formulisanje, izvedeno u dokitmentu, kako ea je uredala niemačka I ausfro-ugarska dclegacija, čini mu se, kao da suviše ograničava. Državni

PODLISTAK

Biser Jadrana Lokrutn. lzmedju tolikih ostrva I ostrvića, koji «e nižu ix>put zelenog djerdana uzduž dalmatinske obale i njezini su najijepši ures i obrana, radi svog vrlo zgodnog topografskog i klimatičkog položaja ističe se maleno ostrvo Lokrum, pravom nažvano „biser Jadrana". Poput cvjetne, goleme Iadje diže se iz morskih grudi na jugoistočnoj strani Dubrovnika, te izgleda, da je tu postavijen kao prirodna odbrana slavnc naše Atine. U tom maienom prostoru od koje 5.60 km. bogata južna flora razasula je sve obilje svojib čara, te je maleno ostrvo Lokrum zbilja neka vrsta ćlalmatinske Madeire, koja u sebi ima sav čar tropskih krajeva. Najviši vrhunac na ostrvu uzdiže se do 91 m. ti vislnu, gdje je namještena tvrdjava, otkuda se otvara divan pogied na sinje more, n.a bezbroj oštrih greberia i zelenib ostrva, na drevnl grad. koji iz te visine izgleda nekud pust i osamljen, dok se oštri vrhunci kubeta njegovih monumcntalnih crkava ističu u plavoj vedrini bistroga južnoga neba poput bijelih soomenika nad pustlm grobliem utr-

nule slave. To maio ostrvo ima i svoju povijest, koju je vrijedno zabilježiti. Stare kronike spominju, da su na Lokrutnu još početkom Xi. vijcka stanovali kaludjeri sv. Benedikta. Nabož: na legenda pripovijeda, da se je dana 21. marta.kad katolička crkva slavi uspoluenu sv. Benodikta, 1023. god. bio pojavio strašan požar u Dubrovniku, koji je prijetio da će uništiti grad. Stanovnici se tini iX)vodom zavjetovaše svecu, da će sagrađiti crkvu na Lokmimu, ako zaštiti grad od požara i zbilja, kako drcvtta tradicija priča, vatra se kroz malo vremena ugasi. Dubrovčani izvrše svoj zavjct i tako se na Lokrumu usele kaludjerl sv. Benedikta. Naravno, da su danas od toga samostana i crkve ostaie samo ruševine, ali se još čuvaju netaknute grobnice dubrovačkog nadbiskupa Živka i kneza Lampredija. Razni kraljevi, knezovi i velmože obdariše ostrvo Lokrum i samostan sv. Betiedikta raznim poklonima 1 povlastigama. Spomena su vrijedni knetzovi Ljudevit i Deša, banovi Slavogost i Borić, te kraljevi Radoslav i Bodin! Rimski papa Celestiu III poklmii kaludjerlma samostan „Oospojina od Rožate", sagradjen u dubrovačkoj Rijeci. U XIV vijeku na ostrvu Lokrumu, bi iX)kopan ŠiŠman, mladi kralj bugarski. koji umre u Dubrovniku na bijegu

sa svojom majkom Teodorom. iz kraljevske obitelji Pafeologa. Godine 1373. sastadoše sc na Lokrumu bosanski kralj Tvrtko ponosnl i Balša, gospodar Zete, da saslušaju savjete mudrog dubrovačkog vijeća u nekom sporu, koji je bio nastao izmedju oba vladara u pogledu državnib granica. Za krstaških vojna na Lokrumu spasi se od oluje, koja ga je blia pri povratkii zatekla na moru, engleskl kralj Rikard lavljeg srca. Nakon kobnc bitke kod Nikopolja (1396.) tta ostrvo se iskrca kraij Sigisntund. Prigodoin katastrofalnog zeniljotresa, koji je zadesio Dubrovnik 6. aprila 1667. na Lokrumu se spasiše mnoge porodice i nadjoše tu konačište. Kad se za napoleonskih ratova dubrovačka republika našla u oskudicl, proda ostrvo za 60.000 dukata domaćim sinovima: Bersi, Mitroviću, Androviću I Tomašiću, koji ga iznicdju sebe razdijeiiše. Nakon svih tih dogadjaja napokon danom 29. januara 1806. zaleprša austrijski barjak na tvrdjavici 1 od toga doba Lokrum pripada a/ustro-ugarskoj lnonarhiji. Prigodom katastrofalnog zemljotresa, koji se zadesio u blizini ostrva, ondašnji nadvojvoda, a docniji meksi-

kanski car Maksimilijan, posjeti prvi put Lokrum i to tnu ubavo ostrvo tako omili, te odluči, da na njcmu sagradi ljetovalište za svoj boravak i njegove visoke supruge Cbarlotte. I zbilja nakon malo Lokrutn, koji je do onda bio zanemaren i prepušteu santom sebl, pretvori se u pravi Eden. Nadvoj\ r oda Maksimilijam posvema preuredi drevni samostan, uzdignuvši nad njim krasnu terasu, koju nazva ,,Belvedere“, da se s nje naužije ubavog pogleda na sinje more, na izlaz i zalaz sunca, na sve čarobne igre svjetla i valova, koje se danomice uvijek različito obigravaju na prostranim grudima Jadrana, na drevni grad I okolicu, na čitavu dakle klasičnu ljepotu, koju poljepšava i ukrasuje južno naše uebo. Osim toga uredi park, Šumice i putove, dade urediti šetališta, cvijetnjake I t. d. Presadi tropsku fioru iz Arabije i Inđije tako, da Lokrum kroz kratko vrijente pretvori u jedan od najubavijib boravišta na čitavom Jadranskom moru. Svoje najljepše dane života, kako u jednoj kratkoj pjesmi, koju je sam car lneksikanski spjevao, spotninje, sprovede sa svojom visokom suprugom u tom divnom kraju no na žalost za kratko vrijeme. Udes ga zanjihao onaino preko zlokobnog oceana, gdje nadje Junačku smrt 19. juna 1867. godine. Priča se. da se Je> pr! odlasku u Meksiko

slavni car sjetio svog ontiljenog Lokruma i posiao posljednji pozdrav Dubrov« niku i ubavom ostivu, lcojega nije mogao prežaliti. I ponovno taj „biser Jadrana" osta obudovljen i zanemaren. Bujna južtta flora preuzme maha i pretvori ostrvo, staze ostadoše zapušteuc, puteljei za* rasli šikarjem. veličanstveni park pre* pušten posve neobuzdivom rastenju, kojc ga posve preobrazi. U tom stanju nadje Lokruin blagopokojni car i kralj Franjo Josip I., kađ je 30. aprila 1S75. god. prigodont posjeta Dalmacije, stuDio prvi put na ostrvo. No, i pored zapuštenosti i zanemarenosti, Lokmtn sačuva opet svoj čar I svoju privlačivu snagu tako, da ga blagopokojni carević Rudolf otkupi zai sebe i tu sa svojom visokom suprugora Stcfanijom pr n boravi nekoliko časova svoje mlados'.i. Tako Lokrum pouovno uskrsno ix)d mudrom upravoin svog visokog gospodara. Park se posvema preobrazi, staze i puteljci budu uredjeni, stan ponovljen, čitavo ostrvo dakle s temeIja bude preuredjeno. No i ta idila kratko potraje. Nakoa • rane smrti svog kraljevskog posjetioca i gospodara, bude uprava ostrva 5. maja 1891. povjerena fratrima sv. Dominlka. kao baština ntlade nadvojvotkinja