Beogradske novine

Izlis^ dnevno u Jutro, poned]eljkoni posllie podno.

Pojedlnl brojtvl: I elr»l«rlm»iipNiWutta 4fl •0«.lb.MlHiU*Blee . . . lUilBIBfl 0 OHdO »• ••«.».*. 13 iisJen

MJetoftni pratplatai

8 faas»-—J-«??:: H?

U fDMUtUJI U lowlTtn>tv«

Oelatl po djsniku.

• . • • 4'SO

Urodniltvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlća ul. bro) 10. Tolofon bro) 83. Uprava I prlmanjo prdtplato ToplliHn vonae broj 21. Tolofon br. 21 Primonjo ogltsa Knorn Mlbajla uL broj 38. Talefon broj 243.

Br. 18.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 19. jćuiuara Nema osobitih dogadjaja. Načelnlk elavtiog stolera.

Italija se srdi Zvaničnl talijanskl krugovl ot)fet su nezadovoljni. U sred-srijede žalosnog raspoloženja zbog poraza u Veneciji diže se avetinjska pojava jedne još veće brige. Dok jedan dio viade Još uvijek gleda u prošlost, i traži žrtvu, koja bi mogia biti ođgovorna za vojnički slom, te stvara u to ime jednu komisiju za drugom, dotle se drugi ministri bave vlše budućnošću. Izjave o ratnim ciljevima Ltoyda Oeorgea i Wi!sona navalile su se kao kakva mora na dušu svakog nacionaliste, pošto obzirom na Italiju nijesu sadržavale ono, štd su onl odgovorni očekivali. Oovor engleskog premijera i poslauica predsjednika Unije izgledaii su gospođi u Rimu suviše pomirlilvi, a aspiracije apentnske kraljevine spomenute su tu samo mimogred, a i to u prilično rcduciraiiom obimu. Oni na yrhu biii su time razočaranl, te iagauo, ali sigurno dodjoše do uvidjavnosti, da se nešto mora desiti. Kao uviJek u takvim slučajevima. sazvana je sjednica minista'rstva, koja se pod predsjedništvom Orlanda baviia nerilešenim pitanjima. Ako se taiijanskim vijestinia smije vjerovati. zaključeti je ako i ne formalni, a ono energićau protest protiv WilsoncA r og arnstroagarskog progranta. U isto vrijeme činfet je ratno huškačka štampa svoje, kako bl vlf :st o talijanskom boiu dospjeia n sve r 2 jeve svijeta. Agencija Volta u<pravtla je pitanje svima mjerodavnim poJitičarima redom, i odgovori, koje je dobila, nijesu biii ružičasti. Svuda je • pala riječ ,,ćas su‘đbine“, koja se tako Često čula u Rimu. Svuda je iza fzvoda zapitanih provirivao prigovor, da je siporazum na najboljem putu, da povrijedi ugovor, skiopiljen prije rata sa Itaiijom. U najužoj vezi s titne stoje nesumujivo fnspfrisani giasovi francuskih listova, što nevolju svog južnog saveznika na dugo I na široko opisuju i dcvoijno jasno upučuju na to, da se dvanaešt procenata talijanskog stanovništva naiazi pod oružjem, da oskuciica u radnoj snazi potkopava pri-* vredu i zato da savezna kraijevina najviše podnosi ođ ratnog tereta. I ovđje se javlja optužba, da sporazum suviše obzira prema Austrp-Ugar<skoj pokazuje, I da ptema njihovim materijalnim, a niemačkim fđejnim interesima talijanske pretenzije protiv 'Monarhije stoje na drugom mjestu. 'AIi svc to znači rascijep u bloku saveznika i principijelno se protivi duhu londons'kog ugovora. 1 Italija se srdl. Beskrajno je karakteristično za megaiomaniju iatinske rase, što se Wilsonovom poslanlcom smatra zapostavljena, i ako deveta tačka ove poslanice glasi: „Ustanovijenje talijanskih granica ima se

PODLISTAK S o č a Sltnfonijska pjesan Ljudevita Šafralieka. izvodi se prvl put u Beognadu na 21. januara 1918. Dovršeno j© najslavnije poglavlje u krvavoj povjesnici ovoga rata: poslije jedanaest ljutili odbranbenih bitaka, tučen je gramzljivi neprijatelj potpuno u dvanaestoj bitci na Soči. Pobjeda, i samo pobjeda bila je kraj svake od ovih krvavih bitaka. Ali ove pobjede imadu se zahvaliti samo besprimjernoj ustrajnosti sočanskili junaka, koji su uvijek izdržali i održali se u ovom paklu. Neslomivi kao i one k,rši, stanac kamen, oni su stajali kao brana protiv daleko jačeg i brojnijtg neprijatelja. Kompozitorova namjera je bila, da svojom ,,Sočom“ doprinese svoj prilog zahvalnosti uspomcni ovih junaka ■ u umjetničkoj formi. Oduševljen ovim junaštvom, kojega je on stojeći u redovima ovili siavnih boraoa. iianuo cijeniti, stvorio je ovu pjesan, koja će se sutra izvoditi prvi puta u Beogradu„Nepokolebljivo, kao pećine, koje branev stoje naši junaci na Sočl i pobjedjuju". To je bila temeljna misao, na

BEOORAD, nedjelja 20. januara 1918,

Godina iV.

Trockij otputovao u Petrograđ. — Otvaranje ustavotvorne skupštine. — Uapšen rumunjski kralj Ferdinand ?

izvršiii prema razgovjetnim nacionalnun Iinijama 11 . Zar ovaj zahtjev ne znaČ! više, nego li se čak i od potučene Austro-Ugarske moglo tražitl? Eto sad stoje vgjske Monarhije posiije jedanaest slavnih odbranbenih bitaJca đaleko na zemljištu svoga negdašnjega saveznilca. Italija nema samo čitavu gomilu najtežih po,raza, nego i materijalnog gubitka, koji se ničim ne da izravnati, — a pri svem tom gospoda u R:mu igrajn ulogu uvrijedjenih, zaro što im 11 a papiru nije odmah obećana trećina Austro-Ugarske. Uz to Je zemIja Vlktora Etnanueia tt unutrašnjosti razrivena, kao ni jedna druga Iz sporazuma: socijalistička frakcija u komorl je sve jača, i usttdjuje se već da slobođno govori. Wllsonovu poslanicu smatra kao dokumenat, čija libe* ralua načela moraju potisnuti imperljalistički ratni đuh saveznika. A možda je baš nesigurno zemljištc, na kome se italija danas lialazi, ono, što IJudfma oko Orlanda daje smjelosti za njihovu drskost. Može se očekivati, da će se njiliovo boino-đurljlvo smiješenje — a prije a poslije ukočitf u grlmasi nžasnog budjenia. Pregovori za mir Mirovna siednica u BrestLitovsku Zvanlčti! Izvještaj. Kb, Brest-Litovsk, 19. jatiuara* Danas prije i posllje podtte su prođuženi pregovori komlsije za uredjenje pohtičkfh 1 teritorijalnll] pitanja. U pitanju stanovnika, koji su se iseiiil za vrijeme rata iz posjednutih oblasti, po* stignut je zadovoljavajući uspjeh. Zatim je pretresano pitanja, kalco 6e se izvrsiti giasanje o budućom državništvu posjfcdnutih oblasti. S njeniačke strane je odbačcno narodno giasanje 1 prcdiožcno jc, da se postejeća prestavnička tijela dopune i prošire Izborom na široj osnovi, pa da bl se ono moglo smatrati kao stvarno prestavništvo cjelokupnog stanovništva. Na ovo Je primjetlo Trockij, da nisko izaslanstvo ostaje pri narodnom glasanju. U svome odgovoru je Kflhimann jx>novo upozorlo ua t-eižnju središnjih vlasti, da se širim slojevima stanovništva tih obiasti pruži mogučnost da što jače ntiče na poliiikn. Ono. što se bezuslovno mora dati, to je održanje ređa za vrijeme prijelaznog doba, ono, što se mora, spriječiti, to je širenje revoiucijo u tim predjclima, koji su i inače u ovom ratu đosta prctrpili. Daije raspravljanje tog pitanja je odioženo, a prešio se na pregovoro o obimu onih obrasti. koji će se tek u Icasnijem vremenu !spražnjavati, jer im se ostavlja pravo da riješe o svom budućem đ-ržavništvu. Oeneral Hoffmann je podnio jednu kartu, u kojoj su označene oblasti lzmedju istočnog mora i Brest-Litovska. Na primjedbu, da teritorije, koje se na-

laze jtižuo od Brest-Litovska nisu u karti obiljfcžene, Jer se o njima vode pregovori sa ukraji.'iskitn izaslanstvom, Trockij je izjavio, ča pe jednostrano i samostalno postupAioe s tim pitanjem ne može octobriti, nr se process samoodredjivanja Ukrto\ne nije još tolikg ra-zvia Poslijc ovogA je grof Czeruin odložio raspravljanje tog pitanja, dok se, što se uskoro očekuje, ne objasni pitanje o nadiežnos.l izniedju ruskog I ukrajinskcg Izaslanstva, Državni tajuik Kfllilinann je zantolio za objašnjenje o odnosn 'kavkaske i petrogradske vlade. Trockij je izjavio. đa se tamošnja j vojska naiazl pou zapovjedništvom pretpostavijenih, koji su sovjetu narodnih komC'sara bezustovno odani. Na dalje pifanje dižavnog tajnika Kfihlmaniia, da li će'Se vlada narođnih komesara baviti pitanjcm o aalandsk'ut ostrvima Hi 6t se njime bavlti fitiska republika. Trockij je izjavlo, da nezavisnost Finslce do sad uije izazvala nikakvo 'Tertiećenje u pitanju aaiandskili ostrva. Trnckij Je zadržao sebi pravo da se o meritumu fog pitanja izjasni. Na završetkn sjeduice posiije podne Je TrockiJ izjavlo, đa Je zbog umitarnjih političklh uzroka primoran da ode u Petrograd, gdje če se zadržati nedjeiju dana. Pošto su u ostalom komlsijskl pregovori doveii do puno« savjetovanja o pojeđiuostima pređmeta, o kome se pregcvori vode, io on predlaže, da se savjeio - an.ie ie koniisijc odIoži do 29. januara. Za vrijeme ujegovog odsustva vođstvo izaslamstva pri* pada Joffeu. hasianie! srodišnjih vla- i stf prlmili su ovu fziavti k znanju I iz- [ javili nađu. da će se poslije povratka j Trockirft postićfPotpun ftpor:vznm. Bavarska m pregovorima. P i s a n j e ,,V o s s i s c h e Z fv? u r . a“ (Naročtri brzojiv ..Beogradslđh Novina 11 ) Berlin, 19. januara. ,,V o s s j s c h e Z e 11 u n g“ donosl dopls sa ugiedne strane o šiijanju grofa P o d e w i 1 s a kao naročitog bavarskog izaslanika na pregovorima ii Brest-Litovsku, u kojemu se tnedju ostaiirn veli: Ovaj korak objašnjava se naročito obzirima prema inostranstvu, gđije se često prave, kao đa neznaju, da je Njcmačka savezna država, već se pretvaraju, kao da imaju posla sa nekom veiikom Pni'skom. Po ovom odredjivanjn naročitog bavarskog izaslanika uvldjeće tarno, da su bilo hotiir.ice, bilo nehotice pogrješno ocjenijivali stanje stvari. Nenia pregovora sa Runiunjskotu. (NaroČlil brzolav „BeoeratkkUj N'ovtua".) Berlin, 19. januara. ,,B e r 1 i u e r T a g e b 1 a 11“ konstatuje, da je ueosnovana vijest, što ju je pronio švcdski list „Svenska D a g b 1 a d e t“, preina kojoj su tobož povedeni pregovori o miru izmedju rumunjskog dvora 1 bečke vlade.

Njeniačka štatupa o pregovoriuia. {N::ročiti brzojav „Beosradsklli Novttia") Beč. 19. januara. O pregovorfma u Brest-Litoc sku piše „Norddetitsche Allgemei* n e Zeitung" poređ ostaioga i ovo: Prcgovcri su pokazal!, da srodišnje vlastf mide Rusij! sporazum, koji od nje ni'kako ne traži cia se cdrekne svojih teorija, al! kojl ove poslavija na fakta, ratom stvorena. Ne zavis! dakie ođ središnjih vlasti, alco u totn okvini ne bude mogućan sporarmn.

Dogadjajl u Rtisiji Uapšenie kralfa FerdinandH ruiminjskog? Kb. Amsterđam, 19. fanuanft. Reuter raspro<stire navodoo vijest petrograjdskili već&nijih listova, po kojoj su uarodni punomoćnici u subotu uveče naredili uapšenje kralja rumunjskog I da je ovaj premješlen u Petrograd. Doijšovfc! u Vfudivostoku. Japanske mje're opreznostl. Kb. Lotulon, 19. januara. ReuieT javija fz Tienčitia: TeIcgraf u Viadivostokn i Karbir.it te u r u k a rn a b o I j 5 e v I k a. Više bro= dova stoje spremni, da prime Japance, ako bi to položaj zahtjevao, Olad u ro9koj vojNci. Kb. Berlin, 19. januara« ,Wolffov Tored javlja: Ovđje je ć*n ovaj brzojav bežični, koji je trričan za rjtsuloTiRtisiji: Svima s’an'c'mia, s\nm sredstvima na svakom jntbi, svirna željazničarima.! Drugovi! U tešldm časovima so obraćamo varna n ime vojske, koja gladnjo. Samo još rnalo napora, samo jo? mtilo st-pl'enja u oviin strahovitim tremicima. Na fronttt nam a h rane. Nema rPkakvog Jiovoza. Tttkovi 'doslovno gladuju. Bndućnoet revoluciie se nalazi u vašim rukama. Pljaćkašk© ćete su isccpib na?e Ht’pljsnjo njihovim pi-eoadima. Ali stecnite zubć, pa t. ime nnro'đnog blagos'a'nja, tt 5m.e socijalističkog državnog pore'ka pritedte svi u pomoć u ovom času. S lopovima će se nemilostivo razračunati socanlistička vojska zemlje, raidnika i seijaka. Vi noćote dozvoliti, đa nitkovi knljaju ime naroda i da uništavaju sreću svcjih smgratljana. I'đućih đana m'i ćemo sa oružjem u ruci zaštititi vaš ra'd. Ali nam dajfe samo vremena.. Uz» mite u obzir ozbiljnost časa, napregnito u ovom o'dlučnom 'trentttku svu svo'u snagu. Dajte frontu hljeba i stočne h ane, spasavajte ga od daljog gladovanja. 6amo vaš do krajnosti napregnuti rad može spas’ti revoluciju. Svaki poje'inac treba 'da izdrži. Svi u ime budućnos*i treba 'da priteknu u pomoć, svaki na svom mjestu, svaki na svorn položajui U imo revolncije: Sređ šnji odbor za ishranul snabdjevanje vojske, sveru-

j skl odLoi z* ishrauu, aovjet naiodnih kon:esara z* vojničko stvari, komesgf paobraćaja^ i Ruska vtada ) kraij Ferdinaud. • (Narodltl brv.oiav „Biograđskai N'ovina".) Beč, 19. Januara. Ovdašnjeni ,,N. W. Tagbiattii* \ javljaju Iz Stockhoima: Do apšenja | rumunjskoK jKj'slanika u Pelrogradu j <to?to ie zbog spora, koji već duž« j vremena p o s t o j I ! z m e d j u n a« rodnih komesara i rtununj*kog kralja Ferdinanda. Ve<S neko vrijeme ruske čete drže rulnunjskoga kralja kao gotovo zarobljenika. On jo tu sto>ro poktišao, đa se sa svojom porodP com otrese nadzora ruske vojške, all je taj njegov pokušaj osujećen, a osim toga je ruska vlada odgovoriia na rj pozivom na opštu revcdiuciju, Samostalnost Turkestaua. (Naroiti? Lrzojav „Beograrlc'db Novkia",) Beč, 19. januata. Ukrajjnskl intormacioni blro saop* stava, da jc savjet ukrajinskog naroda; u Kijcvu dobio vijesf, po kojoj je vau«redn! kougre3 turkestanskih musiima« na u sagiasnosti s više milijuna sta« novnika turkestanskih proglasio tur« kestfuisku oblast kao samostalnu repu« biilvii u feđeracij! s ruskom republN koni. Kongres je izabrao narodni sa! vjet ! privrenienu viadu..

: Srpska misija u Americl Kako javija ,,J o u r u a 1 đ e Q e= | n e v e“, stigla je na 23. đecembra pro« šie godine u Wa.shingtoti sri>ska niisija u kojoj su biii poslanik Srbije u Parisu. Vesnić, bivši tninisiar trgovine Lo« zaaić, sirpski d'etogat kod francuskotč glavnog vojnog stana general R a š i ć. čian srpskog crvenog krsta Nikolaj Velimirovlć l vojni srpski atacho u Bernu pukovnik Nenadović. Mlsija ,ie posjetiia i>ređsjednlka. VViisona, <iržavnog tajnika Lansinga | ministra vojnog. Posianik Vesnić pre« dao je Wiisonu svojeiručno pismo prijestnlona s!jodn 'ka AJeks a nd ra.I Austro-Ugarska I .WfckfcrlfcOV povraiak iz Beča. * Kb. Beč, 19. jamtara« Ugarski ministar predsjednik W e« k'erlc prisjeo je sinoć iz Budimpe-štfl ovamo. 1 Rat u kolonijama (Naroč-ta brzcdav „BeogradskUi Novto«") v Basel, 19. januara. Lyouski iisiovf javijaju iz Lisa« bona: Jedna poluzvanična nota ob< javljuje o položaju u portugalskoj is= točncj Africi, da su osam njemačkih satnija posjele pređjeo od Matarike i da sn vrio jake položaje snabdjeli mašinskim puškama. Očekuju se borbs s četama sporazumnih sila idućih datia.

kojoj je sagrađjena ova kompozicija i ova je opet dala djelu forinu. Sagradiivanje ove misli podijelilo je djelo u četiri odsjcka, koji odgovarajuć! jedinstvenosti djela, a đa se ono ne prckida, siivaju. Ova kompozicija pripada po svom cijelom bivstvu u kategoriju ,,programne glazb e“, koja je sebi uzela za zadaću, da pjesničke misli iznese i prikaže jedino siredstvima čiste instrunientalne glazbe, da ih ilustrira da ih b e z pomoći riječi prenosi u oarstvo zvuka. Da t onom dijelu publike, kojeniu nijei poznat ovaj način simfoničke orkestralne kompoziciie, olakšamo shvaćanje i pojimanje Šafranekovog djela, analizovaćemo nostepcno njegov sastav. 1. Mir Alpi i Sočin tok. ,,Iz mira surih alpskih klisurai Dižu se nebu kaineni divovi Vršcirna tičuć visoke oblake. A pod njima dolje Pršte i grgolje sitni izvori, U smijeiiu srebrenu naviru I svi se ko braća siijevaju... I inala se Soćia ko zmija vijuga, 1 bliješti kroz kamenje mrko, Dok se sve dalje iturna široka Ne približi vječnom beskrajnom moru ] azurni valovi njeni Zamru u morskim dubinama .

Veličaustveni m;ir, beskrajnost, bameni prkos i uepristupačnost Alpi uvode se lagano dubokirn glasovinia orguIja, lcoji se sve više u cijeloj ljestvicl uspinju i opet kasnije spuštaju. te tako stvaraju oštri ..motlv klisitra" (I) kojega iz veiike daljine prati drhtavi t iskričavi flageolet-tremolo na vioiini (tri put podvučeni Ges). Iza kako se umire masivni akordi klisumih motiva, počimlju gudalački instrumenti svoje isprekidanc, ko lakoiu maglicom prekrivene' akorde zaodijevati sve više jačim i toplijim modulacijama, iz kojih se onda razvije onaj pravl zavičajui I dragl ,,a 1 p s k i m o t i v“ (2) koga iznesu duboki instrumenti, ali ga naskoro polifono prihvate srcdnji i visoki glasovi, dok se iza kratke tematske obradbe ne prometne u neku vrstu p&stirske pjesme u frulu. Uto je već I klisurasta sicala spustivši se u daljoj obradbl 1 upptpunivši se harmoniziranjieim prešla u ,,ž a v i č a j n I z i v“ (3) — koga najavl lovska fanfara, a on se u daljemu svom razvoju pretvara u simbol jaikog, prkosnog i borbenog zavičaja. Komblnirana i jednovremena upotreba zavičajnog živa I aipskog motlva prbmrče se napokon svršetku ovo« prvog, mlrnog i uvodrrog dijela, kojemu je bila zadaća da opiše alpsk! kraj, onaj aipski kraj, is kojeg je nastaja i rodiia se Soča.

,,M o t i v i z v o r a“ (4), koji s početka plaho, a onda sve bučnije grgolji, pa brzl ,,a k o r d i i z v o r a“ (5), kojrma se pridružuju žuborue kromatične figure drvenih duvaia i cimbala, kao i biserasto ispremetani akordi gu~ ! dala i harfe — sve to u kombiniranoj polifonoj obradbi čini sadržaj ,,o p i s a izvora“. Malo po toine nastaje iz tih izvornih potočiča Soča. Prema toma se kasnija široka i puna „tema Soče“ (6), javlja najprije u pojedinitn taktima i naizmjence se naviješta, dok se poslije svi ti nabacani dijetovi ne sgupe u potpunu 1 zaokrnženu cjelinu. Mlada Soča, koja se istom u svom t o k u r a zv i j a, mora još da se bori s klisurama. kroz koje se pjeneći vere, mora da se zadrži na prozjalinama i propinje -po strminama, ali kad se spusti u zavičajna polja, tijek joj je sve mimiji i moćniji. Napokon su svladane sve zaprjeke — daleka se otvorila zemlja, a rijeka se u štroklm valovima vaija ka moru. ,,J a d r a n s k o m o r e“ opisano Je dijelom valovitlm Izmjenama sočanskog motiva, dijelom hromatičnim flgurama pjenušavog morskog vrijenja. Beskrajnost, mir I veličajnost srodni su i mom i Alpama, a more t Alpe čine zavlćaj toga kraja. I opet je to dakle aipski motiv, koji poprima karakter zavičajnog motiva l (koji se sad

opet izdiže do riječi kao i na početku, a prate ga jednako apstraktura, vlsoka gudalačka tremola, đa tako završe prvi dio. 2. Oluja, dlvija Soča. ,,A1 kad vihor hu-kne iz dakžca, Kad uzavri podivljala rijeka, Crni se uzmute valovi 1 biju o strme klisure. A1 one nepomično strše u magli Ko ukopane mirujući U sve vjekove. A valovi se nrazbijeni vraćaju.. B1 jesak (8), grmijavina 1 zavijanje v j e t r a najavljuju oluju; sv® jače joj bijesni snaga, dok ne postignu vrhunac; izvorni akordi postaju uzbje« šnjeli elemenat, samo zavičajni zlv, nadglasava urlanje oiuje, kojoj se bje< snilo kanđa hoće da odupra i klisura« ma. Pjenasti valovi izvora šume a ras« pojasane Sočine vode (najprije jedno* stavna a onda u isto vrijeme trovrstia izmjena Sočina motiva) prtbiru sv« više snage, ali se ipak razbijaju o ne* savladivosti klisura. Vode odtiču, oiujai se stišava a šLroko I raspojasano zamiru zajedno: zavidajni ziv. Sočin 1 alpskl motiv, dok gudalačke sinkoi>« prelaza u trećl dlo.;