Beogradske novine

BfOj 18.

0EOGRADSKE NOVINE

90. jMlMft 1918

Vrijeme na Balkauu. 19. Januara izjutra: Na donjcm Denavu oblačno. U zapaduoj liuRarskoj stalna gusta magla. U ostalim krajevlma većinom vedro. Diana Alabaster puder i Diana pomada xa lice, in ože bo svagdje dobiti. Vijesti iz unutrašnjosti Opštinski sudovL Računska odjelenja opštinskih sutlova, u većem dijelu Srbije, završila su izradu prihoda ! rashoda m prošlu godinu. Prlhodi su se kretali u takvoj irazmjeri, da su kod sviju opština brojno nadmašili rashode. U isto vrijeme Ista odjelenja Izradila su i predračun prihoda i rashoda za ovu godinu, koji Će opštine nadiežnim instancijama ixxlnijetl na odobrenje. Uhvaćen zločinac. Iz Vaijeva nam Javljaju: U Tamnavi se poodavno pojavila izvjesna druŽ.ina, koja je svojim nasrtajima na gradjansko stanovništvo Iznudjavaia novac. Zandarmeriji na Ubu pošlo Je za rukom, da energičnom potjeTom rastjera ovo d.ruštvo, a Jednoga od članova I uhvati. To je nekl seljak, J o s lp o v i ć, Iz Pambukovice, koji je posiije izvršene istrage sproveden u Valjevo I predat okružnom aapovjedništvu.

Raissn sospojicg ilHje Napisala Adela Milčlnovlć, (Svršetak). Zagreb, 27. X. 19Q* Dragi prijatelju! Znaš, brate, n'jesam ge nadao, đa !6eš mi na moje onako iskreno i toplo pipmo tabo ođgcvoriti i na koncu me na^vati „pjesrinjom te gospojice M . Ali ja (Ti bv© to praštain, jer Te znam u 'dušu >— ta nijesmo badava derali zajedno školfcke klupe od prve gimnazije pa do zadjnje na sveu&ilištu. Znarn, *da Ti je oduvtjek bila giava hladna i obrijana, kako I6e to i pristoji Covjeku trijeznom I raz. fcoritom. U Tebe je, moj prinodoslovće, Ti!o razliora za nas obojicu a u mene.., Eh, što ćemo — nosio sani vazđa dugu kosu, široki šešir i razderani Jiavelok. A propos, taj havelok još čuvam 1 u n,sm »pjesme: Ankici, Ljubici, Maiijolici, Jelfcici... ej, "Sta ih je bilo, pusto erce tnojel Pa se i to zaboravilo — „samo mi je zađnja još ostala“, kako bi re^ia Jpjesma. Ali šalu na stranu, Budimo ozbiljnL Ti znaš, kada ja kažem: budimo ozbiijnL onda se ja moram siliti na to. Teško Ti je, brate, biri ozbiijan! Pa i fcoja ri korist od toga. Dakle o Maji... Brate moj, Ti ao ivaras, a ko misliš, da 8am >a zaljubljen u tiju. Ni govora. Oaj ti je za me ko neki lijepi cvjetić, veseU Te kad «a gledaš, kako se rastvara, razvija — i vi8e ničta. Iftt ni 'e takva nešto potrebno. Osvj žuje ote, daje mi volje za rad, života. Pogotoivo sada mi troba, gdje kod kuće ne viidim nego Jelkino kiselo lice. Užasna j&, ko vjećno na.peta puška. Ja je gotovo ne prepoznajern. Onda još kaže, da sam ja Itome kriv, da me nema nikad kod kuće, ida sam razdrazijiv... A reci mi, molim te, ko <ja bude kod kuće kraj takvih o kolnosti. A tek mali!... Sta je taj pogtao u zadnje dofca zločest! Nikad mjeBam ni slutio, da bi ’dtfjete znalo biri tako nevaijalo i zlobno. Neprestano bih ga morao tući... Pa onđa reci, ko da izdrži kod kiiće? Zato bu i ove svakđainje šetnje b Majom za me prava blago'd it. 'A vjeruj, nema u tome ništa grješna Da ju aamo čuješ, kako ona lijero govori o 'Jelki, upravo ju voli. A kad sam to Jelci ipripovijedao, i zrazila se o Maji tafeo ponigljiTO, nelijepo, upravo mi je t.ij ćas omrznula. Vidiš, ona noma ahvaćanja za mene. za moj ra’d — i grca nema, kažem TL Dok jo M’j'i nešfn uosve drugoga S njom možeš da govoriš o evem. Pa kako me aarno sluša, đok govorim, upravo žedno. A Ti me znaš, kako ja go fvorim, gdjekad me zavede jedna fraza i ja ju raspredaui u vjećnost A ona sluša i, što je najljepše, zapamti. Znaš, zapaniti Ti sve do toćkice, što više * koji je dan bio, koji sai, gdje amo bili i kako sam se Uržao dok sam to govorio. Ima izvansednu memoriju. U opće je to izvanredna Ujevojka. „Gle ga kako nije za!jubljeni“ reći ćeš Ti opet porugljivo. A1 ngaj se Ti fe> iiko Te volja, mene to ne 'dira, Servus! l'voj 'Gadimir 4 Zagreb, 1. XI. 19Q* . Dragil Ništa ne žalim više, nego ito Tvoje jiismo ne mogu pokazati Jelki. Takav fclavospjev nije dobila otkako je živa. !U ostalom, ja se posve slažem s Toibom. Ona je đivna domaćica. majka, suJmiga, ta to nitko ne poriče! Možda imaš pravo, ida me ona promatra kritički i Ua se ne može oduševiti za — kako 11 kažlj, — moje luđorije i fantasmagorijV, ito ih bacam na papir, ja sam š‘a više pacr.uo let.Ja i pokorno rrimam sve ,,mar garce, bitange, bađavadžije“ I ostala bježna imena kojima s : ma o''asno. A'i Ti i pak i msš u jednom krivo. Ja so naitn» nikako ne odaljujem mo'oj teni. Sta 8iše, da me vidiš, kako znađem bitl nje-

žan saiprug i otac i kako ustipljiv. Ne bi me prejx>znao. Oeobito u one dane, kad. sam prije proboravio koji Ćaa b Majom. Tako sam se naućio na nju, da ju moram Bvaki dan baiem vidjetj. Makar fedaleka, &li vidjeti ju moram, inaće mi jo clo dan pokvaren. A1 smo se Maja i ja Uo sita nasmijali (itajući Tvoje pismo i ona ga je čit&la, Ti «e ne ijutiš zato, zar ne? Silno „čezne“ za tim, đa Te upozna fgotovo r stajem ljubomoranl...). Već Sane brodo Tvoga dolaska. Kaže, da si joj silno interesantan. Ona sebi umišl.'a Tebe evega obrasla brađom i brkovima. Ja eaiu joj mnogo o Tebi pripovijedao, moKda i više nego je potrebno. Dakle do vidjenja! Razumije »e, 3a ćeš ova tri dana biti našiin gostom, a i kad Te premjeste u Zagreb, mofceš prvo Trijeme kod nas etanovati. Ima u cas dosta mjesta. Mislim, 'da Te ne trebam. sjeritj, da ne govoriš pred mo'om ženom previše o Maji... Ona, doduše, znade za cdjelu tu atvar, ali 6emu 'da se prefeomjerno uznxjava. Au revoirl Vladimir. Zagreb, 7. XI. 190* Slatka moja Dešoi Ovaj čas pruniia sam Tvoje pismo. Kako si me Iznenadila! Ti Dešo, zaručena?! Ja gotovo ne mogu vjerovaii. U nijeduom mi pismu nijesu »pominjala kakva. muškarca, niti da *1 kada bila zaljubljena, a sad odjednom — zaručena! A ijubiš li ga Od »rca? Kakav je to osjećaj, što ga Ijuđr r okrstiše ijubavlju? Ja mislim, da toga ! nUesam nikada osjetila. Ui jesam! O mnogo puta. Ja Ti na pr. mogu na đan b!ti zaljubljena u dva, tri čovjeka i to iskreno zaijubljena, ja bar držim, da je to iskreno, jer me opajaju njihovi cjelovi, tijelom mi prolazi prelest, ako se sarno naše ruke dotaknu. Al! sve to traje samo čas. Onda sam opet hladna. Hoćeš ii mi opisati, što Tl osjcćaš, kad sjediš uz svoga zaručnika, kad Te on cjeliva? I fotograiiju mi pošalji. Možda stc se da!i zajedno slikati? To bi biio krasno! Zagrijeni! Vldiš, pišem i pitam o svemu, a zaboraviia sam Ti ćestitati. Dakie, ja Ti sada od srca čestitam. Jamačno ćeš bit! vrlo srećna u braku. I ja sam ovih dana iniaia prosca. Zaprosio me po drugi put naš »tari kućni prijatelj kapetan Hlrsciftbai, A ja sam ga po drugi put odbiia. Ali njega to ne smeta, on će i dalje ttrpljr/o čekatL Dobra duša. Ootovo dar.omice je kod nas. igramo domino, prefarans. On većinom gubi, a to ga silno raduje: uesreća u igri, sreća u ljubavi... A rnoje stare ijubavi još uvijek po mailo životare... Morala bih ,,re pertoire“ promijenitL Miiivoj, Ezekiel, Vladimir, CarL Vladimir, Ezeklel, CarL Milivoj, Dosadno, dosadno, dosadno. Još Cari i Vladimir, ti još fdi!, aii ona druga dvojtca — njih se | apsolmnd iijor.ara riješiti. Samo da im nadjem zamjenu. da opet bude potpun broj... Možda mi jc predobro, zato sam tako objesna . . . No šia ću. Ovih sarn dana upoznala jedrhJg aovog čovjeka, Viadimirov je najbolji prijateij. Bio je samo tri dana u Zagrebu, sli se nada biti doekora premješten ovamo. Krsno mu je Ime ZvoBimir. Strašno je interesantan. U ova tri dana bili smo dosta zajeđno; on, Vladimir i Ja, ali on nije u svem progovorio aeset riječi. Ja ga poznam već od prije po Vlajdlmirovom pričanju. Jako je sirapatičan, ma da mu je vanjština dosta obična. Visok je, cra, brkova ne nosi. Oči su mu čudnovate, tako nekako hiadne, a upilje se u čovjeka, — par puta sam upravo morala oboriti oči, nijesam mogla tedržati toga pogleda. Kao da te secira očima. Možda Je tio jako nesretan u žlvotu. Nijcsam ga viajeia da se smije. Samo »e kadikad osmjehnc i to nekako sarkastićki, gorko. Covjeka zazebe. Rada sam znati, kakav sam utisak učiniia na njega. Možeš niisliti, da sam upotrijebila sve, samo da ga zakiteresujem. Ne znam, u koliko ml je to uspjelo. O tome ću Ti možda drugl put moćl više javitl... Dok on bude premješten ovamo. Čekam vaše fotografije f točan opis tvoga zaručnika. Tvo.ja odana Maja. U Zagrebu, 8. stuđenoga 190* No, čujeŠ, dragi moj, TI počinješ vrijedjati. Ja sam se nadao od Tebe oduševljenom pismu. Da, moram Ti priznati, bio sam več Uiibomoran na Tebe. Kako Te je samo Maja oblijetavala. Ootovo je zaboravila, da sam I Jt grlsutan. A ti si se držao kao kakva sfingal Nepriistupan, zagonetan.. Mislio sam, đa Te očarala, da se boriš sam sa sobom — a sada eto gledam Tvoje pistno i ne vjerujem sam svojiin očima. Sto Te njezina vaujština potsjeća na „neku zvjerčicu, glodavca, možda vjevericu“, to me toiiko ne lznenadjuje, ta prLrodosIovac si... ne čudlm se ni tome, što je njezin glas, koji Je za mene bajan, za Tebe ,,promukao, bezbojan, kao u čovjeka, koji jc dan i noč bez prestanka govorio" — ta Ti nikad nijesl imao shvaćanja za muziku... Ali da ćeš je onako nazvati onim riječima, koje ne ću ni da oonovim. to me vrUedJi do dna duše.

U Tebe nema psihologije ni koliko Je pod noktom crna — ili nijesi nlkad u svoni žlvotu Itnao posla s Iskrenim 1 požtenim djevojkama. Drugačije si to ne mogu protumaćiti. Isto si tako ne mogu protumačiti, što sl učinio s Jelkom. Ona je, otkako sl Tl otliao, posve promijenjena. Tlha je, krotka, ustrp(jiva, da me upravo rad nje počinje savjest pećL A nemara za to uzroka. U mojem prijateijstvu s Majom nema nlšta grješna. Cjelovi, bože moj, to su takve malenkostt, koje ne snače nlšta. Htio bih znatl, što sl Ti sve Jelki pripovijedao? KoIIko razabirem, Ti sl me pred njom branio, šta više, hvalio sl me. A I o MaJI nema ona viže tako loš pojam. ZaŠto sJ nas pred Jelkom hvalio, a zašto mene sad grdiš, a o Maji Imaš tako rdjav sud? Kakvu to politiku tjeraš?... Ja te naprosto ne shvaćam. U ostalom, što se Tebe tiče cijela ta stvar? 2ao mi je, što sam te išao upoznaivati s Majom. Ona nepre»tano o Tebl govori. A da znade, kako Ti o njoj mlsliš, kako U bl *e razočarala. Ja blh Joj mogao pokazati Tvoje pismo, ali ne ću. Čemu da Je rastužuJem. Ona Te smatra mojim bkrenim prijateljem. Nađam se, da ćeš promijeniti svoje mlšljenje, kad Je boije upoznaš. Kako je s Tvojim premještenjem? Hočemo II Te skoro vldjet! na zagrebačkom ,,bou!evardu?“ Sad sam Te malo izgrdio, pa sam opet đobre volje. A ! kako b! se čovjek mogao dugo na Tebe srditi. Dakle do vldjenja! Tvoj Vladimlr. 2agieb, 29. studenoga 190* Jedlna moja Dešo! Ćini mi se, da }e tomu Jakođavno, što sam T1 zadnjf put pisala. Primiia tam 1 Tvoje pismo l fotografije, ja se već svega ne sjećam. Da, člnl ml se, da ste obojica lijep!. TvoJ zaručnik da je vrlo Hjep... ja Ti ne znam, zametnu!a sam sllku, IH sam Ju izgublla... Ja sam TI se tako promijenila, da se sama ne prepoznajem. Otkako je onaj čovjek (zadnjl put sam Tl o njem opširno plsala) premješten u Zagreb, ostavlla me moja dobra volja, radost, sve, sve rne ostavtlo. Pripeo mi se uz dušu, kao mora i ne da mi disatl. Dok Je uza me, a to Je gotovo danomice — sada nUesam nlkada sama s Vladimlrom — onđa ga mrzim beskrajno. All člm on ode, htjeia blh potrčatl za njim, baclt! mu se na grudi i plačućl ga molitL da me sasiuša, da me upozaa pravo, onakvu, kakva Jesam. On me tako krivo shvaća. Oh, šta me taj čovjek znade mučiti, to sd Ti ne možeŠ zamisUtl. Upravo me omalovažuje, ponizuje. Ja samo ne pojmlm odalrie mu ta sloboda... Isprva je uvijek donosio u džepu lješnjaka. I neprestano me Je njima nudio. Rekao mi je, da mi to iijepo prlstaje. dok griskam, da su mi zubićl kao tovjeverice. Meni se u prvi mah sviđfor taj ,,kompiimenat“ l ako nije baŠ silno iaskav, dok se nije njemu jednom zareklo, da je to zgodno ovako gospojice, koje mnogo brbljaju, hranitl iješnjacima, da im se na drugi način „zaposle" usta... NUe li to kiajtija bezobraznost?!.. Razumije se, da poslije nijesam uzimaia od njega lješnika, ali on Ih svejedno donosi 1 nudja me njima, U svakom žepu ima po jedan zamotak ... A dok ja šta govorim, onda me odjeđnom prektae i zapita strašno ozbiijno: ,,A molim Vas, gospodjice Majo, je H to sađa govorila Eiien Key, Marholmova, Vaš prljatelj Vladimir ili još tko drugi, koga Ja ne poznam ni po imenu?“ To Je da pobjesnlš. A on to govori takvim tonom, da mu naprosto na to ne možeš odgovoriti; pa sve da što i rekneš, njega ne spremiš u nepriliku ničim na ovome svijetu. Toga Ti Ja u opće ne mogu oplsati, kako je to. Trebala bi čuti. IH me, doft govodnt, preklda s nsklicima: „Dlvno, divno! Kao !z knjige! Mollm Vas, gdje ste to čitall? Ja nijesam tako upućen u svjetsku Hteraturu, lako bih Vam mogao nasjesti'* U zadnje doba u opće ne dolazlm <k> rUečl. ćiin otvorim usta, preteče nw on riječima: „Oospodo moja, ja sam prije svega z>a zaštitu autorskih prava... Kad tko hoće govoriti, kna najprUe navesti lzvor, Iz kojega crpi svoju mudrost“... Jučer sam mu bacUa punu šaku Iješnika u glavu, tiako me je blo razbjesnio. A tea toga sam cijelu noć proplakala. Ja ne znam, što će iz mene biti, potraje 1] to dalje tako. Ja ću počfnitl kalkvu glupost. To se ne da podnašati. Dešo moja, hna već koji tjedan. što sam Ti napisala ovo pismo, ali ga nijesam otposiala. Ti si jedtaa, kojoj se mogu povjerlti, Ti jedina ćeš me razumjesti. Cuješ li štogod o meni. nemoj tne osudjivatL Danas sam TI Ja samo Jedan bijednl, slomljeni stvorak. Kud li lščeznu radost mojega života! . . . Za koji čas poći ću u njegov stan. K njemu. Ja moram s njim govoriti na samu, iskreno, toplo; moram ga uvjeriti, da nijesam onakva, za kakvu me on drži. Kakvi me to osjećaji spopadaju kod pomisli da zadjeim u njegov stan? . . . Mene, koja sam toliko puta blla na samu s muškarcem, koja sam tako mim* duša. tako siguraa polazila

k Mllivoju? . . . Mlma sam, samo srce mi dršće I tijeiom mi prolaze zmarcL Zubi mi cvokoću. a rnka ml se teese . ,, Ja idem . . . Tvoja odana Maja. Oospojicel 'Ja ne šhvaćam, što VI hoćete od mene? Cemu ovo pismo? Držao sam, da ćete se bar u tsako ozbiljnom momentu okaniti fraza i teatralnih poza, vellklh gesta, zakllnjanja. Prevarlo sam se. U ostalom Ja držlm, da mi jedno drugome nijesmo ništa dužni. VI ste već dugo bill spremni na ono. što ste počtnllL i da se našao kojl drugi na mojem mjestu, to bl s© dogodilo Izto. Naravno, uz ludjake. kakvl su blli vali dosadašnji „obožavaoci", lako Je vama bllo. Ja ne pjevam soneta svojoj dragoj, ne umirem na dan pet puta, ne šećem po mjesečtai gologiav, ne cjelivam „trag stopa, kuda |e stupala njena božanska nožica" . . . Uzimljem sve onako, kako jest, V! ste zrela djevojka, treba vam muž. Jedne tu zvoju ielju za mužem obavlju ovim, druge onini, uljepšaju ju, pritajuju, udovoljuju joj na koji drugi način, ali žclja lpak postoji svejednako. I ako se oupšte u ovom slučaju može govoriti o zavedenju. to bi se prije moglo rećL da ste VI mene zaveii. Da, Jer muškarac Je u takvom momentu, kad ga zahvati strast, slab. On I smija biti slab, Jer se on konačno prepušta samo na momenat i ne gubi thn ništa. nlti 5ta žrtvuje. Kođ žene Je to posve drukčije. Ona mora računat! s posljedlcama. Da, blažene posljedice, da nije njlh, danas ne bl devedeset postotaka djevojaka bilo ono, što se zove nevino. A na taj strah od posljedlca staviio Je društvo zvučtiu etiketu: krepost! . . . Da, da. Molim Vas, zar sam Vas ja zvao fii molio, đa dodjete k menl? Zar sam Vas prisilio, da mi se bacite u naručaj? . . . Omamili su me Vaši cjelovt, VaŠ plač — a onda . . . Medjutim. ja sam svršlo. Više Vam nikta nemam rećL a držlm. nl VI menl. Inače sam Vaš najpokornlji slug« Zvonlmir. Zagreb, 11. XII. 190*. s.j , Napulj, 3. febTuaria 190*. i Mita moja DeŠo! Ova priložena „Vermahlungskarta“ pratlla Te je aa cijelo-m Tvojem svadbenom putu po Njemačkoj, dok Te u Brezdi nije Izgublia s vida. Vratila se u Zagretb s oznakom: „Unbekannt", odakle ml Ju poslaše radl svlh onlh poštanskih žlgova I ceduljica sa: „parti — verreisst nach —kojima je bUa „okićena". Danas me je ovdje našla Tvoia karta, iz koje razablrern, da ste se nastanill u Zagrebu, pa Tl }u evo šaljena ponovno. Bit će TI kao neki službenl dokumenat Tvoga putcvanja! . . . I mi se do koji dan vr 2 ćamo u Z&greb. Onda ćemo se do s!ta nabrbDa« tL Zato svršavam ovo pismo, grleći Te po sto puta Maja. Oospodja Maja pL Hirschthal rodjena Martinlć 1 Georg pl. HiTSchthai, kapetan u miru, vjenčani. Zagreb, 3 januara 190*. 1 Napulj, 8. februarjt. ' Draga moja tazbinol Za. rjekoliko dana otputovat (emo cftavlo. Već amo se zaželjeli Zagreba. Haja je Izvrsno. II počedcu je bila malo fcoljelljiva, ali to je razumJjivo... Već »mo mislili, da je nešto ,,nova“... Aii zasaid još nlje. Sto nije, rnože još da boIdel... Glavno je, da Bmo oboje zđrari ! pađovoljni. Maja Je opet objesna, kao što je bila djevojkom, gotovo bih rekao i Tifte. Svi »u ju zavoljeli. Mi gnuo ee s mnogima npoznaii, međju tinaa bu e. nekoiifeo Encleza. Da, goto-. , x> bih zaboravio najvažnije: Maja me je naime zamolila, da Vam pišem porarli onoga učitelja, boji ju je poduSavao u eugl skom. Ona ieli nastaviti tasove. Sad joj je vrio dobro došlo ono malo englesfci, što je aaučila. Molim Vas imajte dobrotu, pa vorite u tom pogleđu s tim mladirn vjekom. Zašto bl joj kratili, kad joj fco ftini toliku radost. DakJe, do vidjenja! Binogo pozdrava Ofl Maje i Vaš Georg pi. Hlrschtti&l. Napnlj, 6. III. Vladinrirel Za koji dan efo me n Zagrebu. Ka; fco ae rađujem vidjeti Vaa. Na naŠem go prijateljstvu nije nižta promijerulo — zar ne? Vidjet će te, kako ćemo tek pada biti divni prijateljil Sada smo jedn&ki Vi imate ženu, a ja — muža... Cim dodjem javit ću V&m. flfjeia fcih, ftiR bar naš prvi rusret ne bude pred gvjedocima. Vaša ocian a Majd. 4 Zvanične objave OBJAVA. C. I fc. vojna glavna gubernija namjerava da dozvoli otvaianje jedne trgovaćke akademije s trogodišnjim tečajem. Ista bi se u pogJedu naučnog grar diva oslanjala na više trgovačke škole u monarhiji i na postojavšu trgovučku akademiju u Beogradu. U prvi razređ akademije primah bi SO flječaci i đjevojčice sa svršenim čelvr«

»IftM • tim razredom srednje škola ili sa zna njem, koje se u tom razredu posbzava. Djaci bi i mali da uplate 6 kruna u'ptenine i mjesečno 80 kruna školaiane »vagda u naprijed. Skola bi se otvorila poče'knm marta, tako, da bi djaci uključivo s mjesecima ddmora još u fcobi ove školske godiae mogli fla svrše jedan tečaj. Radi prijema u akalemiju imaju dja dfio 27. januara o. g. 'da ae prijave c. i k. okružnom zapovjedniš vu (ikolskom roferentu) za graid Beograd. C. I kr. okr. zapovjeflnik; Poslijeđnje brzojavne vijesti Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Borliu, 19. jaauara. Zapadno boflšte: Zestoka topnička borba traje u ža* trtjutku Y p e r n a, na južnoj oball S c a r p e 1 okoltnl oko Moeuvresa. I oa ostalim dijelovima fronfca, osobito na obhn obalama M a a s e bila je jača topnlčks djelatnost. Sjeverao od B etonrauxa zaroblle su napadne čets ■ neprUateljskim rovovlma neikoljko frencusklh vojnllca. Istoćno bojlšte: Neiiia ničeg novog. Maćedonsko boflšt«; U zavijutku Crne Reke podrlavao je neprijateU topničku vatru I ratru bacalama mtaa protlv naših položaja kod P a r a 1 o v a. T*IUansko boilšte: Položaj je neizmijenjen. Prvl zapovjeđnik glavnog stana pL Ludendorff, PRVA SJEDNICA USTAVOTVORNE SKUPŠTINE. Kb. Petrograd, 19. Januara. U iavrijskoj palati otvorena je da« nas prva sjednica ustavotvorne skupštlne. Zastupnik radničkog l vojnog odbora drug Sverdol držao je govor. SVI RUSKI INOSTRANI ZAJMOVI PROGLASENI NEVALJALIM. Kb. Petrograd, 19. iamiara. Reuterov ured javlja, da su n. ■ rodni komesari predložili središnjem odboru sovjeta na odobrenje zaključak, kGjim se svi zajmovi u inostranstvu proglašuju neustavnlm I nevaljaiim, TAJNA SJEDMCA ENGLESKOG DONJEG DOMA. Kb. London, 19. Januara. U tajnoj sjednici donjeg doma prhnljen je poslije govora LIoyda Oeorgea zakonski predlog o popunjavanju vojske. Poslije toga je» parlamenat odgodjen, CAILLAUXOVA AFERA. Talijanskf dokument ii Parisu. Kb. Paris, 19. januara. H a v a s javlja, da su danas stigll u Parls Iz Italije dokumenti u CailIauxovoj stvari, koji su odmah predani Istrainom smcu Bouchardonu. Istovremeno preslušao je kapetan Bouchardon blvSeg ministra predsjednlka Brla n d a, CaIllauxova obrana. Kb. Paris, 19. januara. CaUlauxovi branioci, D e m a g n e ! C e c a I d L uputili su pismo ministru predsjedniku, kojim protestiTaju, što Je Calllauxova kutija otvorena u Fiorenci. Obojica tvrde, da su dokumenti, koji su nadjeni u kaseti. iskrivljeno objavUeni. Caillaux sSm izjavljuje, da će u najkraće vrUeme dokazatL otkle nje* mu l njegovoj ženi novcL

nsniniu MSTIISKHJGHRME KOMERCIALNE BANKE U BEOGRADU KNEZ MIHAJLOVA 50. OLAVNA UPRAVA C. I K. MONOPOLA PETROLEJA I ŠPfRITA Bavl se svima bankarskim poslovima, pošiljkama novaca iz AustroUgarske i za Austro-Vgarsku, savezničke i neutralne države. Specijalno odjelenje ga šiijanie novaca ratnim zaroPljenicima i interniranima. Prima uloge i obavlja mijenjanje novca po najkulantnijim dnevnim kursevima. Zasebno ođjElenje ZU roho zn sue vrste trm pcslovo. n Csnovna glovntco I prliuve rn J | 232,000.000 Kruna. | [