Beogradske novine

Izlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkoni posllle podne.

Pojedlnl brojevl:

I o kn|MlM tipuj«4DDtln «. I kf. Wd p* d]Ml ti , . .

12 M«n

MJoieCna pretplata; ss-.r:::?:-: ?; U laMtraMtra Oglssl po cijenlku. =====

Ursdnlltvo: BEOORAD, Vuka Karadžića uL bra] 10. Telefon bro) 03. Uprara I prlmanjo pretplata Topllčln vanao broj 21. Tolofoa br. 26. Prlmanje oglasa Knaza Mlhajla ul UroJ 38. Talefon broj 245.

Br. 22.

BEOGRAD, četvrtak 24. januara 1918.

Godina IV.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 23. januara. Uz obe strano B r e n t e bila Je toimička djelnttiost življa nego u pro'5Hm daninia. NaCelnik fflavnng sfozera, Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Beč, 23. jatiuara. Zapadno bojlšte: Front priiestolonasljednika R u pptechta bavarskosr: Skoro na cijetom flandrijskom f r o n t u pojačala se poslije podne top* nlčka djelatnost. I južno od Scarpe pojačala se borbena djelatnost. Kod S t. 0 u e n t i n a zarobili smo prigođom provedenih iz.vidjaja nekoliko neprijatetjskih vojnika. Front njemačkog prtjestolonasljednlka: Sjeverno od S o u a t n a i sjeveroIstoČno od A y o c o u r t a preduzell su Francuzi 'jake prepade, ali.su odbijeni u borbi na nož. Naša pješadijska odjelenja provaiila su istočno od Lanc o u r t a u neprijateljske rovove i zairobili su nckoliko vojnika. Izmedju jBeaumontai Ornesa pojačala se prcd vcče topnlčka vatra. istočno bojište: Ništa novog. Mačedonsko bojlšte: Položaj nepromijenjen. Talljansko holište: Uz obe strane Brcnte topnička borba. Prvi zapoviednik Riavnoff stana p!. Ludendorff.

Ćor-sokak Komentari za posljednji govor C!oyda Oeorgea o .ratnim ciljevima nikako ne preslaju. Dok je četvorni sayez jednodušan ti niišijenju, da su najnoviji zalitjevi engleskog prcmijera stvarno isto tako ne>podesiii za diskusiju, kao i svi predjašnji, želi jedan dio ncutralnog inostranstva da nas uvjerl, đa je govor zamišljen kao mirovnl govor sa maksimaliilm programom, od koga bi se ovo iii ono dalo još otkinutl, Sam sporazum dopušta takodje, da ovo slivaćanje ovdje ili ondje provirl, te se u toj tački razlikuje samo od Itallje i balkanskih država, koje nijesu nipošto zadovoljne ispuštanjem engleskog diktatora, te prillčno neskriveno daju izraza svome razoračanju. Naročito se Srbija, Ruinunija i Grčka osjedaju mnogo uvrijcdjene u svojoj narodnoj časti, pošto njima i sađa zvoni sasvim jasno u ušiina obećanje o razdiobi austro-ugarske lnonarhije, koje su vlastodršci saveznika u svoje vrijeme upotrijebili kao mamac. I njima sada izgleda, da je pasus u govoni Lloyda

Georgea, što poriče namjeru o razdiobi, jednak kršenju ovog ponovno naglašcnog i u hiljađu prilika datog obecaijja. Dok se Italija zadovoljava saino morainiin protestom i za potvrdu svojih pretenzija ništa drugo ne radi, nego naglašava samo svoje zasluge i jade, da već postaje dosadno, balkanske su države došle tia misao, da traže pomoći u samoni Rimu, da ili potpomogne sam Sonnino. Ovim se dobija zanimijiv prizor, gdje jedan, koji ne ražutnije, kako bi svoje sopstvene amblcije zadovoijio, biva pozvan, da saučesnike vuče iz čor-sokaka. NajljepŠe je u stvari to, što ulogu advokata dobija upravo apcuinska kiraljevina. Jer još imamo u sjećanju, da odnosi izmedju balkanskili država i Italije nijesu bili ni.bogzna kako prljateijski ni časni. Ali put rutnunjskog i grčkog izaslanstva u Canosu na Tibru osnovače možda nava prijateljstva, te učiniti, da opšti bol bude podnošljiviji baš zato, što jc podijeljon. Kako su ctigleski iinperijalisti sramno de facto iznevjeriii balkanske države, vidi se uostalom jasno iz izjava nekadašmeg rumunjskog poslanika u Berlinu. Sta je dr. Beiditnan obzirom na Rumitniju pisao u „Kolnisclie Zeitung“, ima potpunu vrijednost za sve ostale balkanske države. Ove zeinIje, kojima je obečano plavetuilo neba, postale su u toku tri i po godišnjeg rata znatno skromnije. Izbavljanjem njiliove ple'menske braće, — koji se u sklopu monarliijc sasvim dobro osjećaju, — postalo je njihovo teiritorljalno proširenje za njih neka affaire ncgligc! able. Danas im je stalo samo do jedJ noga: đo uspostavc. Ali baš tu zapi| nje. Lioyd George mora dopustiti, da ’ nm se hladno kaže u očl, da za takvu jednu uspostavu nema najvažnijeg orudja: sihi. Šta sc na Balkanu dogadja, naročito, šta u Rumuniji inože svakog momenta postati strahovita stvarnost, to je suviše daleko od njego\ r o praktične npiivne sfere, te ne može ništa drugo učiniti, nego da skrsti ruke u krilo i gleda, šta če daije đa dodje. Zato nije nikakvo čudo, ako razočarani narodi postanu nestrpljivi, te javnost! javljaju stvarl, koje nosioce kulture sa zapada žigošu kao uništavače neprocjenjivih vrijednostl, ako !jude u Londonu i Parisu brojevima i imenima sjećaju lia orljaški dug, koji će u njihovoj knjizi računa ostati kao otvorena pošta. Tako su se vremena promijenila . . . Kroz sve to vodl^ jedan prav put: od slijepih osvajačkih snova jednog pobješujelog đoba pa do neumoljive sadašnjice sa njenim registrom paijevine rumunjskog imanja i promuknutog traženja uspostave. Uspostava . . . Mogli su je hnati jeftinije, svi ti. Petar, Ferdinand i Venizelos. Sad su zapali u ćor-sokak. A za njih je slaba titjeha, što se takodje njiliov najnoviji advolcat, Itaiija, j v!soki protektor, Lloyd George. nalaze u ćor-sokaku.

Mir — životno pitanje za Rusiju. — Boljševiki obrazovali drugu vladu u Ukrajini.

Pregovori za mir Njemački glas o Izjavl grofa Czernfna. (NaroStt'brzojav ..Beograds'nih Novfeia") Boriin, 23. januara. ,,V o rw ar t s"' piše o 'dogadjajima u Austriji: Sa svim jo jasno, Ua će đogadjaji u Austriji imnti'svoga utjocaja na N j o m ačk u. Mf smo posljedniih dana prolazili porad Jionora, narna je kax> pldd svenjomai'ko j|x)pagande grozlo ne samo neuspjeh mirovnih pregovora 8 PtUsijom, nego i po'pnno svjetsko političkio osaraljenjo. Ta se opasnost može samo tako savlaJdati, ako njcrnačka vlada, ne tražeči nikakav 'dalji potsiir caj, stane odlučno na stranu austro-ugars kog savcznika, 'da izjavi r d a s e s 1 aže sa izjavamagrof a Czer'nina i Ha iz njih pbvuče pralitične j»sljeiciioe. Ako save,znik pri zaključonju mira hoće 'da govori u smislu izjava grofa Czemina, ncka mu je od' vđc rečeno, 'da bi ontfme đjelovao i u interesu ogronmo većine njemačkog naro'da. Kao š(o radirci Nj?mačk© i Austro-Ugarske prestavijaju u'druženi front svojom voljom za mir, trebalo bi tako isto 'da se usposfavi i front medju zvamičnim zastupuicima naro'da. Izme dju Hertlinga i Ćzcrnina ne smije biti ni najnianje razlike. Grof Hertliug će govoritl. (Naročttt brzojav „Đcczradsklh Ncvina a ) Betliit, 23. januara. Državni kancelar grof H e r 111 n g govorlće u četvrlak u glavnom odboru. I'ovratak podnnršala Čičerića u Beč. Kb. Beč, 23. januara. Zastupnlk vrhovnog vojnog zapovjednika u mirovnim pregovorima podmaršal Člčerić prispjeo jc u Bcč u pratnjl potpukovnika P o k o ru y a, tnajora G1 a i s e a I konjlčkog kapetana grofa L o n y a} a. Mlr — životui zalitjev Rusiie. (NaročHI brzojav „Bcogradskih Novina") Stockholm, 23. januara. Ruski revolucionar A k s e 1 r o đ, koji ovdje živi, izjavio Je jednom dopisniku, da ie p o 1 o ž a j b o 1 j š e v fka u toliko očajait, što se tnogu oslanjati sattto tia samovolju. Akselrod je rekao: A k o bo 1 j š e v ik I b u d u oboreni, zaključenje mira je s i g u r n i j e u e g o 1 i s a d š t o j e, jer je to ž i v o t n i z a h t j e v R u s ije. Ustavotvorna skupština b i mi r br že z akI j uči 1 a nego Ii Trockij i Lenjin, koji, s glcdlšta zbtinjenih teorija, hoće' da saček a j u s v j e t s k u r e v o 1 u c i j u, pa ilt Czernin, Kuhhnann i Hoffmann u svemu preuhitravaju.

SrcdJšnje vlastl i Ukrajiua. Kb. Stockholni, 23. januara. U ovdašnjim socljalističkim kritgovima se tnisli, da će zveckanje sablje Trockog zbog naprcđovanja pregovora središn j i h v 1 a s t i s a U k r a j i n o m b r z o p r e s t a 11. Zaključenje tnlra sa Ukrajinom učiniće svakako jak pritisak na boljševike, paće ubrzati l r u s k i m i r. Sofljske nade u skori nur. (NaročiH brzolav „Beozrađsklk Novkia“.) Budimpešta, 23. jamiara. Sofljski doplsnik ,,Az F. st“-a saznaje, da su u injerodavniin krugovima uvjereni, da zaključenje tnlra s R u s I j o m n e č e v! š e n a I ć f n a o iz b i I j n e s m e t n j e, Povratak hugarskili delegata. Kb. Sofija, 23. januara. Pošto su odložcni pregovori u B r e s t-L i t o v s k u, vratili su se bugarski delegati, da bi vladl podnijeit izvještaj 1 prlmili đalja uputstva. Spletke atnerlčkog poslanika. (Naročttl brzojav „Bcozrađskih Nov!na“.) Ilaag, 23. januara. Pctrogradski ,,Djon“ olcrlvljnje američkog jiosl anika, što i 'daije jrokušava 'da jroremeti pregovore izmo'djn Rusij'e i sredošnjih v 1 asti. Izglc'đa, da je američki jioslamik piidobio za svoje svrhe veči broj ru-lcili listova. Dogadjajl u Rusiii Prekld brzojavne veze s Petrograđoin. (Naročltt brzojav „Beograđskib Nov!na“.) Haag, 22. januara. Iz Stockholma se Javlja: 0 d j u č e supreklnute sve brzojavne veze s Petrogradom. Netma mpgućnosti da se saznaju pojedinosti prillkom otvaranja ustavotvome skupštinc. Trgovlna sa Riisijom prlličuo žlvalnta. Kb. Beč, 23. januara. Dd đana zaključonja primirja je trgovina izmo'dju austro-ugarskog i njemačkog frouta s jedue i ruskog s 'đruge straue j>riIično'ž‘i va'bna. Nju vo'de naravno vojnici. Kod Rusa lsU omiljcni satovi, noževi, brijači, alvari za džep, sudovi za kuvanjo, čaše, toplo košulje i rukavice, te se u Varšavi već opaža skakanje cijena fih artika’a. U prije'djelu Kowela je i trgovina privatne iuicijativo uzela veće razmjore. Vlasti su preduzele mjere za olakšicu prometa, te je očekivati, da će se trgovina azmedju Rige i Crnog mora n brzo znažno razviti, Što jo svakako u interesu obje strnue.

Viijo'dnojo znati, da so mnoge osobe vraćaju u okupiraao krajeve, iz kojtb sti s« prijc s ruskom voj-kom 'lselile. Velikl iiemlri u Vladivostoku. Iskrcavajtje Japanaca, (Naroč'.ti brzojav „Boozratiskih NovIna“.) Stoćkholm, 23. januara. ,,D j e n“ brzojavlja, da su u Vladtvostoku Lsbili nemirl. Izutedjp boljševt« ka I protiv revolucijonara vodi se uiič« na borba. Japanske čete su se iskrcali radi zaštite života i hnpvine stmtiaca. Ovo jc izvršeno po ndliic! ministar« skog savjcta u Tokiju. Boljšcvikl okrivljuju jajtanskog konzula, što o« javuo potpomaže protiv revolucijonarne odbore novcent ir sumniivog izvora. Boljševici zauzeli .[ckateriuoslav. Kb. Stoćkholm, 23. januara. . Prema izvještaju Iz Haparandt« stigla je iz Petrogračla vijest. da st» boljševičke trupe poslije ogorčeuih bojeva zauzele Jekateriuoslav. Pao je takođje i Tobling, uknijinski član koaj .stituante. Samostalna Finska Rusija kao da se ne eo odrečl vladaviiie nad Finskotn. . Kb. Stockholm. 23. januara. Prcrna vijestima koje su ovamo ; stigle, ne misli RusIJa, I ako j© p r i z n a 1 a s a m o s t a 1 n o s t F i ttske, da se odrekne vladavino ■ n a đ F i n s k o m. Jedan đio nisklh' 1 ćeta je Istina napustio Flnsku, al! ]• odinah . z a ?n ? j e u j e tt drugim. DaI uas ima u Finsko] ttajriianje SO.'OGO rus, kili vojuiko, koji neprekiđuo vrše ua* silja. Narodui komesar za željeznice, Podvolskf, naredio je, da ruske čet« čuvaju sve željeznlc-e u Finskoi I žeIjezničke stanice. Poljska kraljevina Poljacl u Riisijf regcntskom sa\Jetu. (NaročlH brzojav ..Bcograđstdh No\-tiia“.) Varšava, 23. januara. Poljski rcgentski savjet 'dd bio je o'd poljskog središnjeg gra; djanskog odbora u Potrogradif prcko glavnog punomoćuika V. Brabokija pismo, u komc so me'djn ostalim ovo kaže: „Srčdišnji gradjanški odbor u izgmin stru ndrožuje se s glasom na’oda i nv dosno jKizdravlja vas, šio ste primili krmu zemaljskih poslova u svoje nike“. Osvrćući se na politički razvitak u ruskoj Peljskoj o'd izlaska Rusa iz istc, pismo ukazuje na ra'd središnjcg gra djanskog odbora, koji je istr jao branio interese kraljevino Poljske u oduosu pxorna Rusiji, pa zakljućujo ovako: „Sto vf

PODLISTAK

Rudolfo Franjin Magjer (Osljek): Na proiasku* Pustara Ilova prostire se duž vlastelinskih polja i pašnjaka. Cim izadješ iz sela, udare ti u oči nizovl jablana. Po sata hoda i eto nas do bijelo okrečenih stupova. Otud vodi puteljak najprije do hambara (žitnice), šupe i staja, koje se poredale u okrug, a ovim svršava djubrište i omašna zidanica. Vanjština je neugledna. Debeli zidovi i jake grede proviruju iz pokrajnih strajia. Vidi še, da se kod gradnje nije štedilo, jer umjesto čamovitte zija strop od teške lirastoviue, koja izbija i iz neoličenih .vrata i prozornica. Majur-gazda, čič-Tomaša, smirio se ovdje sa ženom I nekoliko unučadi. Miiškont djecom uopće nije hnao srećc. ‘Jedan mu sln, stariji, pao za mlada s plasta sijcna i ostafl kljakav na desnoj rucl, mladji mu utnr'o u trinaestoj godini od neke priljepčive marvinske bolestl, a zet jedlnac stradao kod blaga. Jedan ga radnl vo pTignjeo uz sijalo I slomlo rebra, pa Je za nekoliko sati izdahnuo. Nesreća, pa ltesreća. Sad da je bar mušiko djece, a kad tamo, sama ženskadija. Jedinac Stoja jedva poodrastao, a vazda slabušak. Tetoši oko njega i mati i baka i dida i seke, a ništa

*) Iz zbirke „Kolosijek I staroputlne“, izdanje Svjetske knjižnlce u KoDrivnici. Hrvatska.

iie pomaže. Čiitt ndari jcsen l hladnl vjetrovi, a on ođmah nazebe, paue u vrućicu ili dobije kozicc i što već dodje. I tako to ide od listopada, ako jc rttjan lijep, pa sve do kraja ožujka, početka travnja. Sad se malo oporavi, 1 to je sva sreča, jer može pripaziti na perad, pa da bude što matije kvara. On sam čitav je dan bilo na polju, bilo kod Ijitdi. Pomaže tu onđa i žena pa i kći. Samo se to ne da upotrijebiti za sve. a kako se ott drži adcta u svemu, oit im i ne đa svaki posao. — Id\ boga t\ di s‘ ti za taj pos‘o ... tu trcba rnuška glava, a nc duga kosa. I sad pogleda Stoju, a ovaj čitn nanjuši, da bi mu se ime moglo I santo izgovoriti, dušu u se, pa šikne iz sobe, a u sebi pomisli: Idem ja, dok je još vretneiia. Pri torn sc usiljava, đa se pokaže šio prijazniji prema svima, da nlkoga ne uvrljedi, ne ožalosti, ali mu ne Ide od srca, pa ne ide. A za ponudjeni posao drži, da nije za njega. I^ tako vazda čeka... čeka ono pravo. Sto bi pak to ntoglo biti, ne zna ni sam. On samo osječa svuda i na svakom koraku neku silnu pustoš, dosadu. A ta ništl, ubija... Više puta je i pokušao, ponudlo se taji*) za posao, prihvatio ovo ili ono. Djed sve uživa I raste kao kvas u korltu, pa kad samo podje časak drugamo, okrene i pogleda, a ono Stoja, već strugnuo, iščeznuo.

Čiča Totnaša rlanuo ko ris. — Šta, ti‘š tako, pa menika čitav dan lengariti... aja, ne bude toga, da ma t‘ o‘ma utuko, ubjo ko pseto. I bubonci padali kao kiša. Udarao oširo, jcr se ne mogao savladati. Nikako da razumije, da se čovjek prihvatl posla, a ništa ne privede kraju. Kasnije mu bilo žao... Umio on sebi nazorno zamišljati do u sitnicc budućnost njegovih. Eto on je star. Zdravlja đosta, 1 to je sva sreća. A ovatno jcdina muška glava uz Stoju. Ako umrc, što će biti? Ako Stoja zasuče .rukave, može ostatl uz maju, pa za nekoliko godina voditi posao i sam. Da on hoče, ali tu baš Ieži kvaka, io je baš ono, što ga smućuje. Da je samo to... Onda dodje druga strana. Dječak je bolešljiv. Qpaža to dida, pa se tješi, da je to pravi uzrok i budne mu žao za sve one prlJekore i neprijatne riječl, kojima obasipa dječaka. Sve bi to on i pregorio, ali dječakova šutnja... — Da m‘ barem kaže: tako j‘ I tako, ja 1‘ ,nako i ,nako; al ou ništa... baš ništa. Samo t‘ gleda i gleda... ko janje, kada s‘ vodi na zaklanje. I člča Tomaša nai^istio psovanje, napustio batine. — Neka j‘ sve ,nako, kako blt' mora... nek ide. I kao da žell odagnati od sebe svaku neugodnu misao. mane rukom I naglo zakorači na posao. — E, glavo, valja t* nastavitj ‘di s‘ stao... u ime božije. - ' Tt

Došao i konac srpnja 1914. Baš se posao posvršavao i čiča Tomaša dobio nalog, da ponese u grad uzorkc žita. Da mu bude lalvše pozove Stojti. — ‘Oš u grad... vozit ć‘mo žito? Dječalv oživio. Ono nešto inače miriio i zavučeno iščezlo. Starac tonie nije pridavao nikakve važnosti, jer je dječarac vazda oživio, kad je trebalo makar i za časak ostaviti Ilovu. Samo što je to bilo vrlo rijelko, jer mu je posao u giavnom i stojao u tome da sjedi i čuva pustaru. Treba 11 šta, pošalje svinjara ili djologaša. A od vremena do vretnena eto i samoga špana. Put do vlasteoskoga grada vodio kroz pct sela od kojih su zadnja dva spojena mostoni preko Karašice. Stoja sjedi kraj đjede, a očima sve striže sad tamo, sad amo. Seio ko t drugo selo: dva niza kućarica protegla se uzđuž i po kada prodje koja seljan. ka, seljak ili se skupilo dječurlije, pa u jarku pucaju iz topa ili se naganjaju 1 kako već lcoji... Blizu općinske kuće opravljao zldar poveću zidanicu, a dječarac od kojih osam godina, baš vršnjak Stoje, prlnosi majstoru u koritancu iz poveće Jaruge pomiješanu ilovaču sa sječkom od tdame. Vi‘š vi‘š... kako t‘ nosi... jedva s‘ miče... lenduTa. Čiča Tomaša bacj pogled na onoga dječaka, pa na Stoju. Sta Je to? Otkad se njegov junak zagrijao za posaof Da to on kaže, koji je u radu ostario, Još bl razumio, ali ovako tek na sllu izbacl više kao prijekor:

— Id‘ bogati, šta s‘ ti brineš za drugoga, kad.satn ništa ne znaš... ne radiš. Još on ni dorekao, a Stoja priskoči iz kola. Strugne do dječaka i trgne mu koritance 1 s ujim do ilovače žbuke. Zagrabi i odnese majstoru. — Et\ pa kad več koga služiŠ, a ti siuži, ‘vako ko ja. Rad‘ oštro, a ne ko da s‘ mrtvac; bi T, ne bil'. Djcčak ga samo nehajno poglcda i ni da bi riječ, a Stoja sav uzrujan potrči za kolima. — ,Es vid’jo ... lako j‘ vidit, kada s‘ udari nešto ‘cdaiitput A1 deder tl, baja, jedno dvaest, pede<se4. Deder to, pa kada t‘ ja zapovidain... onda. Stoja dušu u se, pa ništa. Ovaj nenadani pritvor pomeo mu tok misli t nije znao, što bi odgovo-rio. Nije uopćo bio svijestan, što je sa onim primjerotn htio i sam. I polako stao uvidjati. da je pravo u dede, lcoji to sve bolje umije f znade, a sam i nije za takav posao. Još jedamput, dva — da. ali za više ne. Pa onda to može i svaki drugi. U to su stigil do seoskog groblja. Pred ulazom bila u živahnu razgovoru dva starija seljaka. a iza njih valjda sinovi, s vojnlčkom kapom na glavl. — Hvalj‘n Is‘s! — Uvik hvaljen. Nego, a šta j‘ ver bovanje — a?I ‘Es‘ to tvojl?! I člča Tomaša slpao ljubopitno sv» uplt za upitom. Razgovorljivim stareljama, dobroi došlo i stall na dugo I široko, sve upoIa glasa. razlagatl, kako će bltl rata.

*) Naziv od dragosti za djeda, a za babu (bakica, a rjedje: tajica) obično baba ili stara majka (maja),