Beogradske novine

Izlaze: dnavno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojadfnl brojavl:

"“""■""Tr.lOlto

•0 «. I kr. p» olJ«a) *tf

12 b«t«ro

MJesefina pretplatai 0 OmrUfi I g kriinma ngai|UMtla H .. ■**>” 1 KOMUIi. . U OmitUi n tfMtina o kitg ....

U amnrbljl. . U InMtrimtru

Ofllisl po eijenlko.

aaa

• • • . • • . . 4/80

Urodnlitvo: BEOSflAO, Vuka Karedžlća ul. broj 10. Telofon broj 83. Uprava I prlmanjo pretplato Topllfifn vanao broj 21. Tolofon br. 28. Primanjo oglaoa Knoza Mlhajla ul. bro| 38. Tolefon bro| 245.

Br. 25.

RATNI IZVJESTAJI ! Izvj’eŠtaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beti, 20. januava. j Talljansko bollšfe: Topnička jc djelatnost bila vrlo živahna, naročito na visoravnl S e« d a m o p 51 i u a I s obje straue Brente. NaCelnik vlavno? stožefa. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Bcrlin, 26. jaunara. Zapaduo bojište: Front prijestolonasljeduika R u pprech ta ba varskoe: Na flandrljskom frontu Izmcdju h-lankaartskog jezcra I Lyse, kod Lensa i s obje strane S c a r p c traje od podtie topnička borba. Naša je pješadija kod izvidjačkih preduzeća kod L e ti s a, C r o i s i 11 es a i E p c h y-a zarobila fzvjestan broj pcprijat-eljskih vojnika. Front njemačkog nrljestolonasljeđnika: U pojeđinim odsjecima o i s ea i s n e s k o g p r o k o p a, u C h a tnp a g n i 1 na obhn obalama M a a s e oživjela je vatrena djelatnost. Westfalske navalne čete privele su poslije kratkog priproinanja vatrom iz francuskih rovova u avocourtskoj šuml 24 zarobljenika I 1 mašinsku pušku. Isto je tako urodilo potpunim uspjeliom jcdno smjeio prcduzeće protiv ueprijateljskih linija n caurlevesk o J š u m i. U posliednja č e t i r i daua oboreno ie u vazdušnoj borbi 1 gadjattjem sa Benilje 25 neprljateljskih ietii i c a. Naši su letači Izveli uspješne napade protiv francuske sjeverne obale. Dobro djelovanje tih napada zapazilo se u Duukirchenu, Ca 1 aIsu i B o u 1 o g n i. Poručnik R o t h pogodio je u toku nekoliko časaka tri francuska ukotovljcna osmatračka balona, kojt su se srušili z&paljeni. Talijansko bojište: Na asiaškoj visoravnl i s obje strane Brento došio je do živahnih topničkih borbi. S ostalih bojišta nema ničeg novog. Pr\1 zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff

PODLISTAK ,,Objavljenje“ Od Milana Ogrizovlća< (SnovJdjenje u trl siike). Naklada akad. knjlžare L. Hartmana, Zagreb, 1917. Cijena K. 5. Ne kanini ovdje pisati o „0 b j a vIjeuju'*, kao pozorišnom djelu. O tom su progovorili mnogi, prigodom premljere u Hrv. zem. kralj. kazalištu u Zagrebu. Izneseno je sijaset jx>hvala, a i nekoliko prijedloga, kakp.da se ovo ili ono preinači. Već prenia tomu, ko je kritičar, kako se odnosi prema autoru, prema hrvatskoj dranit u opšte, kako je bio raspoložen dok ie kritiku pisao 1 još mnogo drugih razioga, koje svl znamo i razumijemo. Nema sumnje, da tu padne i veoma dobrih misli. Ali je teško, što svaki kritičar prediaže nešto drugo, pa kad bi autor litio uvažiti sve dobre savjete, ne znani kud bi došao... Istina je, da se dramsko djelo dotjeruje i izgladjuje, svc dok ne izadje pred publiku, a kadikad još i posllje prve prikazbe. Poznato je, da su jtonajbolji francuski pisci svoje drame izradjivali na pokusima I da su im gluinci bili najboljl pomagači, — bez ikojih pretenzija na suautorstvo. I Shakesrtearove draine ne gledamo sada onakove, kako th je on napisao, nego, kako ih je pozornica izgladila i dotjerala. Kad se Ibsenova ,,Nora“ imala prvl put prikazivatl u Berllnu. morao

BEOGRAD, nedjelja 27. januara 1918.

Desetođnevno odlaganje pregovora za mir Povoljan prijem Czerninovog i Hertlingovog govora. — Japanci zabrinuti zbog položaja u Rusiji.

Carsonova prevara Ovih daua istupio je Sir Ed\vard Carson iz euglcskog ratnog kabineta. U pisrmi, npiičenoin itremijeru, izjavio je nzroke, koji su ga pokremili 11 a taj postupak. Bilo je razmišljanja, što su bila u vezl sa irskira konventom, i ova fazmišljanja dovela su ga do uvidjavnosti, da će možda tiovl položaj tražitl od vlade velike odluke. Nekadašnji dublinski advokat, koji je na dvije goditie pred svjetski rat iuscenirao i ltredvodio krvav ustanak protestantskih Iraca protiv loudonskog kabineta, Činio se sada, kao da je njegov dobrovoljnl odstup jedini izlaz, koji ima da bude Izmedju njegove savjest! I kruga dužnosti etigleskog ininistra. Olava i stranački vodja protestantske Irske, predjašnjl nekrunisant kralj Ulstera, htlo je svijet uvjeriti, da žell bitl potpuno slobodan, kako bi mogao vršiti i svoje obaveze kao rodoljub, kome je iznad svega jtobjcdničkl uastavak rata, i svoju misiju kao vodja unionističke Ulsterske stranke. Neki zttaci kazuju, da su širi krugovi spremni da ovoin shvaćanju vjeruju. Za njih je još uvijek bilo ti pitanju, ua koji način i kojini srcdstvima se Sir Edvvard Carson popeo na svoj sadašnjl položaj, i kako je iz pobunjc- ! ničkog vodje — kojl je upravo spadao 1 u Tovver postao prvo glavni držav- | ni tužilac, zatiin prvi lord adniiraliteta j I najposlije član ratnog kabineta. Za Činjenicu/4a'' je početkom 1917. godinc na čelo najtnočnije flote na svjjetu bio pozvan čovjck, kojl jc ncšto prije toga bio u otvorenom oružanju protlv engleske vlade, bio je po-opštem shvatanju značajan onaj nepojmljiv trciiutak, da u stranačkom životu Loudona čak i najiieinogučiiije i najprotivnijo stvari budu praktičkl rnoguće. Naravno da je još onda bilo blizti shvatanje, da je Carson samo zato pozvan u kabinet Lloyda Georgea, da bl demagoški osnov vladc dobio potrebno zaledje protiv utilonističkih krugova u zemlji. Odstupom studenta dublinslcog universiteta rješava se ovo pitanje samo od sebe, a dogadjaji u Irskoj mogu opet poći slobodno svojiin tokom. Tako bl se moglo misliti. Ali u stvarl je sasvlm drukčije. Položaj Sir Edwarda Carsona u okviru okolicc LIoyda Georgea stvorcn je više uporlihn ratuim prograuiom. nego irskim jtitanjem. U uevolji, u kojoj se premijer nalazio, kad je preuzimao prvl portfelj n državi, pao je njegov pogled na glavnog državnog tužioca, koji je već Asquithu učinio značajnih usluga, te se činio više tiego iko kao stvoren za službu fanatičkog ratnog buškarala. I novi čovjek igrao je svoju krvavu ulogu savršenom vještinoni. Jula 1917. iz-

bacio je rečenicu, koja je tokoin vrelnena stekla glasa: „Ako Nijemcl hoće mir, mi smo sprenmi ua pregovaranje već sutra, all prlje toga tnoraju povu£i svojc Ćete s i>ti£ strane Rajne“. U otio vrijeme, kad ie uekim englcskitn duhoviina bilo već zagušljivo. morao je ovako Jak glas I.loyd Ge-orge-u bitl izvanreduo dobro došao. Prl tom nijc ništa snietalo, što šezdcsetitrigodišuj! poinorski lord svc.j pravi posao nije haš ništa razumio, te se ograničavao na pokuse novili hiđroplana, kao i na to, da se uvlačl u svaku podmomicu, i da ga vrijedno fotografišu. Medjutini su sc vremena promijcnila. Wilson i Lloyd George učiuili su oklijevajući prvc korake il svojoj miiovnoj ofenzivi, to sporazum ne treba više takvo jcdno ratno buškaralo, k.akav je bio Carson. Možda je nekadašnji prevejani advokat sain otlalle povukao zaključak, a liiožda je i olako odbačen, kao crnac, kojl je svoju dužnost izvršio. Moraln! ogrtačić. kojlm on pokušaya maskiratl svoj pdvrcmettl silazak sa platfonne britanske poiitiko. ne niože nas preva’ riti. Za nas je prije svega važno i značajno, da se počinju poredjivati oni nepomirljivi redovi s one strane Kanala. Sir Ed\vard Carson bio Je samo početak. Oeneral-pukov. Borojević — zapoviednik cjelokupnog talijanskog fronta Iz Bcča javijaju, da je generalpukovnlk Svc taz.ar pl. B o r o J e v 1 d imcnovan zn pc. v j e d n i k o m c j c 1 o k u p ti o g j u g o-z a p a d n o g fronta protiv ltalije umjesto maršala nadvojvode Evgen 1 j.a, koji je pridijeljen vrhovnom zapovjedniku eijele austro-ugarske odbranbene siie, Njegovom Voličanstvu caru i kralju K a r! u. Stampa o Czerninovom i Hertlingovom govoru Njcmačka štampa o Czerninovom govoru. Ki>. Berlin, 26. januarft, 0 govoru minislra spoljnih poslova grofa Czernina vdi ,,Borscnzcitung“: D svemu se možo utvrditi, da je taj govor bio polilički čiu i da je grofu Čzen ninu bilo suđjeno, da punu po bjedu pričvrsli zia svoju zastavu. ,,Lokalanzeiger“ veli: Bazna razlag a n j a grofa Czernina nailaze ov'dje )ia jak otp.or. Teško se može čovjek oprostiti utislca, što je njcmu hilo dodijelj no da rekne ono što, njemačka državna uprava sa'da nijc bila voljna đa iskaže. Izrotdjenje mirovnog rada izgleda tla j? soborn

'donijelo, da so utoge vrio pjuljivo po>Jijeie. — „Oermaiiia" piše: Grof ('zer* nin je predsjedniku AVilsonu dao potstrjeka z,a novu misao o američko austroi. (ugarskom pretliodnom radu aa mogućnosti rnira. — „Volkszeitung“ primjećuje, da postoji vebki stepen vjorovatnoćo prelpostavci, 'da jo izmcdju lleča i Berlina učinjon sporazum za„oflvojenoinaršira- j nje i za.jodniftko udaranje“. —« ,y(Nordd. All. Zcitung“ piše: -ono, ! što 'danas Ijudi, koji se » poliličkimi met» I fdama groi’a Czemina ne slažu, ponovo j mu upisuju u njegoni spomen-knjigu, g\ibi iz vida sve zakone poiiličke mudrosti, pa i (j[ko se mu nadamo, da : će grof Czernin ostati ipak pri dobrom raspoioženju. ipak se ti napadi ne. mogu tako o!ako ’uzeti, a naročito zbog njihovug utjecaja u neprijateljskom inostranstvu. Ali oni ipak neće uspjeti đa osame giofa Czernina, ni lamo na 'Dunavu ni kud iije- | govih saveznika. Berliuska štampa 0 govoru njemačkog državnog kancelara. (Naročitt brzojav „Beosradskih Novina".) Berlin, 26. januara. ,,Gerinania“ veli: Njemaftka vla'iln, kako se vidi iz govora državiiog I kancelara, ne može 11 a to lmslili, Oa vodi politiku po svcnjemaćkom reeoptu. Naša mirovna politika na istoku nije do duše još donijcla zreie plođove, ali zatoipak no postoji nlkakav povod, da so od nje odustane. — ,,Vorw3rts“ nalazi, da su izjav r e kancelarove đvosmislenc, te da so silc sporazuma neće 11 a njili oslouiti. Pa i ono, šlo je rekao o modalj’letjma i iisiovima o ispražnjiivanjit fraucnskih 'krajcva, im sadrži u sebi otkaz onima, koji l>f Jitjeli ugtjene majdane Longvvja i Brienxa. Dobro je u tom govoru to, što je on odgoVor* L!oyd u G e o r g o u i W i 1 s 0 n u. — „D e u t- ; scho Tageszei tung“ izražava se manjo povoljno. Ona neće da kudi, ; ali ne može ni da hvnii govor 1 naiazl, dajeodgovorLIoyduGeorgeuto-' 1 liko blag, 3a se mora smnnjati, da li čo 011 imati cbroijno djejsh-o suprotu'dara. Njemačka štampa o Kiihlmaimovoiu izvicštaju. Kb. Berlin, 26. januara. „Berlinc'r Tageblatt 11 veli o govoru državnog sekrctara pl. K fi h 1 111 a 11 n a, da je ovaj 0 toku i stanju mirovnih pregovora nepobitnom vještinom i tonom govorio, koji povoljno djestvuje i da je iscrpno predstavio vclike teškoće, koje se 11 tiin prcgovorima stavljaju deicgatima na suprot. — ,,M 0 r g c n p 0 s t“ veli, da je govor Kuhblianncv miran, strogo stvaran i da sve obuhvata. — ,,V 0 1 k sz e i 1 1111 g“ veli, da je državni sekre-

je Ibsen pristati ua nečuvenu promjenu. Prema ondašnjetn shvaćanju, nije bilo moguće iznijeti pred publiku dramu, 11 kojoj žetia ostavija tnuža l djecu. Za to je Ibsen morao promijenit! čitav završetak i Nora se lijepo izmiruje s mužem i ostaje kod svoje djece. šta to mari, da tim završetkom Nora, kao ličnost pada! Pozornica, publika, kritlka, to zahtjeva i basta. Ili-ili. Sve je to moguće i sve to pozorlšnom djclu 11 c smeta toliko mnogo. All zamislite djelo, koje je izašlo štampano u kujizi, rastureno medju čltatelje u nekoliko stotina, hiljada egzemplara! I svi ti čitatelji nijesu krittčari, koji gledaju djelo s uinjetničkog gledišta, nego ljndi, ko-ji ga uziinaju kao zbiljski život i slijepo vjeruju autoru, da je sve to baš tako i ne može, da bude drukčije. Sjećatn se Jednog takovog pritnjera — a ne vjerujem, da ih je bilo više sličnih — gdje je jedan njemački pisac, po savjetu kritike, promijenio čitav jedan dio svojega romana. Moguće, da je djelo tim postalo umjetnički savršenije, ali kod publike je zlo prošlo. Pa nije ni čudo! Čitaoc se toliko slijepo predaje autoru, toliko ntu vjeruje, da čak i u momentima. kad mu nešto zadaje boli I kad bi željeo, da ne buđe tako, kao što je u knjlzi, ipak nije kadar ni u mislima da promijeni ono, što mu ne ide u rđčun, vjerujućl, da se život ne može svojevoljno mljenjatl 1 uzintljući ovo, kao zbiljskl žlvot. U opšte je po mom uvjerenju način

našeg kritikovanja skroz pogrješan. U kiilturnijih naroda kritika sc gaji samo u skroz literarnini, struČnim revijama. Novinc dono.sc samo reklanuie prikaze, lcoji čitateija upozoravaju na izašio djelo, infonnirajući ga tijedno o sadržaju i glavnim mislima, tc svakt odmah vidi odgovara li njegovim zabtjevima i hoće li da kupi i čita knjigu !li ne. Kod nas je đrukčije. Kod nas se najpre kritičar! počupaju. svadjaju, a publika — i ona najniža, jer te kritikc izlaze u dnevnlclma — uživa, smije se i ue kupuje knjige, ne čita je. Ili jc čita sa svakojakim predrasudama. A autor neka iz svega toga crpe pobudu za daljnjt rad!... Koliko je 11 a taj način utučeno kod nas volje i poleta? I čudo Je, da Je i ovoliko napisano, stvoreno! Ja mlsliin ovoko: Djelo, koje Je izašlo, kao knjiga, a autor mu nije tek početnik, nego pisac, kojl zapreina u literatiiri svoga naroda sasvitn odrcdjeno mjesto, imade se smatrati, kao gotova umjetnina, kao kip ili slika, koju treba da uzmemo onako, kako nam je umjetnik dao. Bez sumnje je on dao ono, 0 čem je uvjeren, da je najbolje, najvrjednije, najviše što je dati mogo. Pred očima mi Je najnovije djelo Milana Ogrizovića „0 b j a v 1J e n J e“, kako je Izašlo u knjizl. Uzimljem ga kao dovršenu umjetninu, koju Je autor dugo noslo u duši, tražečl pravl oblik ! kad ga je konačno našao, predaje je publlcl u ovoj dramskoj forml, koja je

ali jednako podcsna za čitanje, kao i za prikazivanjc 11 a pozornici. A da odmali rckncm, koja bi i na~fihmi bila efcktna. Glavno je licc ove dramskc pjesni, pisane lijepim zvonkim stiliovima. Ona, žena umirućega ratnika i On, taj ratnik, ili bolje reći duh ujegov; a zapravo su oboje tck „astralna tjclesa" pravih ljudi. Scenarija prve slikc budi u natna ono potrebno, tnislično raspoloženje, s kojim nas jc autor ulivatio i mi mu se predajemo neka nas vodi. U liekom Ijetnikovcu s terasom leži mlada žena u vrućici. Muža joj je zasula granata t on još.lebdi izmedju života i sigurne sinrti. Ona zna, d-a Još nije rnrtav, aii njeno se srce u ovom dugoin čekauju priklonilo bratu njegovu i 011 a je već tako blizu da zgriješi. da se iznevjcri. I ta nova snažna ljubav kida joj dušu, koja je još čvrsto vezana uz onoga tia ratištu, koji još nije mrtav, ali koji će i mrtav imati na nju veće pravo, jer je ona makar i u sitnoj želji, a sve nehotice, požeijela njegovu snirt. Nedaleko je stanica, s koje se kadikad začuje signal. U susjedstvu negdje valjda neko svlra 11 a čelu. I automobil kadikad projuri cestom. Svi ti zvukovl dopru na mahove do njenog uha i stvaraju čudne slike, koje su Jače bujnije i interesantnije od zbiljskoga žlvota. Na polju sja Jaka mjesečina, a oko kuće obilaze duhovl s tajanstvenim ziyom narodne pjesme.: „Mjesečina sja,

Godina IV.

tar poslužio državnom kancelaru kao dobar sekundaut. — „T&gliche Rundschau" piše: Govori Hertlinga, Czernina i Kflhlmanna pružaju štampi cijeloga svijeta materijal za razna tumačenja i podmetanja, ali sve tikupno uzevši, tnožc se reći. da svekoiiki uticaj nije neprijatan. —* ,,D e u t s c li e V 0 1 k s z e i t u 11 g“ piše: Kao što je činio grof Czernin, tako je i Ktihhnann u svima pojedincstima tzvjestio o pregovorima n Brcst-Lttovsku. Ako bi se tražila praviia !znicdju onoga, Šta je rekao grof Czoruin a šta su rekli njemačkt državnC kancelar i državni sckretar, onda bf to blo pokuŠaj s nesposohnim sredstvima. Mirovna sjednica u BrestLitovsku Odiazak državnog sckretara Ktibluianua 11 Brest-Litovsk. (NaroCitl brzojav „CeosndsIrSh Novtna'') A Borlin. 26. januara. ' Kako ,,B o r 1 i n e r Z e i ( u rt pr am' Mittag“ ’doznaje, v'ratićo se državjii so* kretar ’dr. pl. Kuhlman možda još n nedjelju u Brest-Li to vsk radi jnodu« ženja inirovnili pregovom, Pregovori u Petrogradii. Kb. BerlLn, 26. jamiara. Wolifov ured objavljuje podrobaa izvještaj o pregovorima komisije, izaslate u Petrograd. Iz toga se iz-> vještaja vidi, da pregovori o z a r o bljenichna teku do duše povoljno. ali da se zbog /raznih poteškoća z a sad ne može na to računatf, da će se moći veći transportl suvozcmuim putein izmijenjati. U načelu je ppstignut sporazum odnosno uspostave poštaus k o g, b r z o j a v ii o g i ž e 1 j c zuičkog saobraćaja i kro» f r o n t o v e. Sprovodjenje usi>ostave željezničkog saobraćaja svakako naiiazi. na trenutne teškoče. Još je usvojeno, da se u opšic otmavljeiu privatnl brzojavi, u koje sptidaiu i brzoiavno uovčane uputnicc, Tiirsko-iikrajinski pregovori. Kb. Carigrad, 26. januara. Agence Milli: 17. januara biii su izmeđju turskih I ukrajinskih deiegata neusiljeni pregovori, kojl su protekll veotna prijateljskk Završnl sporazmn nije još gotov. To je zadržano za kasnije, kad Inidu ustanovljene granice Ukrajine, naročito -prema jugu i jugozapadu. O Dardanelim a S'u izjavili ukrajinski đelcgati, da se ta stvar t i č e s a m o T u r s k e. Ali ipak traže otvaranje s 1 obod ne p I o v i d b c kroz Crno More. Otomanski su đelegati izjavili, da bi se silobodan prolaz za trgovačke brodove u inirno doba dopustio, a!i da je Turska za vrijeme rata p r i m o r a n a da prlstupi mjerama za odbranu, koje bi bile potrebnc za siguniost Carigrada.

mrtav konja jii; je li te, dušo, stra.. .?*' a ouda se razbjeguu zastrašen! trubljom automobila. Ugodjaj sličan onomu u Matcrlinckovom „Provalniku", gdje miada žena umire pri i>orodjaju, osjećajući približavanje onoga, što svi oko nje, svojim zdravim nervima nijesu kadri osjetiti. Ovdje nas pojava duhova ima spreiniti na to, da ovo što će se sada dogadjati nije zbiljski život, nego fantazije bolesne žene, upravo žlvi san. —• snovidjenje — njcnog „astraluog tije!a“, koje se od pravog tijela odijelilo, pa živi svojim životom vizije i fantazija. Ali te su fantazije tako jake, da mf zaboravijamo na to, da su to fantazije. Zvuk automobbske trubije i dalek( zvuci čela, doprli su do bolesničina uha i stvorilt pojavu Onoga, kojl je inučl već treću noć. ,,0n“, skorl mrtvac, došo je opet po nju, da je vodt sa sobom, jer mu ona pripađa, jer je ona njegova po duši. A njeno tijelo, kojo hoće, da živl, da bude srećno u novoj Ijubavi s njegovtm bratom, otimljc se, ne da se. Tko će nadjačatl? Ognjlca, koja joj juri krvlju. svim žilaina 1 nervima ili ono malo zdrava razuma, kojf na čas zasja, oslobodi se, da se u sltjedećoj sekundi opet zamagli? On je već tu, To jest u početku, to nije On, nego njegov drug. Barem sam tako kaže. Ona ne razaznaje više Jasno. Pravl njegov lik svakl čas potisne prijateljeve crte. Došao je da joj ponovl već hiijadu puta Izrečene rije*