Beogradske novine

Strana 2.

Ne’djelja

BEOGRADSKc NOVINE

10. tebruara 1918.

Broj 88.

tki komesar, koji je pokušao tda pob'eg. ne a Haparanda sa osobljem mmur j kog poslanstva, pronadjen je i strijeljan. fiovori ee, đa su ruski vojnia napusliii ftemi. Sad se sjeverna Finska nalazi u finskim rukama. 2e!jeztoifcka prugaod Tomeje doKepemeki-a Bposobua je za saobraćaj. PUaiije švedske intervencijc. Kb. Stockholin, 9. februara. Sv© je veća propaganda u Svedskoj •za polpomaganje Finske. U utorak je davan veliki dobnolvomi koncerat za fm> eki „Crveiu Krst“, na kojem je prisustvovalo više članova kra'.je\'sko kuće i poslanici arediinjih vlasti. Konlcorat jo imao karakter volike Szjave simpatije za Finsku. U ®rijedu uveoe održana je javna skupštijia, u kojoj je primijeua rezoiuu a aa eahtjevom,ua Svedska istupi za fiuski bratski narod. Veliki dnevni listovi poavaju danas na potpisivanje a«dreise, kojom ća se moliti vlada, đa dopusti fprovoz oružja i munidje za Finsku. Cuje se, da go sve viže javljaju dclirovo j-a. Cak ee i to pri&a, fta irna i neko'iko 5astoika, kojr sn istupili iz šveđske vojske, npiFuh se u dobrovoljce i otputovah u Finsku. Podmornički rat NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 9. februara, Wolt'fov ured javlja: Jedna naia pođmomica (zapovjednik kapetan-pomćnik ftemyj potopila je nOdavno u zajKtdnom dijelu Kanaia i na francuskoj istočnoj obala '8 painiti brodova i' 2 jedrenjaka sa okruglo 28.000 bruto regi^ti’ovanih tona. 4 parna broda istjerana uu iz pratnje pucnjavom; međju njuna engleski brod ,,Anma“, 4484 brato ro gistrovauih tona, zatim jedan brod sa otprilike 6000 tona, tipa City Line. DaHja 2 paraa broda potopljqena su pred C.Uerbourgom, obaldva natovarcna za Cherbourg, daklo vjerovatno transporti rataog materijala. Ikuga 2 parna broda — medju njima francuska l>rođ ,,Usaion“ — imali su tovare ug'.ja za Fran. cubScu. Od potopljenih jcđrcnjaka nosio ijo jedan 815.000 litara mma sa Marto niquoa za Bordeaux. Drugi je bto enjgteski ,,8cbooner“, ,,Charles“, nosio je gvoždje ra Onansetu biaci'jiiK admiralakog stožera mornarfcc. O godišnjtci smrti kralja Milana* (Po sećanju) Još ml je u žlvom sećanju, da Je u svima beogradskim knigovima tieobičtio dubok utisak Izazvala Iznenadim vijest o bolesti kralja Milatia, a kad se ubrzo bllo saznalo, da je bolest kraIja Milana ozbiljna, da je teška, da je zabrinula l ljekare i njegovu inalenu najbližu okolinu, u Beogradu se onih dana ni o čemu drugom nije govorilo, nego samo o bivšem vladaocu Srbije, o prošlim dogadjajima, koji su tesno bili vezani s ličnošću kralja Milana. Iz Beča su stizali dnevno po nekoliko brzojava vladl, pojedinim krugovima, naročito trgovačkim, koji su javljali u kakvom se toku bolest nalazi. Izvještaji su bili sve nepovoljniji tako, da su beogradskl ljekari pretskazivali skoru katastrofu: aii je ipak u krugovima poštovatelja kralja Miana — a tada ga je doteta poštovala cela Srbija >— postojala nada, da će jaki organi-

*) Ostavljen pravopis piščev.

zatn kralja Milana odoletl teškoj boljkl. Ali, na nesreću srpskog naroda, ta je nada bila i ostala pusta. Bolest kralja Milana je naglo napredovala, koliko se sećam i bečki Ustovi su u svojim Izvjcštajima o boltsti kralja Mllana naročito isticali, da se opasnost nalazi u neverovatno brzom uzimanju maha bolesti, zbog čega su I najiskusniji bečki lekari gubili nadu, da će boiest moći obuzđati. Opšti osećaji saučešća, kojl su tada prožimali sve beogradske krugove i celu Srbiju bili su najvernija svedodžba, koliko je kraij Milan u svome narodu bio visoko cenjen i poštovau. Da, bila je tada ovladala svima krugovima u Srbiji i ozbiljna zabrinutost, neka potajna ali i istinska zebnja zbog — budućnostl Onog kobuog dana, 29. januara kralj Aleksandar i vlada nisu bili u Beogradu, bili su u Nišu gde je skupština zascdavala. Tog dana oko 11 sati pre podne bio sam u mojoj kancelarijl u ministarstvu spoljnih poslova sam, jer su se novinari, snabdevenl s potrebnim izveštajima, već bili razišli. U samim mislima o kralju Milantt poslužirelj udje i predadc mi jedan brzojav, koji sam hitno otvorio, jer sam slutio da je u njemu važan izveštaj o bolcsti kralja Milana. Nisatu se prevario. Izveštaj Je blo kratak, ali ga ja nisam u celini mogao razumeti, jer ono što je u njemu bilo najgiavnije, bio Je lekarski Izraz na latinskom jeziku. Hitno sam sišao u sanitetsko odelenje ministarstva unutrašnjih dela, da zamolim lckare dia mi objasne onaj iatinski citat u brzojavu. Zlo sam slutio, l ono sc obistinilo. Sekretar saniteta dr. M. pročita brzojav, koji sain mu u originalu bio predao, pa mi kratko, ali s bolom, reče; — Agonija, ropac, do sad je kralj Milan izvesno već mrtav! Ja sam se nadao takvom objašnjenjti, ali me je ono ipak >ko potreslo. Siični brzojav je morao u Beograd još nekom stići, jer posle kratkog vremeua moja je kancelarija oila puna uglednih ličnosti, svi su hteli da čuju da li minlstairstvo spoljnih poslova iina noviji izveštaj o stanju bolesti kraija Milana. Vest, koju sam hn saopštio, izazvala jc u svakome duboku tugu; nazidjošo se svi s nekom neobičnom tiSttom. Uveren, da uskoro mora iz Beča stići i poslednji izveštaj, rešio sam se đa ostanem u ministarstvu I preko podne. Telefon je radlo neprestano, jedno isto pitanje sa svih strana. hnate !i no* viji izveštaj Iz Beča? U 1 sat posle podne stigao je iz Beča kratak brzojav: K r a 1 j M! 1 a n J e u m ro! Mimjevitom brzinoni je Beograd saznao vest o smrti bivšeg vladaoca Srbije, a do u ve?e i cela Srbija. Zalost je bila opšta, cnie zastave su se vile već istoga đana na većinl beogradskih domova, kafane i restoracije su sve bile pune a govorilo se jedino o kraiju Milanu. Sutra dan pre pođme vratio se u Beograd iz Niša zasebnim vozom kralj Aleksandar s kraljicom i ministrima. Seduice narodne skupštine bilc # su odk>žene na neodredjeno vrenie, te je drugim zasebnim vozom došao i većž dio narodnih poslanika u Beograd. Na stanici su kralja doćekalt straui poslanici i izjavili mu svoje saučešće. Na licu kraija Aleksandra bili su ocrtan! teški unutarnji osećaji, — osećaji tuge I žalosti za izgubijemm roditeljem, uvećani još i drugim, gorčijiin, koji su

ga u onim trenucima morall prožimatL Da, u thn trenucima se i kod njega zasvedočila ona stara narođna izreka, da — krv nije voda; on je nesumnjivo tada zažatio za mtiogo što-šta, što se posle poslednjeg rastanka sa ocein, dogodiio i dogadjalo, ali je smrt kraija Miiana odnela sve to sobom u nepovrat Izmedju Beograda I Beča radio je neprekidno brzojav pima dva dana: poslanstvo u Beču slalo je vladi izveštaje o poslednjim trenucima kralja Miiana a vlada je poslanstvu izdavala nužna upustva, kojar su se ticala u glavnonie pogreba kralja Miiana. I Beograd se spremao da na veličanstven načln ukaže svome bivšem vladaocu I obnovitelju Srbije svoje iskreno i duboko poštovanje. Ali mu je to bilo uskraćeno. Svome bliskom rodjaku, pukovniku Aleksandru Konstantinoviću, jedinom koji se nalazio oko bolesničke postelje, kralj Milan je ua poslednjem času svoine izjavio želju, da večno počiva u jednom od fruškogorskih manastira i molio ga, da se pobrine đa se ta njegova želja ispuui. Kakvi su nazlozi pobudili kralja Milana da na poslednjem času izjavi t a k v u želju, širim krugovima su ostali nepoznati, 1 vjerovatno su s njime legii l u grob. Njegovo Veličamstvo car F r a n j o J o s i p, izvešten nadiežnim putem o poslednjoj želji kralja Milana, svesrdno JoJ se odazvao; naredio je, da se kralj Milaii sahrani sa svima počastima, koje jednorn vladaocu pripadiaju, u manastiru Krušedolu o njegovom t r o Š k u. Ta je vest izazvala u Beogradu dubok utisak, novu žalost ali i osećaje Iskrene blagodarnosti prema dobrodušnom vladaocu susjedne monarhije, što je svesrdno izvoleo uvažiti poslednju želju bivšeg vladaoca Srbije. Carska se naredba izvršila do poslednje crtice. U Beču i na celom putu do Krušedoia samrtnim ostacima kralja Milana odavane su najviše počasti. Telo kralja Milana je položeno u crkvi manastiria Krušedola u grob pored smrtnih ostataka kneginje Ljubice Miloša Obrenovića. Mir pepelu kralja Milaua, — skr

iz mode

! e lzsžia ona dams, koja još uvljek ne upoirebljava Jlana Alobr.ster pudsr. 1 creme, da bude lljepa. Mala doza 111 lonćlć K 2.—, velika doza Ui lončić K 4.Posvuđa se može doblti. Glavno prodavalište: „Diana" Har.dels A. G. Budapest V. N4dor utca 6. 10

Grad i okolica

Dmvo! kalendar Uaoas Je nedjelja 10. fcbruara, po ftarom 28. januora — RJmokitolld: Skolastiki d).; pravoslavnl: Jevrem Sirskl Casnlćka I ćlnovnlćka kaalna otro* Kna je do 12 sati u nod. C I k. vojulćkl dom: Cltaonlca, aoba aa ptaanje I Igranje, kanUna. Otvoreno ed 7 saU tzjutra do 9 saU aveće. Stobodan prlstupsvakome vojniku. Beogradski orfeum (u zlmskom pozorištu, prije Boutevard): Dvlje predsiave, rva u t sata puslije podne, a druga u •JO satl uvcce. Kinemaiograft: Vojnt kfno n Kralja Milana ulicl 56 (Koloseum): U 3 sata poslije poctno opšta predstava za (ćasnike, vojnlKe 1 gradjanstvo); u 4‘45 I 6‘30 satf posli.e podne predstave za vojnike. — C. 1 kr, gradjanski kioo na leiazijama br. 27 (Paris): U 2 30, 4 t 6 sati posllje podnc predstave za gradjanstvo. Noćna *i uzba u 1 j ebarnama : U sedmici od 3. do ukljućfvo 9. februara obavljaće noćnu službu u Beogradu ove Ijekarne (apotckcj: M i c h I, Stara Crkvena uf. S; Kusaković, Knciev Spomenik 2; S e k u 11 ć, Takovska ui. 37; Ijekama Crvenoga Krsta, Beograđska ullca 2. Parobrodarski saobraćaj. I. lzmeđju Zemuna 1 Beograda. Red plovidbe, koji važi od 26. januara do opoziva: Polazak fz Zemuna za Beograd u 6 80, 7-30, 8-30, 9’30, 10 30 i 11 -30 pr. podne te u 1-30, 2-30, o’80, 4 30, 5’30, 6 30 i 7-30 poslije podne. — Polazak tz Beograda t a žemun: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 saU prije podne, te u2, 3, 4, 5, 6, 7 1 8 saU posiije podne. — II. Izmedju Zemunal Pancsove. Red plovldbe, koji važi od 26. Januara do daijne naredbe; Iz Zemitna za Pancsovu svaiiog dana u 6 sati ajutro i u 12 sati u podne. — !z Pancsove za Zemun: dnevno u 8-30 sati prije podne I 3 sata poslije podne. Brod kojl saobraca izmedju Zemuna l Pancsove 1 obratno ne pnstaje u Beogradu. —111. lzmedju Beograda I S a p c a, Polazak iz Beograda za Sabac •vake srijede 1 subote u 730 sati u jutro. Polazak iz Šapcaza Beograd svakog i etvrtka 1 uedjeljom u 7 s. u jutro. Vojno parno toplo kupatilo ■ Car D ufiano voj uiicl, — I. Kupatliou kadama: a) Za vojnc osobe otvoreno radnitn danima od 7 satl prije podne do 5 sati poslijc podne, e ncdjeijom 1 praznicima od 7 sati prije podneoo 12‘j sati u podne. — b) Za gradjanstvo radnim danima od 9 sati prije podne đo 5 satl poslije pođnc, a ncdjcljom i prazniclma od u sati prljc podne do 12 ! / s sati u podnc, — 2. Parnokupatllo za ćasntk« i njima ravne činovnlkc otvoreno ! e utorkom, srljedom, petkom i subotom od ’ sati prije podne do 5 satl poslijc podne. a nedjeijom i prazniđma od 7 satt piije podne do 12*/o sati u pođne. — Z a g r adjane muškogpola otvoreno je pamo kupatiio ponedjcljkom i ćetvrtkom tako u te dane ne pada kakav prazniki ođ 9 satl prijc podne do 5 sati poslije podne. — Casulclma i njima ravnim ćinovnlcima stoje na voiju da sc sluze parnim kupatllom i u dane odredjene za gradjanstvo (ponedjeljkom I Cetvrtkom). Biagajna se zatvara radnim danima u 12t/ a satl, a nedjeijom i praz* nicima ti 12 satl u podne. Rhuo-katollčko bogoslužeuie. Danas u nedjelju 10./II.: I. U Konaku u 8 s&ti sv. nnsa za vojnike s ttjeniačkom i češkom propovijeđi. U 10 sata tali^anska propovijeđ i gveta misa za taJijanske ratne zarohljenike. II. U župnoj crkvi: U 8 eati ujutru sveta rnasa za školsku djecu. U 10 sati pnije podne hrvatskosrpska propofijed i veldka sv. misa. U 8 'ata poslije pođne Mtanito. Preko nedjelje počinje prva sv. misa u 6 i po satd, a draga u 7 i po satL Evangeiičko bogoslužeuie. Danas u nedjelju, 10. febiuara, održaće se u evangeličkoj crkva (Vuka Karadžića uL br. 9) u 9 sati madjarsko, a u 10 uati njemačko bogosluženje. Poinen kralju MHaiiu. Sutra, u ponedjeUaik, u 11 sati prije podne, biće parastos k r a 1 j u M 11 anu, u crkvi sv. Evangelista Marka.

PrflozL Opštjne Ktenje, Badovinci, Lipolist, Pmjavor, Tabanović, Drenovac t Crno barski SaJaž (Smiljana Buiačić) predale su preko c. i k. kotarskog zapovjedruštva u Bogatiću K 3445.— kao priiog za austro-ugarski Crveoa Krst sanitetBkom odjetenju vojne glavne guliemijv Prilog je upućen svome plemeni om ciIju. — Sudu opštine varožt Požege lu Srbiji predali su ® pravoslavnim LožitL njim praznicima kao pomoć siiotinji: c. i k. časnioi i funkcio:ia.i pri zapovjedpištvima 410.— K, Požeška konzorč.'ja' 800.— K, gradjani vaioši Požege 2..0 K, svega 1460.— ’kruna. Dva fe svx>ta razTlijeljena siro' , .i)jf, u clje ime suil opšFtt ne varoši Požege tzjavljuje najsrtlačuiju zahvatnost plemenitim darovaodma. Prihod dobrotvornih pozorišnih predstava. Nije se još ustanovio tačno opšti pri-’ hod posljednjih dviju dobrotvo.nih pozorišnih pređstava, no od prilike će bitf blizu 6000 kruna, tako te će ođ svih ovih dobrotvomih pređstava unići kao poklori beogradskoj siroUnji d e s e t u i 1 j a d ai \ kruna. Zasluga je to ne samp prire-' đjivača i sudjelujućih umjetnika nego i ublike, u kojoj su mnogi t prepiatili. ako je bod posljednj© predstave u ime preplnte paio K 620, koju su svolu pre; platiii ovi plemeniti darovatelji: G-dja Jovanka K. Popović 100 K, g. Jovan Sjenicki 70 K, g. Sređoje Ka.anac 30 K( g-dja Sana D. Milića 20 K, R.už.ca Nikolić i Anđjeldja Matejić 20 K, Ruža D. Stanković 20 K, Mlađen Ilić 20 K, g. Pa šković 20 K, Braća Gabaj 20 K, S.;muel Simha 20 K, Pershia Stokić 20 K, g-ca' Arsenović, ghimica 10 K, g. M. J. Machjah 20 K, g-dja P. R. *>»i -tikovića 20 K, Jos. Klein 20 K, Dimitiije Nikolić, izvoznik 20 K, N. N. 20 K, N. N. 10 K, , N".N. 20 K, g. Dr. Figafcner 10 K, g-djica N. N. 10 K. Svima ncka je najljepša hvaku Klasična Sterijina korneđija ,,K ir Janja“ daje se kao pređstava za djake u četvrtak dne 14. za realnu gimnaziju, a 16. u petak za žensku giinnaziju; i to u 4 sata poslije podne. Pr je predstave ođržaće konferencu o p s:u Sto. riji Popoviću, redifcelj g. M. C e k i ć. Lože za ove predstv© rezcrvisne su za ror ditclje učenika t učenica, kojima 6o karte (po 20 K za Iožuj iždavali rar’n® teljstva spomenutih škola. Jedan iuteresantan slniaj. U četvrtak poslije podne sahranjena Je — kao što smo već javili — gospodji B i s e n i j a, supruga gospodina Vlade Todorovića, ministra gradjevina v miru. Pokojnica ima četiri sina, koji se kao rezervni časnici svl nalaze u Rusiji i ođ kojih već nekoiiko mjeseci nije dobila nikakav izvještaj. U oči dana smrti pokojnica je blla jako' ožalošćena brigom za svojim sinovima uobražavajući sebi, da se svima ili bar nekome od njih dogodila neka aesreća, na što je ona posljednjih dana često pomišljala i što joj je zadavalo velike materiuske brige. U tom velikom materinskom očajanju i brizi poštovana gospodja dobije srčanl udar, i za dva sata ona se bila već sa ovim svijetcm oprostila. U Jutru, kad je pokojnica već bila položena na ođar, zakucao je raznosafc: pisama na vrata i đonio pismo, u kojem Be nalazila slika svih čelvero s nova, a jv kojemu oni javljaju, da su živi i zdravi: Ucviljeni suprug u prvi mah uije mogaa da se pribere ođ izncnadne sreće povo« dom saznanja o svojim sinovima i čudne igre sirdbine, da su slike njegovih sinova 1 glas o njima zbog čega je njegova žena i preminula, bile već u Beogradu, kad je

koju je Vladimir Mirković posmatrao iz svoje sobe. — Već jesen, uzdahnu Mila Jovauović, prelazeči preko ulie'e. IV. Vladimir Mlrković uavukao je Jakuu oko vrata, izišao na kafanska vrata i vide gde nekoliko gavranova sa susednih jablanova prhnuše iz parka sa graktanjem, Kiša je padala. On zastade nerešcn, zatim jurnu preko trga i izgubl se iz očiju kafanskili gostiju. Pošao je bio da nadje kola, da ga odt vezu do stanlce. Uz put mu pade pomisao nn neko selo u komc je Ietos proveo nekoliko nedelja. Baš je bilo Ssto ovako kišno i daždilo Je celu bogoi,vetnu nedelju dana. Neznajući ni sain zašto, mi uporedi celo to vreme sa svojom dušom. I njemu sc učiiii da u jednom produženju u sebi i tamo dole, na dnu, -vidl takav Istl dan, dosadan, suflioran, težak, zagušan. I kao ove bare, kao ovo blato, Što đrsko skače, leti sa točkova f prskn mhno prolaznike, da tflko isto u njeinu ra*kaljak> se Žuto, jKljavo blato, prelto koga Jedtiako dažd!, dažtli. Došavši do centra samoga 4rga on nadjc dugi niz okislih kola l kotija, koji stajahu pod kišom. Koiijaši behu se skupili na gornjem Mdištu uVučcni u kabanicc ili u crnc mantllc sa Siukuljačom, On izabra Jcdna žatvorena ikola i našavši, da će mu bitl toplo i egodno u njima, on viknu jako na neku Ijudsku priliku, što Jc napred dreniala i pristade na cemi* bez ikakvoga raemišljanja. Čim stadoše pred kafanom, uslužtii kafanski momak unese njegov mali crtliag. Uverivši se, da )e sve u rcdu e B tutnu bakšiš momku i zavuče se rto pod koš. Radoenali kafanskl Dbsctloei gledahu kroz prozore. dok se

je on pcnjao, viŠe iz rađoznalosti jer svaki je u sebi inislio na poneki put. I tek kada se kola izgubiše daleko oni se vratiše svojoj običnoj uavici. čim se Vladimir Mirković nadje sam u kolima, maši se tabakere i zapaii prvu cigaretu u osanmaest časova. Beli dim sa blagiin inirisom se dižc i on se zavali udobnije. zalcopčavajući svoj kaput ispod grla. Kola su se truskala a njemu je to godilo. Kroz okna su se vidcli kako promiču Ijudi, kuće, ulice sa dućanima, trgovinama, kafamama. Minuše jednu česmu, zatim park. Pri prolasku poored parka njega nešto dLrnu, neznajući ni sam zašto. JabUmovi tu ćutaliu kao uvek i on vide gcie oko jednog vrlia lctu njih dvoje-troje. Pogleda kroz okno i vide opalo lišće, razasuto po stazama, male bare sa klobucima po njima. Klupe behu prazne, okisle. Vladimir Mirković uzdahnu teško, duboko. Nabra svojc cme, savijenc obrve. gradećl duboku brazdu na velikom Čclti. Opljunu dva duvanska končića lz cigarctc, što se beiiti nahvatali ua vrliu njegovih debelih usana i otresc napada!i pepco po kolcnlma. sa urodjenim manlrom. Točkovi su zvrjali, kola su se naginjala čas na jcduu stranu čas na drugit. UHČni kolorit nlje ga ni rnaio zanlmao, tek kada kola zavišc u fljemt ulicu lcoja Jc vođila staulcl, on posta uznemifeniji. Zvirio je kroz oktio, zatnagljeno, I brlsao prstima nahvatanu maglu. Na suprot kućc pogleda u oba prozora l fasadu all lit nadje zat>norene i zastrveiie belim zavesatna. Pogleda u kapijtt: i ofla beše zatvorena. Pogle* đavŠI jol jednom u kttću, kroz okno, «n baci cigaretu. Eto, on se vraća palanci, gde ga čeka njegova dužnost, đoeadoa. kancelarija. monotona palanka 1 njih đvoje*

dvoje starih, koje on još vole. Za jedau trenutak prenese se u Beognad, gde je proveo studentski život. Pošto je svršio četiri godine i položio sve ispite, on ode duboko u jeseu kođ roditelja. Oni su ga dočekali podputio radosn!, gledajući u njemu sve napore krunisane velikim uspjehoni. Tu' jo proveo celu jesen i očekao prvi sneg i prve studeni. Sneg beše napao, pokrio polja, zastro njive, kada se on krenuo. Dugo je giedao sa nasipa odozgo kako se u snegu beli njihov dom. Kroz mali voćnjak, sav zatrpan, ličio mu je taj dom na snevanc kuće iz nekih bajaka, kojim je mati zanosila njegovtt mladalačku dušu. ( ou se je vratio. Ostavio Je svoj zavičaj u kome je poztiavao svaki kamen, svako drvo, svaku stopu, ostavio Je polja, napustlo utrine, njive, vinograde, zaboravlo reku I sve dane provedene na njoj. Prošlo je dettajstvo a sa njima i sve čari kofc- je ono donosilo sa sobom. I sada je osetlo kako su slatkl bili ti snovi detinjstva koji sada pripa* daju prošlosti i zovu se samo uspomene. Srce mu se steže pri pomisii kako sve prolazi I kako Juri u nedogled, 1 on zažele da jed/iim mahom, gigantskim, zaustavi tu večitu trku dana. Kola usporiše hod. Cule su sc kopllc konjske kako udaraju o kamenje po taktu i ou oseti kako lupa Jeđna spala polkovica na Jednoj konjskoj nozi. Ko* čijaŠ je gundjao konjima I psovao te faI [e i mrcine, dok je jedan željezničar agano zatvarao rampu. Oni podjoše opet kasom po drumu, posutom šljunkom. Sa obeju strana promicahu drveta pored prozora, zatim polja, jedna velika kasatna sa bezbroj proeora 1 zastavom na vrhu. Tek kada kola saviše naglo I usporiše hod, on vide da

je ušao već u stanicu. Pogleda kroz okno i vide crno, veiiko zdanje, puno čadji: mnogo nosača, Snovnika, koji trčahu, vikahu, u jednoj gužvi, gomili, metežu, zatim čitavi denjkovi, koji se vuku na malini kolima, pa bagaže I prtljage. On izvada već spremljeni novac i plati kočijašu, pa pohita pod krov. Udje u čekaonicu treče klase, gde je sve bllo zapamo, zagušno. Oseti se na mali sav stešnjen pred nepoznatima. Ostavi svoj kofer pa pohita biletamici. Izvadivši kartu, dugim hodnikom cm se opet vrati u čekaonicu. Bi mu teško jer je patio od malokrvnosti te se vrati da IzvadJ kartu za peron. Tek kada izadje na peron sa koferotn, njega zapahnu hladnoća I jesenja svežina i on poče, da udiše punim plućima. Ponovo diže Jaku, zapali cigaretu i kada se diže prijatan mirls od nje on uze da posmatra manevrisanje vagona pod kišom. Nasloni se na pervaz i jedan direk dok drugom rukom držaše dgaretu I kažiprstom udarao mirno po njoj, da bi otresao pepeo. I on nastavi da misli. (Svršiće se.)

MALI PODLISTAK Istorijski kalendar Franzčn Oabelsberger Lunevilleski mir — Dahn Dostojevskij. Na JuČerašnjl dan, 9. februara 1772. godine rodjen je u Uleaborguu rinskoj švedski pj«snik I propovjfrdnik Frans Mlchaci F r a n z ć n. Studirao je teologlju l filoaofiju u Abo-n, gdie je posllj« sam predavao prvo Istorijuknjiževnosti, a docnije ettku. 1809. godtn« tM-eselio se u Svedsku, gdje jc postavUen za vladiku u Mernfisandu. Već

1808. godine bio je izabran za člana švedske akademije nauka. a 1824. godine postao je sekretar akademijc? Zbirka njegovih pjesama izašla je prvi> put 1824.—26. godrne pod naslovom ,,Skaldestyck>en“. Umro je 14. avgnsta 1849. godine. Franzćnov značaj u švedskoj književnosti sastoji se u tome, šta je učinio kraj psevdoklasičnom pravcu; koji je u njoj vlađao do njegovog pojavljivanja na književnom polju. — 9februara 1789. godine rodio se u M fi nc h e n u pronalazač uajrasprostranjeni)eg sistema stenografijc Franz Xaver. Gabelsberger. Skolovao se u nekoj benediktinskoj škoi, pa je zatin: mislio tražiti 'učiteljsku službu; ali je zbog slabog zdravlja odustao od te namjere t stupio u državnu službu. 1809< god. radio je kao dijurnista, a od 18101 godine kao pisar. 1823- godine postao je sekretar ministarstvas pa je u toct: svojstvu 1826. godine premješten u statističku upravu, na kojemu je položaju umro 4. januara 1849. goditie. 1817. godine počeo je da se bav4 raznim sistemima njemačke stenografije, koji su dotie postojali. a koji su se u glavnom osianjaii na englesku i francusku stenografiju, ne bi li sastavio nov sistem njemačke stenografije. Uvodjenjem ustava n Bavarskoj i sazivom prve skupštine pojavila se veiika potreba za zgcdnom njemačkom stenografijom. pa je Gabelsberger te godine počeo raditž na usavršavanju svoga sistema, sa koi im je već iduće godine pravio pokuaje tia skupštinskim sjednicama i obučio prve učenike u njemu. Pošto je njegov sistem prihvaćen od strane mjerodavnih bavarskih krugova, otvorio je 1829. godine prve stalne kurseve za skupštinske stonografe, a 1834. godine izdao je prvl udžbenik za afieaje svoje