Beogradske novine

< Strana 2.

Meajelja

BEOORADSKE NOVINE

17. tebruara 1918.

raju se preduzeti mjere zn st«urnost. Prema susjedu, kao što je Rumunjska, nameće se ova potreba zapovjednitkim načinom. To je pouKa, koju imamo iz svih naših odnosa prejna ovoj zemlji. Cim budemo digli jaku branu, ne ćc oni prestati sa prijetnjama. Ova brana je Dunav, brana, koja potpuuo odgovara, pošto je povučena na granici našeg pletnena.

vuda. 1 Renwall je naglasio, da revolucijonart moraju biti kažnjenl zbog veleizdaje. Vodje boljševika biće pozvani da odgovaraju za prolivenu krv i hiće kažnjeni v j e š a 1 i m a. Jeđan dio njiliovih pristalica biće amnestiran, ali će izgubiti gradjanska prava i neće smjeti da učestvujc u političkom životu. Pitanjc švedske interveucije.

Kritični dani u Engleskoj I Napadi na Lloyd Georgea. Kb. Bern, 16. februara. U svom izvjeiLaju o ve.sa j koj kouJerencijr navoćLi pukovn'k Repington, fla se obzirom na učešće Lloyda Geor* >gea pronose gia»o\i, kako je Lloyd Gelorge pokušao da konlereuc.ju navede u iiov kolosjek. Ali s timo nije imao sreće. Dalje je naglasio autoritativno hitr.o u.većanje pojaćanja kao efektivnu snagu hritanske vojske. Ah je ipak deta'jna dijkusija ovog predmeta sp.ijećena, a za .operac'.j j na zapadnom froutu bri anski glavni stožer u Londcnu prakt čki i,.dvojen. Repington poziva vla'du, da ove g asove, take 1 '’žm'. demantuje, a par* ■iamenat neka so delaljno zabavi iadom tatnog savjeta. Repington kon Llovda (Georgea najoštrijfm izrazima zbcg nedoivoljne ratne organizaoije u domovini. Lloyd George jo najpoa' je jasno pokazao Bvoju potpunu nesposobi ost za vo 'jer jo Englecke u velikom ratu, a parlamenat mora tim načinom postupati, kakvim za ^bo'dno nadje. Engleske demonstracUe za mir. (Naročltl brzojav „Beozndsrdb K'vina") Rotterdam, 16. februara. Već osam dana traju u Londouu iVeiike demonstracije u korist mira, a •ii veće skupovi, koje posjećuju grdnc mase radnika. Predstojeći radničkl kongresi bavićc se isključivo zahtjevom, da se što prije ostvari mrr. Revolucija u Finskoj Borba protiv boUševlkizma. Kb. Kopenhagen, 16. februara. Finski izvjestilac ,,P o 1 i t i k e n“-a imao je razgovor s grofom M a n n e rh e i m o in, vodjom gradjanskili četa. Razgovor se vodio u glavnom stanti, Ocoji Jc siiiještcu u stanicl Senoteki. Grof Mannerheim je pored ostaloga rekao: Naša je svrha oslobodjenje Fiiićke od anarhije i podizanje bedem« protiv talasa boljševikizma, koji iz Rusije prelivaju Finsku, da bi se izazvala revolucija Mi ćemo se boriti da stvorimo sigurnost za kulturu i dalji ot>stajiak Finsive. Borba se može u ncdogled .protegnuti, jcr ncnKimo oružja; ali mi se uzđamo u pomoć iz Evrope, jer trcba znati. da jc borba u Finskoj i za tivropu od najvećeg interesa. Ako boljševikizam probije ziđine, kojc mi mislimo da podigncmo, onđa će poteći rijeke krvi i po drugim zemljama. Najna je potrebna pomoć i to iz dobro.Voljnih sopstvenih četa sa sopstvenim časnicima i pomoć u puškama i topovima. Poslije gradjauskog rata ie nemo•gućan sporaziun s anarhistima. Onl su -saml porušiii sve mostove: protjeraii su zakonitu vladu, zatvorili su zeinaljski sabor, rastjerali njegovo članovc I 1 uvalili Finsku u gradjailski rat. Onl su u manjini, a litjeli bi svojim groznim postupcima da viadaju nađ većlnom. Posiije svega ovoga ne može biti rlječi o sporazumu, već samo o kazni, a lova se sastoji u smrtnoj kazni, koju zakon propisuje. — Dopisnik je po tom . imao razgovor sa z-astupnikoni šeta gradjanske vladc. R e n w a 11 o m, koji ie rekao, da nije na čisto o mjestu bavtljenja ostaliii čiaiiova, naimc o mjestu 'bavljenja predsjednika Swinhut-1

Kb. Stockholin, 16. februara. Kako saopštava ,,S o z i a 1 d e in ok r a t e n“. otićiće saradnik toga lista, urednik Bolime, u Finsku, đa zadobije finskc socijaldeinokrate za misao, da Svedska posreduje inedju objema strankama, koje se dauas u Fimskoj medjusobno krvave. ,.D a g e n s N y li e t e r“ javljaju iz Wase: Senator Ranwe 11 je lzjavio, da jc finska vlada doznaia, kako jo švedska vlada spremna, da međju objema strankama u Finskoj posreduje iii da bar stvori prirnirje. Na to je odgovorila finska vlada, da se posredovanje nc može primiti, a primirje da jc mogr.ee.

Dogodjaji u Rusiji „Organizaclja gladi“. (Karočitl brzojav „Beogradzkia Novtaa*'.) Kopenhagen, 16. fcbruara. ,,D j e 1 o N a r o d a“ javlja: U mosicovskoj guberniji vlada strašna giad. Mjesto 70 vagona pšenicc dnevno dolazi satno sedam do osam vagona. U tvorničkim krajevima držanjc radnika postaje opasoo. U S o r b u Ii o v u siroinašno stanovništvo prola 2 i ulicama i viče: D a j t e n a m h 1 j e b a! M i u m i remo od gladi! Sve su trgovine sa životnlm namlr»icama opljačkane. Dovoz iz Ukrajine sa svim jc prestao, poiožaj u moskovskoj guberniji je prosto k a t a s t r of a 1 a n. Petrogradski dopisnik ,,S e c o 1 a“ javlja: Ovdjc bijesni glad. Iiljeb je sveden na 50 graina dnevno, brašna ti opštc više neirnt. Za kilogram ražnog liljcba plaća se 20 rubalia, za kilogram kruinpira 50 rubalja. Oovedjinc u opšte više ncma. Svakog dana dešavaju se krvave borbe izmedju crvenc garde I gladne mase. Vlada smjera sa „organizacijom gladi“ da bi otklonila katastrofu. Ustobolja dcsetkuje radnički staiež. Podmornički rat Njc/načM napad u engieskom kanalu, Kb. Berlin, 16. rebruara. W o 1 f f o v u r e d javlja zvanično: Noću izmedju 14. i 15. februara napali su iznenađa naši torpcd.ni čamci, pod zapovjedništvom korvetskog kapetana H e n c c k e-a, jaku englesku stražu u Kanalu izmedju C a 1 a i s a—D o v e r a i O r i s n c s a—F o I k e s t o n e a. Jedan veliki stražarski brod, mnogobrojni ribarski brodovi i više motora ušli su u borbu, ali su večinom p ot o p 1! e n i. Naši lorpedui čamci nijesti pietrpili ni gubitka, niti su oštećeni, i vratili su se u potpuuom broju. NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 16. februara. W o 1 f f o v u r c. d javlja: U prkos jakoj protivničkoj odbrani naše su podmornicc nedavno ponovo potopile u kanaiu 19.000 bruto tona prostora neprijateijskih trgovačkih brodova. Večina potopijenili brodova je bila jako liatovarena. Mcđju njitna su sc nalazila i dva vciika broda od 5000 bruio tona. Načelnik admiralskog stožera hiomance.

kadio tanmjanom ravno pod nos, aii sam ja to ipak dragc volje podnosio, jcr sam sa tog oltara bolje nego igdje drugđjc imao priiike upoznati pojedine karaktere. Prva se došla pred taj oltar moliti moja gazdarica. Molila Boga. da ijoj oprosti šjto svojim stanodavcima onako po koji put nategne porezni šanaf... Onda je došao na red onaj po'božnl djavo — i u svojoj ga okoihii vaijda poznate svi — što svaki dan Izno.va prevari toliko ljudi, koliko očenaša azmoll. Oderao i opet nekome kožu, pa sad došao da moii, da bi svijet imao dobro mišljcnje o njcnni i laglje se i đaIje dao nasamarivati. Po tom je došla moja nesudjena prijateljica. Rekao satn •joj jednom prilikom, da je zlatna, a ona mi iskrivila lice i rckla: „Oospodine. a'a sebi to zabranjujem... Ja satn poštena djevojka!" (Kao da poštene djevojke ne smlju biti zlatnc!). Došla pred •oliar moiiti, da njena ijubav prema nekom miadom magarcu (razumije se, u čovječj'em obltku) ostane bez poslje'dica... Iskreno priznajem, ovo nisam razumio. Ja sam držao, da ova poštena kljevojka želi da što prijc postane žcnom, a kad tanio, eto Pavte djavla, ona hoće da sve ostane tek onako, nikomjit petka... Zatim je došla ueka gospodja, knje ne poznajem. Moiila, iskreno mojila za sina svoga na krvavom razbojištu, da joj se živ i zdrav vrati domu svome. S njome sam molio i ja, i kad je još šaputala niolbu Višnjemu za pomoć u bljedi svojoj najradije bih Joj bio skočio u kriio. da sa rmiom bolje raspolaie od svih mojih dosadanjih vlas»ika e , .

fz crkvene škrlnjice došao sam n posjed zvonara, ovaj lne dao svojoj ženi, a ova opet seljanki za kravlje mlijeko. Mljekarica me predala trgovcu za svileuu maramicu, a. trgovac svome kalfi, što se baš spretnao na vanđrovanje. Kod ovoga sam vandrokaša bio najduijc. Pamctan je to bio dečko. Proštudirao sve zakone o vagabundima I znajući, da niko ne smijc na putu biti zatečen bez dokaza da ima od čega živjeti (to je da sc spriječi prosjačenjc i kradja), spremio za taj dokaz mene i prošao cijelom Evropom a da mc ni načeo nijc! Vražji dečko, zar nc? Drugi, koji je pošao na put sa stotinaina, Živjeo uvijek ispravno. aii u sudbonosnom času hnao slučajno kod sebc tck jedaji lieler manjc od zakonom propisanc svote, bio je proglašen za lopova, —a on, nc taknuvši u svoj akci•'joni kapital ni jedarcd i prosjačeći ko za okladu važio kao uzor poštenja... All right! . . . Čovjek mora znati kako će , . . Ako nezm — odnio ga jc djavo, pa da mn je duša kao sunce Čista! Nego , , . stalna na tom svijetu samo mijeua jest! I od ovog sam se mangupa vandrokaša inorao najzad da rastanem. Od onda sam se i opef morao da pctucam 1«> vječiti Žid od nemiia do nedraga. Jedna jc žena jednorn, kad joj muž prorajtac prvoga sve i ona u svom džepu tiašla jedlno mene, poludiia od očaja, kako će da živi; jedna druga poludila je od vcselja što me je uz ostaic dobila na lutriji; jedan se čovjek objesio što mn nisam došao u Dosied

Borbe na zapadu Strab od njemačkog napada na zapadu. iNaročtU brzojav „BeosrađskLb Novtna".) Haag, 16. februa.a. Iz izvještaja engii.'S^ib ra.tn.iti dopisnika, a tako isto i iz tona pos jsđnjeg govora Lloyda George-u izlazi či. je..ica, da u Engleskoj vlada oDŠ.a iio.vozi.o*t z~og budućih dogadjaja. Značajuo je, Što i je'dan od najugleunijih i tiezvenijih dopisnika na eng'eskom frontu, Gibbs, koji se još od po~etka naiazi na zapađnom fiontu, govon tako isto u svojim izvještajima o opštoj nervoznosti. U svom pos.jedi jem izvještaju o dogadjajiina na istaknutim i>ošožajima on veli: Nijemci razvijrju svnda živu djelatnost. Cešćo nego ika<l do sađ pušlaju se noću signalne raketie. Cim se iza polo žaja primjete engleska četna odjelenja, ospe so pravi pljusak gnuiata na njih. Očevidno je, đa se priprema, vd.ki prepad, koji će đoći iznonad.v Najnovije brz. vijesti Iz zeni’je „najdemokratskijc* 4 slobode... (Naroćitl brzoiav .Rcosradskih Novina") Rotterdam, 16. februara. Engleski matcmatičar i filozof profesor Bertraml R u s s e 1 osudjen je na t> mje-seci zatvora, što je u pacifističnom časopisu ,,T r i b u n a 1“ razložio kobnc posljedicc produženja evropskog raia, pa je pri tome razvio i posmatranja o američkoj h-cgemoniji, što je u Engleskoj i Anierici nepovoljno primljeno. Novi načeluik upravc po Njeuiačkoj posjednutili obiasti(Naročitl brzojav JJeogndsktli Novlna") Berlui, 16. februara. Na rnjesto umriog načelnika uprave posjednutih oblasti, dr. pl. Satiđta, povjerena jc đržavnom ministru dr. Delbrfick« uprava rada na sastavu cjelokupuog izvještaja o upravi posjcdnmih oblasti. Koiiic-reiK'Ua socijaiista sporaz.uuni}ii sifa. Kb. Paris, 16. februara. Komorska grupa ujcđiiijenih socijalista sastaia se prije podne i dočekaia je izaslanike iz Engleske i Belgije, koj> su došii da se sporaziune s francuskim socijalistlčkim poslanicima odnosno socijalističke konferaicije učćsnika lz zemalja siia sporazuma. Henderson 1 Ramsay Macdonald pozvali su svoje drugove, da dođju u prvu Itotiferenciju. koja će ffiti u Londomt i na kojoj treba da se slože o opštim načeiima demokratskog tnira. Macdonald je dao izraza mišljenju, đa sc ne moze niko zadovoljiti niirom, koji ramljc, šta više potrebno je, da se prijo sastanka konferentjije postigne sporazum medju svima socijalistima savezničkiii zemalja. Belgijski izaslanici Hitfsmans I Boiiiitre odobrili su tn izjavu i niišljenja su. da bi se taj sporazum trebao da postigne na londonskoj konferenciji.

Stojan Novaković*) Jutros u 8 sati sc navršilo tri godine . kako jc umro ti Nišu naprasnom smrću S t o j a n N o v a k o v i ć, najstariji srpskl naučnrk, predsednik Akademije Nauka, bivši ministar predscdnik, bivši poslanik na stranl, Šef napredne stranke i t. d. U maiom nnrođn nema sc toltko mnogo snaga da se može imati raskoš velikih naroda. u kojirna se 1 najveći umovi

*) Ostavljeu pravopls piščev.

mogu posvetiti samo jednoj grani rada. U malom narodu I mladoj državi, kao što je Srbija. Istaknutl pojedlnci morali su u isti mah biti I državni Činovnici, I političari, i književnici 1 naučnici. Rodjen u doba, kada su u novoj kneževini Srbiji tek stvarala srpska nova pismenost i književnost, kada se tek iormirala i država, i škola i društvo, Stojan Novaković je morao da bude I pesnik, i propovedač, i književnik. 1 naučnik, visok državnl činovnik, i dipoiomota i političar. S dubokom i solidnom spreinom, s velikoin ljubavlju za posao i sa silnom odanošću svorne poiožaju, koji niu je poveravan, i svakome radu, koji je sebi izabrao, Stojan Novaković je kroz pola stoleća bio jedno od prvih imena u svo joj otadžbini. Kao osnivač i urednik ,,Vile“, oko koje se bilo skupilo sve što je docnije postalo umna elita u Srbiji, kao profesor i knjižcvnik, čijc se hnc s respektom pominje t u mnogo kulturnijim i u rauogo većim zemljama no što je Srbija, kao niinistar i diplomata, u doba najtežih tinutarnjih krtza i najmučnijih situacija, kojc su se sklapale nad Srbijom, kao dugodišnji predsednik najviše kultnrne ustanove ti Srbiji, Stojan Novaković je znao da svojom vrednošću stekne sebi reputaciju i inve čestitoga i umnoga radnika. On je bio jedan od ijudi, tako retkih u Srbiji, koji sti liladnokrvno i bez pređrasuda giedai! na život i rad pojedinaca. i koji se dobro čuvaju da ne izričn olako svoj sud i svojc mišljenje o stvarima, pa makar one ma kako površne izgledale, ali kada jednom steknu f Jzreknu, višc od njega ne odustaju, Ta crta Stojana Novakovića i retko poštenje, kojim se odlikovao kroz ceo svoj vek, učiniće, da se njegovo ime I kao naučnika i kao javnog radnika nlkad ne zaboravi. Kao profesor glninazije a kasnije i profesor Ve'.ike Skoie, Novaković je sav svoj ueiscrpni fond znanja, koji je nagomilavao trajno, posvetio srpskoj nastavi i srpskoj naucl, i ubrzo je uspeo bio, da pored Daničića i Pančiča postane uajr.gledniji predstavnik srpske naukc. Njegovi radovS na srpskoj filologijl 1 istoriji stekii su mu na polju obe te naučne disciplinc ugled naučnika svetskoga giasa, čije su ime velike akademije nauka s ixmosom zavodile u spisak svojih članova tako, da se može reći, da jc njegov glas naučnika u velikom naučnom svetu bio I ostao neosporan, Svoj rad na preuredjenju narodne prosvete otpočeo je pok. Novaković ti Ristićevom kabinetu gi>d. 1873., da ga kao ministar prosvete prvo u konzervativnom Marinovićevom kabinctu a docnije u kabmetu napredne stranke, koja je 1881. na upravi Srbije snienila Ristićevu liberalnu stranku, nastavi i dopuni tako, da je on za dugi niz godina pa I do poslednjeg Časa ostao n glavnomc csnov sr.pskoj narodnoj prosveti a po naos'ob narodnoj nastavi. * Siojan Novaković (rodjeno ime Konstantiu) rodio sc 1842. gođine u Sapcu. Posle svršenog liceja u Beogradu stupio je u državnu službu, u kojoj se istakao svojim širokim znanjem, svojom ođanošćti poslovima i svojom beskrajnom vređnoćom. Oodine 1873., poslc sinrti Blazuavčevc, Siojan Novakovič je postao prvi pnt član vlade. U kabinetu Jovana Ristića, Novaković je zauzeo položaj ministra prosvete, a dve godine docnije isti položaj u konzervativnom Martnovićevom kabinetu. Oodinc 1880. zajcđno sa Piroćancem, KujundžićemAberdnrom i Milutinom Garašininoin on stvara naprednu stranku,

BroJ 45/ ulazi ponovo u kabinet (naprednjaćk! prvi) kao ministar prosvete. da posle nekoliko eodiaa ode za poslanika u Petrograd. U tri velika i važna evropska centra razvijao je Novaković svoju diplomatsku delatnost kao poslanik Srbije: u Petrogradu, Parisu i Carigradu. Godine 1895. Novakoviću je ponovo bila povjerena uprava zemlje. Ali to nije bilo njegovo poslednje ministrovamje. jer je god. 1908. obrazovao kabinet, n koji su ušli vodjc i prvact svih stranaka. U zimu 1912. godine Novaković je poslan u Lcmdon kao prvl delegat' Srbije za pregovore o miru balkanskih hrišćanskih država 1 Turske. Do smrti svoje Novaković je sačuvao čudnu svežmu uma I marljivo je ! mr.ogo radio do poslednjeg časa. Neka je svaka čast i slava plodnoj defamost! naučnika. a duboko poštovanje seni Stojana Novakovića! s. r. Molbe za ponioć U molbarna, koje sc podnose Društvi; Crvcnoga Krsta u c. i k. vojnoj glavno? gubemiji za Srbiju u Beogradu potrcbno jo, da se saopšti i pođnesu slijcdeći po,datci 1 đokumenti: I. Opštinsko uvjerenje. a) o sirotnom stanja; b) ime, prezame, zan'manje, mjeslo. ulica li broj kuće hranitelja — ako j> bio državni radnik, onda gdje jo rad!o i Bt> koiikom platom, inače koliko jo ranij<; zarađjivaoj e) šta sad rađi i koliko zaradjuje: d) imena svih članova porod.ee, njf hove godine starosti i da Ii izmeđju njih ima bogalja, zarnmanje od.asLh čhmo. va po-'.dice i njihove s„daaje ra-ade; e) kako je bilo đosadanje izđr žavanje; f) da ii je đosad dobio kcCcvu pomoć i ako je dobivao, onđa koliko, kad i o r » koga. II. Ako je hranitelj vojru obveznik onda navesti, u kojoj jo voj.noj jedinick i aio se javlja, gdje se sad naiazi. III. Imena sinova, ođnosno braće vai zernlje, njihovo zanamanje, ako su voj nici naznaćiti u kojoj su voj ’.oj jedinici i đa k se javljaju i za zarobljene i in temirane javiti, u kom se Iogoru nalaze IV. Imena članova porod!ce, koji si< za vrijeme rata umrb, gdje i od Čega, go dine starosli umilih i njihovo zanimanjf Molbe, u kojirna se gore pomenu po'datci ne nalaze, ne ćc se uzimati u rad

Malene djevojčice 1 svc damc dobivnju nježnost I svjclinu 'aoie, sk< upotrebIja\'a|u Diana Alabaster puder I Diana Crćm« Mala đoza III lončič K 3.— Vcllka doaa K 4.kojl se mogn posvuda dobitl. Glavno prodavallštc. „Diena" Handels A. <3. Bueepest V, Nfidor utca 6. 3

bar pola sata prije dok je još mogao da iskupi časnn rijeć, a drugi jeđan se ustrijelio što inu ni ja višc nc mogu da pružim nikakva vesclja ... I tako rćdom... koliko sam komc nčinio radosti, tO'lr'ko sam drugome priredio žalasti . . . Igrali se sa mnom, a time i sa sobom besavjesno i zločinački, obožavall me ko k&kvog idola i prezirail kao kuče kakvo . . . Spuštall me diskretno na noćne ormarićc raznili parfimiranlh saloita, i omatali u fine kuverte, da otvaram vrata što iii inače nije mogla da otvori ni suza ni kletva . . . (Svršiće sc.) MALI PODLISTAK Istorijski kaleudar Na današnji dan 17. feb'ruara 1673. god. umro je čuveni francuski dramski pisac Jean Baptiste PoquelinM o 11 e r c, o Čijem smo životu i radu već govorili na ovomc mjestu prilikom godišnjice njegovog rodjenja. (Rodjen 15. januara 1622. god.) — 17. februara 1827. god. umro je u Bruggu u švajcarskom predjelu Argau čuveni Johann Heiarich Pestalozzi, osnivač savremcnc pcdagogije, o čijem smo životu i radu takodje več govorili prilikoin gcdišnjice njcgovog rodjenja. (Rodjen 12. januara 1746.) — 17. februara 1856. god. umro je u Parisu slavni njemački pjesnik Heinrich Heine. I o njemu smo opširno govorili prilikom godišnjtce njegovog rodjenja. (Rodjen 13. decembra 1799. god.) — 17. februara 1867, god. može se reći da je austro-

ugarska monarhija dobila današnji svoj državno-pravui oblik. Na današnji đan naime u glavnom je okončana takozvana nagodba (Ausgleich) izntedju austrijske polovine monarliijc (zemalja zastupljeniii n carevinskom vijcću) i zemalja krune sv. Stevana (Ugarskc i Hrvatske). Nagodbu su zaključiii sa austrijske strane miuistar predsieđnitc grof B e u s t, a sa ugarskc strane novo postavljeni ugarski ministar predsjednik grof A n d r a s s y, šcf prvc nezavisne ugarske vlade, i zuamenlti magjarski državnlk Franja (Ferencz) D e a k. Prema nagodbi monarhija sc dijeli na dva potpuno nezavisna državi ua tijela sa zasebnim zakonodavstvom, j kojima sit zajednički osini viadareve ličnosti još i vojska, spoljno predstavništvo i finansije, u koliko sc odnose na ova dva resora. O zajedničkim pitanjima riješavaju tako zvane delegacijc, koje se bfoiaju iz sredine obiju i>arlamenata. Austrijska i ugarska đelegaeija flržo svqjo sjednice svaka za sebe, ali so sastiju u isto vrijemo i u istom mjestu (haizmjenJČno u Beču t Budimpešli). tiDd zajcdničkili troškova austr.jska polovina monaihijo snosi 70°/o, a ugarska polovina 30go. Iduće, 1868. gmline utvr* djen jo i sam mcđjusobni odnos zcmaIja krime sv. Stevana naročitom nagoduvm izmedju Magjarsko i Hrvat 3 ke, kojom jo hrratskoj obezbijedjena potpuna samostabiost u pogledu administracijo, pravosudja, p; vjcte, gradj vina t p-ivre le, kao i u. pogleđu zakonodavstva na flm poljuna, koje jo povjhrono hrvatskom sahoru u ZagreLu. — 17. fobruara 1916. godine umro jo u Nišu slav-

ni srpski filolog, istoričar, književnik ) političar Stojan Novaković. Povo, dom treće godišnjice smrti ioga umnog velikana đonosimo zaseban Članak u na šem listu, a i?. pozvanoga peia. Mi ćemo so pak ovdje ograničiti đa nahiopmo poznatija 'djela Stojaua Novakovića, koj't j< epohalna. pojava u javnom živou Sibij* u 'drugoj polovim XIX. vijeka. U mladosti se Stojan Novakovič bavio iijepom književnošću, i bio jo marijiv prcvodilac iz ruske književnosfi. (_kl nj govih rani jih književiifli djela doživio je prijo ne koliko godina novo jzdanjo roman ,,Ka, lugjer i haj'duk'*. U slijedećem nabraja mo njegova poznatija naučna djela: , Srp ska bibliografija" od 1741.—-1867. godi no; „Istorija srpske knjižov'nos,*"; „Srpsko narodno zagonetko", „S.pska gramatika“; „Primeri književnosti i jezika staroga i srpsko-slovenskoga“; „Grainatik^ staroslovenskoga jezika“; „Počecf slovenske knjižcvnosti metlju balkanskim Sloveiuma"; „Katolička ctkva u Srb ji* (Pisma vladike Stossmayera 1881.—86.); „Istorijsko-eUiografsia muzcj, prediog * nacrt“; „Srbi i Turci 14. i 16. veka"; „Srbija i Turska u 19. veku“; „Ustanak nadahije 1804. godi'ne“; „Taskrs d.žavt srpske“; „Tursko carstvo. pr«l ustanak 1780.—1804.“; „20 godlna ushavne poL'ti ke u Srbjji“. Osim toga još bezbioj čtanaka i rasprava u pojedinim naučmm pub'ikafijmna, kao što su ,,G 1 a s“ srpsce Kralj. ukademijo nauka, ,,Rađ“ jugošlovensko akaflemije, ,,Letopis“ Mat.ee srpstc, taflanja „Cup’ićeve zaduŽl>iue“ itu. Slojan Novaković napTsao je ukupoo prefco *60 većih djela i rasprava.