Beogradske novine

Izlaze:

Pojedini brojevi: U lM|nl» I u knjifliaa nutiJateuUa tt •. I kr. ItU t$ tljttl tt . , , ■ 13

MjaseCna pretplatai

- . ..rimt zapeajM o. I kr. Ma u befna I etnpn« U Boojjređe u dezUvem « k*6m U monarhljl.

Ogiasl po eljanlku.

UrednlStvo: 8E0GRA0, Vuka Karadllča ul. bro| 10. Tolafon bro| 83. Uprava I prlmanja pretplata Toplliln venac broj 21. Talafan br. 28. Prtmanja oglasa Knaza Mlhajla ut. broj 38. Talefon broj 245

' Br. 47. RATNI IZVJESTAJI Izvješta] austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 18. februara. Nema nlkakvih naročitih doga'djaja, NaSelnik glavuoa siožera« Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 18. februara. - Zapadno bojlšte: Na mnogim mjestitna fronta ožlvjela je s večeri topnička borba. Djelatnost pješadlje se ograničila na izvidjačke borbe. Letačl su razvijali veliku dfelatHost i danju i noću, jer je to dozvolja* valo vedro vrijeme. U većem obimu napadana su bombama vojnička postrojenja iza neprijateljskog fronta. 'Jedna je letillca napala Condo n. Posljednja dva dana oboreuo je M zenilje u vazdušnoj borbi 16 neprijateljskih letliica i 2 izvidjačka balotia. Na drugim bojištima nema niče« aovog. Prvf zapovjednik glavnog stana pl. Ludendot ff.

Crvena opasnost Činjenice su sada potvrdile ono, Sto je već za vrijerne pregovora u Brest-Litovskom u veliko učinila sumnjivim držanje Trockoga; na ime, ruska boljševička vlada ne teži miru, već hoče ni više ni manje,, nego da tzazove opštu svjetsku revolticiju. Na.redba o idcmobilizacijl, koju je izdao glavni komandanf ruskoga fronta, isključuje svakti sumnju o tome, da ovotn đetnobilizacijom samo žeie da dadu đrugi oblik vojsci bivše itnperijo. Prema zamislima peirogradsltih „usrećitelja svijeta" izgl eda, da je stvaranje moćnoga faktora u vidu revolucijone vojske najzgodnije sredstvo, kojitn bi se na cijeloj liniji izvojevaia pobjeda njihovih Ideja. U tu se svrhu sađa na prvom mjestu iz postojećih vojnilt jedinica izbacuje onaj dio, koji bi boljševicima u ajihovom radu samo smetao, naime sejjački eieonenti, koji ne će nl da znaju tza prevrat. Boljševtci žele, da iz ka* r dara crvene garde u što je mogtiće kraSčem roku načine jednoobraznu revolucijonarnu vojsku, koja bl brojaia baT pola milijttna ljudi. a radl čijeg je izdržavanja vlada već izdala kreditne ob.veznice u iznosu od 850.000 rubalja. *rime je betzuslovnom jasnočom utvrđjen pravac ruske politike za blizu bttdućnost: Hajdučija boijševičkih horda, koja je dosad brla samo teška nevoija za zemlju, sada će, pošto dodje do organizaciie i metode, postati opasnost od cminentnog značaja. Do sada su ubijstva, razbojništva, skmavljenje mrtvaca biie odlikc samo izvjesnih neobuzdanih političkili grupa, koje su u avojim instinktlma spali na nivo zvjari,

BEOGRAD, utorak 19. februara 1918. Godina IV. Nijemci nastupaju na velikoruskom frontu. Rat izmedju Rusije i Rumunjske.

— ta nedjeia sada dobtjaju sankciju najviše državne vlasti. Sada se svaki razbojnik, koji u Finskoj i UkrajLni niže zločin za zločinom slavi i veliča kao borac za narođnu stvar, za koju bi čak šta više htjeli da tvndft, da je stvar cijcloga čovječanstva. Pored svega toga Austro-Ugarska i Njetnačka tnogle bi neobazirati se na ovu žalosnu pojavu, kada bl ona bila isključivo unutrašnie rusko pitanje. Ali ona to nije. Uporedo sa revolucijonarlio-anarhističkim radom boljševičlcim javljaju se i njihovi pokušaji, da u svome duhti utiču na tmpe četvornog saveza i težnja, đa za svoje sulude ideje pridobiju I zarobljenika iz vojske središnjih vlasti. Uporedo opet sa ovim bezuspješnim pokušajima javljaju se boljševička zvjerstva protiv njemačkog stanovništva u Livlandijl i Estonskoj, a sve te pojave još ljepše karakteriše načiin, kojim u Petrogradu postupaju sa tatnošnjim naročitim njetnačkim izaslanstvom. Iz sviju ovih činjenica lako se tnože vidjeti, da je jedina težnja Ijudii, što se kupo oko Trockoga, da se ulivate u koštac sa istom onom sredttjom Evropom, sa kojorn je tobož rusko izaslaustvo ittjelo da pregovara o tniru, i to hoće da se bore protiv njih jcdino iz razioga, što Czerniu I Kiihimann nijesu pokazivali ni najniatije volje da osvoie naopake j zlikovačke boljševičke teorije. Nevim ratom, u kojetnu bi se svini terorističkitn sredstvima borio zaslitjepljeni fatiatizatn protivu vjekovnih trađicija duboko usadjemih u narodnu dušu. Iioče oni da nametriu Ausiro-Ugarsko] i Njetnučkoj načeia Trookoga, a uz to još i đa O'tmu ovitn dvjema silama plodovc miira, zakijučenog sa Ukrajlnom. Takva je njihova luda spckulacija. Stvarnost če prema iskustvu naravno sasvim drugojačije Izgledati. Njemačka smatra, da je primirje, zaključeno sa Velikom Rusijom, isteklo danas u podne, a jasnlm tzrazima te rečetiice nije potrebno naročito tumačenje. Neka boljševik?, ako itn je volja, objave „štrajk tt ratovanju" i neka slobodno rastrube u svijet djetiiijastu fe.javu, lcako ,,ne će primati znamju“ dogadiaje na frontu. Njihovi značajni nagovještaji o nekim novi.ni grupacijama crvene garde s jedne strane dokazuju nešto sasv.im suprotno, a s druge strane lilsu u sta.niu. đa ma koga zaplaše, Postoji vrlo dobro okušani način postupanja protiv hordi zlikovaca u palikuća, a kada je u pitanju zaštita istinske kulture i čovječanstva, dopuštena su mnoga sredstva. Crvema opasnost na granicama središnjih vlasti ni j.ednim jedinim korakom ne će dobiti maha, a tsto kao i sarna rodna gruđa braniče se f mir sa Ukrajinom. Na sjeverno-tu dijelu nckadašnjeg ruskog fronta javljaju se novi zadaci za Njemačku, a na iužnom dijeiu za Austro-Ugarsku.

Fricdrich vltez Lama: K borbi Italije protiv srpstva Ratni ciljevi, zbog kojiit sudjeiuje Itaiija u ratu na strani sporazumniii siia izdavši svoje saveznike, sastojali su se u tome, da prisajedini one austrijske zemlje. u kojirna žive Taliiani, kao i u aspiraciji takoavanih prirodnih granica. Ovo se barem može izvesti Iz mnogobrojnih svtčanih i zvatiičnili izjava, kojima su se trudiii da zastru svoju nioralmi slabost. Nikaikve imperijalističke, nikakve osvajačke miti podja.rrnijivačke žuđnie nad stranim narodima, nikakvo prisvajanje ne-ta!ijanskili oblasti nije uzrok, štr IbaJija tjetra svoje sinove u smrt: tako se ponovno objavljivalo. Htjelo se sudjelo-vati pri oslobodjavanju maiih narođa od „tiuijlnske vladavine“ I „Balkan baikanskim narodfona“ ima da bude načeio, po kome se upravlja spoljna politika Italije u pogledu bliskog istoka. Itaiija je pristupiia sjxtrazumnim siLama f postaia ,,saveznica“ Srbije. Ab kako je odgovorila svojoj savezničkoj dužnosti prema srpskom savezniku? Kađ je nepogoda prodrla preko Dtmava, nije se ona ni maknula. A kad su ostatci srpske vojske iščekivali na albanskoj obali talijansku flotit, nije se ova nigdje dala vidjeti. Srnski mrtvački sprovod morao se otegnuti đo Drača i Valone, jer što više snpskih ijudi zaraza pokosi, utoliko se inanje tnorala italija bojati od btiđuće srpske siie. Tek kad je f Vaiori# bila u opasflosti od zaraza, požurtše' se u Rinut, da šio je moguće brže otistiu ono, što je još biio u životu. Sarn Sonnino nife se stidio beskrajtiog pritvorstva. da u sjednici talijanske komore od 16. apriia 1916. pred cijeltm sviietom naglasi ovo velikođušno djelo talijanske savezničke pomoći i hrišćauske Ijtibavi k bližnjetn i da za. Italiiu reklamira zahvalnost svijefa. Onđa je Italija biia dovolmo nesebična. da ove živc Ijetšine — kako su talijanski korespondenti okrštavali rttševine srpske vojske — nreveizu u Afriku, na Korziktt i t. đ. (aii za Boga ne. u naibližu Italiju!). Ta o tome se radiio, da se muško stanovtiištvo nesretne zemije ponovo digne, da bi se na medjutim zaključonom tnaćedonskom frontu ponovo potjeraio u vatru, da bi se sasvim istrošilo. Italija nije nikada biia odttševljena za solunsko preduzeče, te je trebrlo tek krajttjeg pritiska Etigieske i Francnske, đa se iskatpči jedna talranska divizija. Istom otida, kad .ie sudbiua Srbije li'ia zapečaćena, kad so više uišta ttije moglo spasti. pojaviia sc velikodušna Itaiija na poprištu. AII ona tnišljaše. da još niie dovoljno ttklela srpsku ojtasnost. Njen cilj je bio, da potpuno zavlada u Jadranskom moru. i to je dalo povoda, da i ovdje napravi smetnju slrašnom buđučetn susjedu. Tako je došlo do one lcomedije sa izjavom aibanske nezavisi nosti u Argyrokastru. Ovaj korak imao

je spriječiti takodje sporazuiiine prijateije Srbije, da se za nju zauzmu, ako bi joj palo na pamet, da traži preko Albanije izlaz na mor'e. Otuda je izostao i svaki sporazutn unaprijcd sa vladatna u Parisu i Londomt, zbog čega je za tieko vrijeme cijeli sklop sporazuma bio uzdrman. Nije to bio jedini uzrok napetosti izmedju Krfa i Rima. Jedau 1ist, koji je od vajkada najgiastiije pozivao Italiju na borbtt do krajnosti — milansk! ,,Seco!o“ — digao je 1. februara nešto jače veo, koji je dotle zastirao ove o-kolnosti List priznaje, da je sasvim tačno objavljivanje londonskog ugovora, kako ga ie Izvršila ,,Pravda“ 28 . novetnbra. Samo je u Italiji preštampavatije najoštrije zabranjeno, satno da r.arod ne bi doznao, da ga vlada zioupotrebljava i kasapi za sasvim druge cUjćve. To je baš jedan veliko-talijanski iist, koji je o plemenitom talijanskom savezniku i „zašthnim silama“ Srbije štarrioao ovakve rečettice: ,,Srbija je oštala isključena od pregovorS 0 buđueem politiokom značenju Jadranskog mora. Srbija je morala bez pogovora primiti ono, o čemu se njena „zaštitna sila“ Rusija sporazutnjela sa Italijom. Odatle potiče ona hladnoća u odnnsima“. Tako je Italija ukicla opasnost veiiko-srpske države, za kojom su težili njeni saveznički drugovi, Pašić 1 kompanija. Veiika je bila opasnost od toga, što je na istočnoj oball Jadrana slovenski eleinenat svojom većom životnom snagom skoro bez izuzeika isisavao talijaaiski eiemenat. Ovo je Italiju nafjeralo na očajničku politiku, da postane prema današnjetn savezniku isto takav izdajica, kakav je bila t>rema onoj dvojici jučer. Damas, kad je vojnički potučena, bila bi joj slovenska pomoć dobro došla. Organiznje se češko-slovačka .,1egija“, pregovara se sa jednim Truinbićem ! Laska se svitna separatlstičkim težnjama slovenskog irredentizma, ali satuo zato, da bi se na toj vatrici mogao skuvati — vlastiti ručak. „Pez ove pornoći ne može se više pobijcdit; tnoć Habsburške inottar!iije“, priznaje isti list. ,.Sađ je vjerovatno prekasno, da se uaknadi ono, ?to se propustllo, . . . pošto sc tri godine čekalo. da se učini poknšaj, za koji bi trebalo svcga onoga prvoga oduševijenja. da l>i se uspjelo“. zalitjeva đaije snomenuti iist, ,,iii njegova sadiržina potvrdjuje, da se Italija tuče samo za odbrami svoje ugrožene narodnosti, bez svakog plana za osvajanie i!i prevlast, ili se ugovor tttora revidirati“. Kao aa bi se Jtalija ikada nečega dobrovoijuo ođrelda, i kao da bi bilo izglcda, đa će sada. kad je potučena te nema više ništa da kaže. rnoći uzeti sikuu ono, šta joj zajatnčuje ugovor — naravno tek u sltičaju poliHtne pobjede sporazumnih siia! Italija jc radosna zbog toga ugovora ! više je ttego naivno, ako se očekttje niegova rcvfeija.

Produženje rata sa Rusijom Njemačka štainpa o budučim dogadjajiina na Istočnoin frontii. Kb. Berlin, 18. februara. O isteku primirja ua istoku vei( ,,L o k a I a n z e i g e r“; Njemačka se naiazi pred izvršenjeth vrlo značajnih odluka, koje su za vrijeme savjetovanja u velikom glavnom stanu utvrdjene. Mi smo pred cijelim svijetom prinudjeni na korake, koji će na istoku idflćih nedjelia biti izvršeni, ne mijenjajući pri tome ni u najmaaijoj mjerf naše dispozicije na zapadu. Ci'j naših diplomatskih pregovora u Brest-Litovsku je bio mir s cijelom Rusijom; postignut je medjutim samo jedan dio uspjeha: mir sa Ukrajinom. Potrebno je sad, da se taj mir zaštitb Osim toga Iz Kitrlandije, Llvlandije 1 Estonske stižu vapaji za pomoć. p r em a kojima se mi ne možemo o g 1 u š i t i. S tim zadacima, kojih se tnoratno latiti, mi ćenio jednovremeno ispuniti veliko-rttske zahtjeve i samoodredjenju naroda. Velikorusi nisu bilt u stanju da ostvare svoja vlastita načela. Pokušavajući da mi to učininto, iskazujemo, da se u našim mjerama nalazi želja, da se približimo mirtt s velikom Rusijom. PRVI ZADATAK NJEMAĆKIH ČETA. (NarcSIti brzoiav „Beogr'iusklb Nr-rlaa“) Berlin, 18. februara. U politlčkim krugovima posto.H obavještenie, da ie program Njemačko prije svega zattzdavanje četa, ko?e u graničnim zeniljama vrše nedjela. Poslije toga će đoć! na red iiredjenie politlčkog položaja tlh zeutalia na osnovi prava satnoodredjenja. RUSIJA OH D4NAS I S RUMUNJSKOM U RATU, (Naročiti brzoiav „BeograJsklh NovUia 11 ) Berlin, 18. februara. S mjerodavnog m’esta se javlja, da danas ističe 1 rok ultimatuma veli* ko-roske vfade Rmnutijskoj. Prema tonie je velika Rusija I s Runnuijskoiti u ratu. Boijševikj o svojim natnjerama. (Narolitl brzo’av „Becsradskib Nov!na“) Stockliolm, 18. februara. U ovdašnjim boljševičkim krttgovima izttenadjcni su, što je Izjava Trockoga u zetnljama središnjih vlasti pritnljena sa pomijcšanim osjećajitna. Boijševiki mogtt sklopiti samo demokratski tnir. Zato su srušili Kerjenskoga, što nije intao za to volje. Pošto u Brest-Lilovsku nijesu mogil prodrijeti sa svojim natnjerama, obja-

PODLISTAK lz života kneza Miloša*) ■f(ako je knez MlloS oženio p r o t u Nenadovića. Prota Ncnadović )c ostao udov još ii vremenu prvog ustanka, pomrla su mti 1 sva deca, koju je imao u iwvom braku. Rvo priče, kako s© on oženio po drugi put, kao p r o t a. Knez Miloš putujućl jednom iz Sapca, svrati u Brankovinu na komak pro■ti Nenadov r iću s namcrom, da ga sutra povcde sa sobom u Kragujevac radi nekih narodnih poslova. Sutra dan sve se spretnilo za put, samo prcta trči tz vajata u vajat l viče: 1 _ T a vraga! kamo moja čarapa? ’ — Sta je za Boga, proto? uplta Jćnez Miloš. , vt — Ta ništa gospodaru! Nema ml jedne čarape, a valja mi cla ponesem ra put. . „ . Užurbale se i snahe i sva čeljad, ^li nigdje protine čarape. — O proto! rećiće knez Miloš na to. More, vidim Ja šta tebi treba. Ali •ako samo živ budem, oženiću ja tebe,

♦) Ostavtfen aravočols oiščev.

pa će tebe tvoja obuća čekati sakupljena svako jutro, a ne ćeš trčati tako iz vajata u vajat. — Ne po Bogu, gospodaru, zar ne vkiiš bradu! — Dobro, proto, dobro! upamti šta reče Miloš. Podju i dodju na kotKik u selo Ranilović. kući nckih Miilćevićsu U toj je kući bila skoro ostala udovica, jedna mlada, s dvoje decc, lepa i mlada. Knez Miloš upiia njenog svekra: iioće li je dati za protu. — A inože H to biti po zakonu? upita starac. — Pa eto prote Zujovića, odgovorl knez Miloš, vldićemo može li ih venčati. Svekar izmoni nekoliko reči sa svojom babom, ov.a sa saiahom, još bude malo govora ! razgovora, kad tek u jutru rano, a prota Mateja stao s tnladom pred evandjelje i krst, a pred njlma prota Zujović, obučen u odeždi, da ih vcnća. Kad bude cla se obilazi oko sovrc, rećiće prota Mateja onako kroz pevanje: „Isaije iikuj“. — Ama šta učini 5owk od mene! — Ala da će to isto i od mene, prihvati prota Žujović, kojl je takodje bio udovac.

Posle venčanja zapovedi nroti i svelcru, da pošlju mladu tt Brankovinu, protu pak otlvede knez sa sobom ! zadrž! ga 6 nedelja u Kragttjevcu, dokle su se ljudt već stti načudili kako se prota oženio. Pustivši ga da ide kući, knez Miloš mtt rekne, da gleda da stigne tt Brankovimt u veče, pa tek u jntru da osvane kao da nikud nije ni išao od kuće. Prota je tako i učinio. Iz ovog dnigog braka rodjen je Ljuba P. N e n a d o v i ć, srpski pesnik I knjižcv-nik. R. F. Magjer (Osijek): Povratak Iz zapisaka sa scla. Teškc>m mukom dovukao se do baščina. Slab i suhanjav, tanak kao perce, jače se njiltao u prvom proljetnom danu, nego slabašna trstika usred vitlaja oluje. Iznemogao l krhak jedva se drži na nogama. A ono izblijedjelo i blatom skoravito odijelo mota se i klimbata, pa korak oteščava. Obrazi blijedi i gore od pritajene vatruštine. Koliko god se veselio i željno izgledao čas sastanka, probdio noći i noći. sada nemoćno gleda oreda se.

čas u prošlost, ćas u zagonetnu sadašnjost, pred kojom se reda slika za slikotn,prve budućnosti. Sto će oui? C>i iI? Citava kuća i svojta?! Možda bi bolje bllo, da sam im se javio sa nekciiko redaka ili prigođnom porukotn? — A... šta ... bolje talco. I oko migne jače, a glavom kitrme, misleći, da je time odagnao sve. što ga u taj č;ts sapinje. # U to sc zadrugari poredaii i rcdu5a vcć iznaša posvečenje, pa da blaguju. — Ej, drago, ‘di s‘ otia vrimena, kadia smo bili svi na okupu... drago. — Drago ... kada j‘ to bilo... — Bilo pa nije. Prekidani upiti, prekidani odgovori. Tanjuri i čaše zacinkaju, vllice i noževl stružu, pa kako već koji grabi, tako se i glasa. Žamor čas utibne, čas se opet uzvitia i sobom prostruji miris svježega jela, kojiin se slijeva škripa hrastovog stola i izlizanih klupa. Ako se ko digne, pa da će do banjka, već se svi uskomešaju i mukli tutanj odmnije pod nogama, a ona ugažena I nabijena ilovača kao da se zanji^e i lizne pod djonom opanaka — Drago, ’di s’ ona vrimena. „ .

Kraj tniadolike žene slutrilo so troje nejači i živahno prebtre svojim ručicama. Majlca ih nuka. jede i satna, ma kus za kusoin zastaje joj u grlu. Outa ga na silu, a svaki ju zasićuje za nekoliko dana unaprvo. — Daj’ on tudtkar, sve bi to bilo đrukčije... sve: i jelo l ručak i razgovor i sam Uskrs. Onda joj sine u glavu potnisao l otia zagleda svojega vojna. čini joj se. da je ranien. teško diše. Noga odrezana, a ruka kljakava. — Mož’ i to biti. Pa onda čitav on kao da se promijenio: ni živ ni tnrtav... živi mrtvac. Spopatie ju groza i zadršće po čltavom tijelu. Orudi se stanu nadimati f jače se uzbibaju. Kao tt groznici, zacvokoće zubinia. — Ne, ne... Isuse raspetll Zadrugari sltvaćaju njezine misll, pa još jače zadje svaki u se. — Sam’ ti jedi, bi’ će bolje ... vrali’ če se... ne stradava t’ ba* svaki. A on kad đodje, dobro će doći. — Pa kako do J o, da došo. — Sam‘ da dodje. Težak se kamen svalio. Odlanulo joj na čas. Pregorijevanje započelo, | život nastavio svoje •