Beogradske novine

I zlaze:

dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojedinl brojevl: U Ih«iKi I n kraj.rlaa 4 f| o* «. I kr. CUm djMl oi . . . lUUiSIOlfl t BlMlHlitl • • •••••«

MJi

itplat«:

12 totara ... U Inoitran’rtm Oglatl po cljenlku.

U MnraO I . kr.Jerlm. u.°t|Ml.irt>n M •. I kr. C.ta i. b.Jna I at M nu iilta. . U ■«ognd. u de.tavo— ■ Ut. .... w_ U raon.iMJI. •*—• • . «»

UređniStvo: BEOGRAD, Vuka Karađilća ul. broj 10. Telolon bro{ 83. Uprava I prlmanja pretplata Toplićln vanao broj 21. Tatelan br. 25. Prlmanja oglasa Knaza Mlhalla ul. broj 38. Talefoa brot 245.

Br. 57.

RATNIIZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč. 28. februara. Na pojedinim odsjecima fronta na Piavl vladala je pojačana artiljerijska djelatnost. Kao odmazdu za talijanski letački napad na otvoreni grad I n n s b r u c k naše su Ictačke eskadrc iioću u oči 27. februara izbacile bombe na žeIjezničke stanice i vojnička postrojenja ratnog pristaništa Venecije ! tom su prilikom postignuti mnogobrojnl pogot01, koji su se Jasno dall vidjetl I kojl su izazvali požare. Načelnlk tflavnog stožera, Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 28. februara. Zapadno bojiste: Front prUestoIonasIjednika R u pfifechta bavarskog: Na mnogo mjesta fronta Englezi šu Hastavili svoja izvidjanja. U toku noći su nađmoćnlm snagama poslijc žesioke pripreme vatrom Tcrenuli naprijed kod Houthhulsterske šume ! sjeverno od Scarpe. Koje u borbi prsa u prsa, koje p r o t i vnajiađora odbaČeni su natrag. Front njemačkog prijestolonasljednlka i vojvode Albrechta wfirttemiberškog: ( . U uspješnim preduzećima kod A'vocourta I Les Eparges zadobili smo 27 zarobljenika. Istočno bofltite: Operaclje se razvijaju svojiin totl'UL U Estonskol sei4. estonski puk potčlnio našoj komandi radi suzbljanja razbojničkili četa, koje krstare pc zemlii. U M i n s k u je zaplijeiijeno 2000 gnitraljeza I 50.000 pušaka. Sa ostalili bojišta nema ničeg novog. Prvl zapovleđnik glavnog stana dL Ludendorlf. Izvještaj bugarskog glavnog stožera Kb. Sofija, 27. februara. Kod gornjeg toka Š k u m b e vodlJe su se za nas povoljne izvidničke borbe. U bitoljskoj oblasti i jugozapadno od Ojevgjelije bila je arflljerijska v'atra mjestimice na obadvistrane živahnija. Otjerana su vatrom engleska izvidjačka odjelenja, koja su pokušala da se približe našim položaijima zapadno od Doldželija i južvo od D o n j e g P o r o j a. U V a rdarskoj dolini živa neprijatetjska vazdušna djelatnost. Dobručkl front: Prlmlrjc.

BEOGRAD, petak 1. marta 1918.

£

SL

0

M =

em.

Sastanak grofaCzernina sa rutnunjŠ Intervencija austro-ugarskih četa u Ukrajini. Tok pregovora sa Rumunjskom.

Italija i Balkan Istupanjem Rusijc iz kola sporazumnih sila Italija je u nekoliko zapala u vrlo nezgodan položaj. Njen je savez sa bivšom itnperijom bio proizvod zajednice interesa, koja je obje države vezivala u balkanskim pitatijima. Sada pak, gdje Rusija u Evropi više nije vojnički i politički činilac, apenlnska se kraljevina najedared našla usamljena u svome neprijateljstvu prema AustroUgarskoj. U Parisu i Londonu nikako se ne liiogu oteti saznanju, da talijanski ratni ciljevl slabo što imaju zajedničkoga sa težnjama ostalih sporazumuih sila. Zalitjev za raskomadanjem monar h : je i nadalje ostaje pitanje, za koje njen južni susjed tim žešće lomi kopIja. što više slabi interesovanje zapadn!h sfia za aspiracije njihovog malo sposobnog, ali tlm pretencijoznijeg saveznika. Očajni pokušaji Italije, da nadje zgodan ishođ iz teškoća stvprenih promijenjenim položajem otjerali su rimske političare u naručjc Jugoslovenima. Orlandovo putovanje u London i njegov! sastancl sa Trtimbićem nisu imali druge svrlte, nego da obrate pažnju svojih saveznika na ovaj novi momenat južnoevropske političke konstelacije. Da jc sporaziumiim vlasnicima zbilja toliko stalo do oslobođjenja malih naroda i do vaspostavljanja Srbije, kao šlo su oni to uvijek naglašavall, to b! oni morali s obzirotn na novosklopljeno prijateljstvo izmedju taljjaiiske i slo • venske rase priznati i Italiji veći znafeHI Uf Ju ! l-rtVL—-. jt„1..Jj.JIl, ..Jv.iu ratne ciljeve. Posljednji sastanci sporazumnili državnika i ltjiliovi službenl govoti do duše nisu pokazall, u kolilco je najnoviji preokret osnažio savezničke odnose Engleske i Francuske pretna latinskom prijatelju, ali se zato u toku posljednjih mjeseci sve većma moglo opažati, da je apeninska kraljevina svojom platonskom Ijubavlju prema Jttgoslovenima krenula opasnim putem. I suviše je đugo izazivala medjusobno nepovjerenje suprotnost izmcđju talljanskog imperijalizma s jedne i slovenskili snova o velikoj Srbiji s druge strane, da bi sađa u Londonu zbilja od srca mogli uživati u ovoj iznenadnoj slozi. Sudeći pak po pisanju talijanske štampe i praktična strana ovog saveza nije bez dosta teškoća, po kojima još nijc nadjen put jedinospasavajućeg kompromisa. Država Viktora Emanuila i suvišc teži za isključivom prćvlašću na Jadranu. da ne bi svoje pokrovlteljstvo nad Jugoslovenima izrazila na način, kojim bi prijateljstvo ,,štićenika“ pretvorila u privrednu i poljtičku zavisnost. Na suprot takvitn tcškoćama ncma nikakvog značaja talijanska nada, da će Jugosloveni u monarliiji iznutra potkopati moć silnoga protivnika, koga se Italija toliko plaši. Ta

te su se talijauske nade već izjalovile i odnosno vlastitih „neoslobodjeuih“ saplenienika, a koliko li tek ovo očekivanje rimskili politfčara izgleda sumnjivo kada se lina na umu, sa koliko prirodjenog nepovjerenja Jugosloven! sumnjaju u čistoću namjera, što ili prema njima gaji novL ,,zaštituik“. Koliko je neprirodno jugoslovensko-talijansko prijateljstvo, jasno se vidi i iz svakovrsnih pojava. Ta tek je tu skoro Italija jednom prilikom vrlo jasno pokazala, kakav položaj želi zatizeti prema balkanskiin narodima 1 otvoreno je otkrila svoje namjere jednim primjerom, i to svojim držanjem prema Arbaniji. Kako se vidi po takvom talijanskom držanju, u Rimtt i ne misie, đa ikad više napuste vladanje otrantskim moreuzom, niti đa Jugoslovenima učine kakve bilo istinske koncesije. S toga poluzvanična štampa talijanske kraljevine sa sve v-ećom zebnjorn glcda gdje deja mira sebi sve vcčma krči put sa istoka ka jugu. Talijansko nepovjerenje prema Orčkoj već je dostlglo stcpen upravo liisteričkoga straha, a sa*n neočekivani sastanak srpske narod ie skupštine na Krfu izazvao je n Italiji odmah najcrnje misli. Prijateljl pak, Koji jedan drugog na svakom koraku nepovjerljivo vrijebaju i koje najsitnija Siiunjiva pojava kod njihovog druga otimah izbacuje iz takta, u stvari su goti od samih neprijateIja. Takav se odtios ne može nazvatl pravom Ijubavljti. Austro-ugarske čete inivi \ -n m i*c,-1:>»: Podoljskl guverner niolio je AustroUgarsku za pomoč. (NaroSItl brzojav „Beosradskih Novtna“) Budimpešta, 28. februara. Jedan ovdašnjLIist doznaje iz Beča, iz pouzdanog tzvora, da su čete maršala B 6 h m-E r m o 11 i-a istočno od Ćernovica pošle naprijed, nenaišavši nigdje na ozbi1 j a n o t p o r. Na pitanje, d a II n i j e to nastupanje uprotivnosti sa izjavom Seidlerovom u parlamcntu, odgovorilo je lice, koje je dopisnika obavijestilo: Kad je Seidler dao svoju izjavu u parlamentu u ime ministra spoljnih poslova, mogli smo uzeti kao pouzdano, da će se m i r u U k r a j i n i u s p o s t a v i 11 sam od sebe. Ova pretpostavka nije bila tačna. Mir nije u zemlji nastao, naprotiv, podoljski g uverner t r a ž i o j c o d n a s p o tn oć i. Na sjeveru, kuda su došle njemačpe čete, vlada već svuda mir, a na jugu medjutim, gdje nema nl naših ni njemačkih četa, opšti je nered. Takav je pGložaj, kad se posmatra s našeg gledišta, i m i n e m a m o u z r o k a, d a s p u š k o m k n o z i s t o j i m o i g 1 e-

d a m o, kako boljševičke rulje uništavaju u Ukrajini zalihe životnih namirnica, koje su iiam toliko potrebne. Pregovori sa Velikom Rusijom I’rispjela bugarska delegacija. Kb. Brest-Litovsk, 28. februara. Danas poslije podire prispjela je ovamo bugarskadeiegacija, a ruskastiže s u t r a i z j u t r a. U toku današnjeg dana savjetovali sa se delegati Austro-Ugarske, Njemačke I Bugarske o odredbama mirovnog ugovora. Kb. Brest-Litovsk, 28. februara. Danas poslije podne stiže ovamo rusko izaslanstvo. Članovi izasianstva jesu: S o k o 1 j n i k o v kao predvodnik, ministar miutrašnjih poslova, P e trovskij, Čičerini Karahan kao njegovi pomoćnici, Jofe, Aleks'ijev, pomoćnik ministra za poljoprivredu, admiral Altfater za admiralni stožer, D a n i I o v, A d a m s k i J i I.ipskij od glavnog stožera i Tcr e l e r k o v ič kao i potrebni broj sekretara i stenografa.

Japanske prijetnje. Kb. Paris, 28. februara. „Agence Havas" javlja iz Tokija pod 24. t. m.: Ođgovarajući na jednu inferpelacaju u poslaničkom domu izjavio je minisi.ar spoljnih poslova, da je teSko sebi pređstaviti s ! \arno zaključenje je i/,r doista zalcjucen, oiniu'cč .r.ifAfi' preduzeti najođredjenije i najpotrebnije mjere, da bi đorastao položaiu. Odlazak japanslcog posl anika dz Petrograda bio je potreban s pog 1 edom nanesiguran i opasan položaj koji tarno vlad a, ali ne znači prekiđ s Rusiiom. Sa Engleskom, Amerikom i ostalim s veznicima postoji potpun sporazum odnosno pitauja ruskog zasebnog mira. *

Pregovori sa Ruinunjskom Pregovorl napreduju. — Trl glavne tačke: Odstupanjc zemljišta. kompezacije Rumunjskoj, privredne povlastico nionarhiji. — Promjena režima po zaključeuju mira. (Naročiti brzoiav „Beogradsldh Novlna*'.) Budimpešta, 28. februara. Jedan ovdašnji list doznaje iz Berlina: Mirovhi pregovori napreduju. Izgleda. da jc bi 1 a lieosnovana bojazan da se Averescu previše obvezao u Jašu. Misli se da će Averescu moči sklopiti mir. Prcgova-

Godina IV.

ri se vode oko tri glavne tačket 1. O d s t u p a u j e z e m 1 j i š t a u korist Ugarske i Bugarske; 2. Kompe-* z a c i j e zeniljišta za Rurnunjsku il B c s a r a b i j i, i 3. E k o n o m s k 9 p o v 1 a s t i c e za Monarhiju i Njemačku. Ovo posljednje odnosi se na žito f liferacije petrolcuma i trgovačko-politička utanačenja, od kojih će znatne ko* listi imati središnje vlasti. U vezi sa bukurcštanskim pregovorima biće f važnih promjenfi na polju rumunjska interne politike. Sinatra se kao sigur« no, da će poslije zaključka mira Ave* rescov kabinet dati ostavku, a na njegovo nijesto dolazi kabinet B e I d i mana, Carpa i M a r gh i 1 omana. Žestoke fzjave Bcldimanove protiv kralja Ferdinanda u ,,LokaIanzeiger“-tr smatraju se kao znak, da će kralf Ferdinand odstupiti. Središnie vlasti nljesu u tome zainteresovane, all u samoj jc Ruimtnjsko] protiv lijega jaka struja. Morače da se podvlkne... (NaroCItt brzojav „Beograđskth NovtaaA) Budimpešfa, 28. februara. , Bećki đopisnik jednog ovd. Ii3ta jav< Ija, da so sad kao i prije su-li pesimistički o a'zgledirna za mir s Rumunjskom. MisLi se, da će biti nužno, da se prcmai (Rurnunjskoj postupi isto onako energićno kao prema llusiji. Naravno, da će rnir tada ispasti sa svim drugojačo liego gad. ” : Rođienđan kralja Ferdinanđa Govorl dr. Radoslavova i kralja Ferdinanda. Kb. Sofija, 28. februara. Bugarski brzojavni ured javlja: Na kraIjev rodjendan održano je svcčano blagodarenje u katoličkoj crkvi sv. Josipa, kome su prisubVVffT'C 11 Ti'^lfilCTSĆ 1 iLdptk, Bm x i a* Nađežda, dvorjani, ministri, zastup* nici saveznih i neutralnih država s vcjnim punomoćnicima. članovi savezničkih .državnih misija, kao i mnogobrojnl časnicj bugarske i savezničke vojske. U podne je kod kralja bio ručak. Ministar predsjednik dr. Radoslavov držao je o ručku ovaj govor: Gospodaru! Veseli i utješni osmejak žudno željeuog mira, čiji prvi zraci zagrijevaju naša srca, daje Janašnjoj svečanosti naročiti značaj. Poipuno prožeti nadorn u što brži završetak krvoproiića i u bliski triiimf djela oslobodjenja, ja se naročito sretmm osjećam, što danas povodom rođjendana Vašcg VeliČanstva mogu pozdravltl vladaoca Bugarske u imc bugarskog naroda i u ime vlađe, vladaoca, kojl jc u toku 30 godina svoje vladavine podigao Bugarsku na visoki stepen a svoje ime i svoju narodnu dinastiju obasuo slavom. Gospodaru! Za vrijeme vaše vladavine niste Vi bili samj tvorac narodnog napretka na pol.ui kulture, nego u isto vrijeme'i močan vodj, koji je poslije priprcma upotrijebio i poveo u zgodnom trenutku našu vojsku i doveo je do onih pleinenitih l junačkih djela, koja su Bugarskoj zas-

PODLISTAK lz Beograda 1 ” Trcbalo je da dve stotine I višc hlIjađa Srba poginu i još toliko da se razidje po tudjem svetu, dakle oko pola milijuna ljudi u Srbiji, ne računajući tu decu i žene da nestane, da bi tek tada on jedva mogao da se jednotn vidi I počne upadati u očl. A lcao svl „pametfli I vredni ljudi“ — za vreme ratova uvek je bio u pozadini. Uvek je uza sebe nosio čitavu hrpu lckarskih uverenja o nesposobnosti. A kada bi ga inaposletku kad kada „pridigli" i on uvideo da će morati ipak na neku vojnu dužnost, on bi nekako udesio da bude postavljen pri nekoj vojnoj stanici ili u bolnici. I kao što naš narod lepo kaže: — „Ko se čuva toga I Bog čuva“ to se I on sačuvao i evo ga sada u Beogradu. U jednoj od najžlvljih ulica otvorio svoju radnju. Sada radl da ne može lepše I bolje bit.l. A da mu radnja zaista napreduje i cveta, vidi se po njemu. Lep i pun zdravlja I to onoga jednako čuvanog i negovanog zdravlja. Zato on u prkos njegovih godina još Tiema nikakvih bora na svome crvenome i cmo purastome licu. Svl mi sada nosimo tragove pretrpellh ratnih .esreća, lli smo sa suviše bora na čelu I oko očiju, tli sa prerano sedim vlasima, ali on ama baš ništa. Nasla-

njajući svoj dcbeli vrat koji mu je uvek ošišan i obrijan po najnovijoj modi na kragnu svoga novoga kaputa jednako oblizujc svoje vlažne, rumene, više ženske usne pokrivene tankim crnim brčićima. Ido kao nekada pravo, srećno i zadovoljno. Sva njegova snaga, čisto odclo, očl već umorene ođ nasiade odišu potpunim zadovoljstvom sa samim sobom. A lcako i ne bi srečan i vesco bio? Sada je postao „junak 11 aših dana“. U Beogradu se vcć zna za njega i već se po ,,žurcvima“ spomlnjc njegovo ime. Ćuje se samo: — ..More gospodin Tasa baš lepo napreduje. Ko se je nadao da će od njega ovako šta izaći. Znate lcako je bio tunjav I kako su ,,naši“ terali šcgu sa njime I nl u šta ga za ozbiljno uzimali. A sada gledam, Boga mi, pored bogate radnje, eno družl se jednako sa prvima I najvidjenijima. Pa da vidite kako se sada sa njima i razgovara! Nije više onako ponizan i uslužan I sav srećan ako mu ko primi pozdrav f otpozdravl ga, već se sada sa njima kao ravan njima slobodno šeta, prepire, dokazuje I, Boga ml celom svetu imponuje . . . I zaista svima nama je on ,,imponovao". Pored bogatstva, koje je kao „preko noći“ stekao, počeo je imponovati I svojim druženjem l ponašanjem. Poče se družitl sa prvlm našim Ijudima. Osoblto je voleo da se po ullcama, a najviše po korzu Knez, MihaJ-

lovoin nadjc i sretne koga od našili bivših vidjenijih političara i da sa njima probavi pola sata u šetnji i razgovoru. Posle toga bi sav srečan, nadimajući se od blaženstva i naslade okretao se na sve strane i bodro pazio da se svakome poznaniku, osobito gospodjama i gospodjicama, javi. Javljao bl se glasno, razdragano da bi svi prolaznici čuli. Svaki čas bi kao salutirajuči podizao svoj šešir i javljao sc: — ,,Zdravo!“ — nekom svomc drugu. „Dobar dau!“ — nekoin trgovcu sa kojim stoji u poslovnoj vczi. — „Kako ste?“ — nekoj starijoj gospodjl. — „Ljubim ruke!“ — nekoj gospodjicl. — „Ja sam onu vašu stvar svršio, gospođjo i ne brinite ništa!“ — nekoj gospodji sa kojom je sigurno od skora u poznanstvu i prijatcljstvu. I što je pravo, pravo ali je I bio zauzimljiv. Pomagao je, trčao i bio na usluzi. Osobito porodicama naših činr.vnika koji su u iiiostranstvu, ali najviše gjeneralima I ministrima, koji imaju još i nepokretnih imanja. Ne samo da je tamo I kod njihovih porodica trčao, stavljao fm se na raspoloženju, već im novaca pozajmljivao koliko su htell I želeli. A da bi pred nama svima potvrdio ta svoja ,,dobročinstva“ uvek je za sobom nosio I spisak imena, kojima je kakvu pozaimlcu dao.

Istiua taj spisak, što ga je pokazivao bio je sanio od onih imena, koja su „laka roba“. Većinom su to bili bivši niali i propali činovnici, novinari, književnici i umetnici, koji su tako potrebni da se nečija slava razncse po varoši, ali i koji su i veliki rizik što se tičc vraćatija i plaćanja. Kod njih je nesigurno i kada im se na kakvu dobru zalogu pozajmi, a kamo li samo ua „golu rcč“. Ali je zato gospodin Tasa, osećajućl da svaki vidi taj njegov rizik, sa većim ponosom i razdraganošću svaki čas, na sred ulice. vadio taj spisak i pročitavao svakome. Uvek bi se Čulo, kako pokazujući na iniena u spisku, njcgov unjkav, malo ženski glas, a već uvredjen u svomc dobročlnstvu razleže se po trotoaru da bl mogll I prolaznlci čuti: —> „Evo, molim tel Pogleđajl Cak sam i gospodin Simonu cinele loipio! Pa pašom čttvenom starom profesoru 100 kruna; pa gospodinu R : sti, novinaru 200 kruna, pa evo toliko njih je ovde ti spiiskui. I Sta onda hoće taj „svet" toH mene?l Vele: „zaradio sam erdne nare!“ Pa dobrol Ako sam zaradio, zaradio sam ih za sebo i za svojn porođacu. I šta onda taj svet jednako hočo od mcne i jednako samo mene, pa mene hvataju?"... : A da su sa zaista ..jednako hmtili" videlo se po tome: što mu je li rađ ja n čaršiji i kuća bile pune sveta i molioca. U rađnji nije 9e moglo kročiti od musterija. A kod njegove kuće još iz daleka

c.rnio bi se trotoar ispred kapije kućne od sveta i molilaca koji ga je čekao. Istina on je sve molioce onako malo šeretski upućavao: ,,đa ga kod kuće čekaju tako oko d vanajest saha'a“ fclnkle onda kađa ulicama najviše svcta pro'.aci od!azeći n& ručak i tako da bi što više n. ih' gledali one sllne molioce isprcd njegovo kuće) otli zato ipak nlšta ne mcnja stvar. Dobročinstvo je, dobroSnslvo! I zaista, i ja no znam šta ovaj naš prosjački ,,svet“ hoće od gospodin Tase?. Zašio ga pored tolike njegove nontoći i zajmova ipak ogovaraju a jednabo ga ,,hvataju“? Izglodft da je došlo vreme da se menja ona naša narodna izreka, Ua mesto: „čini dobra dela i — tie kaj se!“ trelia da so okrene i glasi: „čint dobra dela — pa kaj se! Da, zaista će to biti! I zaista zašta gospodin Tasu no ostave na miru? ZaŠta ga ne pusto da sa šota onako srećan i zadovoljan i sav brekćući od zdravlja. Jedva čeka da s* proljepšaju dani i da izidje u šetnju. Cb sto poskakujo nogama od zadovo jstvm kada stupa u svojim novam c pelama ? uvek ispeglanim pan'aJortaira jednako UK godno mnlajući ramenima osećajući ka* ko mu VTat, već modar od deblj n , nrijab no leži na kragnu od kaputa i kako mtx još prijatnije kuca sroe osećajnći do seb« ruovčanik napunjen hijadarkama. Isti.