Beogradske novine

Izlaze: dnevno u )utro, ponedjeljkom poslije podne.

Pdjedlnl brojsvi: u . ia wn

MJetačna pretplata: °!7 ;S£ss$ "“'r:\ t.w '^ , U In.itrMstn . ........

Ogfasi po cljenlku.

«'W

Urednittvo: BEOBRAO, Vuka Keredžićo uL broj 10. Tolofon bro| 83. Upravi I prlmenjo pretplate TopllCin venao broj 21. Tolafaa br. 28. Prlmanje oglasa Knora Mlhajla ul. brol 38. Tolefon brol 245.

Br. 63.

BEOGRAD, četvrtak 7. marta 1918.

Godina IV.

Preliminarni mir sa Rumunjskom potpisan!

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 6. niarta. Na talijanskom frontu nije bilo naročitih dogadjaja. Formalno jle potpisan ugovor o prljtnlrju sa Runniniskom. pa sad na osnoyu istoga počiniu pregovori o miru. Načelnik glavnog stožera. Izvještai bugarskog glavnog stožera B. b. a. Sofija, 6. marta. Maćedonskl front: Zapadno od R a d i n d o 1 a za vrijetne cijeJog dana žesto-ka neprijateljska topnička paljba i bacanje mins, na šta je naše topništvo energično odgoivaralo. Sjeverno od L j u m n i c e isprekidana obđstrana paljbena djelatno<st. Naše jedinice prodrle su u neprijateljske linije zapadno od Dol!d ž e 1 i j a, odakle su se poslije borbe ivratiie sa engleskim zarobljenicima. 'Južno od B a r a k 11-D ž u m a j e rastjerano je više engleskih izvidnica. Dobručki front: i Primirje. Japanska zagonetka Od kada je u Rusiji nastupio preokret, ttema ni kraja ni konca kombinacijama, koje se odnose na držanje 'Japana i na istinske namjere tnikadovog carstva. U glavnom u oba zaraće■na tabora preoviadjttje mišljenje, da Če vlada u Tokiju na koji mu drago način iskoristiti za se promijenjeni vojiiički i polittčki položaj i da će u prkos svima javnim i tajnim ugovorima sa ipodiošću, kojom se odlikuje žuta rasa i>oći za nekim svojim naročitim ciijeVima, koji se za sada još vrlo slabo dadu nazirati. NaroČito sud, koji u sporaZittnnim krugovlma vlada o dogadjajima bliže budućnosti na istoku, pomuČen je okoltrošću. što bi sve veće i ve’će snaženje Japana moglo zagroziti jsvjetskom položaju Engieske i Sjedijnjenih Država, a tom se zabrinutošću objašnjava najraznovrsniji komeutari o odlukama, koje se očekttju ođ istočnog ^aveznika. Dattas više no ikada prepviadjuje rmšijenje, da je mikadovo .varstvo tajanstvena zagonetka u svjetj$kom koncertu, i da se svijet od njega može nadati svakojakim iznenadje’njima. Pored svega toga stanje stvari na .daljnjem istoku vrlo je prosto. Ako po'gledamo nekoliko decenija u nazad ! irazmotrimo nagli razvoj novije japan•ske istorije, lalco ćcmo i jasno vidjeti, 'šta Japan hoće. Kitajsko-japanski rat, završen 17. aprila 1895. god. mirom u Šimonozekiju, donio je pobjeđiocu razočarenje. Još maja mjeseca morao je mikado proglasom izvijestiti svoj na•rod o tome, da je na osnovu prijateljskog savjeta evropskih velikih sila riješio, da vrati Kitaju zemijište, što ga je bio osvojio na azijskom kopnu. Ovo

je bio osjetan udar za slavoljublje Japanaca, koji su zahvaljujući vanrednim ratnim uspjesima s\"Oje vojske, a naroČito svoje mornarice preko noći bili dospjeli do nadmoćnog položaja u istočnoj Aziji. U narodu j>e nastalo .sve veće i veće ogorčenje, a kratko vrijeme poslije rečenog rata udvostručene su vojska i mornarica. Jednovremeno smo u Evropi mogli vidjeti, gdje na sve strane niče platonsko oduševljenje za Japan i Japance; na našem starom kontinentu nisu upoznali pravu opasnost, koja je prijetiia sa istoka. Bio je samo inali broj umnih dalekovidnih ljudi, koji su uvidjali, da bi Kitaj, kada bi svojih 400 milijuna stanovnika stavio na raspoloženje Japanu, predstavljao ozbiljnu opasnost za Evropu. U ono je vrijeme njemački car Wilhelm ižrekao istorijske riječi: „Evropski narodl. branite svoja najsvetija dobra!“, alt niko nije htio poslušati tu opomenu. Došao je rusko-japanski rat i opet su biie simpatije cljelog „kulturnog svijeta" a naročito mnogobrojnih ,,žutih“ krugova u Evropi na strani žute rase. Nikotne nije ni na um padalo, da pridje u pomoč ugroženoj ruskoj imperiji, i to iz razloga, što je jevrejski kapitalfzam polagao velike nade u razoravanje velike carevine. I na ktraju ovoga rata Japau nije pobrao piodove svojih pobjeda. U ugovoru o miru, zaključenom u Porthmouthu 5. septembra 1905. god. mikadovo je carstvo dobilo Potrt-Artur, južnu polovinu oistrva Sahaijina i još neke povlastice u smislu svoje iokalne nadmočnosti, ali nije dobilo ni prebijene pare ratne odštete. S toga su se tokijski viasnici priuržali stare japanske poslovice „Poslije pobjede pritegni oklop jače“. Oni se nisu zadovoljili. da stisnu pesnicu u džepu, već su škripeći zubima otišli sa zcleuog stola, riješeni. đa i nađalje što je moguće viš& pojačaju borbenu moć svoje otadžbine. Kađa je potoin avgusta mjeseea 1914. god. izbio svjetski rat, Japanci su smatrali, da je kucnuo njiliov čas i mobilisali su. Mnogo njih u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj iikovali su, jer su, gledajući ratne primrene u Japanu, smatrali, da će im mikadova carevina biti saveznik protiv Rusije. Ali Japan, koji je bio vezan ugovorom za Englcsku. prevario je nade, što su ga u nj polagali optimisti u sreanjoj Evropi i iskoristio je priliku, da sa sporazumne strane ratuje na svoj naročiti način. Prvo je oborio jedinu jaku njemačku upornu tačku na istoku — Kiautčau. zatim je uhvatio maha u južnom Tihom Okeanu, pa se poslije sve više i više isključivo odao jedinospasavajućim trgovačkim poslovima. Još će se dugo vremieiia u svijetu pričati o japanskim ratnim lifeiracijama, kao i o tome, kako je Japan „prefarbavao" stare ruske ratue brodove, koji su već blli i na morskom dnu

i prodavao ih svojim savezniciina, što će sve docnije biti važan mateirijal za ocjenu japanskih savczničkih osjećaja. Jedva ste šta mogli osjetiti o iie>kom istitiskom japanskoin učešću u ratu, jer se ne rnogu smatrati ozbiljnom vojnom akcijom one stare japanske nekada ruske krstarice, što su ih jednom prilikotn uputiii u Sredozemno more, a koje kanda nisu stigie dalje od PortSaida. Preina tome jirijatelj sporazuma ria daljnjem istoku do današnjeg je dana samo oekao. I u ovom ratu se ne bi ispunilo ono, što Japancima nije đonio kitajsko-japanski rat, što je poslije mira u Porthmouthu ostao samo san tokijskih državnika. U to se iznenada skrhala džinovska ruska imperija — a Japan sada stoji neposredno pređ ostvarenjem svojih častoljubljivih imperjjalističkih ciljeva. Sada je došao zgodan čas kao nikađa do sada, a Japan će uinjeti Iskorisiiti tu priliku. Koristi što će ih Japan izvući iz novog pc.iožaja na istoku biće: neograničeno gospodarenje Mandžurijom, posjed Vladivostoka i krajeva oko ušća rijeke Amura. U tome ih neće omesti ni mrzovoljni Wi!sonovi protesti ni potajno mamljenje od strane ostalih saveznika. Na ime, žuta je rasa umjela zakloniti svoje scbične natnjere. umjela je, ,,da očuva obraz“, t. j. da od vlastite stvari prividno načini stvar sporazuma. time što su u Niponu izmislili bajku o nekoj opasnosti, koia lobož prijeti isioku od strane Njamačke. Vrlo je značajna činjenica, po kojoj se može vidjetrf, kolika Je zaprepašćenost ovladaia medju injerodavnim ljudima u Londonu i u Washingtonu, šlo se on! ne satno pretvaraju, K kao da vjcruju u tu bajku, nego je još čak šta više i>o mogućstvu šire u javnosti. No ma koliko oni trubili na sve strane, kako su postigli davno žeijeni cilj — nasjedanje ipalc ostaje nasjedanje, koje se ne daje ničim popraviti. Potpisan prethodni mir sa Rumunjskom RUMUNJSKA SE ODRlCL DOBRUDŽE, PRISTA.IE NA ISPRAVKU GRANICE I OBAVEZU.IE SE. DA OMOGUĆI TRANSPORTE TRUPA SREDlSNJIH VLASTI ZA BESARABIJU. Kb. Bufiea, 6. marta. Sinoć je jrotpisan prethodnl mir sa Rumunjskom. Njime Rumunjska dobija dvonedjefjno primirje. Od njegovih ođredaba najvažiiije su ove: Rmnunjska ustupa cijelu Dobrudžu, nristaje na ispravku granice, dcinobiliše osam divizija i omogućuie središnjiin vlastima transport trupa za Besarabiju.

Saopštenje ti austrijskom parlamentu. Kb. Beč, 6. marta. U početku sjednice carevinskog viječa saopštio je ministar predsjednik dr. pl. Seidler, da je potpisan preliminarni mir sRumunjskom, iobjavio je sadržinu ugovora. Ministar je na kraju rekao: Slobodan sam, da poslaničkom domu najiskrenije čestitam, što je vojnim i političkim zajedničkim radom Austro-Ugarske sa svojim vjernim saveznicirna postignuta nova važna etapa na putu za opšti mir. (Živo i dugo ođobravanje i pljeskanje.) Doslovni tekst preliminarnog ugovora o miru Kb. Buftea, 6. marta. U Bufteu je dauas u 7 sati ii veće izmedju Njemačke, Austro-Ugarske, T urske i Bugarske s jedne i Riimunjske s druge strane potplsan ovaj preliminarni ugovor o miru: Zadahnuti opštoin željom, da se ratno stauje izmedju Njemačke, Austro-Ugarske, Turske i Bugarske s jedue I Rumunjske s druge strane okonča i da se ponovo nspostav! mir potpisani, i to pravl tajni savjetuik Richard pl. K u h I m a n n kao uponomoćcnik Njemačke, niinistar c. i k. doina i spoljnih posiova Njegova Apostolskog Veličanstva, tajni savjetnlk Ottokar pi. Czernin od Hudenitza kao opunomoćenik Austro-Ugarske, r upredsjednik sobranja, gospodiu dr Momčiiov kao oputiotnočenlk Bugarske, njegova vlsost veiiki vezii T a I a a t-paša kao opunonioćenik Turske s jedne 1 gospodin C. Argent o j o n u kao opunomoćenik Riimiinjske s druge strane. poslije pregleda svojih punonioćija, sporazumjeii su se u tome, da, pošto je pritnirje potpisano 9. decembra 1917. otkazano 2. marta a 5. marta 1918. n 12 sati u podne istekio, od 5. marta 1918. u ponoć nastapi četrnaestodiievui oružni mir s trodnevnim rokom otkaza. Izmedju potplsanih postojl potpun sporazum o toins da se u toku tog vremena zakijuči konačni mir i to na osnovt: ovog spcrazumo: 1. Riuuunjska usinpa silama četvornog saveza Dobrudžu do Dunava. 2. Si!e četvornog saveza o održanju trgovinskog puta za Rumunjsku preko Constanze za Crno more. .4. Granične ispravke, kcje Atistro-Ugarska zahtjeva na austrougarsko-rumiinjskoj granici prima Rnmunjska načelno. 4. Isto se tako načelno primaju prema položaju odgovarajuće mjere na privrednom poiju. 5. Rumunjska viada se obvezuje, da odtnaii demobiliše liajmanje tri db

vlzije rumunjske vojske. Demobliisanjera rukovodićc zajednički vrhovno zapovjedništvo vojne skuplne niaršala Mackensena i rumunjsko vrhovno zapovjedništvo. čitn se izmedju Rusije I Ruuiunjske uspostavi niir, imaće 1 ostall dijelovi rumunjske voiske da se demobilišu, ii koliko ue hiidu potrebnl radi sigurnosti na riisko-rtimimjskoj granici. 6. Ruuiunjske čete imaju odmab da napuste zendjište Austro-Ugarske monarhije, koje je od niih zaposjednuto. 7. Rumunjska vlada se obvezuje, đa svima silama u želieznlčko-tehničkoin pogledu potpoinaže transport saveznlčklh četa kroz Moidavsku I Besarabiju za Odesn. 8. Ruinunjska se obvezuje, da od* mah otpusti iz svoje službe sve časnike onih siia, koie se naiaze u ratu s četvornim savezoin, a ovaj im za« jemčava slobođnu pratnju u iiilliovii doinovinu. 9. Ovaj ugovor stupa odmah n život. U potvrdu toga punotnoćnicl su ovaj ugovor potpišali i svojhn pećatima snabdieli. Ugovor je napisan ii net primjeraka u Bufteu 5. marta 1918. — Potplsl. flilla/ak njeiuačkih delcgata u Bukurešt. (Niročit! brzojav „BeosEradsklh NovUia“.) Berlin, 6. marta. Bivši direktor trgovinsko-politlč« kog odjelenja spoljniii poslova, K 0 rn e r, direktor pravnog odjdenja K r i e g e, poslanik Rosenberg I poslaničk! savjetnik S t o ck h a m mern otputovali su u Bukurešt, da učestvuju u tnirovniin prcgovorhna.

Mir sa Rusijom Povratak poslanika Mereya. Kb. Beč, 6. marta. Danas posiije podue je prispjeo ovanrc iz Đrcst-Litovskog poslanik pl, Merey u pratnji čianova austro-ugarskog izasianstva. Koiiko Rusija gubi u zemijištti I stanovništvu. ETgovorom o mira otpada od Rusije oitav niz znatnih teritorija, i to: Poljska, Litavska, Kurlandija, Ukraj'na, Esionska, Livlandija, Finska i tri ob'asli Ba luma, Karsa i Ardabana. Te terdlorije obuhvataju prosdor i stanovnlšfvo: Poljeka 113.820 kvadrat. kilm., 13,500.000 stanovnika; Litavska 121.840 kvndr. kilm., 5.806.000 stano\Tiika; Kurlandska 27 2Sb kvadr. kilm., 780.300 stanovriika; Ukrajina vjerovalno 620.947 kvadr. kilomet, 34.965.000 slanovnika; Finska 373.600 kvadr. kilm., 3,241.000 stanovnika; Ei stonska 20.248 kvadr. kilom., 507.200 stanovnika; Livlandija 47.030 kvadr. kikanelr., 1,744.000 stanovnika; Arclal'iaH 6491 kvadr. kilometr., 43 600 stanovritaj Kars 18.749 kvadr. kilomet., 395.200 sta(novnika; Batum 6976 kvadr. kilomet., 183.100 stanovnika. Ukupno gubt *\us4i ja 1,454.987.000 kvadratnih kilomeUrn i 61,184.700 stanovmika. — Prije rata je ; imala Rusiija 22,296.727 kvadratnih k.iio nietara i 151,38-1.200 stanovnika.

PODLISTAK O godišnjici proglasa kraljevine*) . ‘ 22 . f e b r u a r (7. in a r t) 1882. < (Po sećanju). Na sv. andrejskoj skupštiui 1858. fta mesto savrcmenika i učasnika MlJoševog ustanka na političku pozornlcu prvi put ukaza se malena gomiiica učenih sinova Srbije, školovanih po jvelikim školama, koje u Srbiji koje na Strani. Ta malena gomilica težnje naTodne za istinskft slobodu obuče u ode(ću onda savremenog evropskog libeTaliznia, iznese ih pred skupštinu, i taiko se javi kao nov politički činilac, koji se oslanjaše na narod. Prema ovo«ie novom činiocu staviše se dotadanji (Stišaniji elementi, — efementi konzer\vativni, medju kojima beše tako isto ;dosta škoiovanih ljudi. Politička radnja u Srbiji jjoče tada dobkjati savremene Jevropske oblike; behu već dve politlčke j>artije: liberali i konzervativci. Za vreme kratke vlade kneza Miloša, u onome preiaznom stanju, borba 'izmedju liberalaca i konzervativaca nije izbijala na površinu u odredjenom obliku, ali se otvori onda, kad se oko kneza Mihajla na vladi nadjoše konzervativcl, koji su, kao što napomenu,smo, imali u svogim redovima visoko

*) Ostavlien oravopis piščev.

školovauili domaćih sinova. Konzervativci ipak ostaše na vladli sve do smrti kneza Mihajla. Posie topčiderske katastrofe njili zameaiše liboralci, koji, smenjeni samo za kratko vreme kcnzervativcima, ostaše na vladi do 1880. Oko 1870. godiue javiše se klice još jcdnog političkog činioca u Srbiji, koji se u toku vremena obliči u radikalizam. Do godiue 1880. ni jedan od ovih političkih čiailaca nije bio organizovan niti je imao svoga javnog i sredjeuog programa. Te pak godine oblici njihovi dobiše odredjeniji vid i njiliovi se medjusobni odnošaji izbistriše. Konzervativci se organizovaše, istakoše svoj prograin i nazvaše se: „Narodna napredna stranka“. Nešto docnije, kao što će se videti. učiniše to isto i radikali; oni se nazvaše: „narodna radikalna stranka“. Jedino liberalci ostaše za duže vreme bcz organizacije i istaknutog programa. Organizovani ,,naprednjaci“ pokrenuli su odmah organ svoje stranke jx>d imenom ,,Videlo“. Borba protiv liberala je odmah otpočela, u kojoj su zajedno s naprednjacima učastvovali i IKitonji ,,radikalci“. Za ovu borbu je bio iza-bran zgodan trenutak, jer je te gođne tadanji Ristićev kabinet trebao, lli bolje rečeno morao, preima odredjenjima berlinskog ugovora da zaključi nov trgovinski ugovor sa Austro-Ugarskom. Ova prva organizovana partijska politička borba protiv vlade imala je pouzdanog izgleda u uspeh, jer je

vlada imala da rcši krupno pitanje trgovinsko-političkih oduosa izmedju Srbije i susedne rnonarhje, koje je biio protkano vrlo zamašnim teškoćama, a drugo, što je tu borbu u prvi mah jx>sreduo potpomagao i sam dvor. 1 u samom narodu je ova borba dobijala sve veći broj pristalica, prvi, što su posledice prvog i drugog srjis'ko-turskog rata još bile u narodu vdo osetne, a drugo, što su n o v i 1 j u d i svojim šarenim programom mnogo lepoga obećavaii; narod je svim tim obećanjima verovao, a što je glavno, i sam je bio željan promenc. Jovan Ristić se tada, i poređ svoje piriznate državničke sposobnosti, nalazio u teškoni jx>ložaju. On je s jedne strane tnorao izvršiti obvezu, koju je Srbija preina monarhiji primila na sebc berlinskim ugovorom, morao je neo-dložno, u prkos teškoćama koje su već bile na pomolu, pristupiti izvršenju tih obveza, a s druge strane dužnost mu je nalagaia starati se, da te obveze ni ukoliko ne okrnje državne interese. Tim spoljnlm teško'ćama Ristićevog kabineta se naročito ikoristila protivnička stranka u svojoj borbi, u ,,Videiu“ su svakog dana izlazili sve oštrijh članci protiv vlade, zaoštrenost je postajala svakog dana sve jača. Krajem leta 1880. imenovani su deIegati za vodjenje pregovora o sklapanju trgovinskog ugovora sa monarhijom, austro-ugarska vlada je saopštila srpskoj vladi lica koje Je od svoje strane odredila za delegate, te je onda sporazumno utvrdjeno, da se pregovori

vode u Beču. Pregovori su zatim brzo i otpočeli. U Srbiji. a i van nje, bila je javna tajna, da je Sv. Stefanski ugovor izazvao u knezu Milanu ogorčenje prema Rusiji, a držanje prvog ruskog delegata u pitanju Srbije na berlinskom kongresu otudjilo je kneza Milana sa svim od Rusije. Pravac njegove spoljne poIitike od tada je bio: š t o t e š n j e i š t o prijatcljskije v e z e s a A us t r o-U g a r s k o m. Pregovorima za trgovinski ugovor s monavhijom kncz Milan se koristio, da se taj pravac njegove spoljuc politike i oseti. a da ga sa svim ostvari, smetao mu js Ristićev liberalnl kabinet. Ali knez Milan ipak nije hteo da jednim zamahom preseče čvor, nego je. koliko mi je još u sećanju, kad su pri pregovorima u Beču izbile teškoće i postajale sve veće, preporučivao Ristiću da popusti, pa da se pod njegovim kabinetom ugovor ostvari. Ristić se tiin vladaočevim napomenama nije bleo odazvati, nego je, kad su pnegovori zbog krupnih pitanja sa svim bili zapeli. rekao: — „Izvolite sad vj..i podneo je oko polovine oktobra ostavku ceiog kabineta. Ovo su, u vrlo kratkim potezima, dogadjaji, koji su prethodili 'istorijskom aktu: proglasu kraljevine I potpunom spoljnjem 1 unutamjem političkom preokretu u Srbiji. Na upravu Srbije došao je kabintet Piroćanac-Garašinin-Novakovićev; Milan Piroćanac kao ministar-predsednik i spolinih poslova, Milutin Garašin kao

ministar unutrašnjih poslova a Novaković kao ministar prosvete. S dolaskom na upravu zemlje, nova vlada je primila na sebe i izvršenje svih obveza, koje su Srbiji pripaie berlinskim ugovororn. Prvu obvezu, skiapanje tr* govinskog ugovora sa Austro-Ugarskom vlada je privela kraju. Ugovor je u Beču bio zakijučen pa ga je kasnije i novoizabrana tiarodna skupština s velikom većinom primila. Odmah u početku rada nove^ narodne skupštine izbile su u krilu šame skupštinske većine izvesne nesuglasice-, koje su dovele dotle. da su s& prvib dana meseca januara 1881. dotle pritajeni radikalci izdvojili iz viadine večilie, organizovali svoju stiraiiku, koju su, kao što već »ajHnnenusmo, nazvali: narodna radikalna stranka. Gua je odmah pakremila svoj organ j>od inienom „Samouprava", a u razvitku daljeg skupštinskog rada i u unutarnjoj jx>litici prešla je, pored nekoiiciue liberala, u opoziciju prema vladi. te su joj svojim znatnim brojern pričinjavali u rešavanju mnogobrojnih važnih zakonskih predloga zarnašne teškoće. Ali je vlada, osianjajući se na jaku vcćimr svoje naprednjačke stranke, ipak sa uspehom radila u skupštini, pa joj to 1 dalo odlučnosti da pristupi koracima za izvršenje istorijskog akta, — proglasa kraljevine. Te je korake, u potpunoj tajnosti, vlada preduzeia s jeseni 1881. To je, može se reći, bila jedina politička radnja u Srbiji. koja je do poslednjeg fcrcmitka. razume se za širu javnost, osta-