Beogradske novine

Broj 71.

Pefak

BEOGRADSKE NOVINE

16. raana 1918.

8t<ana 5.

penzionera, rođjena V e I i Č k o v 1 ć, preminula je 13. ov. mj. Pogreb 15. ov. nij. u 2 i pol sati poslije podne. Stan: Poslanička br. 72. Da te jave porodice brodara Srp. Brod. Društva radl prijema novčane pomoćL Radi prijcma novčane pomoći, potrebno je da se jave c. Kosti D. Glavlnlću, biv. ministru, stan Kosmajska ulica br. 41., ma koea dauaa, semncdjelje, od 3 i pol do 5 sati posl.,e podne: Katarbia Sekulića, poslužite'.ia: Antonija ,V. Todorovića, kapetana; LJub'.ca Iiijić, matd kontrolora; Aleksaader Tanasijević, vS. d. kontrol.; Leposava Popovića, mašinovodje; Emilija Ivanišević, mati čuvara maš.: Antoniie Djordjević, čuv. maš.; Milan Markovič, čuv. maš.; Zorka Živkovića, čuv. maš.; Danica Stamenkovića, udova lozača; Miiica Capića, ložača; Mašinba Petkovića, ložaća; Nataiija P. Jerotića, ložača; Persida Vasiljevića, ložača; Darinka Milenković, matl mornara; Julka Jovanovtća, brod. krmara; Arandjel Pavlović, krmar; Vnsa Milanovlć, krmar; Katarina Kikolića, krmara; Katarim B’.ažića, krmara; Ljubtca Mihajlovića, krmara; Zorka Popovića, krmara; Magdalona Radovauovića, krmara; Berta Miladinovića, krmara; Ljubica Stamenkovića, krmara; Djurdjija J. Stefanovića, mornara; Ndkola Radovanović, radeaiik; Žiivka Mladenovića, šteguera; Joca Donovič, jnagaciouar; Ruža Marković, portlra; Ljuba Drobniak, čuv. mašina: MiKca Krstića, majstora; Milka M. Markovića, bravara; Tomanija S. Antonijevića, šupera; Kaitamia Krstića, šupera; Evica Mojića, šupera; Sotija Miloj6ića, Uniara; Natalija Rađomirovića, šteguera; Marija Radoaavljevića, bravara; Stana Jovanovića, matroze; Ruža Stojadinovića, radcnika; Marija Mituthiovića, limara; Katica Djordjevića, madzornika; Cveta Marjanovića, radenika; Julka Nikolića, radenika; Polka Savioića, manipulanta; Nataiija Djuričića, bravara. Svaki treba da ponese priiavnu iistu, sradi legitimacije. Magjarska čitaonica u Zeuiunu. 1. februara obnovljena je magjar* aka čitaonica u Zemunu, koja je bila obustavila racl 3 i po godine, a koja sad ima 163 člana. Prilikom glavnog izbora, održaiog 10. c. mj., izabran je za predsjednika g. Bemhard Faršk a s, direktor ug. bankc u Beogradu, za potpredsjednika kaipetan M o 1 n a r, a za tajnika g. Robert Pauiović. Preseiieno takseno-poresko odjelenje opštine grada Beograda. Taksenoporesko oJjelenjj opšt'ne gra'tla Bcograda, koje se do sada nalazilo u isgrađi na tiglu Vasine 1 Dobrattnc ulice preseljeno je u zgradu, gdj'c se nalaze i ostale kanoelarije opštine građa Beograu tiKci Kralja Akksandra broj 7. Novi cjenovnlk mesa. Na osnovu novili cijena za živu stoku, koje je utvrdila intendantura c. 1 k. glavne vojne gubernije, za prodavnice opštine beogradske važe ove prodajne cijene mesa: kilogram govodjeg mesa 5 krnna, ovčijeg i jagnjećeg 5.40 kruna. Cijene za svinjsko rnc-so podijcJjene su u tri vrste. Tako kilogram mesa od mršavih svinja staje 4.60 kruna, bcljih 5.80, a šunkaša 6.80 kruna. Javtia prodaja. Po odluci staraleljskog suda iziožiće se javnoj prođaji zaostavština poč. Jo .vana Mladenovića na dan 18. mar!a ove godine u njegovom slanu u ulici IJudničkoj broj 3. Prođaja će početi u 9 sati piijc podne. Pozivaju se kupci, da na ov:i prodaju đodju.

„istorijska riječ“), nije se ni htio braniti. Srušio se pred mramornim kipom svoga nekadanjeg suparnika Pompeja. Caesar ne samo da je bio slavan vojskovodja i državnik, već je bio ugledan i kao književnik i naučnik univerzalnog obrazovanja. Kao što rekosmo njego,vi ,,Con]mentarii“ galskoga rata uvršleni su ua navijek u klasična djela Iatinske književnosti. Kao nastavak toga djela skupljeni su docnije njegove uspomene na gradjanske ratove pod aaslovom „Bellum civile“. — 15. mar-, ta 1836. godine rodjen je u Berlinu knjižcvnik Paul Meyse. Studirao je u Berlfnu I Bonnu, pa Je docnije dnže vremena žlvlo u Mfincheiiu. Heyse je kao književnik vrlo mnogostruk. Kao Uričar prikazaG sc prvi put zbirkom ,,Oedichte“ (1871. god.), pa „Skizzenbuch“-om (1877. godine), pa zbirkom «verse au$ Ita!ien“ (1880. godhie), za kojom sn došii „Neue Gedichte und 'Jugendiieder“ i najzad „Ein Winter*agebuch“ (1903. godine). No glavno Meyse-ovo polje rada jeste nojvela. Tu se nižu zblrke: „Novellen (1855. godine), „Neue Novcllen“ (1858. godine), „Meraner Novellen" (1864. .godine), „Ffinf neue Novellen" (1866.

Vijesti iz unutrašnjosti Neoblčan nesretan slučaj. Mihaiio Jaćimovlć iz Orah o v a u kotaru rašikom bio je 24. februara na putu u povratku iz sela Gokšanice. Pošto je toga dana bila jaka jugovina, to se snijeg po brdima naglo topic, a voda podlokavala kamenje i ovo se Oikidalo od stenja i padalo u nizinu. Jedan takav kamen dohvati nesretnog Mihaila i ovaj ostade na mjesoi mrtav, ostavivši poslije sebe suprugn i djecu da za njim tuguju. Biio mu je tek 32 godine. Dom Obrenovića 1. MHan Obrenović, Ovaj prvi rudnički vojvoda zaslužuje da se u istoriji Srbije s hvalom pomene, koliko po svojim ličnim zaslugama, toliko I za to, što je prosekao put svoine velikom bratu da proslavi ime Obrenovo i da goleme usluge učini svome narodu. Milan Obrenović se rodio u seni Brusnici. Ocu njegovom bilo je ime Obreii, te se po njemu on i prozvao Obrenović. Po smrti oca mu, mati njegova Višnja preuda se u selo Dobrinje, u užičkoj nahiji, za Todora Mihajlovića i njim rodi Miloša (1780), Jovana i Jevrema. Prema tome. knezu Milošu je pravo preziine Teodorović, ali je on iz zahvalnosti prema svome dobrotvoru, polubratu Milanu, zadržao njegovo prezlme, a to učiniše i njegova mladja braća. Milau Obrenović ie još prije ustanka 1804. bio već na glasu i kao trgovac i kao pametan i razborit čovjek. Kad je Crni Gjorgje na kraju bijeie nedjelje 1804. bio opseo grad Rudnik, Milan mu je prvi došao u pomoć sa svojim Rudničanima. Docnije je Milan postao vojvoda ne samo rudnički, nego i požeški i užički. Milan nije bio ratnik nego se odlikovao pameću i razboritošću. O njemu veii Milićević: „Milan je bio vrlo painetan čovek; nije istiiia u stvari bio vojnik, ali je bio odličan tipra\Tiik. Nosio se uvijek vrlo čisto, upravo kicoški, a živio je sa svirn gospodski.“ Zbog svoje miroljubivosti on je puštao svoje mjes;o u ratu svuda bratu svom Milošu, te je ovaj ne samo stekao glas u svoj vojsci, nego jc najposlije zauzeo i vojvodsko mjesto, kad je Miian 1810. poslat u Bukurešt kao narodni izaslanik glavnom komandantu ruske vojske. Krajem 1810. Milan se uaprasno razbolio u Bukureštu, pa tu ubrzo i umre. Tada se u Srbiji mnogo govorilo da je on otrovau. Po jednom piscu se to zločinstvo pripisivalo tadanjem ratnom minisiru Mladenu Milovanoviću. Tijelo Milanovo bilo je ukopano najprije kod mitropolije u Bukureštu, a posiije ga je knez Miloš prenio i saranio kod crkve na svome imanju u Hereštu. Milau je ostavio poslije sebe jednog sina Ristu, kome je knez Miloš na Zabrežju 1813. predao očevu sablju, zamolivši Jakova Neiiadovića. da i njega prevede u Austriji i sačuva od opasnosti. Knez Miloš je docnije ovog svog sinovca pcslao bio u Carigrad da naučl turski jezik, ali je on tamo umro od kuge. Milau Obrencvić se odlikovao, i ako nije bio vojnik, u nekoliko borbi. Pod njegovom upravom Srbi su 1807. uzeli od Turaka Brzu Palanku. U trećem boju na Prahovu (pominje se da je to bilo 1808.), kad je razbijena velika vojska Mursajbija-paše, Milan je i tu predvcdio svojti vojsku. — Kod sela Bratanića, nedaleko od Valjeva, bila je gođine), „Ein neues NovelIenbuch“ (1871. godine), „Das Ding an sich unđ andere Novellen", „Troubadournovel!en“. „Der Roman einer Slifisdame'* i t. d. Svojim lijepim prikazom i živim detaljima mnoge su od ovih novela i prava remek-djela. Dalje je Heyse dao < nekoliko epsldh spjevova, a mnogo je J radio i na dramskoj književnosti. Od dramskih đjela pominjemo: „Die Sabinerinnen“, ,,Lud\vig der Bayer“, „Hadrian'', „Don Juans Ende“, „Ehre ntn Ehre“, „Das Recht des Stiirkeren“ f t. d. kao i komediju: „Gott scihitze nilcli vor mehicn Freunden“ („Ćuvaj me,. Bože, mojih prijatelja 1 '). Prvi veći roman Heyse-ov bio je „Kinder der Welt“, a za njime su došli rornani ,,Im Paradiese“, ,,Merliu“ i „Ober alleu Glpfe!n“ Hcyse je umro 1914. godine. — 15. marta 1898. godine umro je u Lcndonu znamenlti engleski tehnićar Heury Bessemer. Rodjen je 19. januara 1813. godine u Herfordshire-u. Od njegovih pronalazaka uajvažniji je sistem za dobljanjc JiaroČltog čelika, kojl Je po njemu prozvat „Bessemerov Čelik“. 1879. godine dobio Je Besscmer plemstvo. krvava bitka 1806. izmedju Srba i vojske Hadži-beg-Srebrničkog, u kojoj je, porcd ostalih vojvoda učestvovao i Milan Obrenović. Najzad je učestvovao 1807. u vrlo krvavim borbama izmedju sela Malajnice i Štubika (sjeverozapadno od Negotina), kada su Mula-paša vidinski i Gnšanac Alija udarali na Negotin 2. Jovan Obrenović. Jovan je mladji brat kneza Miloša, rodjen u Dobrinji 1787. Kad je buknuo rat za oslobodjenje on je pomagao bratu svom Milošu. Godine 1816. slat je u Carigrad kao narodni izaslanik; godine 1820. došao je sa 200 kmetova u Beegrađ i tu saslušao carski ferman, koji je Marašli-Ali-paša pročitao. U godini 1816. bio je starješina nahije rudničke, a poslije je živio u Čačku. On je u svima sukobima izmedju Milcša i njegovih doglavnika bio uvije-k na strani Miloša. Zepio se dva put. Prva žena Kruna, koja se odlikovala ljepotom i dobrotom, bila ie kći kneza Tanaska iz sela Beršića. Druga mu je žena bila iz kuća Joksića, iz Vrbave. Od mnoge djece preživile su ga samo dvije Kćeri: Stana, rodjena 1842. i Ermina rodjena 1845. (umrla februara o. g. u Gracu). Jovan je mnro u Novom Sadu 1850. godine. 3. Jevrem Obrenovlć. Jevrem je najmladji brat kueza Miloša, rodjen je u Dobrinji 1790. Od tri brata samo je ovaj išao nešto u školu i uaučio čhati i pisati. Kad se knez Miloš 1815. digao protiv Turaka. Jevrema Turci uhvate u Beogradu i bace u kulu Nebojšu, u kojoj je tamnovao 6 mieseci. Tu je svoje zdravlje sa svim poremetio. Godiue 1816. več je bio starješina u Mačvi i u šapcu, a pod njegovu vlast dolazilfc su i nahije valjevska, sokoska i becgradska. Zivo je i oštro radio da se uguše buiie: Abđulina (1821) i Djakova (1825). Kad ie knez Mi'loš 1835. išao u C&rigrad, Jevrem je ostao u Kragujevcu kao knežev namjesnik. On je pristajao uz sve starješine, koji su tražili. da se Miloševa vlast ogranič! i za to je morao 1837. crffći iz Srbije. Poslije odlaska kneza Miloša iz Srbije 1839., bio je jedan od trojice namjesnika, a kad se knez Mihajlo vratio iz Carigrađa dobio je mjesto predsjednika u sovjetu. Oženjen je bio Tomani'jom, kćerkom vojvode Ante Bogićeviča, koja je rcdjena u Jađru, u selu Jarebicama, 1800 s ujom je rodio pet kćeri i jednog sina po imenu Miioša. Ovaj njegov sin Miloš, koji se rodio u Šapcu' 13. uovemb<ra 1829. (a uniro je 8. novembra 1862. u Beogradu i ukopan u manastiru Rakovici), oženio se Mafijom. kćerkom moldavskog vojvode Katardžije. U tom braiku rodjen je knez i potonji kralj Srbije M i 1 a u M. O b r e n o v i ć IV. Jevrem je od sve svoje braće, a i drugih zemijaka, najprije počeo živiti evropski, prvi je počeo djecu svoju učiti i vaspiiavati. kako sc to čini u obrazovauom svijetu. Potpomagao je književnost gdje je god mogao i Čim je mogao. Umro je u Rumunjskoj na svom imanju Manasiji, 8. septembra 1856. Docuije’ su mu kosti prenijete u Srbiju i sada počivaju u manastiru Rakovici, s desue stranc kad se udje u crkvu na zapadna vrata. Saopštićemo ovdje — po Milićeviću — ovaj zanimljiv porodični slučaj: Tomanija je rodila blizni: Jelku i Simku. JelKu je još kako se rodila uzeo k sebi Jovan Obrenović, kao stric, i

Nada sve Ijupko lice doblva 8® (Ulnom nporabom Diana-Alabaster-pudera I Dtana-Creme sa Bce. Cijena jednc doie na probu tll Jednog« lonfR« K 2 —, vcllke K'4— Svagdje sc mo*e dobftl. Olavno prodavalDte: „DIANA' A. «. 6UPAPBST V. NSdor uHo 9 1

kod njega je to dijete Jelka odraslo. Jednom kad su Jevrem i Tomanija bili u gosiima kod Jevrema, Jelka se sve otimala da spava kod strine (Tomanije). To umiljavanje djeteta oko prave svoje majke i oca padne svima u oči i strina mu Kruna — Jovanova žena rekne: Hajde, spavaj u svojoj postejjl Pusti me, odgovori Jelka, slatka majko, da spavam kod strine. da je se namilujem, ne znaš kako je volim. Kruna se zaplače i rekne: Moja kćcrko! to ti i jeste rodjena majka. Više je ne htjede zadržava'ii, nego je pošlje s roditeijima u šabac. Uvjeravaju. da djetetu dotle nije niko ničim nagovijestio, da su mu Tomanija i Jevrem roditel.fi'4. Knez Milan Obrcuović II. Knez Milan je bio stariji sin kneza Miloša i kneginje Ljubice. rodio se u Kragujevcu u oktobru 1819. Pošto je knez Miloš godine 1839., zbog nesloge s velikašima, dao ostavku na kneževski prijesto, došao je Milan po pravu nasljedstva 1. juna 1839. za kneza Srbije. Ali teško bolestan, on nlje ni jednog akta potpisao kao knez, a nije upravo ni znao, da ie kneštvo prešlo na njega. Preminuo je 26. juna^ dakle 25tog dana svoje vlade, u konaku ua Varoš-kapiji, gdje je nekad b!o kasacijoni I apelacijoni sud. Ukopau je u palilulskoj crkvl, na desnoj strani blizu zapadnih vrata. Na grobu stoj! smjeran spomenik od bijelog mnimora, koji mu je podigao brat, knez M i h a} 1 o.

Narodna privreda Djubrenje livada. Kao što jc za po’jike usjeve potrebno đjubrenjc, da bi se povećala plodnost, isto to vaii i za djubi-cnje livaua. Jer, na livad« raste bilje, čije su životne osobine slične osobinama biljaka na lijivama i u gradinama. Prema torne, ako nc njegujemo livade, onda će nam prinos trave i sijena u toliko biti manji. Napomenuti valja, da je vrlo teško poboljšati one livade, koje su u svojoj podlozi bezvodne. Tako su većinom livađe na prisojniin brdskim stranama, guje je vještačko navođnjavanje ih nemogućuo i!i teško. Takve livađe treba pretvoriti u njive ili voćnjake. Kada vodoplav đonese Lvađi rastvo renih mineralnih soli, takvu livadu nije potrebno đjubriti za više godina. Vještaćko navođnjavanje, ematiano kao djulireoje, povećava prinos za izvj?sno vr.jeme, ali ne i stalno. Kada se u jesen rasturi djubr®, od posljcdnjeg otkosa do prvih mrazeva, onda u pioljeće treba običnim trnovim drIjjačama razbiti i razdr.jati njegove buse, a zatim zupcastim drljačama pokupiti suvlšnu slamu i od nje praviti kompost. Dužom praksom utvrdjeno je, da je najprobitačnije odredjenu fcoličinu djubreta izvozit* u dva maha. Prvi put raspnostrti jedan, a drugi put po njemu drugi sloj. Najbolje je djubre iz bonjušnica i staja za ostalu stoku. Na jeđan bektar dolazi obično 200—300 tovara djubreta. Djubrenje treba obnavljati SVake druge ili treće godine, prema osoljirii livadske zemtje ili kakvoći djubreta. Treba još dodati, đa je posi^anje livada ztmljom lapora?:om, krečom, pepelom i piosušenim barskim blatištem vrlo korisno. Naročito po vlažnim livadama, jer se tdme dodaje mineralno hranljivo gradivo bitjkama, u Čemu su oskudj vale. Isto tako i na livadama gdje se mabovina osilila, čime se njiho'. o uspjevanje ništi.

P a b i r c i ZNAMENITI LJUDL Slavni Ciceron opkladi se jednoga dana sa nekim prijateljem, koji će od njih napisati kraće pismo. Drugog dana pošalje Ctceron to-i me prijatelju pismo, u kome su bila samo ove dvije riječi, sa pet slova; ,,Eo rus" (Idcin na poljsko dobro). Odmah zatim dobjje od prijatelja ođgovor u jeđnoj rijea, jednom slovu: ,,I!“ (Idi). Lijepa dvorska bašta u Beču bila je od uvijek otvorena svakome za; šetnju. Neka gospodja iz dvora tužila se caru Josipu II. da ne mogu rahal šetati. Zato zamoiie, da se sirotinji za» brani ulazak. — Ne mogu dosta da se načuđim vašem zahtijevu, odgovori im car Josip. Kad biii htio da sc umijcšam samo sa onima koji su mi ravni, morao bili se onda zatvoriti u kostumicu, gdid su kosti mojih predaka. & Jednom kralja Friedrlcha Velikog uhvati na putu tako jaka kiša, da je morao svratiti u jednu običnu seljačku kuću. Tu je sa svitom iporao i prenoćiti. Kraij je odmah legao i slatko za' spao, dok je svita ostaia da piruje, rasipajući domaćinovu imovinu. Sutradan, pred polazak, kraij s« obrati domaćinu: — Kakvom milošću želiš da 1 1 obdarim? Na to mu đomaćui smjemo oo 1 go\'orl: — Gospodaru, jedinu ti ovu milosi tražim: rado ću Vas i drugiput ka« gosta dočekati. Sajmo ne vodite viš« ove alamane. —?—

Poslijeđnje brzojavne vijesti OSTAVKA BARUNA GEORGIA Kb. Beč, 14. marta, Bečka službena ,,W i e n e r Z e £ t u n g“ donosi Previšnje ručno pismd austrijskom ministru domobranstva general-pukovniku barunu pL G e o r > g i u, kojim se ovaj zaslužni generai na vlastitu molbu stavlja na dispozL ciju. Tim povodom se barunu p!; G e o r g i u zbog njegovih neprolaznih zasluga za austrijsko domobranstvc izriče ponovno naročito Previšnje priznanje. SKROMNT LLOYD GEORGE, Kb. Londoiu 14. martu Kod godišnje skupštine narodnog vijeća slobodnih crkvi u city-skoni hramu držao je ministar predsjednib LIoyd George govor. u kome je re kao. da ne govori kao ministar, već kao član slobodne crkve, koja se uvi-' jek borila za ličnu slobodu. Njemačko izazivanje bilo jc suprotno težnji za slobodom. On, veli, nije od onih kojf preziru patriotizam, ali r a t n i j e krikjači odpatriotizina. T<J. je bio krik za pomoć protiv sile i aa-; silja, koji je poveo milijune najboljili Briianaca u borbu. U nacijonalnim ciljevima engieskog naroda nema ni trunke sebičnosti. On i svi mjerodavni već su jasno obilježili ciljeve ovoga rata: odbrana medjunarodnog prava I oslobodjenje naroda od tudjih despota. pa mu gdje se ti narodi nalazili — il Evropi. Africi ili Aziji. Značilo bi svijet predati zlom duhu, kada bi se rat samo za jedan jedini čas produžio preko ovoga cilja.

Srodnicima, prijateljima i poznanicima javljamo, da ćcmo našoj miloj i dobroj suprugi, majki i babi t PERKi davati četrdesctodnevni pomen u subotu 16. martn tt jagodinskoj crkvi, u 10 sati prije podne, .lagodina, marta 1918. Ožalošćeni: suprug Kosta Trajković, rentijer; kći Negosava; sinovi: Svetolik, Svetislav i Svetozar; snaha Milena; unučad: Milica i Miroslav i ostala rodbina. a 2971