Beogradske novine

Br. 97.

BEOGRAD, petak 12. aprila 1918,

Izlaze:

dnevno u Jutro, ponedjaljkom posliie

Pojadinl brojevl: O BM|ra*a I ■ kn|«lma laposjaOimV« ol t. I kr. Eito po oJJonl o4 u

12 holora

poone. MjeoeSna pretplata: a .«o : i? uinoitrMitm.;; %.- a

M VolVilBIINJB . U iMotrMtti« Oglasl po cljenlku.

JridnlJtvo: BEOGRAO, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanje pretplate TopllCin venao broj 21. Talefan br. 28. Primanje oglaia Knaza Mihajla ut. broj 38. Telefon broj 243.

Godina IV.

Krvava bitkakod Armentieresa: Nijemci prodrli u grad, prešli na nekoliko mjesta preko Lysa i zadobili preko 10.000 zarobljenika.

RATNI IZVJESTAJI Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 11. aprila. Zapadno od jezera 0 a r d a i u dolfnl Brente bilo je uspješnih prediuze'ća naših jurišnih odjclenja. Inače nije bilo naročitih dogadjaja. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemackog vojnog vodjstva Kb. Berlin, 11. aprila. Zapadno bojište: BUka je kod A r ui e n 11 e r e s a od 9. aprila u punom toku. Voiska generala pl. 0 u a s t a osvojila ie Izmedju A rmentieresa I Festubertaengleske I portugalske položaje na južnoj obadi L y s e I na Istočnoj obal! L ae. Zauzevši jurišem B o i s Q r eoler i Neuve Chapelle preSla je ona u prvom naletu preko blatnjavog razrivenog prostranog poljp, koje je dugogođišnjim rađoai bllo spremljeno za tipornu odbranu i za jake oslone tačke izradjene zaseoke. kuće I šumarke. Pod odtučnim vođstvom general-majora Hoefera, a odlučniin prihvatanjem poručuika D r e b in g a od pješačkog puka br. 370, jk>§ je uveče 9. aprila I z n utljen prelaz preko rljeke Lyse kod Bac St. Maura. Juče Ie produžen napađ na još širem frontu. Čete generala SIxta pl. Arnima zauzele su Hollebeoko i prve engleske llnlje, koje su se lužno nalazile. One su n a j u r i š uzeto v i s kod M e s s e h a (M e s s i n e *-a) I održale su se protiv jakiji neprllateilskih protiv napada. Južno od W a a s t e n a (Warneton-a) nastupile *u one doploegstretske šume I doprle do puta Ploegstre t—A rmentieres. Vojska je generala Ouasta prešia na nekoliko mjesta preko L y s e izniedju A r m e n t i e r esa 1 Entrairesa i nalazi se u borbi s novhn engleskim četaoia. Na sjevereoj obali rijeke južiio od Estraire8 a mf smo boreći se dospjeli do L a,w e ) predjela sjeveroistočno od B et h u n e a. Broj zarobljenika ie prešao 10.000, medju njima iedan portugalski geiteraf. Na bojištu obostrano S o m m e 1 na južnoj obali O J s e borbena se djelatoost ograničila na topničku borbu 1 inanja pješadijska pođuzeća. Na drugim bojištima neina ničega novog. ! Prvl zapovjednik glavnog stana pl. Ludendorff.

Clemenceau-ove intrige. Izmišljotiue francuskog ministarstva. Kb. Paris, 11. aprila. HavaS javlja: Predsjeđništvo ministarstva izdaje ovaj commuiiiqu©: Popravijeni laž os'taje opet laž. Prerna tvrdnji Czcmina postavlja Qemen.ceau pasus iz rukopisno nofe Keverterino, gdjo se kažo, kako se za Austro-Ugarsku rad i o tome, ,,da se od Francuske dobiju predtozi za mir f ‘. Tckst molioca je autentičan, a' Czornin se nije nsudio, da ga poreče. Uinjenica je, da se Clemenceau'lravio tom Stvari 18. novetnbra i to saopštenjem jodnog posrednika, datiranim 10. novembra. Czernin vidi, da ga Činjenice kalegorički demantuju, i onda mu ne oštaje ništa dmgo, ncgo da t\Tdi, lcako je Arniand bio povjerljiva ličnost Clemenccaua. Ovog časnika 1 je Clemcnceau prije toga samo jeđared vidio, i to svega, 5 minuta prijo 15 ili 20 gdđitia. Ova akcija, koju su Clemonceau-u naprtili, nema prema tvrdjeriju Czermnovom važnosti. U Samoj stvari ne radi se toliko o tome, da so zua, koje inicijativu priinio nego ko ju je razbio. Czemin se nijo trebao oba\ještavati o nepopustljivosli francuske vlade u elzaško-lctarinškom pitanju. Car Karlo daje u plstnU dd marta 1917. svoj pristanak na pravedne pretenzije Francuske o vraćanju. Jedno drugo care\"o pistno konstatuje, da je car složan sa svojim miriistrima. Prcma ‘tome ne osžgje C’zerriinu drugo, ncgo 'da se zadovolji švojim vlastitim demautijem. Zvaiiićni bečki odgovor. Kb. Beč. 11. aprila. Clćitienceauvljeva izvrtanja pokušavaju da svrate pežnju sa d v i j e č i n j e n i c e: da je Cfćmenceau pred sain početak ofenzjve tražio približavanje Austro-Ugarskoj i stavlo do zuan.ia, kako se Francuska ne može predobiti za mir bez aneksije Elzas-Lotringije. Clćmenceau pokašava da skrene pažnju sa ove dvije tačke tisne. što citira pisma cara Karla, koja stoje u čudnovatoj protivuosti sa svima govorima odgovornog ininistra spoljnih poslova 1 sa činjenicom, da se c. i k. čete bore na zapadnoin frontu za ElzasLotriugiju. O s i m t o g a j e u t v rd j e n o, d a s u n a v o d I o p i s m u cara Karla izmišljen?. Jasno se vidi, da se rat na zapadnom frontu vođi zato, jer Francuska hoće da osvoji Elzas-Lotringiju. Da se središnje vlasti bore za odbranu svoje imovine, daje najbolji dokaz Cićmenceau sam.

Odlučan odgovor cara I kralja Karla. ■—i Brzojav njemačkom caru. Kb. Bcč, 11. aprila. Njegovo Veličanstvo ie uputilo njemačkom caru ovaj brzojav: Francuski ministar predsjednik, doveden u škripac, pokušava da se izvuee Iz inreže, u koju je z.apao I to time. što gomila svo više i više neistina, pa ne preza ni od toga, d a i z n e se jedno potpuno neis11 nito 1 1 a ž n o t v r d j e n j e, d a s a m J a priznao ikakvo pravo za povraćenje Eiza s-L o t r i n g 1 j e. Ja odbijam to tvrdjenje s g n u š a n j e in. U t r e n u t k u. k a đa austro-u ga r s k I topovl zaj e d n i č k i grme sujcraačkim n a z a p a d n o m f r o n t u, n i j e đ oista potreban nikakav dokaz 0 tome, daseJazaTvojeprovincije sa svim onako borlin, 1 da Sain voljan i dalje se b oriti, kaodaSe boriin za odb r a n u S v o ji ii vlastitih z ein a I j a. I ako Ja^ s pogledom ua tako rječite dokaze potpuue zajednice u ciJievima, za koje Mi skoro već četiri godine ratujemo. smairam za izljšno, da utrošim i jednu riječ o toiu lažnoin tvrdjenju Ciemonceaua, ipak 1 Mi je stalo do toga, daTebeiovompri1 i k o in u v j e r i m o p o t p u n o j s o1 i d a r n o s t i. k o j a p o s t o j i i ziu e d j ii M e n e i T e b e, i z m e d j u Tvoje i Moje države, Nikakve spletke. nikakvi pokušaj i, m a s k o j e s t r a u e i ui a o d k oga dolazili, n £ će biti u stanju da poremete Naše vjerno oružno bratstvo. Zajeduički ć e m o i z n u d i t i č a s t a n m i r. Bečka štampa o uečuveiioiu falsitikatu Ciemenceau-a. — Zadovoljstvo zbog energičnog odgovora. Kb. Beč, Tl. aprila. Otllučno odbijanjo Clćmenceauvljovog nečuvenog falsifikbvanja pisairia Nje, govog Veličanstva cara i kralja Kar la' jfzjavom nfinistra Spoljuili poslova, grofa Czemina, 'i lirzojavom'dNjegovog Veličanstva cani \Vilhelmu, pozdravljai štampa velikim zadovoljs'tvom. U liesprimjernom postupanju Clemencea.ua viđe listovi ponovni pokiišaj za slabljenje veze izmedju Austro-Ugarske i Njemačke kao ld ( a i u čvrst blok sređišnjih vlasti uljera klin. Sto se pozvao na neko tobožn'je plsmo cara i kralja. Karla ClejiK-nceau pokazuje, da na te svojo ciljovo iie preza jii od kakvog srečlstva. ' i |

Neutraina štampa o Cleineneeau-ovhn izmišijotinama. (Naročiđ brzojav „Beogradskih Novlna“.) Ženeva, 11. aprila. ,,'J o u r n a 1 ’đ e G e n ć v e“ piše, cla se ta'kozvatnim otkrićima Clemenceau-a ne može pokloniti vjera. Veoraa je nevjero'vatno. da će Clemenceau svojom bajkam o pisrnu cara Karlai postići svoj cilj, koji se sastoji u tome, da sruši Czenvina. Prozirni Clemenceaii-ov manevar. (Naročltl brzojav „Beosrradsklh Novlna") Bern, 11. aprila, U ovdašnjim dLpIomatskim krugovhna vidi se u postuipanju Clemenceaua manevar, koji ima cilj, da izmedju Njemačke i Monarhije stvori iprotivnosti. I ovdje se naglašava, da su Clemenceauvljova tvndjenja čiste n e i s t i n e. Cjćmenceau pozvan od parlamenta ria saslušiaiije. Tvb. Paris, 1T. aprdai. Odbor komore za sppljue pošlove je’ rlješio, da minislra predsjedmka Clemcnceaua 17. ov. rnj. sasluša o izjavama grofa Czornina. Odbor koruore za vojsku i momaricu biće poavan, da toj sjodiiici prisustvuje.

Odlučni dani u Francuskoj Car Wilhelni o liajnovijem njeiaačkom udarcu. — Prilikom proslave Ludendorffova rodjendana. Kb. Berlin, 11. aprila. Ratni izvještač „Lokalanzeig e r“-a javlja o zdravici cara W i 1helraa na Ludend&rtfov rodjendan. Car }e sjetio na teške lične žrtve, koje je Ludendorff morao pridonijeti, pošto su mu dva šina pala na bojištu i onda reče: Upravo smo đanas izvrši!i novi u d a r a c, k o j i ć e> Božjom pomoći. biti jači, neg o s v i d o s a d a š n j i, t e ć e 1 d ovesti do zasluženog trajnog, jakog m i na. Car je pozdravio Ludendorffa trostnikim ,,hura!“. Novi neočekivani njemački udarcl. (Naročitt brzojav „Beogradsklh Novina“.) Bem, 11. aprila. Đokle se još posljednjih dana u izvještajima iz glavmog stana generaltsima Focha naglašavala potpuna pouzdanost važnih odsjeka francuske odbranbene linije južnio od Noyona, primoran je ,,H a v a s“ da u svome iz-

vjestaju od utorka prizna, da su uspjeli mjemački napadt sjeverno i južno od S o m m e stavili vojnu itpravu sporazumnili saveznika djelimično pred neočekivani novi zadatak, jiaro« čito, u koliko se tiče odsjeka južno ođ S o m m e. Napad njeniačkih torpeđnjača na flandriiskoj obali. Kb. Berlin, 11. aprila. Službeno javljaju: Naše su torpeđ, njače pod komaridom korvetnog kapefana’ 'Albrechla 9. aprila uveče olvo:ile va^ tru na Vojnička postrojenja kod La Pan< Inc-a .u Tlbndriji. Obalske su baterije! odgovoril« paljbom, ali bez u?j j-' a. Neprijateljske pomorskc snage n' ■ •: r>(,. javljivale Tražetije uzroka porazu. Rottcrdam. 11. aprila. ,.Dally News“ opaminje svakog da se čuva pantke i zastrašivanja. List traži fstragu dogadjaja, koji sri prethodili porazu u Francuskoj. naročito govoru Lk>yda Oeorgea i otpuštanju Robertsona. Izgubljeno pouzdauje u vladu 1 vojuu upravu. Rotterdam, 11. aiprila. .,M o) n i n g P o s t“ izjavljuje: Ne treba više poklanjati vjere sadanjoj vladi i vojnoj upravi, i t r a ž i n j i h ov o o d s t u p a n j e. Evakuacija zapadnih francuskih prlmorskih mjesta. TĆurlch, 11. apfila. Stauovnici ri zapadnim francuskiiri primorskim oblastima spremljeni su na evakuaciju izvjesiiih mjesta iz vojničkih razloga do nas’tavka o'fenžive'. U tjesnacu kod Calaisa odnose se sve zafihe prov'janta u sre&nju i južnu 'Franfcusku. Talijani u škripcu. Vapaji za američku i englesku pomoć, — Pokret protiv rata. — Strah preć austro-ngarskom ofenzivom. Ziirlćb, 1T aprila. Talijanski dopisnik , ’ZTI ri c"her T a. jgesanzeiger‘‘-a javlja: Ovih dana je Orlando hitno pozvao u pomoć Englesku i Ameriku. U američkom {>os!ansivu bi« je prošle nedjelje bankri, na kome je Or, lando formalno moho Sjedinjene Drža.ve, da pošalju truj>e na talijanski Frorii, što bi već zbog raspoloženja talijanskog liaroda bife> noophodno polrehno. Do. pisnik uv’jerava, da Italija. >— Y< zuzevši zainteresovane i fana^ tike —> ne će više da zna za rat. S t r a h j o v e 1 i k. D r š ć u ć I s e o č e. kuje novi đirektan udarac pro. t i v 1 1 a 1 i j e, k o j i p r i j e t i o d A u s t r o-U g a r s k e. Msmifestaciie za mir. Ziirieh, 11. aprila. 'Zbog ogromnog utiska, koji su učf. nili u Milanu naredl>a za vračanje frari. cuslco-engleskih pomoćiuh trupa iz ltalije i bombarđovanje Farisa novhn rij'e.

PODLISTAK »M, Čekići O Koštani Boilsava Stankovića. (Svršetak). Oovorilo se često, a to su tvrdill 1 Ijridi od književnog autoriteta, da K oštana nije pogodna za prikaz, jer nije, kao dramatsko delo, scenski dovoljno vezano. Medjutim, nama se to tvrdjenje uvck činilo malo naivno i površno. Mora se, do tinše, prlznati, da cela stvar, kao ’drama, nema praviine arhitektonske cellne. Aii ko je pažljivije pročitao Koštan u, taj je morao videti, da je to delo puno dubokih strasti, đuševnih konflikata, naravstvenih 1 patrijarhalnih suprotnosti — sve bitnili elemenata iz kojili se sklapa jeđna dobra drama, i koji služe kao pogodna osnova čisto uinetničkoj režijr. Treba biti odveć malo pozorišan čovek, pa ne videti sav dragjocen materijal, koji se ovde nalazi za scensku obradu, 1 pored svih onih tehničkih nedostataka što ih Koštana ima kao ’drama. Pre bl imalo smisla govoriti o pogrešnoin shvatanju u ovom ili onom prikazu K oštane, nevo li o nedovoljnoj scemskoj vrednosti dela. Povodom prikaza Koštane odista bi trebalio o toj temi opširnije govoritl, u toliko prc, što se kod nas nikada dovoljno ne shvata: u čemu ie upravo cilj scenskog prikaza. O tome sada samo nekoiiko reči. Veština sceničnog rasporeda i jedinstva, veština izvodjenja svodi se na to, da se nadje najpogođniji okvir za pesničko delo, kroje se prikazuje, tako da sve njegove karakteristične strane, sve glavne linije buidu jasno izvučene, kao 1 to da je ono što je sporedito 1 §to dopunjuje postavljeno na pravo

mesto. Celokupan ton n prikazu mora isticati iz osnovnog karaktera samoga dela. Pokušajnio da it Koštani nadjemio te karakterne crte. Osnova celokupne radnje, ’dakle, sama drama je ijubav izmedju Stojana i Koštane. Strastvena, nesvesno zavodljiva priroda mlađe ciganke prvo je zanela Štojana, sina Hadži Tomina. Hadžija, besan, pclazl da sina odvoji od cigana, no i on bude pogodjen istom bolešću sevdaha i čežnje. Otac, u kome se pomalja strast, nalazi se prema sinu, n komese radja ljnbomora. Eto već nekoliko jakih dramatekih momenata, koje treba istaći i povczatl. Predsednik Arsa, da hi zavco red u varoši i utišao uzbunu u domaćinskim glavama, otrgne Koštanu iz toga života, punog pesme i igre, u koji je kao tica uletela, pa je baca u natittčja nedragog, da takio, sahranivši se živa, završi svoju, idiiično započetu, ’dramu života. Koštanin polazak u svatove, kraj dela, samrtno je tužan, i on celom komadu daje tako izrazito drainatski karaktcr. U prikazu se sve to miora naročito podvući. Od svoga veselog ulaska u početku radnje, pa do kraja, Koštana je imala mnogo velikih doživliaja: Stojauovu ljubavim izjavu, Hadžl Tominu čežnju, Stojanovu fjubtomoru, predsednikovo nasilje, i t. d., ^ sve motivi jakog dramatskog značaja. Njeno se duševno stanje tako mnogo menja, a psihlologija je kat-kad tako duboka, đa umetnica koja prikazujo Koštanu mora imatt naročito astanačami studiju u izradl pojedinih momenata. Pri tome ne treba nikađ zaboraviti, da jeKoštana, u osnovf, drama velikih straisti i duševnih sukoba. Pesma i svirka su u Kioštani, «a kraju krajeva, nešto sporedno, nešto što Je potrebno da bi se stvorio „štimung", scena, objasnilo mnogo što šta u karaikterima pojedinaca ! u značaju same radnje. Zato

bi bilo skroz pcgrešno dramatsku stranu w Koštani ugušivati talambasima i ođveć burnim pevanjem 1 igranjem. Svirka 1 pcsma trcba da su uvck điskretno naglašene, primitivnc; zato nik.-Jcve koinbinadje sa velikiin orkestrom, već svirači da su na sceni, u intimnotn dodiru sa onima što pevaju. Isto tako, što se tiče ensenibla, svaku ličnost treba postariti na svoje pravo mesto. Mitka, na primer, koji se na prvi pogled čini da je giavna ličnost, nema nikakve tesne vcze sa saniom radnjom u drami, i ako je njegova pojava od najvećeg značaja. Kao lior u antlčkoj tragediji, tako se i Mitka pojavljuje da objaisni đušcvno stanjc ljuidi koji đircktno učestvuju u drami, da stvori vcziu u dogadjajima i ličii03tima, da tumači poeziju pisca i tragičnost njegovlh tipova na sceni. U sceničnoj izradi, dakle, trcba napred istaći Koštanu 1 Stojana, pa Hadži Tomu, dok' bi Mitko davao osnovni ton celokupnom ,,štimungu“; ostale bi ličnostl tu i tamo dopunjavale epštu harmoniju. Ako je gdegod u radpji nedovoljno jaka veza, to je treba‘sccnskim isticanjeni podvući 1 učvrstitl, kako bi neprekldnost osnovnih linija bila uvek sačuvana. Koliko je sama Koštana đramatska llčnost, pokazaćemo kratkom anar lizom njena karaktera f lijene delatnosti. Već pnva Koštanina pojava čini utisak mladostl 1 če-dnosti. Ona je istom ušla u sve,t T punim graditna diše slo'bodan i svez vazduh. Ali je u nj« hujna niažta i još nadvna osećanja. Seća se neke pjisjie goire, kojom su je, dok je još bila imaJa, veTovatno njeml Tod’iteljl plašilf kao baukom. Duboirim dahom oseća goru, pa zatim govori, kao da prepričava nekiu bajku: — Ala miriše gera!... (BlSŽ©*) *) Indikacije po režijskoj knjizt

Magdi.) A je li to ta, tetka, gora, što ipo njoj čiwejii bajduk čeitu vodio i mnoge majke ucvilio, rasplakao, u cruo zavio, a najviše majku Jovanovu? (Kao grozeči se neke vizije pred sobom.) Sina, jedinca Jovana joj zakiao 1 — Pa... majku, oca, sestre, sve ih na'torao da igraju i pevaju. — Otac (grao i plakao (melođiju samo ritmičkl naglašujući): Jovane, sine, Jovane, Ti si mi. simko, prvenac. — I majka plakala: 'Jovaiie, sine, Jovane, Ti si mi jagnjo djurdjetvsko. ■— I sestra plakala: Jovano. brate, Jovanev Ti si mi cveče prolećno. (Uznujana, uza saniu Magdu): Je H to tai, tetka, prnta, tanma, golema gora? . . . - U tom Stojan, sa čardaka, zovc: — Košto, pesmu! t Na mah je otišlo ozbiljno, sotno raspoloženje I Koštana, kao ticas veseio otrči do Stojama, pa rnu zapeva iz sveg grla: " '„, v „Mirjano, oj Mirjano!...“ , Eiio, u toj prvoj pojavi KoŠtame, maglašem je diskretU'O, indirektno, na jedaai izrazito poetskl načln, fijen kariaktcr. Naivnost. čednost, bujna riiašta ogleđaju se u ovo nekoliloo reči Koštane, i glumica ih mora osobtto .podvući, da se me bi izgubio njihov smisao, koji je od osobittog fznačaja za docnije razumevanje psiha Koštanine. — Uskoro za prvom pojavom Koštame dolazi IJu^ bavna izjava Stojana, Iprimitivnog. strastvenog čoveka. To Je scena takodje naobićno karafci'anistična za Koštanin karaktieir, a dramatski ja vrlo jako iznadjena. Evo je u celim: 81 o j a n (posrćući od strastf, sa-

svim uz Koštami): lUsra mri izgoreše!... Koštana (ne razumevajući ga; brižno i nežno oko njega): Bolestam si? Da ne pevamo i ne sviramo \išiei?. Hoćeš, a? S t o j a n: Daj da te ubijem!... Koštana (uplašena 1 zbunjena odstupi od njega): Zašto? Stojan: Zato . . . Zato što ts volim, a ne mogu da tla volim. K o š t a ti a (u prvi mah zapamjena; pa zatim, razumevši sve, srećna, iznenadjena, grca): Ne, Stojane, memoj da me... Stojan (dovršava joj misao): Lažeš. (Zatim stnaisno) Ali, n& lažean te, Košto! Sve bih ti dao. A i sada, evo, sve da ti dam. (Vadi sahat, kese, ćilibarsku muštiklu) Na! K o š t a m a (odbijajući): A, ne, ne! Neću to od tebe! (Poplašeno) Neću novaca od teba! (Došla joj je srećna misao, pa zaradovama njome sa svoga vrata odvezuje nizu diukata i daje mu)? Evo ja... ja ću tebi da dam! Stojan (grcajući u s l t*ra»ti): Usta ml daj! (Zgrabi je za ruku.) K o š t a n a (se brani, all joj je glava sve bliža njegovim grudlma)? Ah. ne! (1 poljubac bi pao, da Stojan ne potegne rukoim) Stojan (izvan sebe): Oirudi! Koštana (odskoči od njega, tMTk tisnuvši, kao u odlbrani. ruku ma svoje grudii. ip»a očajno): Amam, ne! (Za tre^ nutak sn se sukobili njihovi pogledif njen upiašen i bono prekoram, njegov divljačiri ipožudam, pa je oma brzo dor trčaJa majci i zaronila joj glavu U kriio.) • i Ovo Je jcdinstvena Ijuibavua scena, po psihološkoj suptilnostl 1 cvsoibeito realnom izrazu; oma je po 'sebf I