Beogradske novine

Br. 115. BEOORAD, utorak 30. aprila 1918.

fzlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkom poslije podne.

Pojtdini brojevi: 1

#• I ta. tdi f* c(|m< K

12

Mj.sae.a prat.lala: £i-£eiWSSfn nttma ■ taia . . * iHlUI . . . . * * * •

•a I u U OMMllHi 0 tOMtrnttvo

OotaU pe oljiRlkv.

280 8 -_ 400

JraMitvo: BEOBRAD, Vek« KvmUIĆI uL broj 10. Tolofoa broj 83. Uprn« I prlmonjo prolplaU Teplldn voneo broj 21. Tolofen br. UL Prlmenje egleu Knen Mbnjln ul. brej 38. Telofon brel 241

Godina IV.

ratni izvjestaji lzvještaj austro-ugarskog glavtiog stožera Kb. Bcč, 29. aprila. U vonecijanskim planinatna injestimično topnička boirba. Načelnik glavnog stožera. np t • • • • • V • Talijam 1 juzni Sloveni. Od kada su Taliiani otjcrani sa "Soče <Jo iza Piave, njilicA’i su se osje'ćaji grdno prcmijemili. Ranije su ma Stali samo o „neoslobodjonoj brači“, sada pak maštaju i o „oslobodjenju južniJi Slovcna“. 1 ranije su se ve<5 Talijani muogo fcrinuli za južne Slovcne. Sanio što pri Honre ni najmanje nisu mislili na niiiiojvo oslobodjenje, a nisu bomc ni inogii misliti. Južui Sioveni kao svi mla(Ji i snažni narodi, koji se nalaze u toku svoga raizvitka teže moru. A moT<i pak, kojeinu oni teže, jeste Judransko more. a Talijanl ot>et zovu to more „marei nostro“, to znači ,,naše iuore“. Šta vaiia iz tcga zaključiti? TaUiaui nikada nisu krili, da njiliov iredcnjizani ne teži prisajedinjenju Italiji samo onih austrijskih krajcva., koji su pretežno naseljcni Taiijauima. Od sretline prošloga stoijcća oni .požuđnim akoin gledaju ne samo južni Tiroi. Ooricu i Gradišku i grad Trst. Oni miime tražc za sohe pored toga još i svo siovenačko trščansko zaledje, cijeiu Istru, južni dio Kratijske, zaledje kvarJierskog zaliva i ciielu Dalmaciju sa svim iijenim ostrvlJeni, jednom riječjti. cijeiu sjevernu i istočnu jadransku pbalu u znatnoj dubini. Da bi učvrsfili svoje gospodaroufc iladranskim morem uvukli su | u Arbatiiju. Arbanija trebala ie biti talijanski protektorat. U tom bi slučaju 'Jadransko more zbilja postalo taliiansko more, u pravom smislii'te riicči „mare nostro“ apeninske kraijevine. Ostao bi samo primorski dio Crne Oore, kuda bi đobila izlaza i Srbija. Ali Cma Gora nije viast, koju treba pzbiijno uzeti. Srbija bi se naskoro odrekla izlaza na Jadran, lcoji je u svoic vrijeme tražila samo u prkos AuStro-Ugarskoj. Da su Talijani Jauran žatvorili, onda za Srbe put do Jadrantfkog mora ne bi ipak bio put u slobodu. Ali prirodni put prema inoru «a Srbe ieste Solun, kao svietsko saobra£ajno pristaništc. Da je Italiia u dosadašnjein ratu pobijedila, onda bi sudbina Jugoslovenstva bila zapečačena. Milijuni Slovena potpali bi pod talijansku kraljevinu, a time bi postali naciionaino bespravni, jer Italija ne trpi tta svom zemijištu nikakav drugi nacifunalni razvoj, nego saino talijanski!

PODLISTAK

Melentije Stauišie:

Na nizbrdici.

Sef pisnionosnog odelenja, Sava Radie, bio je u ogromnom poslu. Trebalo je razgrupisati primljenu poštu po uličniin oznakama, a zatim predati pismoiiošaina da je raznesu. Dok se drugi einovnici pošte spokojno do kancelarijskog vremena rada zabavljaju Ha raznim stranama, morao je on još °d pet časova u jutru da dodj.e na posao, radii sređjivanja pošte. U đevet casova svršiče taj posao, predaće raztiosačima pisma da raznesu, a sam će otići do najbliže kafane, koja jc preko Puta pošte, da se mačiine potkrepi. Posie će se nanovo vraditi u kaucela{^ju. da priini i potpišc ix>štu, koja »rzim vozonv dolazi iz Niša. Po podne ie takoreći slobodan od posia; jedino sto mora opet oko šest časova uveče da dodje i primi poštu, koja eksprcsnim Vozom stcže iz Carigrada i Sofije. To P u ic posao celoga dana, koji se može sv csti na posao od khino marljivo pre podne.

Tainan je htco saopštiti raznosavima da se inogu razilaziti svaki na Svoju straaiu, a na vratima od njegove kancelariije neko lako zakuca. . Ma da je u odeleniu vladao žagor, ipak je on čuo taj kucanj. te brzo odVrati: ' — Slobodno! , Vrata se otvoriše i u kancelariju jbtupi neka lepa i elegantna dama. ’ Manirima kavaljerstva dočekao le potle nepoznatu damu. Ustao je od pisaćeg stola L stolećl. sačekao da ga •slovi ona.

Strašni francuski gubitci. — Veliki plijen na Kemmelu. — Topnička borba u venecijanskim planinama.

To dokazuje sudbina Slovenaca u Friaulu. Ne može se nači ni traga njihovom jeziku ni u školi ni u crkvi, a ka.mo li u nadlečtvima i!i sudovima, gdje viada isldjučivo talijanština. Pa kad je građska saanouprava u Trstu več pod ausfrijskom vladavinom nastojald, da ovom gradu dade karaktt.r čisto talijanski, šta bi tek bilo od Slovenaca u Trstu i okolici, kad bi postali podanici talijanske nacijonalne države? U Trstu saiiKMiie čine Talijani vcćinu, u Lstri znatnu maniinu. Ali oni ne samo, da su ovuje težili za samostalniin gospodstvom, nego su i u Dalmaciji, — gdje ih ima samo u uekoliko gradova. te sačinjavaju samo najnezaafniji dio ukupnog stanovništva, — željeli da dobiju ulcgu vladajućeg naroda. A pošto u Dalmaciji od vclikog djtia blagopokoincg cara I kralja l'ranje Josipa: opšteg izbornog prava, koje je izbacila na površinu slovensku većinu, TaiiJaui više nijesu mogii vladati, oni su kao liijesni počeii galamiti o — neknm uvnjetavanju! . . . Današnja Italija smatra sebc za nasljedtiicu Vcneeije. Ona jc slupila u rat zato, da bi se dočepala toga nasljcdstva. Tako baretu objavljuje, piainenim riječima, pjcsnički prorok rata, Gabrielc D’Aiimmzio. Dugo godiua prije rata njegov je spjev ,,La nave“ burno uzrujao duliove u ltaliji. Biia je to „Pjesma tiad pjesmama“ o „Mare uostro“. Do sada je Italija samo jed- 1 nim krflom piuća disala. Ona će moći ’ stobodno disati lek onda, kad „oslo- ! bodi“ Dalmaciju, a to znači, kad je j bude potčinlia. A kakvo bt to tek gospodstvo nastalo! U grudovima jadranskog primorja očuvale su gradjevine u talijanskom stilu i danas uspomenu na ono đoba, kad je mletačka republika odista Jadran — taj „niare nostro“ — stvoriia svojim morem. Ali o\"e gradjevine, koje izgledaju tako sitne prema spomenicima starorimske vetečhte, nijesu pravi svjedoci gospodstva mietačke repubiike u sloveraskim oblastima. Kako su hezđušna mletačka trgovačka gospoda eksploatisala ove obla-sti i njiiiov narod, i>okaziije najboije ona pustoš, koja je ovladala prije tako šumom bogatim Krasom, otkad su se na nj&tn učvrstili Mlećani. To posvjedočava i niska kultura, u kojem se vjekovuna uslijed mletačkog gospođstva nalazila jtižnoslovenska kultura. Talijanskl irredcntizam ie isto tako star, kao i kraljevina Italija. Pa ipak bi se moglo misteti prije i>et godina, kad sc pojavio veliki spjev rata i mrž-

— Ja sam Milena Brković, iz .... ulice. — Sava Radić. na službi gospodji! Izvotete! Predstavivši dami svojs imc i prezime. ]>onudi joj stolicu da sedine. ZahvaJjtijući, priinuMa je ponudu, da mu se odmali zatim obrati: — Ako se ne varam, ovo je pistnonosno odelenje? A vi stn šef? — Tako je, gospodjo, odgovorio joj je on, čisto ponoseći se svojom titulom. — Mvlo mi je što pred sobom vidim tnladog čoveka tako uglednog poiožaja, dodala je ona. Njemti je to polaskalo, ali je, ipak, na sve to dodao: — Rad i tačnosi u sveinu, gospodjo, stvorili su mi ga. — Ti čhiioci stvoriče vam io.š i sjajniju kariieru. Ali, šta sam ltteJa reći?... Posle kratke pauze. kao prfeećajuči se, dodaia je: — A, da!... Setila sam se. Ja imam tu, kod vas, jedno preporučeno pismo fz Valjeva. Došla sam s moibom, da mi ga predate. Buditc dobri, nadjite ga po mojoj adreisi, pa mi ga izručiite. Biću vam veoma blagodarna. — Nisam dobio još za razdavanje prepotručena pisma, gospodjo; zato veoma žalim što vam ne mogti biti na usiuzi sad. — A vl ćetc to učiniti kad dobijete, jel’te? Ja ću doći, otprilike, kroz Iri časa opet do vas. Tada ćete mi. verovatno, moči predati to pismo. U očekivanju pozidivnog, dobila je negativan odgovor: — A, ne, gospodjo, ni tada. Jer moja stvar nije da izručujem pisma; to je posao raznosača, koji ima kod kuće da vani ga preda, pošto se prethodno

nje od Gaibritla D’Annunzia pod naslovom ,,La nave“, da pjcsnik govori o j’eidttoj budućnosti, za koju se daiiašnji l alijani ne bi mogli nadati, da če jc doživjcti. Ali u zimi 1915. godine, piije nego što su ušli u rat, dali sti TalUani, da im ostvarenje ovc budućnosti — ispunjenje njihovlh najsmjelijih nad’a — pismcuo potvrde Francuzi, Fnglezi i Rtisi. Tu jugoslovenstvo nije imaiiio nikakvih prava šia više, onim je časom cijela taJijanska štampa osula grdmjaina protivu ,,srpske alapljivosti”, a kad je Srbija krajem 19J 5. godinc bila pobijedjcna, 'I'aIijani su upravo urlaii od veseija i udarali na „srpsku lnanaju za vcličinoiii“, kojom je Srbija litjela da prigrabi jedan dio Daimacije. Još prije sloma od sviii savezntika napuštenc Srbije bile su nade Veiikosrpstva razorone iigovorom, u koine su sporazunine sile ustanovilc cijenu talijanskog vjcroionistva preina saveznicima. A!i ako su sporazumne s ! Xe otkupile talijamski ulazak u rat uapuštanjem savezničke Srbije, utoliko manje su se kolebaie. da talijainiskoj mcgalomaniji prinesu žrtvu životne interese katoiičlcog jugoslovenstva u Dalmaciji, Istri i HrvatskoJ. Danas jc falijanska megalomaniia poražena. Trst, koga su već fako' biizu \ idjeli, isčcznuo je u nedo 1 gleđinoj daijitti. Kako bi sad Talijani mogli vidjeti tamo dalje. iza njega, do '’rnve nbale Jadrana? Od talijanskog davljcnja oslobodilo je Jugoslovenstvo oružje središnjib vllasti, pod najhrabrijitn vodstvom južnioslovenskih voinika. Talijanska ruka jo oslaMa. A pošto Talijani više n,, uvogu da dave, to oni odjedared izjavljiiju, da lioće samo da zagrle. (>d vremcna svoga poraza počcli su da govore o pravima Jugoslovetta. Samo to mainljenje iinaće kod Jugosloveua baš isto tako tnalo nspjeha kao i nređjašnje prijetnje. Odlučni dani na zapadu.

gubitkc. Upada u oči, što ni jučerašnj] ni današnji njcgovi napadi nijesu imaii uspjeha. i ako je baeio u borbn svc'ju uuiročku diviziju. Njemačka linija je nedirn.i'a. Trupe čekuju naredbu za novc borbe. Vrijeine je danas ljepŠo. nego pcsljednjili dana borbe. Ipak zaio nije djelatnost neprijateljske artiiierije danas dostigia jučerašnju visinu. Vijest o osvojenju brda Kemmtla, kojc ninogi oprobami njemački vojnilc na sadašnjem frontu pcznaje, od ranije iz ličrrog iskustva, izazvaia je kod rijemačkiii trupa vcliku radost i zadovoljstvo. Rat će biti odlučen do jeseni. Kb. Bcrn, 29. aprila. Ocjenjujući posljodnje uspjehe borbe u Fiandriji iskazuje S t e g eii'i a n n svoje mišljenje, da će ofenziva odlučiti rat na zapadu do jesern. Poiožaj saveznika sc nijc popravio, nego se i đalje pogoršao gubitkom visa Kemmcla. Ako Yper padne, onda jc slomljena i odbrana vserskog kanaia. Time nestaje i nađe, da sc flandrijska njemačka podmornička baza ihože još jednom s boka napasti, a Ntjemci će s Nienportom dobiti novu oslonu tačku. Fochu ništa drugo ne nstaje, ncgo da postepeno povučc front preko Poperingha i Fournesa u prav.c’J Dunkircliena. Borbe oko Keinnieia. Kb. Berlin, 29. ariia. l'Tiima jcdnom brzoiavu „Kriegszei!ung“-a iz Haaga od 27, o. m. piše Gibbs o kemmelskom visu: Francuzi su izdržavali strahovitu vatru. NeprijateJju je pošlo za rtikom, da udari klin u fraflcuski froiit i da vis osami. Franeuzi su se borili iunački i nisn uzrnicafi ni za jedan korak. U 9 sati u jutru fraticuska glavna linija je, pošto je front na nekoliko mjesta bio otvoren, biia primorana da se povuče i da Kemtnel napusti. Bonihardovanje Parisa.

Detatji borbi posljedniili dana. Kb. Berliti, 29. aprila. Wolffov urcd javija; Pošto su se 26. apriia Francuzi kod Hangarda i lta frontalnom odsjeku, preuzetom od Engleza, krvavili u nepreslanim teškim, izvanrodno žestokćm protiv napadima, nc mogući pomaktiuti njeiniačke linijc, bila je danas borbcna djelatnost znatno slabija. Samo jedared se iscrpeni, premoreni neprijatcij odlučio na jedan napad, ali i tom prilikorn imao je mjcsto uspjeha samo no\ e

(N.iročiti brzojav „Booerađskili Novina 11 .) Beni, 29. aprila. Pariske gradskc vlasti zahtjevale su od C 1 ć rn cnceaua, da mjere odbraiie, koje su narediene od vremcna daJeikosežnog gaujanja, važe i noću. Narcčito sc zahtijeva da budu otvorcni ulazi za podizemno željcziiice i za javne zgrade, u kojima ima sigumili skloništa protiv bombi.

DB

legitimišete da ste vi zaisla ličnost, na I koju adresa giasi. Dama je osetno porumeiiiia u licu, | a zatiin brzo dodaia: — Ali, to je jedna ohična sitnica, ( za koiu nisu pc.trcl>ne loteke pcdantne procedure. — Ja tako, gospodjo, tumaeim posao; od tih prindpa do damas nisam odstupio. Stvar je do raznosača, u ostalom da va<m ga prcda i bez vašega k.gitimtsanja. — Ali, gospodine, meni je poirebno pistno pre nego što ga raznosač donesc kući. — Možda, gospodjo, ali ia žalim što vam to ne mogu i'spuniti. Gospodja je nastojavala da i pri- , jatnim postupcima i postupcima puniin | pretnje pridobije mladoga Radića; aii , ic on ostao u prodiašnjcm laktu ncpri- | stupačnosti. Kada je uvidela da jc svc uzaluđ, | ustaia je i bcz zbogoni napustila kaii- , celariju. Urodjcna navika, da bude taktičan ii vršenju dužnosti, preovladala jc. Bb je več primio i preporučena pisma. Možda je pismo upučcno toj danr vcć ležalo medju njima, aJi on iiije irteo za vreme posete da bude toiiko pov'odijiv ii osećajima kavaljerstva preina dami, te da zaboravi i uradi ono, što mu propisima službe nije bilo dozvoljeno. U kcliko je žalio što jc ispao nekavaljcr, u toliko mu je neki unutarnji glas šaputao: — Budi spokojan, radio si po dužnosti! • — Tako je! zaključio’je. Razdeliću sad 1 preporučena pfsma nosačfma; i ona će svoje imati za nepun Čas. Tek što je bio uzeo da i njih grupiše po nazivima ulica, a na vrata opet

neko zakuca. Na njcgovo ,,Naprcd!“ iireko praga otvoraiih u lom trenutku vrata stupi u kanceiariju čovek četrdesetih godina. Bio je )cj>o cdeven, brižljivo očcšljane kose, izbrijanog lica i držanja elegantnog, vfše gordog. Pre nego što će sesti na ponudjeiui stolicu, stavi mti do znanja svoje ime i titulu; — Ja sam Marko Brkovič, trgovac ovdašnji. Radič se kao malo trže, čuvšr preziinc posetiočc'vo. U sebi je mislio: — Ovai mora da je ili brat ili muž one dame. Dakle, poslala je i njega da traži pismo. A!i, slabo ćc sejivajditi. 1 njeinu ću ja znati da odgovorim. Zatim ozbiljiviun lonoin, u komc je provejavala izv-sna hladnoća, pređstavi isto tako posetiocu svoju iičnost. — Vidim da stc u velikom poslu, lx>čeo jc posetioc. Zato vas unapred moJiin za izvinjenje što sam vas uzncinirio. — Aii, inolLin... —Zuam, znain, — nastavio je.gospodin Brković. Vi ste toliko pažljivi preina inetii, cla bez ljutnje žrtvujete nekoliko trcnutaka službe radi razgovora. Zato ću se ja truditi da oni budu što kraći. Radić mu skrati daJji govor koji je trchao da posluži kao uvod za već poznafi zahtev. On ga prekide: — Gosipodin je došao do tnene po nekom poslu? — Vi pogadjate mdje uaniere, gospodime! Upravo zbog toga. — Stojim na siužbi gospodinu. U koliko je ntoguće. učiniću vam po zalitevu. — Vi ćete me obavezati. Tiče se jedtioga pisma. Poslo kralke piUiz-.-, Biković dodade:

PodmorniČki rat Podtnontlčk] rat postao za Engleski nesnošljiv. Kb. Berlin, 29. apriia. Kako „Ach tuhrblatt“ donosi, javlja „Bascler Anzeiger“, da sc u Engleskoj već počelo cijenitl da je stanje, koje su podmornice stvoriJe, postaio nesnošLjivo, te se traže mjere, koje bi omogući'.e bolju odbratui nego što- jc dosadanja. Pomorska uprava bi trebaia da zaitvori tijeinačka pristamišta. Engleski postupak prema lielgijskoj obali, i živahna uigleska flotna djelatnost na sjevenioj obaii, blii su prvi [>okušaji. ali izgleda d.a su mjerodavii'i poino.rski krugovi u Engilcskoj dobili uiisak, da bi veće operacije zalitjevale ogromne žrtve. zbog čega do sad nije ni došlo do nikakva vcćc akcije. NOVA POTAPLJAN.IA. Kl). Berliii, 29. apriia. W o 1 f f o v u r e d javlja: U kaua* lu je jedna naša podmortiica torpedo; vala jedan transportni I>rod od naimanje 10.000 bruto tona, koji se nalazio i ii signrnosnoj pratnjf. Cjelokirpni iznos | potopljenog prostora trgovinskog broi da iznosi, po naknadno dobivenim izvještajima, 17.000 bruto tona. Letilica vodilia jednog našeg lovačkog odjcienja, j>od oprobanorn upravom pomorskog natporučnika Christiansena oborila je prilikom izvidttičkog ljetenja jednu neprijateljsiku letilicu. Načelnik ftdiniralskog stožera momariCc. Opšli štrajk u Irskoj. Kopenhagen, 29. aprila. Prema saglasnim izvještajima ; danskilt listova, u Irskoj je otpočeo o p š t i š t r a j k. Brzina, kojont se taj I pokret širi. izaziva u FJngleskoi zar I prepašćenje. Od prošle srijede mirut je saobračaj u svima većim i g r a đ o v i tn a 1 r s k e, t a k o i s t o i rad u tvornicama. Štrajkuju i peka-ri i tnesari. Poštanski evnovnici pridružili su se štrajkačima. U Dubiiriu nd irade gradski tranivaai i ni jedan voz nije izašao iz želiezničkc stanlce. Iz brodskog saobraćaja izmedju Irske i ■ Engleske isključen ie putničkl saobra| ćaj. Kod Daterforda su štraikaši zaustavili željeznički voz i opijačkalf ga. U Dublinu su štrajkaši opliačkali jednu municijonu tvomicu, da b! sa snabdjeli sa oružjem i municijom. U B e 1 f a s t u došlo je do krvavog su-< koba izmedju vciske i gradjana.

Razne brzo*avne vijesti. Uvodjenje ženskog prava glasa u Švcdskoj odbijeno. Kb. Stockholin, 29. aprila. I J redIog za uvodjenje ženskog L prava glasa u Švedskoj primljeno je u drugoj komori parlamenta sa 120 glasova protiv 50, aii ga je prva kontora sa 62 glasa protiv 36 o d b i 1 a. Time 1 je predlog pao. >HMaManB«HiawBNaB-.T — Čija adresa glasi na moju ženu. Prei>oručeno je, a dolazi poštom iz VaIjcva. Potrebno je, da ga ne primi inoja žena već ja. Radić se na ovo tržc. — Čudinovato, razmiišijao je. Ovde nisu čista posla. Mora da je po sredi neka ljubavma avantura? l^rvo dolazf žena, a zathn muž — sa jednim i istini zalitevoin. Ovo pismo može da biide kohno po nekoga. Nvsain ga dao ttjoj,' a ona je itnala pravo da ga dobije. A da ga dain njetnu? N_e, neka ide redovnitn putem shižbe, pa kako ispađne. Biće mi, bar, savest čista i inirna. — Ja apclujein na vašu predusretIjjivost. koju ću znati da nagradim. Govoreći to, Brković se maši budjelara i izvuče tri stotinarke. — Primite ovo od mene., gospodine RaidUću i ne smatrajte kao mito. Ali se trže, kao oparen vre-lom vodcm, jcr Radić planu: * — Mislite li vi, gospodine, ua sam ja toliko nisko pao, da za tri stotinarke prodajein svoju čast u službi ?! Dok sain se maiočas ustručavao da vas odbijem, tražeći zato najbiranije izraze kojima ču vam uemogućnost saopštiti, sada vam izrično kažem: — Ne dam vam pisma, jor na prijem njegov nenrate prava! A najmanje može na to uticati na incne moć vaših stotfnarki! Mirno držanje Brkovičevo potpuno ga je poražavailo. Ovaj vrati stotinarke u budjelar, zatim izvadi iz beležnika blankct nekog telegrama i potpuno niimim glasoin dodade: — E, pa lepo, gospodfne Radiću. Mislim da. ćetc mt na osnovu ovog be*iegrama izdaiti pfismo. Govorećl to, pružl niu teiegraiu.