Beogradske novine

I z I az et dnevno u Jutro, ponedjeljkoni poslije potine.

Pojedinl farojavi: O BiogrBtfu 1 11 kra|«vlma zagoijetfnutlm •0 «. I kr. £it« )• cljMl otf . . . II nrauiUJI .......... 12 holara

MJesoCna pretplata: U Beogradu I o krejavlma raposleUnuUa a« SGSSb.::::::::;::^

Oglasl po cljenlku.

Jredništvo: BEOBRAD, Vuka Karadžlia ul. broj 10. Telafoa broj 83. Uprava I prlmanje pretplata Topiliin venao broj 21. Telefan br. 25. Primanje oglata Kneia Mlhajla ul. broj 38. Telefon broj 243.

Br. 118.

BEOORAD, petak 3. maja 1918.

Godina IV.

ratni izvjestaj Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Bei. 2. maja. ^ Neina ničeg novog. Načelnlk glavnog stožcra. Irski ćor-sokak. „Spustiće zavjesu preiko ove prer zdrnc igre, što prije, to bolje. Vlada ima moći, da z-akon provede kroz parlamenat. Ali ovdje, prestaje lijena moč. Svršetak ovog prizora ne će se u pvoj kući odigrati, ncgo u zemJjl, na koju ćerno apelovati, a I ovaj apeiL nije yiše daleko!“ To su bile posljednje riječi Bonara La\va u engleskoin doojem domu 25. maja 1914. godine, prije glasanja o posljednjem eitanju Homer,ule-osnove, koja je onda primljena >a malom većinom i postala zakonom. j I odtsta, ovo tako ozbtijno životno pilanje jednog nesretnog naroda po&Ldo je prezrena igra u rukama enŽleske liberatae vlade, kojod se Homerule činila kao podesno oružje u borbi za moć. Oružje se naskoro okrenulo protiv onili, koji su ga litjell upotrebiti, ali nije bilo snage za to. Uprkos odobrenja ovoga Homeru'iea, koji ‘ilostaloim tek poslije rata stupa na 'snagu, irsko pitanje je isto tako dalejko od riješenja, kao onda, kad je zakon donešen u donji dom. To su prlstlne odredbe despotskog osvjedočei1ja, koje su smiješane u ovome zakonu. irski parlamenat lie smije imati č/ik ni kontrolu o svojim finansijama, : a Jedan potlcralj, koga imenuje Engleska, smije svojim apsolutnim pravom ’feta razoriti kompetenciju poslanika. 2a Irsku žedj za slobodom ovaj Ho'monile-zakon nije ništa drugo. nego 'stA'ar betz vrijednosti, koja ni u kom pogiedu nije pravedna prema nacijoualnim težnjaina srodne britanske države. Dublinskih dana još se svako »)eča. Mučenička krv Sir Rogera Ca»emeiita još se crveni r>o prstima nje•gONih engleskih krvnika. Sinn-feinski pokret prekopao je cijelu zem'lju. Engleska vojska gazđuje po irskini gradovirrfa baš kao da treba uništitl ko■mad zemlje omrznutih Nijemaca. Pogubljivanja, osude na robiju i intemiraoja, to je sve na dnevnom redu. Niko ne pita za krivicu il nevinost. Po sistemu tajnih naređaba za hapšeinje, poznatom iz francuskog degenerisanog kraljevskog doba uklanja se a puta svako, kojš ni.ie u milosti engleske gospode. Engleska mora da šalje u Irsku sve više četa. Čak i najinanja mjesta trebaju garnizon, koji mora da ,,garantuje“ za održanje l'eda. Osvet-

Engleska pred opasnošću velike gladi i vojničkog sloma. — Brandes o Francuskoj i Njemačkoj. — Amerika za Irsku.

nički rat do očajanja natjeranog naroda vodi se dalje. Doduše, britanska vlada je veoma često pokušavala da dovede do nekog posreddvauja u ovitn spornim slučajevima, a!i sa svojim predll'ozima nije pošteno mislila. Prepoznata prevara više sprječava nego što pomaže, da se krlza riješi. Sve dalje se cdlaže reforma nelmogučega Homerule-a, koju je engleska vlada u jednom slabom trenutku obečala. Novi zakon o vojnoj obaveei hoćo da primora Irce na vojnu službu u engleskoj vojsci. Uzrujamost je zbog toga dostigla vrliunac. Štrajkovf u masama, I>reteče svake revolucije, sputavaju zcniujii. Ogorčenje .ugnjetenog narođa Javlja se u uzrujanlm izjavama. Tu već no može koristiti nikakvo paktiramje I pregovaramje. Engleska mora Izići s bojo’in na srijedu, ako me će da itna revduciju u svojoj sopstvenoj zemlji. Nema više uždd za biies Iraca. I Engieslca je bopjistila. Jer je morala, jer se bojala. Jedmom kraljevskom iidredbom odlaže se na neodredjeuo vrijeme stupanje na snagu novog zalcoma o vojnoj obavezi za jrsku. Oovorl nekolicine jumalca na frazama u engleskom parlamentu otišli su p vazduh, grčevita energija vladina razišla se, kad su irci tvrdoglavo i nemllostivo zatražili pravo, da i oni mogu imati malo slobode. Inače je Engleska uvijek imala u ustima frazu o „slobodi za male narode“. Ali šta je za Celie i Srbe biio pravo i opravdano, za Irsku važi, kao uerealna nemogućuost. A odlažući novu vojnu obavezu Engleska je dala Ireima uovo, drugo, obećanje: da će reforinu nemogućega Homerulea od godine 1914. već iduće nedjelje objavitl kao zakouski predlog. Naravno, da lf je EngJieska ozbiljno voljna, da irsko pitanje riješi na načim, povoljan za ovaj ugnjetenl naroid, to je druga stvar. Ali se Ircl ne će vlše zadovoljiti praznim obećanjem. I tako stoji Engleska pred sudbonosnim odlukatna. Ona treba da jeldared uistinu iskupi svoju zadatu riječ, ali kano da će se trgnuti pred ovom vrlinom, pošto pojam poštenog čovjeka ne pristaje u okvir njene pokvarene filo* zofije 1 . Odlaganjein zakona o vojnoj obavezi zadobfla je Irska vefilcu pobjedu, koja je veća, nego dnblinslci poraz.

Odlučni dani na zapadu. Jedan glas razbo^a 1z Francuske. i3emeva, 2. maja. Poslanik Semhat olbjavljuje u ,,H u m a n 11 e“ jednu izjavu ministra predsjednika Cižmenceaua. koju ja on dao prije nekoli'ko neđjelja u odboru za spoljnje poslove. Clemenceau je rekao: Prijo njemačke ofenzive govori o miru bili su za Francuskii jcdna opasnost. Ako li pak otenziva lie uspije, rekao je Clćmenceau, onda će“našl neiprijateJji tražiti od uas mir. — U veai s tim saopštenjem piše Sembat: Ako nam sad podje za rukoin da ofenzivu zadržimo, onda smo tlme već pobijedili, ali ne Ikonačno. jer poslije šesf mjeseci mogu Nijemci preduzeti nov napad. Mi moran.o s toga iskoristitl psihološlci momenat i ako ti Njemačkol ponovo zavlada mlroljublva struia, koja bi se pojavila s ponudom za uiir, m I ć e m o j e m o r a t i p r i ii v a t it i, m a o n a u s v a k o m p o g 1 e d u I n e b i odgovarala n a š i m ž eljama. Ne zapadajmo u stare pogrješlce, I ne -uzdržavajmo se od ulaskaupregovore. Bombardovanje Parisa. Kb. Paris, 2. ma.ia. Dalekosežni top je danas produžio bombai'dovanje graija Parisa. Pregovori za mir izmedju Turske i Južnog Kavkaza. ivh. ča.i-igrad, 2. maja. Ministar pravde, H a I i 1-b e y, otputovače u Batum kao predsjednik turske delegacije iza pregovore o mtru sa Južnim Kavkazom.

Pokret za slobodu Irske. Atucrika i hsko pitanie. Kb. Bern. 2. niaja. Eugleski dopisnici u Amerlci uptićuju sve hitnije opomene engleskom javnom inišljenju, da jvrocijeni sudbo* nosne posijedfce irske revolucije za englesko-američke odnose. Dopisnik lista ,,T 1 in e s“ tvrdl n svoiim dnevnitn izvieštajima, da su najviši krugovi u VVashlngtonu uprkos oizbiljnostl vojničkog poiožaja na zapadnom frontu potpuno zabavljeni Irskirn problemom. Smatra se, da .ie po'Stupanje Engleske pokušaj za hkrenost cngleskih ratnili ciijeva.

P. VVilson, new-yorškl dopisnllc raznlli liberalnih cngleskih noviua, javIja u ,,Da!ly Ne\vs"-u od 28. aprila, da američki Irci spremaiu monstriiozmi nacijonalnu peticiju za predsjednika VVilsona, lcoja iina da siužl za oslobodjcnje Irske. Irsko pitanje, kaže Wilson, danas jc već politički problem prvog ranga u Sjedinjenim Državama, pošto ćo izbori za 1 kongres I državu biti na jesen u znalcu Irske. Pripreme za izbore već su u punom jeku. VVilson upozorava na jaku katoličku propagandu u Sjeđinjeniin Državama, koja svom snagom radi za Irsku. te naglašava, da je veoinai uplivni privatnJ sew rketar Wilsonov, Tumultv, irski lcatollk. Bankrotstvo politike Llo.vda Georgea. Kb. Berlin, 2. maja, 0 odlaganju dužnosti vojtie obaveze piše ,,Morgenpost“: Ovo je jedva zainotano bankrotstvo politika Lloyda Oeorgea, koje prije ill pošlije ne če ostati bez naročitog uspjclia. Dogadjaji u Rusiji. Krvavi stikobi izinediu anarhista l boljševika. Stockliolm, 2. maja. Petrogradski brzoja\mi ured javlja: 22. aprila je bilo krvavih sukoba iztnedju anarhista i boljševika. Posljednjl su primorali svoje protiivnike da polože oružle. Vlastl su ugušile anar* liistički list „Burevjesnik".

PregovGri s Rumunjskom. Kb. Soffja, 2. inaia. Ministar predsjedntlc Radoslavov će sutra kao predsiednik bugarskog izasianstva za pregovore o' mirtt otputovati u Bukurešt. Kb. Sofija, 2. maja. Mlnlstar spoljnili poslova Nesst* m I b e j i general I z z e t p a š a proputovall sti pvtida danas za Bukurešt.

Podmornički rat NOV.4 POTAPL.JANJA. Kb. Iderlin, 2. maja. W ol f f o v ured javlja: Zvanićno se jaivlja: U istočnom dijelu Sredizemnog mora naša je jedna podmornica, zapoviednik D i a s n i g, potopila pet parnih brodova,, ukupuo oko 25.000 bruto tona. Svi parni brodovi sn bili jako natovareni.

Engleska pred opasnošću velike gladi i vojničkog sloma. Stockiiolm, 2. maja. Državni podtajnik englcskog nituistarstva za poljoprivredu, Sir Bat« h u r s t naglasio je u svoine govoru u VVestminsteru liužnost jake kulture krompira, pošto će se hljeb idućlh 9. ili 12 mjcseca po svoj priiici vcćinom sastojati iz krompira, Moguće je, da će se sasvim odustati od žitnog hljeba J da če se ovai morati da zamijenl kroinpirom. I onda se pitain, da H je naš privredni plan tako udešen, da iuožemo izičt na susret uajozbiljnijoj nuždl u životnhn namirnicama. nuždi, koju mi sebi u opšte možeino da predstavtmo. Ova saopštcnja dopunio je kontrolor životnih namirnica lord Rendda, kojt je sproveo odredbu. da se šećer, meso, mastac, margarin, mast i ČaJ izdaju na obroke. Rotlerdam, 2. maia. Engieska štampa raspraivlia s sljedstvima za slučaj, ako bi smvozemna borba Ispala 11 a štetu engleskih četa, te ako bi ove bile nagnane da se povuku na brodove. Engieska štainpai misii, da takva katastroia ne bi još zna-< čila i svršetak rata. Svakako se en-* gleska štampa sprema na mogućnost, da engleska vojska u sltoro b ii d e p r o g n a n a s a k o p n a. Razne brzojavne vijesti. Novl sastanak skandjnavsklh vladara- Stockholm, 2. maja. . Po ,,B e r 1 i n s k e T i d e n d e“ nn« injerava uorveški dvor, da za ovo Ijeto spretni nov sastanak u SkandtnavijU Norveški kraljevski' supružnici pcvsjetlće kr-aljevski dvor u, Stockholniu, gdje će možda zalečl i dauskog kralja,Tom sastanku imali bi da prisustvuju i dotični ministri predsjednicl i mliiD stri spoi'nih poslova. Razmjena zarobijenika izmedtu Fngleske I NJemačke. Kb. Amsterdam. 2. maja. i Na trl engleska trgovačka broda', ičoji su danas prispjeli ovamo. đošlo jei 244 njemačkih zaroblienika, koji se vraćajii putem razmjene. Bugarska crkva u Budiuipeštk Kb. Sofija, 2. maja. Ministar za prosvjetu 1 nastavn. Semenov, otputovao je u Bndlmpe'' šlu, da zastupa bugarsku vladu prf osvećenju digmite bugarske crkve. Produžena talijaiiska legtslatlvna perloda, Kb. Zfirich. 2. amija. Taiijanski senat je jednoglasno prfmlo predlog za produženje sadašnjd legisiativne periiode na godinu dana.

PODLISTAK Mthovil Danko (Mlskolcz): Gazdin posjet. Kad ie jutros gazda Tone ustao, bfo je loše volje. Slabo je spavao. Oko pola noći urlikali su pod lijegovitn prozorom neke pijane škitnice pjesmu: Može se tata Ijutiti, može se mama srditi, ja ću ipak Milku IjubitU To ga ie probudilo. Od toga časa, pa do jutra niie oka stisnuo. Okretao se je na lije(Vu l na desnu stranu, kušao je zaspati poledjice, a i potrbušlce, ali je bilo sve h zalud! San mu nije došao na oči. Bilo inu je u vlastitom krevetu, kdo Sv. Lovrincu na roštilju. Osim toga pali su inu na um I duiJiici, osobito inžinjer Proka, onaj stari, lukavi Jisac, koji mu već devet mjeseci duguje stanarinu, a danas će svečario nastaiviti isti posao i sa desctim mjesecom. Tomu mora biti ipak ikraja! — Tako mi moga imetia, reče Tone u sebi, ja ću s Prokom jednom za vazda svršiti! Tako se zavjeri i mahne odlučno desnicom po zraku, kao da u njoj drži tursku krivulju, onu ljutu guiu, onu bribku sablju demeskinju, f«)jom je u jedan tili hip preselio Miioš Obilić sultana Murata u vječno nase**le. Tone je to učinfo takovim pokre4om, da ie izgledalo, kao da i on odsjeca nekomu rusu glavu zbog dužne Bevetmjesečne stanarine. S ovakovom odlukoin u srcu ustao Je, umio se I počešljao. Kod zaiutarkia prevalio je tasu sa kalom, izgrdio sluškinju, najedio ženu i ovaiko „raspoložen“ pošao je k svojim stanarima. Već se je putem opazilo, da ie To,iie ustao na „lijeivu nogu“, Jer je ljutiio odbijao štapom kamenje Isipred se-

be po drumu, da je vrcalo daleko na sve strane. Na ćošku Zetske i Jelenine ulice razbio je prozor, te se je sporjeekao sa opančarom Simom radi odštete za staklo. Kod pozorišba prebio je štaj), a iza toga sukobio se s babom Stanom, što je bio vrlo loši znak. Kad se uspinjao u dvanajst sati stubama k Lnžinjeru Proki, projurio mn je izmedju nogu crnl mačak. U predsoblju bilo je prijatnije, čuo ja kako zveče nože\’i i viljuške, a u nosu ga je izagolicao ugodni miris pečenja. .— Alia! inžinjer ruča, pomišll u sebi poveselivši se zlorado, napast ću ga kod jela za dug. Ncka tomu staromu ugursuzi* presjcdne ručak! Tek što j.e> ušao u sobu pojuriša mu u susret: Proka sa bijelhn ubrusom oko vrata, Prokinica sa pregačom u rnci I kćer Melenclja oipteretivši se sa teškom orahovom stolicom. — Koja čast, lcoja radost! Gazda Tone! poviknuše sve troje na jednom i to: Melencija u soprafiu, Prokiuica, zahiačeći na alt i Proka u basu; davno vas veđ nismo vidjeli!... Izvolite sjesti! i prije. nego U je dospio i>rogovoriti jednu riječ, našao se na stolicl, pošto ga je Pnokinica prfhvatila z» desnu, a njezina kćerka za lljevu ruku. Izgledalo je, kao da so žensikc boje, da im ne uteče. — Baš nije lilepo, da nas talco đugo niste ud'ostojili posjetom! piroguče nad njirn Meletnclja, gvlreći mu Ijubazno u oči, naherivši koketno glavu na vrliu sa frizurom a' 14 ševa. — Već smo se ja i suprug dugo i rnnogo razgoivarali o vaana. Pitali smo jedno drugo, da li ms nismo čime uvrijedili, da vas tako dugo nema? đoda Prokintca, ah, to bi nčs do smrtl ražajostilo!.... — Naravski! prihvatl Tone skupivšl ljutlto obrve. uvTOećttli ste me 1

još te kakol Nisto mi devet mjeseci platili stanarinu! — Platit ču vam gazda Tone. ali sad nemam čime. Eto nat, skupoća, besposlical.., usudl se prigovoritl u poniznom basu inžinjer Proka. — Da, da rat, skuipoća, besposlica, a vi se častiita kneževski. Evo na stolu vam se puši cijela gomila zečetine i pečenih prepelica! Mislim, ko može kupovati tako skupu divljač, taj može platiti i uajamnluu! — Zar nam zamjcravate ovo nialo zeca i prepelice? — Zamjeravam vam 1 kako ne bili... u ovako skuiDtm vremenima, to je rasipnost, dozvolite liii! Tako trošite iudo s iedne strane, a ovaino meni ne plačate stan ... — Oprostite — zaustavi ga Proka — mi to činimo itz puke nužde ... Trgovac i>yašna i mirodijia otkazao nam je vjeresiju, mesar nam više neda na knji_gu, e što ćemo. sad moramo uzimati na kredu kod trgovca divljači!... Kad je to čuo Tone istrgne se iz ruku Prokine žene i njegove kćeri i poieti na vrata. Na pr.vim stubama stane, da uhvati štogod svježeg zraka. Dok je ovdje staiao i brisao maramom znojno čelo, začuje vrhu sebe tugaljivl ait inžinjerioe: — Gaizda Tone, gazda Tone! preostale su nam ioš divije prepelicc. Preuzmite ih! Ne će biti sku'po. Par diinana. Bagatela!... Gazdi se zamagli prcd očima. Malo 'da nije pao i stropoštao u prizcmlje. Kad je došao k sebi poiuri niz stube, koliko su ga mogle noge nositi. Na ulici se okrene, uzdigne oći k prvom spratu i neče: 0\ ovi stanari! I opet me ne ’će skoro vidjeti. Jamčim im ; . tako mi moga Jmena!...

Poslednja želja. — Je li mogjiće dia je svršio? — Jutros u dva sata izdalinuo je na inpjim rukama. Čisto nteam mogao verovati čulima moga bića u tu stvamost. Zar onakaiv bnjan život, oblagorodjeni temperament, da svrši samo za ciglo pct dana?! Ali me moi prijatelj Rada averi, pozivajnči mo dia istog dana po podne budetn na pogrebu. Rešio sam se da odgovorim pozivu, te da njegovom sestriću a mome •mladjem kol’egi izadjem na pogreb. Ali su me nepredvidjeni dogadjaji sprečili n tome. Zato- sam odtnah sutradan požurio Radiuoj kući, da mu se izvmim i objasnini razlog anoje odsutnosti na tnžnoin sprovodu. Zatekao sam ga u običnom domačcm razgovoru sia njegovom gospodjom. Nije me dočekao nekiin Izuzetnim držanjem, u kome bih osetio liladnoću i prećutni prckor zbog jučerašnjeg neidolaska. Moje je razloge primio srcu kao opravdane, zbog čega se i moie prednibedj'enje o eujavom đočeku i ispraćaju ubrzo raspllnulo, kao klobuci razduvane sapunice. Razgovor nam ie tekao u t'ormi, ikoja sc obično n ovalcvim momientima upotrebljuje. Na prvom mestu o strašnom porodičnom udaru, a. zatim, .o vrlinama umrlog. Dok se razgovor produžavao u tome pravcu, Rada je sredjivao neke rukopise, Slučajno sam pogledao u jeđan od aijih. „Aea Stoiaković: „Poslednja želia.“ pisalo je odcnzgo, na prvoj strani. Tekst daljeg rukopisa, koji je pisala sad već ohladjcna ruka. govorio je: • ,,Ja i Marko Pavlovič bili smo dobri, intimni drngavi. Ako sam ja imao kakav bol, koji me je tištao, i>overio

bih mu ga; I tada, kao da sain skinuo kalca.v vdi'ki teret sa duše, bivialo rnl Je lakše, niuogo lakše. To bi isto i on •nienl činio. Bio je to mladić skroman, miran, stidljiv kao devojka; osetljiv do kraj* nili granica. Kad se ne bl videli daudva, značilo je nniogo. Jednom ga ne videh pet-šest đana, da me začudi, tđ odoh do njega, Kad udjoh tamo, videh da je bolestan. — „Šta ti Je? Što st tako pobledlo? Šta jc to s tobom? — Pa nl da mi javLš!“ Tako sam ga koreo, stupajući u sobu. u kojoj se oti nalazio. — Ništai Groznica, Proei će — ođgovori mi on, tužno se osmehnuv. Sedeo sam kod njega dugo, razgovarajućl se o svačemu. Dani su prolazili... Bolest se sva više i više pogoršavala; on je sve više I više slabio, vatra se naglo penjalu. Lice mu đobi bledo-žutu boiu, a dva, kao noć crna, oka gorahu kao dve žeravice. Od onal\o veselog, zdravog mlađića napravi se senka. Jediio posle podne dodioli oipet. Bili smo sami. — Kako je moj Marko, osećaš 11 se što bolje? — Danas mi boije izgledaš aio cbično“, — rekoli mu da bili ga malo ohrabrio i utešio. — „Jadno mi bolje! Osećam kako sc svaki dan sve više gubim, kako me postepeno nestaje, dok... dok jedhoga dana n«: odem, ne izčczncm, kao da me . nije ni bilo. Bsš 3uče Iežiin ovako I razmišham. Vratio sam se u ono doba. kada sam pošao u giinnaiziju — u prvi razred. Bejali radostan, a l pouosJt, što sam ušao u tu veču školu. Ta nisam više dete, ja sam gimnazistl Ha, ha. ha!.., Divno je bilo to đobd! Godino su prolazlle... Položih malu maturit. Ko jc srećniji od rnene?! Vreme je letelo. Predjoh iz petog u šesti. a potoni u sedmi razred. Od deteta postade mo-