Beogradske novine

Br. 133.

Izlazei dnevno u Jutro, ponedjeljkom posliis podne,

Pojedinl brojevl: -...irrsKrr.llMM ......... 1a balwi

MJosebna pretplata: U Besgrads I ■ krslolmi upssltdnUra sd U lnonbmt*« J[jJl Oglasl po djenlku. — «

Jrednlitvoi BEOBRAD, Vuka Keradllće ul. broj 10. Telefon bro| 83. Uprava I prlmanje pretplate TopHila vaneo broj 21. Telefea br. 28. Prlmaaje oglasa Knaza Ulhajla uL broj 38. Telefon broj 248.

. BEOGRAD, nedjelja 19. maja 1918.

Godina IV.

ZBOG DUHOVSKIH PRAZNIKA IZAĆIĆE NAREDNI BROJ ,,BEOGRADSKIH NOVINA“ U UTORAK. 21. MAJA, U 2 SATA POSLIJE PODNE. RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera Kb. Beč, 18. ma]a. Talijanska ie izvidjačka djelatuost na jugozapadnom frontu trajno žlvahna. Produžene su borbe izme* r dju rijeka Osum I Đevoll. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva Kb. Berlln. 18. inaja. Zapadno bojlštc; Na borbenim frontovima se top* nlčka djelatnost, koja je preko dana bila slaba, pri nastupanju noći ziiatno pojačala. Jaka uiznemirivajuća vatra Je trajala cijele noći. Živahna izvidjačka djeiatnost naročito u predjelu Lassigny-a dovela je do žestokih borbi prsa u prsa. Više puta su priveđeni zarobljenici. Juče je oboreno 16 noprijateljsklh Jetilica 1 jedan izvldjački balon. Prvi zapovjednlk glavnog stana dI. Lmlendorff. IzvjeŠtaj bugarskog glavnog stožera Bba. Sofija, 18. maja. Maćedonsko boiište: Istočno od oh'ridskog jezera kratkl neprijateljskj vatreni napadl. Kod R u d j a ohostrana živahna topnička djelatnost. Neprijateljskc jurišne Sete, koje su u predjelu M o g 1 e n lce, u vardarskoj dolinl i na dojranskom jezeru nastupale protlv naših položaja, rastjerane su vatrom našeg topništva. •

Izgledi. U četvrtoj godini rata liijesu uzvlšeni duhovskl praznicl nastupiil kao miLa svečanost u pjesničkom smislu. U mjesto toga niču njihove zagasite ružice ie potoka krvl i tutnjave gvožđja, te nas pobudjuju, da bacimo neke poglbde u budućnost. Još uvijek nastoji oružje. da izazove odluku na svim bojištima trija koirinenata; još uvijek propisuje put istoriji pobjedonosni mač središnjih vlasti. Još I sada, ppslije 2 mjeseca, otkad Je počela grandiozna njemačka ofenziva, bijesni na bolom napojenoj zemlji sjeverne Fran-

cuske neumanjenom žestinom borba izmedju dva glavna protivnika. I ako se spolja čini, da je u tim operacIJama nastupila neka stanka, Ipak se vidi Iz svakodnevnih izvještaja giavnih stožera, da ie i ovaj mir, — kako nam ovako iz daljine izgleda, — pun teških i neumoljivih borbi na pojedinim odsjecima. Prije kratkog vremena njemački je car jasno i razgovjetno precizirao položaj svoje vojske govorom, koji Je držao u Aachenu. On je sjetio stanovništvo pozadine, da prema njemačkoj junačkoj odvažnostl stoje vojske milijuna, i da posllednjl odlučni uspjeh u borbi sa protivnikom, koji na terazije baca takodje i tehničke tekovine sa dva kontincnta. ne može sazrijeti danima il! nedjeljama. Osvrnuvši se na opustošena mjesta osvojenih pođručia Izrekao je njemački car neobično plastičtie i uvjerljive riječi onoj klasl zaostalih k'od kuće, koia je u borbl naroda postepeno izgubila osjećanje, kakve su to usluge, koje današnjl vojnik činl svakom pojedincu u pozadini. Njegovim je govorom proveiavaio veliko pouzdanje u dogadjaje ove godine, da se konačno pretvori u jalcu i neslomIjivu vjeru — u konačnu pobjedu. Danas, kad velilvl praznik hriŠ* 3anske crkve navodi na razmišijanle, danas se pobjeda središnjih vlastl jasnije nego ikada nalazi u blizini. Njenl znaci ne dolaze samo lz sopstvenog tabora. Oni ne nastaju samo iz svijesti snage i prava: oni se iavliaju i kod protivnikA, naročito ti EngleskoJ, gdje svoju nesreću predvidjaju. Nije tome baš davno, što se u brltanskoj javnosti počelo diskutovati o pitanlu povlačenja engleskih trupa sa kontinentai. Od onda nijesu ućutali u štampi sporazumnih sila glasovi o ovom predmetu. Naravno, nijeđan parlski ni Iondonskl larmadžija nije priznao, da bf takva eventualnost potpunog poraza .Velike Britanije bila isto, što i slom ugovora od 4. septembra 1915. godltie, kojl je trebao pritegnutl Englesku, Francusku i Itallju na zaledničkl rad na kontinentu. Ovo je svakojako osjećao Lloyd George, kad je odmah za titn javio preko svog organa „Pa'U Mall Qazette“. da poslije zaključenog suvozetnnog rata dolazl Istom druga, strahovitija faza borbe naroda: pomorski rat. Nc zna se. đa Ii I dokle Je javnost 'sporazumnih sila smatrala ovaj pokušaj utjche kao nešto ozbiljna. Medjutim se — gledajući s druge strane, — čini, da riječ engleskog premijera nijc ništa važnija nego sve one fraze. s kojima je on znao do sada varatl mnoge milijune svojih posrednih i neposrednih podanika. Ta danas svako zna, da podmornice šredišnjih vlasti

vladaju moritna, 1 da se. prema navodu upravnika engleškog brodarskog nadleštva, Slr Josepha Macklaya. sada potaplja dvaput toliko britanskih brodova, koliko je Engleska u stanju da sagradi. Ni jedan čovjek'. sposoban da mlsli. ne suinnja više u to, da reguiisanje mira na istoku znači isto, što i ekonomsko opskrbljivanje četvornog saveza, kao I da nova konstelacija stvarl na suvozemnom mostu za Aziju dodiruje najosjetljivih nijesta engleske imperlje. Osim toga b| Njeniačka po završetku suvozerrmog rata u Evropi imala na raspoloženiu ogromna žlva i mrtva sredstva za borbu za nove zadatke u Mezopotamijl, Palestini i Eglptu. Prema tome ono, što je LIoyd Oeorge mislio kao prijetnju, topi se pri kritičkom posmatranju u potpuno ništavllo u računskoj knjlzi engleske moći, dok za središnje vlastl otvara bogate i daieke perspektive. Zato na ’dan promišljenog izgledanja u budućnost za Jasniju UustracUu položaja četvornog saveza nlje ništa podesnije, nego da se uporede rijeći, koje su tu skoro izgovorili L!oyd Oeorge i car Wflhe!m. Put Njihovih Veličanstava u Sofiju i Carigrađ. Doiazak u Nlš. Kb. Niš, 18. maja. Car i kralj Karlo I carica i kraIjica Z i 1 a stigli su na putu u Sofiju jutros ovamo. Njihova Veličanstva dočekall su na željeznlčkoj stanicl generalporučnik Nerctov, načelnilc vojne inspekciie moravske oblasti, ministar za, žeijcznii-e, pošta I brzojava B e r n i c k i, bugarski posianik na bečkom dvoru Tončev, austrougarski poslanlk u Sofiji C z e r n f n 1 dlrektor bugarskili željeznica. Pošto su se Njcgovom Vellčanstvu^ dodijelila gospoda za počasnu služb’u, napustlo jc car voz i pregledao počasnu četu. Svi časnicl f vojtiicl iz čete dobili su odlikovanja. Onda je jedati bafaltjun đefilovao pred vladarom. Zatim su caru f kraiju K a r 1 u predstavljenl svi prisntnl austro-ugarski, njemački i bugarski časnicl, f On se sa svakim prljazno razgovarao. Uz tizvike ,,Žlvio“ skupljene gomile napustio ie dvorslti voz stanicu. w Dolazak I doček u Sofljl. i ‘ ■ Kb. Sofija, 18. maja. U dva sata poslije podne došli su na željezničku stanicu, koja je bila iskićena rastiniem i cvijećem, zastiračima 1 zastavama saveznika, radi dočeka Njiliovili Veličar.stva: članovi

vlade sa svojlm gospodjama, predsjeđnici I potpredsjednicl sobr.uija, osoblje austro-ugarskog poslanstva, njemačkl poslanlk i turski poslanik s dodijelienim vojnim i pomorskun opunomoćnlcima i zastnpiiici dvora. Na peronu Je bila postrojena jedna satnija pitomaca vojne škole. Zbog male slabostl kralj F e r d i n a n d je bio sprijeČen da lično prisustvuje dočeku. Njega su zastupalf prijesfolonasljeđnik' B o r i s i princ K i r 11. Tačno u 3 sata ušno je dvorskl voz u stanicu. Njegoz dolazak' oglasila je pucnjava topova. Iz vagona 3e prvo izašao car I kralj K a r 1 o I pružlo je ruk'u Njenom Veličanstvu. Njlma su pohitali u susret prijestolonaslje<lnik' i princ Kiril. VladalaČki «iipmžnici i j>rinčevi iskreno su se zagilili. Car i kralj K a r 1 o izmijenio je nekoliko riječi sa generalisimom 2 ek o v o m, koga je več od ranije poznavao, kao i sa vojnim minlstrom M an o JI o v o m, koji niu je tom prilikom predstavljen, pa 3e zatiin prošao pored počasne čete. Zatitn je pmžlo ruku pređsjedniku ministarskog savjeta dru. Vasilju Radoslavovu i rekao tnu je, da mu je osobito mi!o, što je došao ti Bugarsku. U znak priznania za sve Što je ova] 'državuilc učinio za savez, predao mu je vladar u toku razgovora velik'I krst feda sv. Stjepana. Supruzi predsje'dnika. tninistarslcog savjeta predao jo vladar divan buket cviječa. Zatim je naistalo predstavlianje obostrane pratnje. Vladarskl par najljubazuije ie razgovarao sa svhna prlsutnima. Zafim su visoki gos’tl kreriuU u grad. U prvim lcolima, zapregnutiai ,,a la Daumonl" sjedio je vladarski par i prtješt’olonasljednik B o r i s, ti drugim predsjednik minlstarskog savjeta đr. R a d o s I a v o v I c. i k. ministar spoljnili poslova grof B u r 1 a n. Pred trijumfalnom kapijom dočekao je predsjednll: .sofijske opštine. Raclev, vladarskl par, i podnio mu je u znak' gostoprimstva po starom običaju hljeb i so. Počasne djevojke bacale su cvijeće na vladareva lcola. S obiju strana ulica, kojima je prolazila svečana povorka, bio je postavljen đupli špalir, sastavlien od vojskc 1 pitomaoa pojedinih scfijskih vojnih škola. Iza špalira tiskala se nejM'&Kledna masa Svijeta, koja je s najvećim poštovaniem pozdravila nzvišene goste. U dvorskoj avliji biii su se iskupili austro-ugarski i njemački časnici radi dočeka vladarskog para. U dvoru su vladarski par 'đočekaU kralj Ferdinand i princeze E v d o k s ija i Nadežda. Cijelo se stanovniŠtvo još nalazi pod silnim utiskom, što su ga na n.j načinili mladi vladar i izvanredne draži vladarktae, kojima su

uzvišeni gcsti s mjesta zadobili opšt8 simpatije. Večeras se u dvoru priredjuje gala-objed, poslije kojega će bitl veliki prijem. Pripreme za dočelc ti Carlgradii. Kb. Carigrad, 18. mala. Orad čini velike pripreme za dcrČek' visokog vladarskog para, u koji« ina Će biti ona srdačnost koja odgovara prijateljskom savezu obadviju držaiva. Ministarstvo prosvjete izradiloi je program za sudjelovanjc školsko mladeži u dočelcu. Za uspotnenu iia posjetu vladarskog para kovaće sa spomen-medalie. Kb. Carigrad, 18. maja. Prema programu za boravljenje Njihovih Veličansta/a biče u počasti vladarskog para intiinau gala-ručak, priinanje austro-ugarsko kolonije U zgradi poslanstva u Peri. zatim pregledanje zr.amenitostl u Carigrađu f izlet na Bospor. Počasmf službu kod cara i kralja Karla vršiće bečki poslanik H u s s e i n-H 11 m I p a š a i iedan divizijonar, seuator AhmeđIzzed paša, a koi caricc i kraljice Z i t e bivši mlnistar spoljnili poslova, R i f a a t-p a š a, pukovnik M a n a d ž 1* bey i ceremonijar H u a d-bey. Pred novom njemačkom ofenzivom na zapadu. Kb. Rotterdam, 18. majst O predstojećoj trećoj njemaćkoj of n'« ziri piše general Maurico u ,,DaiIyi Chroniclo‘‘, da je pOložaj Engleza bio. uvijek fežak, pošto gTavni saobraćajni pu. tevi u borbenorri j>odriičjii teku paralcl, lio sa fmntonv, tako da je svalđ pokref neprijatelja ugrožavao ove vezo. Osim to* ga ima neprijatelj viŠe iopova i' mom'« ča’di, lcoje je dov-eo iz Rušijo. Faktori U. korist saveziiika sašloje se U 'tome, što, general Foch miože sađa raspoiagati rimogO Ahi'eričana i Talij'ana.

Podmornički rat NOVA POTAPL.jAN.LA. Kb. Berlin, 18. tnaja. Wolffov ured javlja: NaŠa podmornice su opet poiopile u Kana1 u i na istočnoj obali Engleske 13.000' bruto registrovanih tona neprijateUskog brodskog prostora. Dva parna brođa istjerana su pucnjavom iz osk gnrane pratnje. Talijani mole Ameriku za pomoć. Kb’. New-York, 18. maja. Washingtonski zastupnik lista ,,'Associated P.ress“ saopštavai povjerljivu molbu tilljanske vlade, upućenu predsjednik'i W i 1 s o n u, po». kojoj bi se veoma željela prisutnosf nekoliko hiljada amerićkili vojnika nai talijanskom frontu. Obzirom na njemačku propagandu ovo bi pridonijelot đobront raspoloženju gradjanskog sta* novništva.

PODLISTAK taza K. Lazarevlć: U dobri čas hajduci! Jahao sam sum s panduroin« Bio je jedan od onih letnjih ’đana, kad si gotov da tražiš, pa da se svadjaš s onim, što je zimus govorio, kako mu je uvek inilije i najtoplije leto, nego i najblaža zima. Peče zvezda inozak da provri! Sa žita treperi nešto providno i diže se u zrak. Drva opustila lišće i izglcdaju kao bolesnik u vrućici, kad Ište čašu vode. Stoka iz3iše na Hvadi pod kakvom osamljenoin jabukom. Tice nigde jedne za lcka. Upravo mi izgleda cela priroda klonula, obeznanila se, isplazila ]ezik, pa dakće. U glavi, u mozgu nekaka pustoš — Saliara! Krivo ti je i teško i što moraš da dišeš. Mislio sam da neću živ stići u selo. A kad već jedanput dodjoh, onda sam — kao ono gurman što neće odmah da zahita lažicom, nego najpre natenahni soli i biberi — I ja dražio svoju glad za odmorom. Hteo sam da mi se n! miŠIju na posao ne prekida, te pohitah da svršim što sam imao, sve misleći kako ću se posle spokojno u hla* du odmoriti i prospavati noć. Ko nije nikad ceo dan lipsavao od žege. pa noćio u selu, t.al ne zna, Sta ie uživanje. A ja i ne sanjah da mi je sudjeno da celu noć neću trenutl. Da vidite! Mehana je bila trošna, opala, gaclna. nlska. prUava kuća, u kojol Ima je>-

dna „soba za gospodu“, ,,lzmolovana“ tako, da se s neobičnom uporuošću opoininje na mrtvački kovčeg; a udara ua ribu 1 rakiju. Možete misliti s kakvom sam racfošću primio Ugričićevu ponudu: da noćim kod njega. On me primi bogzna kako. Toga istog đana baš mu je se sinovac vratio iz vojske — odslužiol Velflca kuća, Ijuđl bogatl, veseli; baš me lepo počastiše. A od svega mi je najsladje palo gledajući Ugričinu sinovtcu. _ Zdrava, sveža. Jedra lepota, sve brekće životom. Krepko staje na zemlju, kad hodt, ali na stupaj njenc noge ne zatrese se patos ni polica, već joj samo Igra meso i grudi. Lak’o se povija levo i desno, a na ledjlma, po tankom 1 zategnutom jelečetu, prave se tamo-amo tanke duguljaste bore, kao ono po m!eku, kad se hvata kajmak. , Večerali smo pod orahom. Ona nas Je služila celo veče, ama baš jedne da je progovorila. Posle me uvedoše u kflču, k'oja ima u sredi jedan odeljak, gde gorl vatra, a s obe strane po jednu sobicu. Sobtca s desne strane bila Je ođredje> na za me. U njoj jedan krevet od dasaka. Po njeniu taze seno, po senu šarenica 1 dva jastuka. Do kreveta jedan prost stočić, a pokraj prozorčića jedna klupa. Na zidu jedna turska sablja o sasvim otrcanim gajtanima 1 dva pištolja na kremen. — To ti je sve! i Ne mogu nikako da se naviknem na taj lud običaj, đa mi ovakva čista, krasna cura izuva kaljave I glomazne čizme, Nisam joj nl đao, nego zovnem pandura. Ona stojl, pa gleda u moie čtzme. a la u nju.

E, brate. da mi je da ne ode odmahl Da hoće malko da sedtie znain, da neće! Hajd' da počnem lcakav. razgovor! Sta ću? — Večera 1*, tl, Stauo? — čuo sam. da je zovu Stanija. — Nisam. — A što? — Tako. — A je 1‘ ti uvek docnc večcraš? — jai — A štof — Zbog posla. Hm! Sta ću sad? — Ti, valjda, najpre slarijitn daš da jedu? — JžU — Pa ti posle? — Ja! — A, vi'š, u nas u varoši 1 ženska Čeljad jedu s nama zajedno. Ona šakoin zaklopi usta I polovlnu nosa. Okrete malko glavu nastranu, usta joj se razvnkoše, pa sleže ramenima. — Bolje je ti nas, a? 'Ona ne spuštaše ruke I opet sleže ratnenlma. — Udaj se ti. živ ml, u varoš! Ona spustl ruke l uhvati za k'raj od košuljc, pa mahaše, kao da stresa nešto. Glavu sasvim okrete od tnene i kroz srneh, a kao da zidu govori, rečet •. i — Hoćeš da percš noge? — Ntću, kake noge? Idl, tl, pa večeraj; dosta si se danas namučila. — Pa zbogom, — reče ona polako, I ne obrćući glave tneui, i Lziđje, opet onako krećuči plećima. Kažem I panduru, da ide da spava. Obesim revolver o stubac ođ kreveta. SkJnetn so. otvnrlm kaoak od orozora.

zapalim cigaru. ugasiin svcću i prućim se, umoran, na krevet. Tako mi je nekako slatlco bilo! Kroz prozor mi pirlca vetrić i oživljava me. Poda mnom miriše seno uekakvvm idilskom vonjoin. Spolja ču* jem, kako konj gricka seno iz kola i kako pokađžlo frkn'«, i zatresu mu se nozdrve. I vrata od vajata sve redje lupaju. Popac cvrči — sve drugo spaval A ja ne mogu da zaspim! N'su me morile nikakve teške mlslf, i bilo mi je prijatno mlsliti, mada noč bivaše sve dublja i dublja. Po pametl mi se čas po prepleče Stanija. Tako rni je milo bilo zamišljati njenu sliku. Ne beše u njoj ništa romantično, baš ni najmanje. Ali me čisto zapljuslcuje cfflo zdravlje, ona snaga, život! Malo po malo slike sve šarenije l nejasnij*. Već vidim kočijaša Trifuna, nzjahao na djeram, pa isteže jednu kravlju kožu. Za vratom me nešto milo galiče; okreueir, se i vidim Staniju, smeje se. a u ruct drži klas žlta. U taj par točak od kola upravo pa melil preko stopala! Ja se trgnem, lupim glavoin o krevei, ! san nvl se pouovo razbi. Mrzi nic da palim sveću, a uiisflm da }e skoro po noći. Culi, kako se otvoriJe vrata o’d kuĆe i posle nekl šapat. Kroz pukotinu mojih vrata vidiaše se. da u kuhinjf još gori vatra , Malo po niaio šapat postajaše sve jasniji. Prvo što razgovetno čuh beše: — Ta on zacelo spavat To je bio muškl glas, Odmah za tijlin Ćujeus ženskl^ .. vii — Jamačno! . * ; Tako ml Boga. ona. Stanljal' . s E, pomisllm se, hoću I Ja da ustt-

nem, pa da idem da sedim s njima; Spavati se ne može, te ne može. I ozbilja se digoh. Ogrnem kaput, kojim sam se bio polcrio, i podjem vra« tima. Taman da dolivatim za skakavfif cu, a na painet mi pade da mogu, mcr< že biti, štogod smetatl ljuđima. — Dn vidim, ko je! Provirim kroz pukotinUi 11 a vratima. — Ozbilja, ona sedi si bratom! — E, vi‘š, sešo, tako sam ti se J& napatio, a I sveta video. E. sad sam I to skinuo s vrata — ođslužio sam l il vojsci. Pa sad .,. onaj... da tcbc .. ^ onaj.., u Ime Boga nđam, pa 1 sam d'a : se ž’enim... Ja... Ona ćuti. A znaš šta? Ja, vi'š, ja znam sve!... Ja... ja bih voleo da si ml sa* ma kazala, nego đa čujem ođ sveta. A posle, vi‘š... tl znaš... ja njega mt> zim, i... i... onaj... to! Ona ćutl. — Ja, vi'š. za njega znam 'đobroli ’AIi neka on to izbije iz glave... to, šfOi on niisli. Ne dam ja tebe gorem od se> be. Naći ću ja tebl momka... joS kakvogl Ona ustade s panja 1 prodje pok'raj vatre. Ne inogah ]e više vtdeti. 1| on mi okrete leđja. Iskašljuje se sve i. rastežući I birajući reči. nastavlja: — Ja sam njemu i poručivao.. < Onaj... Timo! Neinoj de t! čepati oko moje ku’će i... moje sestre! Jer ja..« znaš.,, ja.,. ovai... ne znam zn šaiu!... 'Jakako. Onda čisto ljutlto f odsečuo, af glasniie nego dosad, nastavi: — šta je on l ko J* ou? — §vdf fioT... On Je, brate moj. doš?o 1* švapske... znam ja to »vel... Pre j# tmao nekaklh hartlja namolovanlb. svi