Beogradske novine
Brol 148.
Subota
BEOGRADSKE NOVINE
1. Jnttm 191o.
Strana 5.
u uolnici „BrOnn*: ođ 9 - 30—12 sali prlje podne I od 2—4 sata posllje podne. — U c i k. gradjanskoj bolnlci: u utorak, četvrtak t nedjelju od l—3 poslije podne. Vojno parno toplo kupatilo u Car Dušanovoi ullcL - 1. Kupaillou kadama: a) Za vojne osobe otvoreno radnim danima nd 7 sati prijc podne do 5 sati poslije podne, a nedjeljom i praznlcima od / sati prijc podnedo 12 1 / satl u podne. — b) Za gradjanstvo radnim danima od 9 sati prije podnc do 5 satl r sllje podne, a nedjeljotn i praznlcima od sati prije podne do 12'/ 2 sati u podne. — 2. Parnokupatilo za časniko i nj ima ravne činovnike otvoreno Jc utorkom, srijcdom, petkom i subotom od 7 satl prijc pcdue do 5 sati poslije podne, a nedjeljom i praznidma od 7 satl prije podne do 12'/» sati u podne. — Za gradjane mušfeogpola otvoreno je parno kupatflo poneajeljkom l četvrtkom (ako tt tc dane nc pada kakav praznik) od 9 satl prije podne do 5 sati poslije podnc. — Casnidma i njima ravnim činovnicima stoje na volju da se služe parnim kupatilom i u dane odredjene za gradjsnslvo (ponedjcljkom I čcivrtKom). Blagajna se zatvara radnlru dauima u 12’/ 2 satl, a nedjeljom i praz nldma u 12 sati ti nodne. r'arobrodarskl saobračaj. !. ' Izmedju Zemuna I Beograda. Red plovidbe, koji važi od 2t>. ]>,nuara do opoziva: Polazak iz Zcmuna za Beograd tt 6 30. 7-30, 8-30, 9-30, 10-30 i 11-30 pr. podne te u 1-30, 2-30, 3-30, 4-30, 5-30,6 30 7-30 i 8-30 posiije podne. — Polazak iz Bcograđa za Zemun: 7, 8, 9, 10, 11 i 12 sati prlje podne, te u 2, 3, 4, 5, 6, 7 8 i 9 sati poslijc podne. — II. ižmedju Žemttna i Pancsovu Red plovidbe, koji važi od 23. maja do daljne naredbe; Iz Zemuna za Pancsc-vtt svakog dana u 12 sati u podne 1 u 8 sati uve.e.— lz Pancsove za Zemun: dnevno u 5'30 sati prlje podne i 3 sata poslije podnc. Brod kojl saobrača izmedju Zcmuna i Pancsovc i obratno ne pristaje u Bcogradu. — lii. Izmedju B e o g r a d a i S a p c a, Poiazak iz Beograđa za Šabac svake srljede i subote u ">30 sat i u jutro. Poiazak iz Šapca za Beograd svakog četvrtka i nedjeljom tt 7 s. u jttiro. — Putnički parobrodarski saobraćaj izmcdju O r š a v e i Z e m u ii a i izmedju Oršave i Braiia. Polazak iz Oršave za Zeraun: neđjeljom, utorkom, četvrtkom u 6 sati u jutro. Iz Zemuna za Oršavu: ponedjeijkom, srijedom i petkom u 4 saia poslije podne. Iz Oršave za Brailu: ponedjđjkom i petkom u 4 sata coslije podne (srednje evropsko vrijeme). iz Braile za Oršsvu: ponedjeljkora i četvrtkom u 1 sat 50 časaka posllje podne (zapadnocvropsko vrijeme). — Parobrodarski saobra- j čaj izmeđju BcogradaiSmedcreva: Odiazak iz Beograda za Smcdercvo nedjeIjom i čctvrtkom u 3 sata poslije podne iz Smedereva za Beograd utorkom i petkoin u 8 sati u julro. Parobiodarski saobraćaj na pruzi Budimpešt a—Z e m tt n—B e ograd. (Važi od 28. marta). Polazak iz Budiinpešie dnevno u 10 sati uvcče. Polazak iz Beograda clnevno u 5 saii ujutro. (Prvi brod kreće 30. marta). — Parobrodarski saobraćaj na pruzi Szeged—Zemuii Polazak iz Szegeda (1. vožnja 31. marta) srijeđom, petkom i nedjeijom u 5 sati u jutro. Polazak iz Zemuna za Titel—Szegeđ (1. vožnja 29 marta) srijeđcm, petkom i net'ieljom ti 11 sati it r. Narotinc dobrotvorne predstavs. Jučer poslije pođne izvodila se osnii put Ogrizovićeva „Hasanagin i c a“ kao predstava za svednjoško!sku omladinu i to učenice privatne ženske gimnazije i slušaoce trgovačke akademije. Bila je to ujedno posliednja predstava u ovoj sezoni. Dupkom puna dvorana mladoga svijeta sa svojim uirektorima i profesorima a u ložama s roditeijima i starare-ijiina pažijivo je pratila tok potresne predstave i zanosno pozdravljala sudjelujnće gluince. Nakon prvog čina predani su gdii. T a b o r s k o j, g. O a v r i1 o v i ć u i samomu piscu kite svježih ruža od učenica i učenika. Toin su priJikom izvršeni i fotografski snimci pojedinih prizora. I tako se đirljivo i ! ijepo završila ljetna sezona dobrotvorHilr pređstava, koje su u beogradskoj publici osiavile najljepši spomen. Potonjj izvještaj o radu i bilanci dobrotvornih predstava ] donijećetno naredne sedmice. Crkva Svetog Nikole za beogradsku sirotinju. Crkva Svetog Nitole ni n vom groblju pri’ožila ja sirot : nj kon o'j icnju
opštino grada Beograđa Bvotu od 43.kruna, koju je evoiu prikupila na tas za vrijeme bogosluženja u mjesecu aprilu, kao svoj prilog za pomaganjo beograđske sirotinje. Ambulatorijum za zubne bolestl. Ambulatorfjum vojne generahie gubernije za zubne bolesti spoien je sa istom ustanovom okružnog zapoviedništva za Beograd. Obadvije ustanove naiaze se sada u pričuvnoj bolnici ,,Brno“ II, u zgrađi II. bcogr. gimnazije u Maćedonskoj ulici. Ordinacija se tamo vrši od 8—12 sati prije i 2—b sati poslije podne za oficire, njihove porodice i vojnike. Traži se porodica. Porođiea Dragolj uba Jankovića umrlog osudjenika iz Boograda, pottebno je da so javi Budskom odjelenja opšline grada Beograda, radi izvjesr.og saopŠtenja. Izdavanje kupoua za šcćcr i so. Odsjek za kontrolisanje utroška hljebnih karata ekonomata opštlne građa Beograda jzdavaće danas kupone za- ku.povinu šećera i soli svim onim gradjanima, kojima je oduzeto pravo na kupovinu brašna, pošto isti pridržavaju dovoljnu količinu brašna •za svoju ličnu upotrebu, te zbog toga nc dobijaju kupone za brašno, šećer i so ređovnim putem. Nadjeno. U vremenu od 15. do 31. maja predati su odjelenju za nadjene predmete c. i k. vojnog policijskog komesarijata ove stvari: 1 crn novčanik sa 20 helera novca, raznim poš'anskim markama, slikama i bilješkama; I srebmi ženski sat na grivni; 1 cni budielar sa K 53.—; 1 crn budjelar ^sa K 9.— i jednom pocijepanom banknotom od K 1.—; 1 elegantni ženski amrel od crne' svilc sa presavijeinom drškom i 1 nikelovan bajonet sa oficirskim portopejom.
*i Pouka za uarod. Stari I novi kaiendar. Ima dva razlifna kalendara, kojima so lirišćanski narodi služo, jedan stari]’.: julijevski, a drugi, noviji: gregorijanski. Svi taarodi koji pripadaju dsioćtioj pravoslavnoj hrišćanskoj crkvi, služe sa sLarijim, julijcvskim, kalendarom, a boji pripauaju zapadnoj lirišćanskoj crkvi, s’užo se novijim, gregorijanskim. Julijevski kalendar zove se zato tako što ga je napisao i popravio, na 45 go] dina prije Hrista, prvi rimski imperator I Juiije Cezar, uz pripomoć naučn-ka Sosigena. Julijo Cezia/r i kpjO imperato/: i kao prvosveštenik naređio je, da se godina računa u 365 dajujaj i 6 sr.ti, t. j. tri godino jedna za drugorn da sj računaju po 365 dana, a svaka čctvria godina, koja so zovo prestupna, da broji 366 dana, jer za četiri godino od otrih 6 časova postano jeda.ii dan višo. Nu irmogo docnijc naučnik Libe izračunao je, da godine traju 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 48 sekundi; dak'.e po ovome novom pronalasku, godina Julija Cezara duža je za 11 mfinUta i 12 sekundi, nego što jo u Siimtoj stvari. Razumije se, da 11 minuta i 12 sekunđi nije mnogo, a'i za 128 godina od ovo malc razlike postane jedan dan/. I tako gpdine 1582. 1 ila je razlika već 10 dana (upravo 9 dana, 18 sati, 3S minuta i 24 sekundi) t. j. toliko se nagomilalo više dana od pnog vtiseijenskog Nikejskog sabora (325 g.), na kojem sn ranije pogrješkc j'.ilijanskog kalendaia ispravljene, do 1582 god. Stoga Lada papa Gregorije XIiI., da bi ovu pogrjcšku ispravio, naređi, da so tih suvišniii 10 d:ma prosbo ispuste iz računa, kao da n’isu ni račtinati, tc su poslijo četvrtka 4. oktobra 1582 godine
sutra dan u petak pisali, mjesto 5. oktobra, 16. okiobar 1682. godine. I po ovoj ispravci kalendar so taj naaove Gregorijevski. Nu da so ne bi u buđućo pojavila takva razlika, upravo pogrješka, pcpa Grigorije naređi, da sc za svakih 400 godina )uzme po tri manjc prestupnih godina, nego što ih ima julijevski kalendar. Po julijevskom kalendaru u svakili 400 prostupne su 100 a 300 su obične; po gregorijanskom ka'endaru pak u svakih 400 godina prestupno su 97 a 303 obične. Po juiijevskom kalendaru svaka bez razliko godina, koja je sa 4 dijeljiva prestupna je, te jo po to-msa i ISvVaka sekulama godina prestupna; a po gregorijanskom kalendaru pak svaka sekularna (svaka stotina) godina obična je, c&im one koja jo djeljiva sa 400. Istina da i ovaj račun, koji jo papa Gregorijo usvojio, nijo baš sa svi.iK < na Idlaku tadaii:, i u ujomu ima nekih razlika, ali su manje no kod ju’ijevskog kalendara. I te takvo sitno i neznatno razliko načiniće u gregoiijevskom kalendaru veću godinu, tc će za 3.200 godina biti jeđan dan više, koji će so onda, možda, proslo izostaviLi kao i onih 10 dana u XVI. rijeku. Ovaj novi, gregorijanski l al ndar, usvojili su na brzo svi katolic-i. Pioteslanti su sc tome dugo opirali, jcr ništa i.j'su htjeli da primaju od pape. U Njomačkoj su ga poče’i usvaiati tek od 1700. godine, a sa svim u svoj Njemačkoj uveden je tek 1777. godine pod imenom „Allgemeiner Reicbska'enderi*. U Engleskoj uveden je 1752. godine. Isbočna pravosiavna crkva nije primila ovaj ispravljeni gregorijevski kalendar, nego je zadržala stari julijevski. Elo, dakle, otkuda dolazi ova razlika, te gregorijevski kalcnđar, kojim so služo svi zapadni hrišćani, ide 13 dana naprijed; a julijanski, k jim s« slur.e s\i istočni hrišćani, ido 13 dana nazad. M.—•'
P a b i r c i Američki oglasi. Kad Amcrikancu što treba on dajo oglas u novine. Nigdjo nisu oglasi tako razgranati i popuiarni, kao š'o je to u amoričkim sjodinjenim dižavama. Otuda se nalazi tamo medju oglasima i mnoga kurijozna stvar. Tako se prije dužo vremena mnogo govorilo u Njujprkfi o jednom oglasu, koji jo možda najč.u.darova; iji oglas, što jo do sada izašao! Naime jednoga đana izadjo u najvećim i š oiima ovakav oglos: „Pošaljite mi 1 doiar! Džerns Smit, 144... Bvilding'*. Zašto jo gospodinu Smitu trebalo poslati dolar, to u oglasu nije bilo naznačeno. Nekoliko dana dccnije on cpet og’asi preko novina: v Ta pošaljite mi najzad vaš dolarl'* A pred kraj ncdjc-ljo postavio j ■ ul iinatum: „Posljednja prilikal Pošaljite saa vas đolar, jer sutra jorlije pcdno u 3 časa više neće Liti primljenh* Novinarski rcporteri prc6to sn bili opkolili biro gospodina -Smita, ali njega nisn mogli vidje.i, ni:i se moglo doznati žto bliže o njemu, čak ni to, kakvim se poslom on bavi. U pređsoblju njegoiog biroa naiazila se j daa rnlada pisarka na mašii'i, koja je svakom r. d z. a cu izjav. ljivaia da se sa gospođinom Smitom no možo govoriti, ali đa je ona opunomoćena, da prirna dolar i da dajo priznanicu. Zašta jo taj dolar nijo hljcla da kaže. Stvar se usk-oro razjasni’a: gospodin j Smit kladio je so za jednim verelim sioj lom, da može od 1000 Njujoršana o.lrij nuti po jedan dolar, a đa im apsoiulno inišU i ne napomcne, zašco je taj novac.
za ,,stacionšefa“, pa će biti dobra supruga ili će se za koju godinu gristi sa svojim muženi, lcao nekad sa saučenicama. Što nju zairima nesreća, koja je zadcsila Joškeca kod se takovc nesrcće dianom'ce dogadiaju hiijadama Joškccima. Ona će za to ipak naći inuža, pa će se zadovoljiti krpanjem čarapa i apremanjem jeia — ko i liiljade drugih. Sve su to one sitne mušice, koje ne znaju, lcako su postale, koj-e ne mis!c zašto žive i kad i!i nestane, sve je opet, kao da ih i nije bilo. — Što si zašutala, Kužice? Gotovo bih rekla, da si dcsadna! Ja sam se sad dosta napripovijcdaia, de ti sad štogod. — Što? — začudjeno jc jjogleda Ruža, a tada se nasmija, pa dc-đa: Hočeš, da ti pripovijedam o „zelenom vrapcu"? — Ba makar i o zelenom vrapcu! Ja nisam izbirljiva. Svejedno mi je, samo da se šlogcd brblje. Šutnja mi je dosadna. — Tada se okrenu tetci: Vidite milostiva, sad da imademo kakav ariston, vi biste nam svirali, a ja i Ružica bismo igrale. Juii, Ružice, ala ćemo plesati ovih poklada — okrene se opet Ruži, pa ju stanc od radosti tresti za ramena. A onda pljesne nikamia: — Znaš, što sam se sad sjotiia? U neđjelju ćeš tf sa innom doktorovima, pa ćemo nas dvlje onda jjjevati onu našu: „Dobro jntro “ Htjeli su popucati od smijdia, kad sam im iu ja pjevala. Aii nc mogu sama pitati i odgovarati. Vidjet ćeš, kako će mo se krasno zabavljati. Ajđe, da pokuMfho. I Anka otpoče pjevati: „Dobro jutro, dobro jiitro, gospon kaplan, Ja nekaj za povedati mam —“ onda časak počelka, a kad Ruža jic htjede prihvatiti sa ,,kaj bi?“ malo se lLcijuti. — Ma de, Ružice. što se tako držiš. Pazi, ja ću sa-d ispočetka... — N.e znam ja, Anko, zaboravila j sam — izgovaraia se Ruža, baveči se i iednako u misiima onim što je čas prije čula. — Kako ne znaš! Ta svaki smo ju 'đan u školi pjevaie. Pazi, kad ispjevam ova dva retka, onda li p taj: „Kaj bi?“ Anka opet zopjeva, a kad je Rttža i sad šutjeJa, stade s? c-zbilino ljutiti: — Aia sa ti, Ružice ,,fat“! Ja sam došla k tebi, da se zabavljamo, da a Tijeme prodje — a ti... — Ajde, gospodično, hoćemo nas dvije, kad ne će Ružica — javi se tetka. — Samo mi vi recite, kako moram pitatf. 1 Anka se cdmah razveselila i stala poučavati tetku, a onda ctpočeše pjeviati. Svaki su. čas morale prekinuti, jer se tetka toliko smijala, da nijc mogla odgovarati. Ona te pjesme joŠ nije čula, pa bi hi svaki novi redak ioš više nasmijavao., Kad su konačno otpjevaie cijclu pjesmu bez pogrješke, a već se gotovo stalo mraoiti. izljubi se Anka s Ružom | tetkom, koja ju zamob, da ih što žešće posjeti, pa se sva rađosna smjesti u kolima, domahuJučI još dtigo bijelom maramom, — Kakova je to tnlla I zabavna
djevojka — obrati se tetka Ruži, ktsd su se kola izgubilia s vida, a onda jn pcgiadli po kosi. I ti si danas, Ružice, zgcdnija. A kako ti samo lijepo pristaje ta frizura. Mo-gla bi većeras sa rnnoni do učiteljevih, bit će i novi prista'V ondje. — Drugi put, tetko, datias satn se i cnako nazabavljala. Ruža je stajala uz prozor. Zagledaia so u dugu cestu, kojom se odvezla Anka. Bilo joj teško. Kao da je Anka ponijela sa sobom nešto lijepa i slatka, a ostavila joj u zamjenu nešlo ružno i grubo. T&mo iza jednoga grma viriLo ie Mimičino nasmijano iica. koja poskakivaše ra jednoj nozi — onda od nekuda uskrsnu Herma i nešto glasno viče i maše rukama — najednom se medju nje- zaletio ,,Joškec“ raskuštrane kose, pa se stala smijati i previjati. Onda se svi uhvatiše z-a ruke: natežu se, smiju, buče... 1 gospoda u crnim salonrocima i bijelim rukavicama i debeii upravitelj i uniformiraini stacionšef i učiteij s lijepiin rukopisom. A n.ad sve se diže Ankin jtasnl glas: „Dobro jutro, dobro iutro, gospon kaplan.. Onamo gore na nebu otrgnu se inali oblačić od cijele rpe oblaka, pa polako odiniče sve dalje... I Ruža bi hrjvjht za njim; ono je prušlost, ona iiha lije-pa prošiost. Ono je Pavao i „Majčica“ i savska polja. AI vika biva sve jača, smijeh i pljcskanje >vc oštrij-e... A oblačič mirno plovi i več je odmakac đaleko daleko .
On je i iinao prova, jor mu je pos'ato prefco 1200 doJara. A gos.oJin Smit je, kad je taj novac upuiio kao pri.og jednrj bolnici, izjavio: ,,Da su mi ostavili čctiri nodjeljo vremona, sknpio bi desat puta toliku svotu". Oglas, koji je vježto saBtavljen i BLalno se s Vreinena aa vripma ponavlja prosto hipuo iše ljudo, oni-ne mogu da mu odole, makar da slute ili i da znaju da je to lagarija i pcxivalal“ M.—
A. Grin: DAN ODMAZDE (Nastavak). • „Ali meni to ne rnože biti svcjcdno“, odlučr.o odgovori Flora. ,,Ako sc u van i pojavila izvjesna jača naklonost prcma Stanhopeu \Vhite u, to sam ja u nekolit o odgovorna za io. Tiebala sa.n odma reći, da njcgovo srce višc nije slol.oJno, ta i euvišo jo prirodno, da tako lijep rnlad čovjek kao što jo oa inora očarati svaku ženu. Zbdja ve'.ika je krivica do mene, š o vas nisam u naprijed upozori'.a. Ali, šta sam ja znaia, vi ste se toliko retko saslajali, da sam mislila —“ ,,Vi hoćete samo da mi kaže'e nešto, što ja vcć znajn. Brak izmedju nas'dvoje isključen jj“ „Potpuno islcljučcn. Ta ćuli s'.e naš razgovor. Za njega su namjenili izvjcsn'u đjovojku; drugu ne snhje uze i; a on op.t voli neku drugu, sa kojom so poznavao još dugo prije no šlo sto vi ovamo došli“. „Znam“, promrmJja Mavy. Flora jo dolle odlučno bila suzlila Ijubomaru, koja se bi'.a u njcj pojavila, ali jc zato sada taj osjećaj tištio dvostrukom silinom. „lCako? Od kuđa znate?“ uzviknu ona. „Jei vam on rckao? G!e, |Lc, ja još lhislila da ga kod vas moram izviniti za njegOTO skoro neučtivo izbjegavanje, a vi ste se evo kao što vidim potajno sasfajali sa njirne...* 1 „Satno jedanput“, prekide jo Marv, ,,i to ste nas onda vi zatekii 4 *. Flora piomjeri nepovjeriji.im pogledom svoju družbcnicu. „AJi za Viijeme toga kratkog sastanka n:o;a da ste jedno drugom nmogo šlo šta kazali“. „Taman sam čuJa tcliko, koliko mi je bilo potrebno da so uvjerim đa meni u ovoj kući nema višo opstanka. Kao šio vidito ja nisam srećna, a to je već najboiji dokaz o tomc, kakvc je priio-do bio naš razgovor“. Sumorni osmejak i Inžni fon. ko'im je ovo riječi izgovorila nijc-su v'še dopuštale nikakvu sumnju o tome, da je mlada djevojka govorila istinu. F.ori kao da laknu. Sađa gdjc je bila sfrvšna ljuLomora, kojom je ma'.ošas bila obuzeta, slado sađa osjeća!i is! rci o saučešće za ovo jadno dijete, koje je kao god i ona bilo okusilo siatke i tužne strane Ijubavi. Duboko ganuta htjela je ona privući Mary ina svojs grudi, aii ova joj se posljednja izmače i dade joj dosta jasno na znanje, da bi htje'.a ostati sama. Tako je Flora bila priiiudjeua, da mlađa djevojku ostavi samoj sebi i da konačno objašnjenje izmeđju njih dviju odloži za docnije. 14. g I a v a. Pošto je provela noć ne sklopivši oka, Flora je taman biia ušla u sobu, u kojoj je preko dana najviše boraivila. kada na svoje čudjenje udje Mary u šeširu i kaputu, a za njom u stopu i Stanhope. „Gdjiea Daltonova lioće da ode iz ove kuće“, reče Stanhope, pošto se pozdravi sa gdjcm VVhite. „Tanian sam se htio siči da doruekujem, kada na stepenicama naidjoli na nju. Veli, da je izmedju vas i nj-e došio do nekog nespO'razu.ma, koji je prinudjuje. da smjesta ode iz ove kuće. Je li zbilja tako kao što gospodjica veli?“ „Ako se gospođjiei više ne svidja u ovoj kući,“ odgovori dostojanstvenim tonom gdja. White, ,,ja apsolutno nemam nikakvog prava, da je natjeram, da i dalje ostane kod mene. Pošto se ona nalazi u potpuno nezavisnom materijainom poiožaju, to ona o tome pitanju može sama da odluči. No moram reći, da je za mladu djevojku dosta opasno, da se kreće po varoši sa tolikom svotom novaca kod sebe.“ I^ekavši to, gdja. White ukaza rukom na mali džak, što ga je Mary nosila pod miškom. Stanhope pogleda u istom pravcu, ali kako se Flori činilo, on ni najmanje nije bio začuđjen, već je samo bio zabrinut za Marynu sigurnost. „Zar ne bi bilo bolie, da taj novac odnesete u banku?" zapita on mladu djevojku. ,,To jc i moj otac litio, da učinim, ali ja to evo do sađa još n’isam učinila,“ odgovori Mary. „Gospodin Daiton je, znate, od onih ljudi, koji nairadije čuvaju novac ii samoj kući,“ dođade Stanhope, kao da objasni Flori. „Evo sam s5m kod njega vidjao mnogo veće sume novaca, nego što je sada inože imati kod sebe njegova kći.“ Flora ne htjede povierovati svojim ušima. ,,Vi ste dakle poznavaii gdjicu. Dalton,“ uzvikuu ona. „znali ste, da ona nije bi!a djevojka, kojoj bi bilo potrebno, da se prirni kao družbenica. kada sain je ja uzela kod sebe?“ „Znao sam, da ćete u nioj naći drugaricu, dobru prijateljicu, jer Flora, kao Što treba da znate. ona ie giavom — Mary Cvans!" (Nastavlće se.)
Poslijednje brzojavne vijesti NJEMACKI VEČERNJI 1ZVJEŠTAJ. Kb. Berlin, 31. maja. Wolfiov ured javija: Na frontu kod Noyona i zapadno od Reimsa borba se nastavlia povolino po nas.
V1.IEST O VAŽNO.T KONFERENCIJI U NJEMAČKO.I. Utvrdjivanje ratnih ciljcva? Berlin, 31. maja. Kako centrumaška parlamcntarna korespondencija javlja, doznaje „Sflddeutsche Z e i t u n g“ iz Berlina, da će jamačno svi ministri središnjih vlasti učestvovati u berlinskoj konferenciji mjeseca jula, na kojoj će se prije svega konačno utvrditi r a t n i c i 1 j e v i. Poiitičici krugovi kao da očekuju od te konferencije jasno obiljcžene mirovne uslove središnjili vlasti i to u formi. koja neće dati povoda mišijcniu, da podnosimo novu mirovnu ponudu. „Korrespondenz" parlamentarnog centruma veli. da ta vijest liči nešto mnogo na senzaciju. HOLANDSKA ŠTAMPA O OFEN- ’ ZIVL Rottoniam, 31. maja. i Holaudska stampa u svakom pogljcdu odaje prizuanja najnovijim; niomačkim uspjesima. „Allgeniecn Handesblađct“ veli: Nu jemci su za prva dva daaa svojo vcliko ofcnzive očevidno itnaii vrio ve 1 ikiLt [nspjeira. j\ko je istina, što trrde spo-i razumni vojni kritičaii, c’a je nolet njemačkog prijesloionafjijednika .amo mane. var, onda je on sviuako ol tolikog obima, da se on pri dajc-m njegovom /uspješnom produženju može razviti u: glavni udar. Za sađa se dogadjaji svakako razvijaju u svakom pog'odu u kcn rist Nijemaca
ŠVAJCARSKI GLAS O OFENZIVl NA ZAPADU. Ztirich, 31. maja. • „Neue Zflricher Zeitung" izjavljui je, da je otpočela akcija najšireg obima i u koiiko se nova velika bitka bude razvila. u tcliko će ona moći da odluči, da li če od njenog ishoda zavisiti, da svijet u ovoj godini dodje do tnira
NEPRESTANA HAPŠENJA U FRANCUSKOJ. Ziirich, 3I. maja. „Eclio de Paris" javlja, da su vojne viasti uapsile poviše anarhista, koji navodno izazivaju nerede u radničkim 'krugovima. Preduzete su razne premetačine po kučama. Ženeva, 31. maja. MevJju uapšenima u po'dručjrt Loire nalaze se i 3 radmčkih voJja. ,,Matin“ i drugi lis'.ovi ne tajo velik u z a b r i n u t o s t ši renja to’a pokreia.
ZAGONETN V EPJDEMIJA U ŠPANIJl. Prc-ko 120.000 oboljelih. Bern, 31. maja, Španska epidemija izgleaa da je neka vrsta kijavične groznice, koja prolazi bez-opasno. Po „Progres de Lyon“-u iznosi broj oboljelih pre« ko 80.000. Ženeva, 31. maja. Francuski listovi javl aju iz Madri« da, da su se samo tamo pr ko 120.000 razboljeli od zagonetne Locsti, koja spopađa i živoiieje. U jednom konjižkom, puku u Madridu n:zbclj\.'i su s= svi konji.
VEZA IZMEDJU EVROPE I AFRIKE. PJan o tunelu pod gibraltarsklm moro uzom. Žcneva. 31. maja. ,,N o u v e 11 i s t e d e L y o n“ javlja iz Madrida, da je inžinjerskom pukovniku Marianu R u b i e n u naloženo, da prouči plan tuncla ispod gibraltarskog moreuza.
Zvanične objave OBJAVA na osnovi ođjelka 15.. cksh, br. 5S90 ođ 16j, februara 1918. odnosno utvrdjivanja cijena svijeća u maloprodajl. I. Cijena za svijeće ut\Tdjuj3 se u vo'likoprodaji po kr. 8.45* a u maloprodaji po K 10.60 od kilograma. II. Radnje, u kojima se svijcće prodaju, imaju te cijene na vidnom mjcstu izložiti. III. Prekoračivanja tih cijena kazne so u smislu naređbe vojnog vrhovnog zapo. vjc-dništva od 11. avgusia 1916. (List narcdal>a vojne uprave u Srbiji VII. cx 1916.J IV. l’reprodaja svijeća u monarniji povlačt za sohom gubitak koneoeije odnosno najstrožu kaznu. Preprod.ija u strauo oku. pacijono područje n ore si vrsi'i samo sa onih mjesta, koja za, to označi vojna glavna gubcrnija, odjelenje 15. V. Maksimiranje cijer.a stupa na snagu ■ danom obnarodovanja. R h e m e n, general pukovnjk.