Beogradske novine

dnevno u Jutro, p

lel az e:

ra posKje podne.

Pojadinl brojevl: V SMgn*. I u kr>|olaa ug.ijMliiutla | (] hglnjo Ml c. I kr. Cit. ft cljuol od , , • IU 11*1*10 • MoorftlJI .,....,.12 ftolon

Mjatačna pretplata: U Boograitu l u knltvlmt zapotjodmitii. od u Sl- >r -. taU “ f°l"» ' •‘»ftnu OOit.. . 2 00 ijM“.r u : o r. k r‘- • • • • %U linanaotni J J J 4'BO

Oglatl po djtnlku.

Jrodnlitvo: BE08RAD, Vuka Ka’adiMfl uL bro] 10. Talafon bro) 83. Uprava I prlmanja pretplata TapMln vaaao broj 21. Telefifl br. t& Prtmuja oglaaa Knaza Mlhajla uL broj 38. Talefon broj 245-

Godina IV.

Dosadašnji plijen vojski njemačkog prijestolonasljednika: 55.000 zarobljenika, preko 650 topova i mnogo više od 2000 mitraljeza.

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 6. juna. Na 11 r o 1 s k o m frontu i 11 a P i a« vi vode se trajne topničke borbe. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Borlin, G. junnl Zapadno bojište: Vojna grupabavarskogprije»tolonaBljodnika Rupprocbta: Artiijerijska đjelatnost piomj'enljive jačire. Izvidničkim borbama zadobiveno je viš© puta zarobljenika. Vojna grupa Pjomačkog prijestolonasljednika: Na borbenom frontu položaj nepromijonjen. Mjcsnim bojevima tapadno od Pontoise, sjevernoodAisne i na Savicresu zadobili smo neprijateljska odbranbena posirojenja i rOTOve. Artiljerijska Lorba bila je vcoma živabna. Chatcau-Thiorry bio je pod neprestanom francuskom razornom vairom. Plijen ove \x>jne grupe od 27. maja iznosi piettia <’o sada konstatovanome: više od 55.009 zarobijenika, međju njima preko 1500 ofivira, više od 659 bojtova i daieko preko 2000 mašinskih pušaka. U toku poiljednja dva dana sniseno je 46 nei>rijatDiislđh lefilica i 4 osmatračka bajcna. Letačka oskadra Richthofon oborila je juče 15 neprijateljskih letilica. Kapetan Borthold i poručnik Menkhoff izvojevali su svdju 31., poručnik L5wenhardt svcju 27, poruČnik Udet svoju 26., a poručnik Kirstein svoju 21. i 22. vazdušnu pobjeđu. Prvi zapovjednik' glavmog stana pl. Luđecdorff.

Izvještaj bugarskog glavnog stožera. Bba. Sofija, 5. jnna. Mačeđonsko bojlšte: Na objema stranama o h r i đ sk'og jezera od vremena na vrljeme življa artiljerijska djeiatnost. Istočno od ohridskog jezera rastjorali smo jedno francusko jurišuo odjeienje. Kod B r a t i n d o 1 a I na više mjesta Crne Reke do DobropoI j a bilo je žestoke artiijerijske \iatre. 'Južno od H u m a uzajamno preprječna vatra. Istcčrto od Varđara pokužala je jerdna engleska izviđnica kod sela K r s t e 1 j a da se približi našoj stražn', aii je r.ašom vatrom otjerana. U doliru S t r u m e aarobila je naša pješstdija poviše Engleza. Živahn.a obostrana vazdušna djelatnost u dolinama Vardara i Strume.

A v e t. Več Je stigla prva vijest o tome, da su njemačke trupe na nekim mjesttma prešie preko Marne, one rjjeke, koja vodi u srce zemije. u Paris. I kao onda, prije četiri godine, poslije besprimjeme utakmice početnih bčtaka, tako se i danas diže avet, koju Francuzi poslije prvili burnih dana u poČetku nljesu više vidjeli. Ona je dugo spiavala i danas pods-jeća nćlimoijivo na stvarnost. Jer kiad se veli ,,Mamia“ to isto tako možete već reči i ,,Paris“. Ona odbranbena linija. od strategijske velike vrijednosti, tehnički savršeoa, zatvara put u glavni grad Framcuske. Ako ovaj najvažnliji diio fronta pađne u ruke Nijemcima, onda je put u Paris prokrčen, a drugi Sedan, od koga je u početku rata Francusku spasio samo neki neočekivaoii po njiii sretni slučaj, zaoečatiče budućoost gateke repubiike. Nije đakle nikiakvo čudo, što drhtavica obuzrma čitavu zeinlju. Nije čudo, alco straboviti trenustak, koga je odvažnost njcmačkih vojnrka stvorila', plaši i one, što sti najsrčaniji. te i oni tt bježanju iz Parisa vide jedini i najboiji spas. Još je front doduše 60 km udaljem od uzrujanog Parisa. A ipalc se avet ne da otjeratL Došia je i n sjednicu francuske komore. Stajala je Clćmenceau-u za ledjima, kad je uzrujajiom nesigurnoščti moljakao za povjerenje. Čak i ovaj vječiti staraoki optimista, koji od početka svoga predsjednikovanja u miinistaTstvu francusku stidbinu gleda u niajljepšoj svjetlosti, čak i ovaj retor i propovjednik pouzdanja tnora priznati ozbiljnost trenutka, koji kao kakav Damoklov mač vtsi iznad izmučene zemlje. Izmedju njegovih fraza o i>objedi i spasu osjcća se bolna depresija, koja mora negativno uplivisati i na onoga, ko se najživlje nada. Veliki icjinerfčki kapitalizam izgleda đa inu je posijeduja kotva za spasavanje. Vapaj ,,tigra“ za poinoć ide preko mora. Već odiatvna se poztiata ruška poslovica prilagodila za francuskim prilikatna te glasi: .AVilson je d'aieko, a — Nijemci tako blizu!“ Već su četiri godine prošle od prve bitke na Marni. Premoćni dogadjaji i srlna djela prekopaii su kontrnenat i stvorfli sasvint novu ratnu mapu. Na istoku ođ središnjih vlasti smije se miroljubiva sunčana svjetiost na ono malo tnipa, što se još zbog reda i sfgurnosti nalaze na zemljištu nekadašnjšli neprijatelja. Ali 200 njemačkih divizija jurišaju na francuskt front, da bi svojitn pobjedonosniin zastavama izvojevali ula<zak u Piaris. I dok Francuska hoće da se u savezu sa grupom stranih naroda i rasa — kojlma je njena vojska prošarana —• ođbraini od njemačkog napadaja, dotle se ponosna republika padom izmijeniia od velike siie u patmgača Engleske. Volja

LIoyd Georgea (Mktuje u Francuskoj, a jedan engleski general komanduje francuskom vojskoni. I takd daleko je apsolutna vdja za ratovanjem, težnja za revanšom i vrtoglavica za ElzasLoreniom ponizila slobodnu repubiiku. Danas stoji ona u službi engleskih tdeja, te je kulturno đoduše vrši, ali politf.čki ravnopravan saveznik Velike Britanijc, otprilike onako, kako su to Portugalci, Australci, Senegalci i Turkosi. Onda to ne čini nikakva utiska, a!ko francuska komora uslijed provale narodnog temperamenta priredi ovacije svome miidstni predsjodniku i sa povjerenjem dopušta, da se raspravljanje o vojničkom položaju odgod'i za kasafje... Jer kad posla'nici pristajn, đa se tek kasnije raspravlja o strate« gijskom položaju, onda to ttpravo i dokazuje, kakva ih žaiosna otkrićačekaju, koja je Clćmenceaiu timio brižljivo i vješto da skriva. Stvarnepobjedenijesu se nikada morale skrivati. Da su na frontovimia izvojevane pobjede, i ako je sopstvena vojs-ka neprestano u povlaCenju, — ta je fnaza bila uvijdk mamac za radoznale narodine poslanike. Clemetvceau može i dalje govoriti. Avet njemačke pobjede, — pred kojom francuski narod drhfci, a Padžani počhiju da bježe, — postaće rpak strahovita istina. Američki pređsjednik doduše šaije preko okeana lijepih obećamja, ali ne šalje vojske, ili bar ne šalje ni izbHza onojiko. koliko pošto-poto iziskuje očajtvi po’ožaj na frontu u istočnoj Francuskoj. A u buci okeanskih talasa gubi se neusiišani vapaj za vojskom.

Odlučna ofenziva na zapadu. Pripremanje duhova za napuštanje Parisa? Kb. Ženeva, 6. juna, Cleinencea« je u ponedjeljak izjavro u armijskoj komisiji komore. da gubitak Parisa- još u-vijek ne bi značio tnir. Moralo bi se izdržati do iduće godiine. Komrsija je pritnila njegove afrgmnente i odobrila njegove mjere. Englezi priznaju. da Nijemci još nisu zaustavljeni. Kb. Haag, 6. juna. Engleskl listovi javjaju, da se ne može smatrati, da je njemačko napredovanje obustavijeno. Naročito je CompiCgne u velikoj opasnosti. Položaj je i time postao kritičan, što su trupe povučene na đruge tačke. Englezi nezadovoljni sa Fochom. (Naročitl brzojav ..Heoif jrtalih NotI.-':i‘") Haag, 6. juna. ,,D a i 1 y T e I o g r a p h‘‘ objavlj uje članak svog \t>joičkog saradnaka, koji privlači opštu pažnju svojim oštrirn posrednim napađajem na genorala Focha, kr.o i zbog svojo političke tendencije, da se

engleskom vodstvu \Ta!i odgovomo rukovodjenje poslovima, koja joj je poslije proljetne ofenzive oduzeta. U članku se kaže, da ba saveznici zbog toga morali biti u stanju, da na odlučnom mjostu koncentriiu više trupa, više topova i v5še letilica. Već je krajnjc vrijeme, đa brrtansko ministarstvo rata i ratnt kabinet povedu istragu o tome, zašto se ova premoć pomoenlh izvo-ra ne pokaže na frontu. Koncentraclja poiitićkih stranaka?_ Ženeva, 6. juna. S obzirom na vojntčku opasnost, koja prtjeti zemiji, izgieda, da se u unutrašnjoj francuskoj politici pregrupisavaju stranke. Potsjećaju se na legendariio „sveto jedmstvo" od 1914. god. No pored svega toga partijske se borbe mahnito raspalile, da se niko nikakovim iluzijama ne odaje. Zato se čini, da se sav uloženi trud unaprijeđ svodi na to, da se dbdje do udruživanja repubfikanskih ljevičara uz priključenje dosnici. Poslanik V a r e n n e, koji se nedavno odvojio ođ socijaHstičke većine manifestoin, koji je privukjaio opštu pažnju, pisao je u p’Onedjeljak u Hstu ,,L‘Heure“: Mi se ne odajeano nikakvim iluzajama. Neće biti tnoguće, oživjefci „sveto jedinstvo" od 1914. god. u svoj njegovoj svježini, a ipak vidimo od prije nekoliko satl iznenađno priblližBvanje kod pređstavnika sasvim suprotnih političkih načela. Kođ soci1 jalista popuštaju strasne đebate izmedju manjitie i večine. „Sveti savez“ je upravo na tome, dla se obnovi, ali pod drugim imeno'm, drugim oblikoni.

Clemenceau-ov govor. Glasovl njemačke štampe, Kb. Berlin, 6. juna. Raspraivljajuei o po«ljedi>jem govoru francuskog ministna predsjednika, Clemenceaua u komori, primjećuje ,,F r e i s i n n i g e Z e i t u n g“: Kađ sam Clčrnenceau Izjavljuje, da je trenutak strašan, to je dovoljno, dia se njegovi ostali izrazi ne uzmu u obzir. „Gerraatii a“ izjavljttje: Clemenceatu je htio, dai utiče na američko častosijublje. Zato je on onako opisao položaj Francuske. Zato je navijestio Američa/ne kao one, koji će zamorene Francuze i Engleze zamijeniti. Clemenceau nije itčm'io mirovnu ponudu, nije izrekao nikakvu opomenu, ali je zato uputio Atneric! vapaj za pomoć onako, kako je to podesno za američko osjećanje.

Dogadjaji u Rusiji. Anarhlstički nemlrl. Kb. Helsingfors, 6. juna. Prcma vijestima iz Moskve izblii su tt N i ž n j e m N o v g o r o đ u anarhistički nemiri. U Petrogradu vlada giad.

Protlvrevoiuciionl pokret. — Giad. —< Cesi protiv bottfevika. Kb. Helsingfors, 6. juna. Petrogradski putnicl javljaju, da tatno vlada g 1 a d. Prema boljševičkrm listovima inscenirani su zbog g]ia>di nemiri sa protivrevorucijonamoni tendencijom. Lenjin i TrockiJ bjavljuju u ovom smislu proglase l doaju. đa je spas revolucijonamih tekovina važniji nego Hiasušnt hljeb. Iz sviK lisfcova proizlazi, da su protivrevolucijonarni elementi učinili jedan p okušaj ustanka, koji itn nije pošaoi za rukom. Protivrevolucijonjarna stranka ima pristaiica naročito medju željezničkim radnicima. Boljše\'ički It”< stovi pišu uostalom sa velikom mržnjom fcaikodje protiv Ceha i Slovajk a, koji su, kako se oni izražavaju, takodje u protivrevolucijonamom iogoru. Č i č e r i n je izrično izjavio, dai je protivrevolucijonarni pokret zajedničko djelo k a d j e t a i Č e h a. Da sada je u Moskvi uapšeno do 120 pristaša kadjeta. Iz Ukrajine. Kb. Kijev, 6. juna.^ iz Kijeva stižu vijestt, da je tamo. proglašeno opsajđno stanje i da su zabranjeni svi gradjamski lrstovi. Iz Sibira javljaju, đa tamo monarhistički generall Dutov, Genjajov, Po" 1 ljanov i Horva organizuju čete, i da idu s ovima protiv crvenih gardi, koje se sve više pohdače prema zapađu l sjeveru. Vraćauje zarobijenika. Kb. Carigrad, 6. juna. Izvodećl brest-lifcovski ugovor o miru nHnistarski savjet je riješio, da se ukrajinski ratni zarobljenici vrate u svoju domo\imi.

Rat na moru. NOVA POTAPL.IANJA. Kb. Berlin, 6. juna. Javija se zvanično: Rodmomica, kojom komanduje oprobami podmornički zapovjednik, pomorski natporuč' nik L o h s, potopio je u kanalu ponovo 5 pamih brodova i 3 francuska ribarska broda od preko 28.000 registrovanilt totia. Medju potopljemim pamim brodovinia naiazila se engleska pomoćna krstarica, ,,M o 1 d o v i a n“. ođ 9500 tona, kao i jedan naoružani paini brod, ođ oko 6000 tona. obadva pogodjena u sred jako osigurane pratnje. Još je naročito konstatovan oružani engleski natovareni pami bro-d ,,Warpanther“, od 5875 tona. Veliki požar u Carigradu. Dar cara i kralja Karla za postradale od požara. Carigrad, 6. juna._ C. i k. otpravnik poslova i poslan!k S z i 11 a s s y izjavro je velikom veziru i ministru spoljttih poslova saučešće c. i k. vlade povodom požara u Stambulu i predao je ministru spoljr.ih poslova 1000 torskih lira kao pomoč Njegovog Veličanstvia cara i kralja Karta za postradalo stanovništvo.

PODLISTAK Ruža R. Mlćlć (Vrnjačka Banja). Pauk. — Kozerija. Moto: P*nđ, čuvajte se menel I. Ja s*ain nežne — vrlo nežne prirode. Da, zadsta, samo skroman sam, zato i sad, govoreći ovu — i ako tako nrulu hvaiu — možda, crvemiin; od skrorrmosti, sigurno!... Dakle, nežne sami prirode. Svaku nia i iiaiimnju živofcinjicu, odnosno svaku živu ćelijicu (izuzev nckc u pantaJonaana 5 suknjama) susrećetn i sa veiikom — velikom simpatijom i prijatejjstvom. Ntkakvu ncprijafcnost jieču da i«i naitesem, pa ma to bila izmija koja otrovotn ujeda. ili 6a)k gadna stonoga. I sada... oh zločhia!.. Ali neću sebe da pravdatn, učktio saan ga s predoumišljajem — čak šta više jjotpuno svestan!... Istina — (možđa je ovo i opravdanje?) kolobao sam se... tie, ne, ustezao saim se, ne ni to; bio sam neodlučan, ali najzad čin je bio svršen, — brzo, vrLo brzo; zgnjavio sain g&! — — — — “7 Koga? Je l‘te, pitate? Oh mem bednom! Ja mislim dia svi vi znate moj zločin! Crvenim i drhtim od srama. ali čin je svršen... ubio sam jeđnog pauka. — — — — — —* Ktako to? Kako to da se dogodi? To nije prvo nbistvo i jedini zJočin... Kaloo to?,,.

II. ... Bio sam umoran. Prežvatao sam poslednje stranice nekog mog „novog dela“. Bio sam nervozan i razdažen, na svoju djačku (odnosno večitog studenta) sobicu — sa kojom sam iuače bio vrlo zadovoljan — bio sam Ijut. Do tada, sve što je bilo u ujoj, bilo je lepo i na svome mestu. Nikada nisam isprtivao kako fci bilo kad bi bilo lepše. Lepše? bolje? za mene nije bilo tih reči; ja sam bio večiti neprijatelj progresa. Zašto težiti za tim? Najbolje je dremati i ni o čemu misliti! Moja prijateljica Tanja, večito teži ka progresu i večito teži — ka*> što to ona kaže — dla mi otvori oči! ... Tanja?? Dobra devojčica, samo suviše nazadna sa tim ,,progresom“! Jednako peva: „Coveče, zbaci jaretm, u koji te slabost ta okrva“... LiKlorije! Progres! Dakle sve oko mene — sve, dobro je — lepo je — da se izrazim tako, ali toga dana (a taj je dan najvuitžnija u mome životu) sve je bilo ružno, tako ružno... Soba, stvari u njoj, sve je ružtio tako ružno ... Zašto je to tiako sad? pitam ja sebe. Ali trzaon se brzo. Zalšto se bunim protiv ove ružnoće? Zašto je opažam? To je već znak progresa, a ja mrzlm — mrzim progres! To je već inicijativa duba, naj» 2 iđ — da, to je progres. Tanja bi već uzviknula: pobeda je moja! žlveo progres!“... Oh ja nedarn da pobedi progres! Živela inercija!... J®o, ružnoća pobedjuje!... Zašto je meni tako, zašto je sve drugčije? Moj se pogled kreće (što nikad do tada — ah prcgresO polako po sobi...

I ah!... Kijttč od svega toga je ttadjen!... III. ... Tamo u uglu, više tnoje postelje video sam nešto — dia, video sam jednog ogromnog pauka u još većoj mreži — (paučini), nekoHko rnuva bilo je zapieteno u njoj... Da srećne misli! Signruo! On je kriv! ... Evo još jednog fcoraka ka progresu (Tauja, vi pobedjujete!): ja posmatram — ja ispd+ujem — o užasa! ispitujem!... Dalde, on (pauk) čini da je ružno — tsiko ružno... Pauk? To je čudovište! Treba gia smrviti — imištiti — oh i one gadne životinjice tmiive, s njitn! One su u njegovoj zajednici — njegovi saučesnici... Ali šta je to ?!.. One se otimaju iz mrcže — one se koprcaju?! .. Oh bodniče! pa to su njegove žrtve, isto kao i (i!.. Oh ali dugi njcgovi kionci i grtnbljive noge, sputu'vaju ih!... Olt zLikovac! Treba ga satrli umštiti!!... Šta je to?!.. Jesam ja to izgovorio ove krupne reči?? Kao ukopan iziatstaio sam... Štia je to? progres! progres! Ja se uznemirujem? Ja, koji satn za večitu inerciju i diuha i svega! Zašto? Kako to?... Oh ali to čudovište. I opet mi se misao prenese na njega — na čudovište — na pamka! Ali ura! (inercUa pobcđjiuje!) moj usj>cli ka progresu nijc toliko veliki da me podagne sa sodišta i da pruži rukn. Čudovište stoji mirno jcdući svoje žrtve. Oh gde je sad ovde! Jedreai knjiga pade sa stoia od nervoznili pokreta — i ait! — nernam

izraza, jedno drugo čudbvište — jk>đan drugi pauk, ali bez žrtava i mreže, stoji sasvhn drsko na mome „novom d'elu“. Oh, opet progres da pobedi? Moje se očt krvave — ali svest je još tu. Pitani se, sumnjam: pank bez mreže l žrtavtj, da li je to jcdtio isto sa onim čuđiovištein u uglu? i nesrećom po fnerciju, moje se oči prikovaše za njegove noge — i oh! one iste. gramzfjive duge noge! i krv mi niasede: i... zloćin je izvršen! Tap! i on je ležao smrvljen zapečativšl moje „novd de!o“. I oh! ne smem da priznam — da je bilo i deset ,,čudovišta“ >a hih ili smrvio! Savest me malo buni: možda ovaj nije kao onaj u uglu? Ali ne, »igurno — mora da su svi jeđnaki: i oni koji imajtt žrtve i koji su spleii mrežu ! koji će jc splesti. Sa<d znam! Pauci, vi činite da je ružno, bako ružno... Tanja, sadia niogu uzviknuti prijateljici — borcu za „večiti progres“, I ja aam progresist! Lstrebiču pauke Čudovišta, koji čine da je ru-žno, tako ružno... I oh. nesmetn da priznani! Osećam da sam vcč počeo biti „progresist 11 osećam želju da mrvim „čudovišta“ i piatuke. I zato u maio jedna neprijahiost nije mi se dcsila: video sam jedmog gospodina koji liči — mnogo iiči na mog — „pauka u uglu“ — i ah! za maio hteo sam da pogrešim! i Gospodine, čuvaj se! Može opet krv dia mi nasedne le da pogrešim! Sad znam! Pauci, vi činitc da Je ružno, tako ružno... Pauci, čuvajte se mene!

Juraj pi. Bacho. Pabirci iz dnevniku. Njetna sllka. Večeras estao sam sain u svojoj sobici. Vani Ujevala je oua sitna dosadna jesenska kiša, dok predamnom ležao je drugi dio Przvbysevskovog: Homo sapiens-a. Koliko ga gcd rado čiiam, ipak nisam mogao ove večeri, jer se danas uvijek sjećah nje — i koliko god se ove misii otresti htjedoh — neprestano i ponovo mi njena slika dolazila prcd oči. Da, njena slika — i kao da ju evo gledam, gdje kao nekoć i opct pored mene sjedi i vidim njen mili i slatki pogled, njene sjajne i velikoljepne krupne crne oči, da, pričtnja mi se, kao da ju ovdje vidirn cijelu onako krasnu i Lijepu, što više, pričinja ml se, kao i da čtijetii njezin nježan glas, govor njen. I već sam joj sav sretan i blažen htio prišapnuti, koliko ju cijenitn I ljubim, kako čeznem za blaženstvom njene ljubavi, kada se sjetih, da je nema! Za jedan čas — i njena se slika opet izgubi, jer nje u istini ovdje neina, daleko tamo, vrlo daleko, njene sjajne oči drugoga gledaju! Morao sain ostaviti sobu i otputim sc u kazalištc, gdje se ove večert pjevalo: Hoifmanove priče. • Vrativšl se iz ka<zališta kući, vanl je Još uvijek lijevala ona sitna