Beogradske novine

Broj 162. Svetozara, M. Požarevac; 8656 Petko;vić Sofija i djeca Cvetka ko-vača, Črocka; 8433 Petrović — Aleksandri'ća Marija udova i djeca Vićentija. Ropočevo; 8665 Petrović Stamenija ud. j dicca Milana, Ripanj; 8678 Petrović iVukosava, Koračica; 8650 Pivljaković Pajko, pisar, Kr. Milutina 63; 8698 PeSić Cveta udova i djeca Ljubomira, iVeliki Mokri Lug; 8707 Petrović Rosa udova i djeca Milana, Barajevo; 8699 Popović Mileva udova i djeca Milana, Knežcvac. Broj 8725 Radišić Darinka Milivoja. Vlaš. Polje; 8706 Radivojevič Milinka udova i djcca Milovana, Barajeivo; 8663 Radojević Vujice djcca, Kora'ćica; 8669 Radojčić Živka udova i čerka Mih., Barajevo; 8616 Ristič Gjurgjija udova Milovana, Kalugjerica; 8673 Ristić Luke trg. iz Grocke za Staniju Serafima Mitrovića, Umčara. Broj 8711 Sanković Vladimir, Tufcž br. 159; 8651 i 8652 Singjelić Leposava udova i djeca Mih., Vreoci; 8662 Srečković Radomir sin Miioja, Ropočevo; 8638 Stanković Alekse djeca, 'Ostružnica; 8722 Stepanovič Katarina 'Z., Kumodraž; 8657 Slevanović Leposava udova i đjeca Živote, Umčari; 8680 Stevanovič Miloš, Vlaška; 8690 Stojković Darinka udova i djeca Gjorgja, Sopot; 8697 Stošić Milan, V. Mokri Lug; 8675 Sterić Jelena. Broj 8714 Tanasković Zorka Živka, Brestovik; 8634 Topalović Radojka .udova i djeca, Vinča. Broj 8635 Vasiljević Darinka ud. 1 djeca Trifuna, Rušanj; 8461 Vasiijević Natalija udova i djeca Stanislava, 'Amerić; 8655 Vasić Ivana udova i djcca Stojana, Progoreoci; 8455 Vasić Stanka udova i djeca Maiinka, Babe; 8456Vasić Marinka roditelji, Ranilovič; 8657 Vasić Lcna udova i djcca Milana, Ropočevo; 8458 Vasić Stanija udova i djeca Milana, Popović; 8459 Vasić Stana udova i djeca Milentija, seio Mladeuovac; 8517 Vasić Mihajla udova Stanija i djeca, Sremčica; 8460 Vasić Darinka uđova i djeca Obrena, Popović; 8453 Vasić Tiosava udova i djeca Božidara, Pružatovac; 8454 Vasić Živanka udova i djeca Živote, Ropočevo; 8617 Veljković Mileva udova i djeca ! Jovana, Mirijevo; 8539 Veselinović Ljubisava porodica, M. Moštanica^ 8519 Vertović Draga udova i djeca iMih., Željeznik; 8541 Vićentijević Živana udova i djeca Ilije, Draževac; 8520 Vićentijević Savka udova i djeca Janka, B. Potok; 8542 Vičentijević Milenka porodica, Stepojevac; 8540 Vićentijević Miika udova i djeca Ivana, Draževac; 8462 Vićentijević Nenada djeca, Guberevac; 8523 Vojir.cvić Sibinka udova i djeca Živojina, Željeznik; 8622 Vujić Stanka udova i majka Živa3ia A., Vlaška; 862.3 Vujić Stevana ud. i djeca Stanka, Vlaška; 8463 Vujić Čedomira udova Mileva i djeca, Vlaška; 8524 Vukašinović Stanija udova i djeca Živka, Zuce; 8525 Vukičcvić Milica udova i djeca Tihomira, Rušanj; 8726 Vukosavljević Tasa prota, Rogača, za Micu kći Tih. Radovanovića, svešt., Sopot; 8659 Vuković Darinka udova i djeca Dragoljuba N., M. Popović; 8464 Vuličecić Kosana udova i djcca Radisava, Ropočevo; 8526 Vuletić Milica udova i đjeca Isaiia, Kalugjerica. Broj 8677 Zeleni Paviija 0.; 8661 Žarković Mileva udova i djeca Dragoljuba, Ropočevo; 8705 Živanović Milisava djeca, Mirijevo; 8476 Živanović Živana udova i djeca Ljubomira, Vlaška; 8500 Zivanić Jovanića djeca, Dučine; 8550 Živanić Milutina porodica, Meljak; 8479 Živković Jelicajudova i djeca Ljub., Guberevac; 8584 Živković Milisava udova i djeca Obrada, M. Požarevac; 8704 Živković Mitra udova i djeca Dragomira, Leštani; 8693 ŽiVo-

jjjcšio da bitku prekine, pa 'ila pošlijo ponovo napadne'-kraJja Friedricha i potuče ga. Bio je vee napisao oiovkom na jcdnti cjeduiju: „Odstuprica: pravac Suliodol 1“ i htio j-' razaslati na poipis pojediniin komandantima, k .da ga saksonski poLpukovnik pl. Benckendorff, komandant jodnog sakr.onskog drogonskog puka (lood Daunove vcjsko naLziJi su so ostaci saksonske vojske, veći jo dio bio zarobijon u počctku ovoga rata, — u kojomu je Saksonska bila saveznica h:ibsburško n.onarbije, — kod Pirnc) upozori, da Prusi počinju odstupati. MarŠ,ai Daun gmjesta opozove rečcnu svoju naredbu, našta polpnkovnik pl. Bcckenđorff povedc puk na juriš; za njim poljoše nekoliko austrij ikih i jo.š dva saksonski koojičlca puka. Pruske tntpe, satrveno s inom arUljorijskom vatiom, oliulrvaćeno su ovim strašnim konjičkim nahtom, dadoše na bježanje. Kralj Fri dricb, no holcći vjc-povati svojim očima da je pobijedjen, priknpi oko 400 rasturenih vojnika iz pojedlriih pnkova i lično ih poveđo na proliv napad protiv jedno baterije. No nskoro su sv,i dijdom pobijeni, a dijelom su so razbjegli. Tek kada je u galopu đojurio do njega ncki oficir i đoviknuo mu: ,,Ta ža Boga miloga, misli li Vaše Veličans’ivo somo da zatizme bater,ju?‘‘ — opizio je Očajni kralj, da je zbilja ostao sam samcal. Zicten je sa svojom konjicom štiiio odstupnicu pruskoj vojsci i spasao je polpunog uni'tcnja, ali su Friedrichovi gubici ipak bi ! i slrašni. Od sve s\oj: vojsko izveo je samo 6000 ždravih vojn ka Sz borbe. Na bojištu jo ostavio, koje mrtvih, koje ranjenih i zarobljenili prtKO 14 bi'jada ljudi, a od pfijona oteli su mu augtrijsko Lrupc 20 zastavai 45 topoya. Kada se Frieđrichova vojska bila toliko-kolilco prikupila i u Jaolonama n&sta-

BEOGRADSKE NOVlNfl

18. juna 1918.

Strana 3.

Toditeljima, da so njezina sestrica nije’ vratila iz kućo onog Arapina, upullše so rođitclji na oblast, bojeći se, da i njihovo dijete ne bi zadcsi'a sudbina one dvadesetoro djeoe, koja su za uvijek iščczuula. Oblasm izaslanici, unišavži u kuću Arapinovu, pibali su ga, kuda p dospjcla ona djevojČaca, koju jo njezina scstra viidjela, da je ušla u njegovu kuću i da se viŠc nije vratila. Arapin jfe odgovorio, fla njemu n.ije ništa poznaio o kakv'oj idjevojčici. Ali uprkos njegovoga' bdlučnoga nijekanja, oblasni su izislanici prctražili čitavu nj govu kuću, te su naišli na takove znakove, koji su irri flali jasno naslućivati, fla so radi o strahovitom zlo. čhru. Najprijo su riadjena razna d/ečja odijela. Na upit, odakle su su nru ia odijela, Arapin se počeo kojekako izgovarati. Pretraživalo so đa.lje Čitavri kuču, flok se nijesu uv jorili, da je Arapiu morao djecu klati i pržiti njihovo mesjo. Tako su naišli flo Kunara' i naišli na užasno glkriće. U b’unaru su ležali oslanci gaklano fljece, glave, prsti, kosti, .vlasi dtd., sve ono, što Arapin nije mogao prodati Jjudima pod životinjsko meso, da se Ue oda, da nieso potičo od djece'. Osufla piotiv njega bila je brza. U čitavom gra'flu grozan je ovaj. slučaj proizvoo najveću uzmjanost. Matere i im.ogobrojno pgorčeno pučanštvo, htjclo jo pofl švaku čijenu, da Arapina dobije u svoje ruko, da ga niožo linčovati do smrti. Vojslca jo morala čuvati tarnnicu, gdje je bio zatvoren. Ipak on nije mOgao izbjeći silnom gnjevu matera i ostaloga stanovnišlva, jer su u času, kad je vodjen na vješala, probile kordon vojnika, tc ga stalo kaanenovali, lemati, grepsti i grisli. Jedva su ga vojn.ici oteii iz ruku, da se može osuda izvršiti. Obješen je u prisutnosti čiLavog mosulskog stimovništva, a na vješala jo dospio više mrtav nego živ. i ( ); M. N.“). Kako ti uien! — tako ia tebi. Jedared se pjesnik Scheffel zbog svog zdravlja bavio u Italiji, kad mu pisinonoša đonese neplaćeno pisnio. Unutra je stajalo sarno ovo: „Meni ide dobro. Sa pozdravom tvoj W“. Pjesnik je bio Ijut, što je za kaznu morao mnogo platiti, te odluei, da se svom prijatclju osveti. On pošalje poštom jedno sanduče, ne plativši za nj poštarine. Prijatelj se nadao, đa če u sandučetu naći nešto od vrijeđnosti, zbog čega je rado izvukao novčanik... Na svoj ne mali bijes nadjc on u sanđučetu samo jedan kameii, a na ovome parče artije sa ovili nekoliko riječi: „Kađ sam dozrtao,«tla ti dobro ide, pao mi je priloženi kamen sa srca ...“

lz mode je izašla ona dama, koja još uvijek ne upotrebljava Diana Alabasler puđer I crčme, da bude lijepa. Mala doza ili lončič K 3 - —> velika doza ili lončić K 6Posvuđa se može dobiil. Glsvno prođavailšte. „Dlana'* Handels A. G. Budapest V. 10

Nador utca 6. ttt£FrC3Ql2£aUSCS9

A. Grta: DAN ODMAZDE (Nastavak). Stanliopo ufljc u apoleku, 5 pukornlk Deering osvrte se i pogieda mlafloga čovjeka. To su so sreia flvojica, koja jeflari flmgoga flotlo nikako nisu poznavaii, ali su jedan flrugoga toliko uzbudjeno pogledali, fla posmatralac to scene nikako no bi nrogao vjerovati, fla se oni zbilja, ne poznoju. PaJeći cigam, pukovnik jo flaije gledao Stanbopca nekhn hadmoćnim, gordim pogleflorn, koji jc kod njoga h.o .uobičajen. - '. Stanbopoovo srce otpoče jače kucati. i,,Gospcdine,“ reče, „opL'ostitc mi, što vas ovako nepoznat oslovljavam, ali ako se ne varam, vi sto taj, koga ja vcć nefljeljama tražim.‘‘ • Pubovnik se nijo bio nadao fla ćo ga Stanhopo lako ncposredno odovili, pai se za nekoliko sekunfli zbuni i nemogaflo odmah pogledati u lice sirupatičriog mta. dog Čovjeka. No oflmah so zatim pribra' ii'reče Ijubaznim tonom: „7a sam pukovnik Robert Deeriug; stanujem u BrevoorLovorri idomu, gflje me može naći svaki onaj, koji me traži i koji Što bilo želi od mene/‘ •„A meni je ime Stanhopo White.“ t Pukovnik so vrlo u’Čtivo poklom. f „Milo mi je, što sam se upoznao sa' vami,“ reče on mladome Whiteu. ,,UaZUinijo se, da mi nijo nepoznrito ime vaŠega oca, pa smatram za Čast da upoznam njcgovog sina.‘‘ „To znači, cla ste poznavali inoga oca‘‘. Pukovnik Deering izbaci 'veliki oblak flima iz ustiju, pn će onda mirno: „Ali rnolim tvas, piladi gospodine, ima li koga u Ne\v-Yorku, fla nijo poznavao Vašog gospodina oca?‘‘ s Stanhope preblijefli kao krpS. Vidio je, fla su bili tako reći sami u flućanu; pomoćnik je bio oLišao u susjedno odjo. lenjo, pa nije čuo, šta su govorili. S toga on Ugrabi taj Sas i bizo oflgovofl: ,,Hoću da kažem, fla ste se vi lićuo p njime poznavali. Zar mu niste došli u kuću U jutru onog i.-tog dapa, kada je umro?“ Onaj ga liiadnbki'vno pogleda. „Bože moj, onoga vam je dana toliki svljet došao u tu kuću, pa šta je s time, ako sam ii ja bio?‘‘ Stanhope je bio isto toliko visok kolilio i pulcOvnik, ma da nije hio onako razvijen kiao Deering; hio jo svjestan svojih poštenih namjera i ciljeva, a ta mu. jt svjjest 'davaia đovoljno snage'i odlučuosti. Š toga on smjclo oflgovori, nagla. šujuća svaku pojedinu riječ: „Pitanr vas zato, gospofline, jer sto vi bili taj, koji sto mu ono jutro kupili revolver, iz TJoga je ispaljen smrlouosni pictalc, što je niome ocu cduzeo život‘‘. ,,E, zar i to znate?“ Pukovnik je oflgovorio mirnini, goto\o blagini glasom, ak jo Stanhopo ipak ni.-tgao jasno poznati fla jo Deering inešto uzbudjen i zbunjen, koliko gbfl je lovaj posljednjj to gledao fla prikrije. Ovo je kod mlafloga Whitea izazvalo još vcću sumhju; toga'’časa rijje ipiao većo želje, Ucgo fla mu se sada nekun slučajem nešto stvori pored njega Jack, boji b.i jnu u tom vaižnom času svoji|m jasnjrr' Pasudjivanjem i pštrom logikom mogao mnogo pomoćj. „Dakie, vi priznjajcte, fla so ja no varam, kafla tvrflim, da sto mu vj kupili kobm 'revolver? Kupjli ste ga u njassawškoj ulici i pređali stc ga ocu u jutru na sam, dan sviaflbe". „Jesam... pia; šta je onda bilo, akoj sam lo a’ učinio?“ „Je li vas o'vui bio zamolio, fla mu kupite revo!ver?“ > Pukovnik jc oklijevao sh oflgovorom. j,,C\ T .ijo imc ni za šta molio", rečo zatirri rr.irnim tonom. Možtla čak i nijc znao, da sam ja 'u New-Y r orlcu. Htio sam mu poslati poklon, fcojim bih gu poflsjetio na našc lieksadanjo slaro flrugovanje. Razu-

tnije se, fla me je jako bolilo, šbo sam tim • poklonom nehotice izazvao toliku nesre. ĆU; S toga vam ovom prilikom izričenl najtoplijo saučešće i žaijenje, što jo rie. sretnim slučajem učinjen kraj životu jednoga čovjcka, koji je toiiko koristio opštoj stvari našo flržave. Time do duše no ću uskrsnuti vaše'g pokojnog oca, ali pu je apak lakše na srcu". ! . „Gospodine, konstatujem, fla je dosta đugo trajalo, dok ste se riješili, da na taj način olakšatc svoje srce“. „Priznajem, da je tako: ja u opšte ne bih gov'orio o toj stvari, da vi nP ste poveli riječ o tome. Meni sc bar čini, da je najboije bilo, da vi nikada' niste ni saznali, da sam ja svojim pretjeranim dokazon*. prijateljstva prema' vašem ocu nehotice. izazvao katastrofu“. _ Koliko jc god Deering gledao, ’da prikrije svoje uzbudjenje drskim l kao tobož bezazlenim držanjem, Stanliope'. se nije dao prevariti. „Gospodine pukovniče“, reče on jeđva se uzdržavajući, „lijepo vas molim za poduži razgovor na zgodnom nijestu, gdje vas neometano ma sa koje straue mogu pitati sve što mi je na srcu. (Nastaviće se.)

OSTOVANJE BECKE DVORSKE OPERE U BEOGRADU.

u,

JL< Bečka dvorska opera, čije će go stovanje trajati od 22. do 30. juna ( koje počinje s „Troubađourom", dava-" će svoje dalje predstave ovim redomt u nedjelju 23. „Velika koncertna aka*:! demija" s korovima; u ponedjeljak 24. „Car i tesar"; u utorak 25. „Bajazzo" i „Akademija". U II. seriji davaće se u srijedu 26. „Troubadour"; u četvrtak 27. „Velika koncertna akademija" s novim programom; ti petak 28. „Carj i tesar“; u subotu 29. „Bajazzo'* i; „Koncertna akademija“ s^novim pro-' gramom i u nedjelju 30. „Sareno veče“., Predstave će biti u mjesnoj etapnojj menaži na Terazijama br. 25. Početak ; u 9 sati uveče. Cijenc mjesta: loža K'j 30, sjedišta u orkestru K 6, parter K 5,1 baikonsko sjedište u prvom redu K 6, 1 loža za strance K 6, balkonsko sjedi-’, šte II.—III. reda K 4, parter za staja-| nje K 2. Pretprodaja ulaznica već je; otpočela u knjižari ,,Jugo-Istok“.

Paslleđnje brzojavne uljesti. PRED VLADINOM KRIZOM U FRANCUSKOJ. Kb. Zencva, 17. juna, Izglcda fla tee potvTcljuje vijest, da francuski l'istovi zliog teškoća, kojo iin so stavljaju na 'put, samo v-likom mukom mogu priječi preko granicc. Ovaino su stigli san.o listoG „Humamtc" i „Popu, laire“, u kojtma se nalazo polankosti o; svrgnuću rnznih gcnciala. Pivdm j.va ue , i'inogućnost preustrojstva vlade kao ij ulaz Brianda 5 ■ PainLve-a u kabinet. EKSPOZITURA PE5TANSKE-UGARSKE KOMERCIALNE BANKE u Beogratiu — Knez Mihojlova br. 50 . Specijalno odjelenje za šiljanje novaca ratnim zarobljenicima I interniranima. Osnovna glavnica i pričuve 232,000.000 kruna.

019

UtoraK* ' jinović Ljublca udova I djeca Milije, Ripanj; 8477 Zivojinović Jašić Tome roditelji, V. Ivanča; 8478 Zivojinović 2ivka udova i djeca Tihomira, Koraćica; 8625 Žujević Jana udova i djeca Milentija, Ropočevo; 8483 Žujević Velija udova^ i djeca Radivoja, Rajkovac; 8482 Žujević Mjlovana V. porodica, Rajkovac; 8619 Žmurić Živana udova i djeca Alekse, M. Ivanča br. 78. Književni prijegled A. Wenzelides: Kniiževne studlje. Nakladom autorovom izaćiće krajenl juna u Sarajevu ova knjiga, koja sađrži slijedeće raflove: 1. Dubravački pripovjedači: Mato Vodopić, Ivo Vojnović, Kristijana Solvejgs Loiseau i Mato Lisičar; 2. Dr, Julije Rorauer; 3. A. G. Matoš; 4. Vladimir Nazor; 5. Dragutin Domjanić; 6. Marin Bego; 7. Rikard Nikolič; 8. Hrvatska književnost i hrvatsko pomorstvo; 9. O hrvatsJcoj prozi. — Knjiga je pretežno kritieke naravi, bez biografskili i literarlio-istorijskili primjesa. Prve su dvije radnje preštainpane uz nekojc preinake iz „Savremenika"; treća nije još objavljena; a ostale su izradjene na te-' melju predradnja koje su izlazile u ,,Savremeniku“ i „Književnom Glasniku“. — Cijena je knjizi 4 K; preporučeno 4 K 40 h. Naruđžbe se imaju upraviti na adresu: Arsen \Venzelides, Sarajevo, Apeiova obala, broj 44. Razne vijesti Strahovit zločin jednog Arapina. M a m i o u svo j u kju ću m a 1 u d j e c u, klaoje, pržio i p rodavao stanovništvu i Vlastitim njihoviin roditeljima pod životinjsko meso. RaLna lihva iznijfla je u Mosulu u Turskoj užasau glučaj, kakav još nigdjc nijo zabilježen u opisivanju sadašnjili t škila ratnih prilika. Ratna lihva poživinčila jc nmogo Ijndi, jor vidimo, kako mno-. go Ijudi na najhezdušniji način pljačkaja i harače meflju naroflom, kojem su sadanje priliko nametnule teške kušnje i oskudice. Ratni lihvari okrutni su zločinci, jer sc oni obogaćuju tako, da iskorišćuju bij'du i nešreću drugih — oti. maju r kradu ondjc, gdje vlada ncvolja i jteška borba za opstanak. Prevare sa živežnim cijcnama i ratnim nadoknacbma, ncčuvcno su. Mahnito gramzenja za nov. cem, dov T e’o je jednoga Arapina do najsLrahovilijeg z’očina, što si ga čovjek m.Ožo zamisliti. Nevjerovatuo je, da jo t kav zločin mogao činiti čovj k! A ipak je Lako! Djecu svi Jjucli susreću najnjcžnijim čuv. jstvima, jer su ona nježna, mila, slalka, nevina — i nema veće Ijubavi, nego što jo rodiUiji imadu prama rodjenoj djeci. A eto našao so jedan crni Arapin, kojena je srce izdrža’.o takovo zvjersLvo, fla je kiao nježnu djecu, pržio njihovo. rneso i prodavao ga za skup novac glad, nom puku, tno životinjsko meso! Danas, U vrijeme, kad se može da proda svaka vrst hranc i nadoknade, uzeo j ■ taj tigar đječje meso kao nađoknadu za životinjsko meso. I zaniislite si, da so je lako dogodio slučaj, da je gdjekoja majka kupila prženo me.-o svoga v’ajtitoga djetela i jc'a ga sa č.itavom svojoru poroflicom! Kad jo meflju mosulskim majkama zavladala zabiinutost, jer jo na tajanstveni način nestalo flvadesetoro djoec, koja li jo od njili mogla naslućivati, da jo djecu zadesila tako užasna sudbina — da SU zaklaua, raskomadana i ispržena, i da se njvnovim mesom hrani puk? I tko li zna, kako bi dugo Laj nečovjek oliavljao ovaj svoj krvavi zsn. t, da nijo bi!o slučajno otkrivena tajna o iščeznuću: jednoga djeteta. Arapin je jednu djovojčicu namamio u svoju kuću, a nije opažio^ da se u blizini nalazila njezina mala s stra, koja je čekala, fla se vraii. Kad jo ova doš!a kući i rekla zobrinutim svojim

vila odstupanje, kralj je sain sj -o U jendek porcd druma i tužno j ; posmatrao svoju razbijenu vojsku. Kafla su poreTl njega prošli artiljerci na konjima, a boz topova, k'ralj ili zapila sa žaiosnifn osmejkom: ,,Ej, djcco. a šta uradiste S topovijna?!“ — „Ofloše do djavola, Vašo Veličanstvoi" odgov’oriše u boru artiljerci. Maršai Daun je ovom svpjom velikom pobjedom ine saono izvršio pos avijeni mu zađatak — da jialjera Pruse, 4h napusto ppsadji\ r anje Praga, već je natj r. o lcralja Friedricl.O, da cvakuišcT cij lu Cešku. Utisak to bitke liio jo i s jedno i s flrugc strano vrlo vc!iki: n Pruskoj je nastala siina deprcstja i svuda je ovladalo najpo. fcimističkijo raspoloženje. Ovo j - b o pr, va po'raz- knvlja F’riedricha, koji jo dofle bio’ važio kao nepoTjedljiv.Carica i kraljica Marija Terezija psnovala je na glas o toj bitci rod Marlje Terezije, namijenjen samo najhrabiijim meidju hrabriraa, pa je njimo kao prvog ofllikovala koliuskog pobj-dnika maršala Dauna. •— 18. juna 1815. godiiio bila se druga jcdna velika bitka, jeflna ofl najpoznatijih bilaka u svjctskoj astoriji u opšte — bitka na Wa te r !oo-u (Njemačk.i je istorici česlo zovu bitkom na Bellc-Alliancc-i prema iatom m juru, a Francuzi bitkom na MontSaint-Jean, ali So ipak najviše održalo Waterloo kao imo to bitke) kojom jo konačno završena Napoleonova vladavina. Selo Waterlco na lazi so u nivelloskotn srezu, 15 i po km južno od Bruxellesn, prijestonice Belgijo, nedaicko od poprišta bitakn na Ligaiy-u i Quatrc-Bra su, o kojima je riječ pod đogadjajima 16. jum, a iz Čijeg so opisa može viditi situac : ja pred početak waterlooške bitkc. Rckli smo, fla su Prusi, rna da su bili potučeni kofl Ligny-a ipak bili Dčuvali ojjerativau sppsobn,ost i

vezu sa Englezoma. Engleski glavnokomandujući, vojvoda Wellingtonski na osnovu obcćauja, koje mu ja bo dao Blucher, pouzdano se nadao, da ćo Prusistićina vrij-me, pajo sa svojom vcjskom (Englezima, pojačahim vojskcm nekiii njc-mačkih manjih flržava i hoIancLkim trupama zanzco 'flefinitivno položaje, flok Napoleon opet n.ikako nijo smatrao, da će Prus-i poslije udarca, zadobijenjog na Ligny-u, odmah dva dana docnijo opct biti dovoljao odmorni da stupc u borbu, pa nijo pi žurio, da napodno Wcilmgtona. 18. ujutru r.'uzv'io jo svoju vojsku na 'l’ i po knv ofl Wellingkmovih poiožaja. Imao jo na raspoloženju 73.000 ljudi i 254 topa. l\)što je zemljište ocl silnili kiša bilo vioouia kaljavo, a pošto je svima pukovima biio iiaredjcno, da so vojnicima prvo izda ručak, to je tek oko 11 i pol sati mogao izđati nareldbu za napad. Borbu je otvorila Jeromcova divizija, koja je napala 11 a položaje kod Hougomomonta, a koie su do kraja održalo VVcllingtonove njcmačke pomoćne trupe Braunsclnveižani i Nassavci. U 1 i pol sati poslije poflne otvorio jc Napolcon iz 80 topova siinu vatru na lijevo krilo engleskc voijske. U to je izviješten, da se Prusi zbilja kreću protiv nieigovog desnog krila. Oko dva sata krenuo je maršal Ney u napad sa 4 divizije, kojo su biLe lormirane u gustoni ixiretku, pa su prema tome imalc strašnih gubitaka ofl žcstoke engleske vatre. Holandjani napustiše položaje, ali general Picton sa dvije engleske divizije povrati izgubljene pozicije. Kada se odbijcaie franctfske mase ncšto uskomešašie, krenuše ua njili dvijc engleske konjičkc brigafle pod komandom gemerala Somerseta 1 Ponsonbya, adbaciše Francuze d« niihovih bate-

rjja i zarobiše imi 3000 Ijudi. Tom su prilik'Om pcginuli generali Picton i Ponsonby. Sada js u toku borbe nastupio neki zastoj, a za to su vrijerne Francuzi sipali strašnu artiljerijsku vatru. Satda Milhaud, junak sa Lignya i Lcfobyre preduzeše veliki napad sa 5000 konjanika, sa naniietroni, da probiju onglesko položaje izmedju Hougoimouta i La Haye-Sainte-a; ovaj je iiapiad tri puta odbijen, ali se borba prcduži i najzad jc Wcliiington ofco 5 sati morao narediti napuštanja poiožaja kođ La Hayc-Sainte-a. Welliiigtonu je već polovina njegove vojsfce biia izbačena iz stroja ali je još uvijiek daivao otpora, nadajući se, da 6a mu- svakog momenta stići Blfichcr (U jednom najkritičnijiem momentu refcao je: „Volio bih, da je već noć ili da stigne Biucher.“) Napoieon je za to vrijeme već bio zauzeo Papelotte i La Haye, pa je sada priklještio i sam Wellingtonov centar, te je engleski giavnokomandatjući morao prebacivati pojaćanJa sa svoga lijevog krila. U jedam sat posiijia piadne bile su se pojavile na krajnjoj ivici bojišta prve pruske prethodnioc, i to vojnici Bulowljevog kora, koni nije bio uoestvovao na Ligny-u, pa je s toga bio odmorniiji. Protiv njih je Napoleon tek u 3 sata mogao posiati Lobau-a sa dvija divizije, koje su Pnisi odbacili prema Plancenoitu, koje selo skoro za kdjinia francuskog ccntra. Napoleon posia Lobau-u u pomoć 12 batalijuna garcle j 24 topa, da odbije Prusc, kojiii je već bi!o 40.000, a on je za to vrijeme povieo najjači udar (jednom divizijom Erlonovog kora i 6 gard. bataliiuna), ne bi li u posljiedinjem časti probio Wellingtonov front. No I ovaj je napaid odbiien. U najkritičnijem momen-

tu dojurio je Wellington do 1. englcskog gardijskog puka i doviknuo mu je: „Idie francuska garda! — Na ,,gotov‘s!“ Sad su Francuzi svtida odbijeni i počeli su odstupati; samo se francuska garda još očajnički borila. Veie da je maršail Nev, videći na svcj strane propast, kada je pod njimeć ubijem sedmi konj,jazdrljio grudi i uz-! viknuo: „Jaoj, zar nema zrna, kojet će naći Neyeve grudi?“ („Ne, Neyeve! grudi imala su da probiju francuskafi zrna,“ veli na je<lnom mjestu tim po-| vodom Victcr Hugo. pošto je, kao štotj je poznato, niaršal Ney docnije podij Bourbonciina po presudi vojnog sudaj strijeljan zbog pcnovnog prilaženjai Napoleonu). Francuska garda ipafc nije htjeia ni čuti za predaju; veterasii, od,' kojiii su se neki borili pod Napoleononi još u Italiji, dok je bio srazmjer-; no nepoznat g’etneral, nijesu htjeli pre-' živiti katastrofu svoga imperatorae Kupeći se oko svojiii starih zastava ginuli su jcdan po kdan. Ovaj momenat divno je prcdstavljen u mnogo; slika, od kojih su najčuveiiije Bellangć-ova i Rat'fcttova-a. Prva predstavlja jednu grupu umirućih gneradira, koji smrtno ranjeni, braneći zastavu, ispaljuju posljednje metke, a druga predstavlja veću panoramu posljednjog čiua ove tragcdije- Napoleon je otišao sa bojišta zaštićen jednira lovačkim bataiiijunom... na krvavim \vaterlooškim po'jima zalaziio ie sunce, na sve se stranc orilo zapomaganje ranjenika i užasni vrisak osakaćenih konja, pobjednikove trube svirale su zbor, njegova konjica kre^la je u potjeru pravcem Parisa... to sti bili posliedaji akordl velike Napoleonove, carske epopejie.., ~ m