Beogradske novine
Izl az ej dnevno u Jutro, ponedjaljkom poslije podne.
Pojedini brojevii 11 u kralnlina iiposjodnatla t* o. I kr. e«t» po djonl oi , . . 0 MMtlJI ...... . .
13 holora
Mjesečna pretplata:
U Baepralui I o kra] U BMgran U monactiljl U Inoitr.nit.«,
““Jj isposJMnntla t* ^ aa"», .
Oglasl po cijanlku.
JrednlSJvo: BEOSRAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Ilprava I prlmanje pretplata Topllčin venao broj 21. Telefan br. 20. Prlmanje oglaaa Kneza Mtbajla uL brel 38. Telefon broj 240.
a-eo 3«*•50 ■>
Br. 177.
BEOGRAD, petak 5. jula 1918,
Godlna IV.
RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Beč, 4. jula. Topnička je borba izvanredJi'o ž i v a li n a u lnnoKobroJnfm odsjecima jugozapadnoK fronta. Kod Asiaga i ina Monte Sisemolu proDala su prcđuzeća emgleskih napadačkih 6eta. Na ušću Piave traju borbe i Ualje. Načelnik glavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vođistva. Kb. Berlin, 4. jula. Zapadno bojište: V o j n a s k u p i n a b avar$ k o g prijestolonasljednika žRupprechta: Topnička djelatnost je s večeiri »živjela u pojedinim ©dsjecima. Od ranog jtitra jaka vatra obostrano S o mtme. Ovdje su se razvile pjcšačkc borbc. V o j n a s k u p i n a n j e m a člćog prijestolonasljednika: A&stoki d'jelimični napadi Franciiza sjeverno od Aisne. IstoČno od •jiMoulin sous Touvaent-a neiprijatelj je o d b i j e n p r o t i v n a p a<1 o rn u našini prednjim linijama. U |osta!om su se siomili njegovi napadi jpt'fed našim preprijekama. Propali su iponovui napađi protivnika zapadno jod Cliateau Thierry-a. ? Vojna grupa generala GallilU - i t z a i v o j v o d e A1 b r e c h t a isy u r 11 e m b e r š k o g: Ođbijen je jači ueprijateljski napađ na istcčnoj obali M a a s e. U Su n d ga u-u smo prilikom uspješnog preduzeća zadoblli izvjestam broj zarobljenika. Poručnik U d e t izvojievao je svoju 40., poručnlk Rumev svoju 29. i 30. vazdttšnu pobjedtt. Prvi zapovjcdnik' glavnog stana / . . pl. Ludendorff.
Zamka, ■ Kako su njeiuačke pobjede duboko jpogođile Veliku Britaniju u srce, najbo•jje se vidi šz toga, što se engleska ivlada toliko trujdi, cla stvori novc trupc. iĆak i izvjeŠtaji lista „Nieuve RotterfiJamsche Courant“-a, — koji živi &d iengieskog novca — o posljednjim dejbafama u donjem doinu daju jastiu { oštro ocrtainu sliku teškoća, sa koJiina se ima da bori Engleska. kao iposljedicom svoga regrutnog sistema £bez skrupula. Vcdjena jedittom težotjoni, da po mogućnosti popuni engle,ske divizijc tt Flcmdriji, kako bi time 'pvojim savezmicitna pružila dcvkaz o
PODLISTAK
Kosta Jezdimirović: Pop i raspop. (Svršetak). . „ Ikišla jo slvar pred vlaćliku, ncka« klašujcg profcsora pop Kostinog. Novi v!afđika nijc znao za šalu, pa ga osudi na ■troinjesečnu epitiiniju (Lspaštanjo) u riwAiastim Mesiću, a za to vrijome odrcdj. selu ćlrugGg sve.Štenika zi admhiistial'ora. 'lOvakc su kazne bilo relko odrddjivano, Jpa zato manastiri obiČno no nnađjahu Tiaročilu odaju za lakvc krivcc. U nedo« iStatku drugo trpaii su osudjcr.oga u onu, f u kojoj sc diŽJi’o brašno. (HuJ jj ostalo, JćLa sc z,a lako osudjenog svcšlcnika pri. čalo, da je već toliko i toliko „odležao u brašnari“. Način izvršcnja tc kazne zavisio jc u mnogomc od tLoiičr.og maiia« stirskog starješine, lcoji jr: običuo bio u Činu arUimandrila i imao u manasLiru Jskoro abrolutmt vlast. Ako jc on bio jdobro rasjo’ožon prcma osudjcinomo, londa. jc ovaj inogtio pri dnu stoia da uć>« Islvujc u zajedničkim objcdima, inače je jjnonio za vrijcme trajanja istih stojcćl Iglasno da čita iz knjige .žitija svjatih" ' (životopisi svetaca). To je bi'o leško iskušenje za čovjcka pop K'ostirog tempcramentf', te raz'ntšljaše, kako da so osvcti vladici, jml u mjesto Ida po izdržanoj k azui oJe na svoju staru flužuost, ou oie upravo unijntskom v'ajdici u I/Ugoš s molLom da ga jmrat u uniju. Ovaj ga noko vrijcme zadrži kod sebo, a kad vidje s kakvinr nedaloženiin ićovjckom ima jiosla, on mu reče, da ga ptožc priuiiti U uiiiju, ali da za njega ucćo jo5 Sugo moći iinati praznu parobijju.
Srpska skupština za mir. Smrt t urskoga sultana. sv r ojoj snazi, morala je Velika Brita-
nija da pod oružje pozove i sve obveznike-zemljoradnike. Zbog toga je u posljednjoj sjednici donjeg doma došlo do burne debate. Prije nego je mlnistar privrede uopšte mogao navestl uzroke za izmjenu ove vladine politike, preplavile su parlamenat čitave gomile interpelacija o ovom predmetu, čije pojedinosti bacaju najžalosniju svjetlost na kobne posljedice rtovih mjera. Narodrti poslanik Roclt izj’aivio je, da su danas vcć seljacima otete sve radne snage, pa da su primorani tjerati svoju stoku na nepožnjevcne njive i čak i u saino žito. Deputirac Batlmrst pokušao je objasnjt! vladi, da njeno držanje nijc razumno, i da ona pozivanjem izemljoradniika doapjeva s druge strane u najopasnlju zamku. Pa ako su već ove izjave same po sebi bile posljedica mračnog raspoloženja krize, to su razlaganja ininistra privrede, Prethero-ia, tek upravo i otvorila kući oči o sadašnjem deprimiranom stamju stvari. Ministar «e nije plašio, da izgovorj rečenicu, kako ne će preuzeti jemstva za osiguranje žetve uslijed pozivta zemljonadničkih klasa. S druge strane ne može, a da ne odobri potpu•no vladinu odre-dbu, pošto je potreba trupa u kritiakom tremitku važnija nego sva druga pređomišljanja, čaik važnija i od sarnog pitanja o nabavci namirnica. Vojske u Fraiitciiskoj trebaju vojnika i opet samo vojnika, samo da tako Engleska u ovom ratu tte pretrpl nikakvih poraizia, i da se sve | skupljenom snagom još u posljednjem trenutJču „okrene na dpbro“. J tako u tremitku, kad je vojmčki pres iž Vclike Britanije već u rnnogo čeinii dosta trpro, dolazi za ttju još i kriza u namirnicaima. Posljednjim odlnkama vlade ova se kriza sada pooštrila zbog položaja, koji je stvorio podtnornički rat. Ovaj faktor, koji leži u propadanju privrede i rasipanju snage zemljišta. ima tt toliko očigledniji značaj, u koliko snabdjevanje Engleske mesom biva nepotpuuije. Ni u jednoj državi Evrope ne predstavlja meso tako važno sredstvo za nairodnu ishranu, kao u Engleskoj. Rad njemačkih podmornica smanjio je uvoz ovog artikla na minimum, o čemu baš posljednjih nedjelja vise vijesti u ,,Timesu“ daju najpouzdanije razjašnjenje. U neposrcduoj vezi s time upozoravali su tada svi zvattični glasovi na bogate privredne proizvode Velike Britanije, koji su činili, da mogu u dovoljncj mjeri naknaditi oskudicu u mesnoj Jirani. Zato mora Idvostruko neprijatna biti za šire mase narcda činjenica, da ova utjcha — kao što se na mjerodavnoin nijestu otvoreno iz-
javiio — nema nikakvog ozbiljnog osnova, te ' da propada u smješno ništa. Što se ti posljednjoj sjednici engleskog donjeg doma desilo, čini se prema tome, kao da nije naročito za to tidešeno, da bi moglo ojačati povjerenje naroda u njegove vodje. Ministarstvo Llovd-Georgea, koje sa siijepoin i bijesnom pakošću svoga premijera tovari na- zemlju uvijek nove krvne žrtve, i Ijude, koji su jedva izrasli iz dječjih dpela, u pojedinim slučajevimia reć poslije šestoneđjeljnog učenja šalje ti strašnu vatrti njemačkili mašinskih pušalka, — to je ministarstvo Jizazvalo driigi zločin, k'oji ne ublar žava onaj prvi, a osim toga nameće cijeloj Engleskoj nev'olju i oskudicu. Dok Lloyd-George pokušava đa iztv'uče svoju glavu iz ziannke, koju su mu postavili njcmačka genijainost vodstva i njemačka lirabrost u sjevernoj Francuskoj. dotle on stcže da govorimo riječima jeduog njcgovog zemilaikia — drugu zamk'u, u kojti je uipao c'jeli eugleski narcd.
Smrt turskog sultana Mehnieđ Rešad Khana V. Cavigrad, 4. jula. T u r s k i j e s u 11 a n M e It tn e d R e š a đ K h a n V. j u č e u v e č e u s e d a m s a t i u m r o. . Ks Pokojni je sultan M e h m e d R ešad Khau V. stupio na turski prijesto 27. aprila 1909. goditte, pošto je ujegov brat Abdul Hamid poznatim mlađoturskian uStankoni ; te godine bio lišen prijestoljać Promda već 64 godina star i u mladosti svojoj proganjan od svoga brata, koji ga je pune 33 godine sasvira lišio dodira sa spoljnim svijetom. pokazao je Mehmed V., odmah čim je pzoglašen za osmanlijskog cara i kalifu, tfohko mladenačkog duha i stvaralačke.'sposobiiosti. da se pujiim pravont može nazvati preporoditeljem današnje Turskio. Devet goditla, od kako Mehmed V. vlad,a svojom zemljom, bilo je teško, sudbonosnio dioba za njegovu državu I narođ, puno krvavih borbi, koje su započeie ratom sa ItaJijom 1911. godine i traju uz sasvim male prokida sve iđo sada, kad se Turska. — uočivši opasnost, što joj je zaprijetila od sporazumiiili sila, — rame o rame sa sređišnjim vlastiina tako lterojski bori za svoj opstanak i samoodržanje. Pa ako, uprkos tili teškili borbi, Turska d a n a s, kad sc veliki svjetski rat približava svojoj konačnoj odluci i kad se vicć' u davnom vildc obrisi bu-
dućega mira, može mirne savjesti bez brige i straha Ida gleda u svoju bolju budućnost, koja će za nju poslije ovoga rata na strani tsredišnjih vlastl da nastupi, onda je to u prvom neklu zasluga velikioga pokojnika. Vijest će o smrti mjegovoj stoga pravom tužno odjeknuti u ciaeJoj Sijegovoj državi, kojoj je bio prvi pravi ustavni 5 demPkratski viadaoc; svi će Osmanlije iskrenom žalosti oplakati taj za njih' veliki i gotovo nenadoknadivi gubitak. Utješiće ih jedino pouzdanjc. da će, polazielći i dalje onim putevima, koje im je on pokazao i na njima ih predvodio, pokročiiti sve većem napnetku i blagostanju, pa tako zauzeti medju naro(diina svijeta ono mjesto, kdje ili i pripada. Uz njegove Će podanikie pak vijest 0 njcgovoj snirti zaodjeti u duboku žalost i sve narode srcdišnjih vlasti, 'koji su u tijemu gledaJi vijernog i iskrenog saveznika, spreinnog da s njiiria polazi kroz sve faze sadašnje trageldijc i n smrt i u slavu. Kao takvom 1 svi će mu narodi središnjih vlasti sačuvati vječan harni spomett! Pokojni je sultan stajao u 74. go- i dini života, a bio je 36. po rodti vla- ! daoc iz doma Ostnana. ■
Borbe na zapadu. ! - U oii veJikili dogadjaja. r (NaroČitl brzojav ..nooaradskUi Novina“) : Rotterdam, 4. jula. „Morning Post“ javlja, da postoje pouzdatii izgledi, da so na zapadu sprema tt o v a i o g r o tn n a žestoka borlta. Vierovatan Cleiuenceauvljev pad. Madrid. 4. jula. Dopisnik ,,A z E s t a“ saznaje iz Parisa: Pad C 1 e m e n c e a u a j e p o s t a o s a d vjerovatan. Desnica i vojna stranka ističu M i 11 e r a m d a kao njegovcg nasljednika, čija bi vladavina medjutim bila vojna 'diktatura. Ministarstvo Brianda bi pailc uzelo blažiji pravac; pod tim bi kabinetom parfiica C a i 11 a u x a bila obustavljena. U spoljuoj politici Briandov kabinet ne bi značio nikakvu prcmjcnu. MonarNstička propaganda u francusklm 'ovovima. Zfiridi, 4. jula. U fraaicuskun rovovima sc innogobrojnim listićima širi propaganda u korist ponovnog uspostavljanja monarhije s vojvodoui 0 r I e an s k im kao kraljem.
na looju mitojji dragt prijo njega prijav. ljeni već dngo čekaiju, obdari ga i otpusti. Sad jo tek za[)ao pop Kosta u pravi škripac sa svojom mnogobrojnoiu porc. Idicorn. Kud god so okreuo, ni od luida Spasa. U toj novolji obrati' mu so žena svome zotu pop Arsi. Ovaj ne imadc kud : , o<le vliuiicii i izmoli sebi pašenoga za ka. pelana. Ali zar je to nekft živx>t? I On, već sredovječan čovjck, pa da je kap • lan svome pašeniogu i negdašnjcm ško’. Skom drugu I Kovao jc svalaojake planove,ali ni jedan nije l>io ostvarljiv. Najzaid] anu so ukažo jeđna prilika, za koju jc mislio, da ćo mu ići u prilog. NasLado crkvena dioba izmedju. Srba i Putmun.'u U sclu K. živio je poprilićim bioj pr;» došlill sirotih rmogoraca, koii se izžc. niše Itumunjkiojama, te u toku vremena zal>oraviše jezilc svojih predaka. Njih jc j>očeo pop Kosta kradomice da nagov'ara, da so ođcijepe od Srba; ali mu to ne upali, jer kad izidje komisija za diobu, sem četvorice potorico svi izjaviše na ri> munjsltom jeziku, da nijesu Ruinuni nego Srt)i. — Kala i ste vi Srbi, kad i ne znato srpski? V«. govorito sumo rumunjski, te prema tonio ne možele ni bila ništa drugo do Rumunil *— dovikmu im jedan Ru* mun iz komisijo. 1 ! — No, ako Boga znato, odgovoriše ovi siromašni ljudi, kloknušo na koljena i imoljalni laHiiisiju, da ih ne odvaja od SrJ>a. .Tedan Ciganin, kome Član rumunjske komisije dokazivašo da jo Rumun, ođgovori sa poznatim ciganskim naglaskoin tokorsen bezazleno: „Molim te, gospo. dine, liemoj da me praviš goreg nogo što sam“. Talco osta srpska panohija u K. nockrnjcna, jer so osjcćaj pripaduioslB em.:. trao kao jači dokaz, nogo što je jozik.
Od tada jo pop Arsa omrznro svoga pašenoga }>op Kostu i opštio j ■ s njim' samo po zvauičroj dužcosli, opominjući ga hlago ođ vremena na vrijemc, da no dira u natodno ol>ičajo, jer mu to možc navući omrazu haroda. Pop Arsa j,> tom svojom opomonom islcrero i pošt n> mi. slio, pa jpak l)aš ona i>osiado kobi a po sudbinu pcp KosUnu. U K. jo bio Čuđan običaj, da svečari trcćeg dana svojo slave priroiljuje par;;. slos i da ]x> svršotku ovoga u crkvi j«iu i piju u pokoj duše umrlih. Po svršo.ku parastosa pi'evrne se najkraći icd sto'o a i stavi na srod crkve tako, da sto’ovi posluže k :o nogari, a nzduvarna dašč-ana slrana kao trpcza. Dva s« zaslre carš.-. vima » na ovo porodjaju razna h'adna je. stiva, rakije i vino, pa se jed© i pije do milo voijo. Tednom prilikom, kad je liilo poviše svcčarn, l)aš se dobio razvet'c iš', a pop Kosta se i opi. U mzgov.oru i šslt reći će jedan od'UČCSnika: ,,Baš jc grjo (hola; mi siti i pijaui, a siioli svcci gladni i žedni gledaju u nas, kako bl > gujemo, i niko da so sjoti đa l njih po pudil“’ Na piah Bohiše mnogi vo'ju, da i svece „nahrano", i onda, ko će to da učiui, do pop Kosta, Čija jo ruka osv«. štana da pričešćuje, pa ,,naravmo“ i swc© da nahrani. Dadošo mu u ruku tanjir sira, a on, onaToo pijan zadje od ikone do ikone, pa svakom svecu, kojega j© mogaio prstom dohvatiti, premaza usta Birom. Još su se dugo častiii I uživaii u ncobičnoj šali, a zatim se vesclo pjevajuci krenuše iz crkvo uiicom. Svo jo selo ,ycć i)rujak> o:l nečuveno bruko; a kad pop Kosla stižo svojoj kući, žona ga dočeka kuknjavom: —• Crni pope, šta učbti? Izgubićeš hradut j Nn, ovo se pop Kosta brzp istiozni,
pa pojuri upravo svome pašcnogu pop Arsi, kod koga su običfflO stajali ključevi Od crkve, i tražaše jh od njega, da bi ušao u crkvu i utro trag svoga lvczumlja. Ali ključovi no Jvjahu kod pap Arsc; no bijaše mu ih niko donio. Uosjeli sc ]F)p Kosta jndu, da mu sc radi o zlu, pojuri natrag kuć:, uze dugačke lj.stvice i poče ili primicati jednom crkverom prozoru, da bi krez njega ušao u crkvu, ali ga u tomc sprijcčiše njegovi neprijot'elji, lcoji sad otvoreno ustaše protiv n;c. ga. Medjutim su dnigi cdjuri'i u komjia. nijsjto zapov’e lnišl\o i stvar p ij-i\i’i. Još istog daua izišla jc Itomisij.a, jo/vabi i jpop Arsu na uvidjaj i utvrdila djdo, pa ouda pnopisanim pulem sve do tavila konzistoriji. Ova nijc imala mi ogo da i tpi. tujc. Stvar je bila jasna i na skoro s.' doncse zaJđjučak, da se pop lvo.-li r.iščini. Uod stražom je dotjoran u vladičinu rezi. dcnciju. Tada se zarekao. jicp Arsa, da nećo višo uzimati ka[i©lana, već da će Sam oliavl’jafi pareb’jsku mu duž’ o t kako možc i doklc može. 13op Kostu su ohnali po onom pr. koru u crkvi prozvali se’.jaci pop Bruza, a to zato, šlo se sir ua rranunjski zove ^hruza". Sain kapelan iz kumpanije s vojnicima dopratio ga jc u Vršac i pp> đao vladici, koji jo odinali piistupio prc. ceduri razčinjavauja. Ta ja prccćdnra mo. ralno lako giozna, da polresa i g'o’acc', a ne bi li onoga, nad kim se vrši. Ni ina’o no ličt na lirišćausko milosrdje, aJi jo valjda potrcbna zl>og disclplino u crkvi. Obuldi pop Ivostu u ornat, kao da ga spremaju da služi liturj*iju i postivi-o i a sred crkve. Vladika ohznani presudu i cn. da poče uz pri]»moć ostalih sveštcnifca da skida s osudjcnoga odeždu i po r.du sv© oslalo, čimo jo svcŠteuik s iabljeveu prilikonr hogosluženja; pa kao Što je stari
Kriva taktika generalisiina Focha. (Naročltl brzojav „Beozrađskfb Novlna“) Bcrlin, 4. jula. Vojnički saradnlk lista ,,V o s s (sclia Zeitung“ piše: StijeŠnjen il položaj, koji smo već više i>uta označili, a koji nije ni prijatan ni povoljan ža spasitelje Francuske i sporazumnć siie, malazi se gencral Focb izmcdju' 'dvije vatre: H u t i e r a i B o e h n a. Po starom receptu od 30. do 31. maja', kad je uzalud pokušavao da prekcf Soissonsa prodre na VeNje, ott je IitiO, da opet dodje do vazdulia, i>od svaku cijenu. Htio je izlaza iz ovog straliovi’og tjesnaca, čak i uz opasnost, da učini nešto. što hi kod takvog iednog starog stručnjaka bilo i strategijski f taktički nerazumljivo. 'l'akvi pokušajl napada ne prave se zato, da bi se ltao kod Cutry-a što je privremeno uspio — dobilo prostora. Ništa odi svega toga ne opravdavaju kTvave žrtve, koje ovdje Foch tnora donijeti. Foch se mora vratiti na visove sa obadvije strane Cutry-a, a na ivici šume od Viller-Oottcretsa mi smo pošli za njim. i odbili uspješno odbačcnO'g hieprijatelja na sj-visrnom krilu. Proširenje irancuske ratne oblasti prema iugu. Kh. Bern. 4. jula. ,,I J r o g r e s d e I. v o n“ javlja iz Rima: Granična linija željezniokib mreža, koje su potčinjcne \ rbovnoj vojtioj upravi, prcfnještena ie daJie prema jugu.
Dogadjaji u Rusiji. Veliki knez Mihajlo na čelu protivrevohicije. (Naročill brzoj.iv „Beogradskib Novlna".) Bertin, 7. jufa. „V o s s i s c h e Z c i t u n g“ jav.lja iz Kopenimgcna: Preme ntoskovskim listovima, kuji sti stigli preko Londona, veliki lmez Mihajlo je izdao pi pklamaciju, kojom se ruskom narodu saopštava, da on za svoju dužnost smatra, da u Rusiji nspostavi i održi red i poštovanje zakcna. Ras•puštanje iista-votvornc skiipštine dovelo je zemlju do potpune zapuštcnosti. Veliki knez obećava amnestiju svima oiiiitia, koji učestvuju u obaranju i prognanju sadat’je viade. Ukrajina poslije mira. Prisajedinienie Krima Ukrajini. (Naročitl brzoj.iv „Beogra-Rklh Novlna“) Haag, 4. jula. R e u t c r javlja iz Moskve: Ukrajinska vlada traži puisajedJnjettje Krima ukrajinskoj državi na osnovi samoupravc.
vln’dika, kad ga jo osvešt.ivao za svešte. nika uzvikivao „doslojin", tako ovaj Sa'd pii skidanju svakog predninla sa pon Kosto nzvikiv. o ,.ne.!o k>jin“, a kor p]c> vnča odzivao ?e t:ok atn m pjovanj mi ,,iKidostojin“. Jtop KosU nije znao šta s.- s njim zbiva, izglodao j’- kao kakav nvtvae. Ost • rlo s;uno n inantiji. Najposlij'’ mu vla» dikn odreza neniilosrduo mnkaznnta k:. su i bradu, tn posljednja obi'ježja pravoslavnog sveštenika [opijiuiu ga i on i svt ostali i prcJadi' ga opet kapotnr.u. Ovaj ga odvodo u hrijačuicu i nare> i da ga „nljude", tj. 'da ga obr'jiju i v.itjnno ošiš.> ju, a po tont mu reče: ,,E', raspopc, saJ rnož i ići, kiul todvojooči vode: a’i uparr. ti, nko to opazim, da nti po so'jin i mojo Immpanijo mvitiš, odvaliću 1i odn:ah dva» deset i pet. Snd mi jc bar lalco 5f lol>oin“. Rojno so ]op Kosbi batina k ;o živo vatre, te uije kasnij© ni pomiš'.jao na a. dvociranje. I\nd ga jc kapetan otpustio, on odo u jodnu nepoznatu piljarnicu, kupi bljeba i sira za put i upuli so kući. Ua put je daleko skrvtao od svakoga, samo da ga niko ne jozna * udesio je da udjoi u sclo i svoju kuču u noćno doba, kad svi spavaju. Ušao u krug svojc pnroelice, dpčeka.ga ova s vriskom i lo’ekem. Tek tu jo shvntio svn ležinu protrpljene ka:> ue. Padc očajn.o lic>'in na krevetsko uz. glavljo l l>ono jecaše. Zajf>dn:čke s.>z' im u nekoliko nblnžiš* lx>lo\ r e. Scljaci i soljanke su svaki čas obil > zilo pop Koslinu ktiću i mspilivali s<- o njogovjom povratku, jer su hi't r.v loznali, da vide relko čudo: popa ohrijann; a ukućani su svakom odgovarali da još tnj<* \ došao i da lu'jo ohrijan i.i i di će bili o. j brijaji. Tako se pop Koila kiio od sviji ta, j dok. mu riijo nova brada i kosa noris’a, I a, zalim počo po m,a:o da. s« uknzujo i