Beogradske novine

Ižlaze:

dnevno u jutro, ponedjeljkom poslile podne.

Pojedinl brojevi: • I ■ kra|«flm> 2>pmJ»<jrH>tIa I mmmlj' M>>< U * 1 '* t H • • •

MjeseCna pretplata:

Ofllasl po cljenlku . ===== ilrednlihro: BE06RAD, Vuka Karadžlća ul. broj 10. Telefon broj 83. Uprava I prlmanja pretplate Toplitln venao broj 21. Telofen br. 2*. PHmaaJe oglaea Kneza Mlhella uL bro| 38. Tetefon bref 241

Br. 181.

BEOGRAD, utorak 9. jula 1918.

Godloa IV.

Stegemanti o položaju na zapadu. Njemačko-ruski odnosi ne će biti pomućeni. Bjegstvo iz Parisa.

Rospodin PaŠić proma skupštini na Krfu? Francuska vlada morala ga je tek primorati na to, da početkom go* dina srpski parlamenat sazove. Kad je ovaj najposlije počeo raditi, o<nda je svako tnogao biti svjedok jedne od najvećih panodijft pariamentariztiia Vi prividnim demokracijama. U prkos svega truda ,,velikog“ državnika. da za scbe skupl stvarmt većimt, — pri čem nije nedostajalo podtnićivanja, za koje sa mnogi srpski narodni posiaiiici bili oduvijek osjetljivi, — ipak je bio tt manjini, i zato je izbila vladina kriza. 'A!i svijet nije smio o toin diogadjajn ništa saznati, I zato je Pašić dao, da se putem Havasove agencijc o njcniu šir! lažan prikaz. što se/ naknadno u skii'pštini konstatovalo. Pašićev kabinet ostao Je onda 1 dalje u službi. I sa hladnim je posmjehom on dopustio, da u sjednicama od 28. mairta do 14. aprila preko njcga prijedje čitava serija interpelacija, koje su se vrtjele oko pronevjere i kradje državnog novca, kako su bivŠi dc 1 fraudauti I drugi mračni pošteujaei zadobijali najviše državne službe, o ubijstvitna srpskili časnika iz zasjcdc i o vojntcima 1 jugosiovenskim dobrovoijcima, — a to prljavo rublje pralo se u redovno odrcdjenim tajnim sjednicama. Tako eto izgleda domokratska vlada g. I’ašićeva, a isto je tako i sa dcmokratskim slobodama pod ttjegovim režimom. tako da se bez pretjerivanja može reći, da stanovnici područja c. i k. vojne glavne gnbernijc u Srbiji bez obzira na važertjc ratnog prava, bez koga se ne rnože vlaldati u vojnički okupiranoj zemlji, uživaju veću slobodu nego 11 Srbi tt izgnattstvu i jugoslovteluski emigranti u sporazutnndiri državama. Tako su na primjer u Svajcarskoj od svake trojice Srba ihi dvojica plaćeni špijuni i agcnti izazivači srpske vlaide odno-snr, srpskog gcnoralnog konzulata u Ženevl. Svi nczavisttl Srbi u Švajcarskoj znaju za imena tili tthoda i za njiitove prlhode. .loš mnogo gore prolaze oni Srbl i Jugoslovetri u sporazumnim državama, koti su protivnici g. Pašićeva politike. U Franouskoj takve ljude prosto dentuiciraju kao „defattiste" i austrofile, a posljedica taikve dentiticijacije obično je zatvaranje u konccntracifomi logor iii čak sprovodjeujc u pravcu Tottiom—•Bizerta—Solnna, na kotne ilt putu čcsro „pojede poinrčima“. Te su sud.bine u prvom redu oni austrijskl i ugarski podanici Jugosloveni, koji tie će da iziravjerc svoju dotnovitnt. Kvo, to su djeki „osiobodilaćke diemokrati|je“ g. Pašića i njegovih izmećara!

Ubistvo njemačkog poslanika u Moskvi. Joffcova sažalnlca njemačkoj vfaiffc (Naročitl brzojav „Beozradskili Novlna*') Berlhi, 8. jula. Ruski poslanik u Berlinu, .1 o f f e, koji leži bolestan od španjolske bolestl, dobio je vijest o ubijstvu grofa M i rb a c h a tek od njemačke vlade. On jal odmah napisao pismo. u kome u itnt) svoje i svoje vlade daje o atentatu izraza največem ogorčenju. Garanclja za sigurnost poslafiićkog ' osoblja. Kb. Berlin, 8. jula. Kako „Berliner lageblatF 1 izvještava, nastanio se jedan član Ik)U-> ševičke viade u zgradi njemačkog ihh slamstva u Moskvi, pošto vlada preuzima garancjju za sigumost osoblja tt poslanstvu. Njemačka štampa o ubijstvu. (NaroiUI brzolav „Beottradsklii Novlna''| Uerlio, 8. jutaC Ovdašuja štatnjm gov.jri o (iogn ljajil s Mi r baclio ni, očevidno po upustv« V'ltule, iitt ovaj način: Iskazuj • sc u oj šio uvjetenjo, đa atentau n e ć o p o r e in ol i 1« in jotnar ke otluose-p rcma sovj r» skoj vladi. „Norcld. Allg. Zoiting 1 ' iz» javljuje, da će se nj mačka vlada sad ko* ristili prililoom, da od rusko vlade zahijo* va ugušivunjo ravarenja si'a sporazurna i d a. će je u tome polpomoći. Šta se htjefo postići ubijstvom? (NaroCIU brzolav „BeojradskUt Novtaa“.) Berlin, 8. jula Jedmt saradnik lista „Deutscho T a g e s z e i t u n g“, koji se vratio i* Odesc, i posljednjih se dcna mjeseca ittaja razgovarao sa grofom Mirbac h o nt, izvještava. da je poslanik za*dobio mnogo simpatija. Atiarliisti stf već namjeravali, da ubijaujem i>oslattika Njctnačku izuzovti. Kad jc novinar o ovirn zavjeraiuu grofa izvjestib, odgovorio je poslanik, d;t sc iie da uplašiti. Kerjcnskij o iijcmačkom poslauiku u Moskvi, još prlje ubijstva. (NaroCIII brzojav „Bco.tradskia Novitta") Žonova, 8. jula. ' Prijo, nego Jo vijcst o MirbacLo« voin ubijstvu sligla u Paris, izjavio so Keijonskij o djelovanju moskovskog nje» inačkog poslanika, da je ličui upliv nj--» hiačkog poslanika ]x>stao u siMČom iuo» graničen. Kerjonskij. j<- izjavio, da spora* zumne sik* moraju sve uči iti, kaJoo bi Rusiju oslolvKiilo cxl njemač.kog npliva. Odstup državnog tajnika Kiihlmanna? (NuročiH brzojav „Beocraclskili Nov'tna“.) Boriin, 8. jula. U politićkitn krugovima se |x>uzdauo , govori, da jo državni ’tajnik pl. Kiilil. 1 man potlnio ostavku. Ova vijest iz*

RATNI IZVJESTAJI.

Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč, 8. jula. Borba oko t a s s o n s k i h p o 1 oZ aja istočno od Monte Petrica trajala je sve do podije podne. S e d a tn s e p u t a b a c i o h r a b r i hrvatski otočans.ki 79. puk n p r o t j vn a p.ad u na neprijatelja, sve dok navalna snaga ncprijatclja nije bila škršen a i o n m o r a o d a p o b j e g n e u s vo j e r o vo v e. Zapovjeđnik otočauskog puka nadporučik K a r 1 o Z o 11 c r poginuc je junačltom stnrti na čelu svojih hrabrih vojnrka. Inače nije na jugozapadnom bojištu bilo većlh borbenili djclatnosti. U A r b a n i j 1 pošii su TalijanL sa jakirn zapadnim kriiom na napad na srednjoj i donjoj V o j u š i. Mi stno u doILni rijeke napred pomaktutte prcdstraže povukli prema glavuom paiožaju. Načehilk clavnog stožera. Ubijstvo kao ratno sredstvo. Prekjuče prije podne ubijeu jc u Mcskvt carsko-njemački poslaintk, grofMirbaclt. Dva nepoznata čovjeka, koji do sada nijestt tnogll biti ni pronadjeni, ni uhapšeni, prodrii su uz miroljubive izgovore u sobtt ovog dipioinate, ikoga su sa nekoliko metaka iz revolvera i bačenint rtičnim botnbatna ; sravnili sa zemljom. Cim se doznalo za -ubiistvo, došli su komesarl za spoljne poslove, Čičerin i Karaltan u poslanstvo, i izjavili savjetniku poslanstva, Riezleru, svoje ogorčenjc i žaljenje zbcg potresnog dogadjaja. Takodje i drtige. vođje sovjetske vlade izjavill su svoje negodovanje o zločinu, naglašavajuči, da će atentatori biti bez milosti kažnjeni. Od cnda je sa.tno to konstatovano, da zločinci pripadaju grupl krajnih sccijalnih revolucljonara, koji su ovim ubijstvom itnali dati znak za ustanak protiv boljševika. U vezi s time čulo se ime nekog Savinkova, koji ttživa žatosnu slavu, da bude neki vodja nastojanja čctvonicg sporazuma u Moskvi te posrednik ČehoSlovaka i menjševika. Poslije konstatacije činjenice, da su u posrednoj vezi sa ubijstvom njernaokog poslanika bili upliv sporazummili sila i njihov novac, čml se, da su pred cijelitn svijetom otkriveni glavui motivi ovoga zločina. U početku svjetskog rata podjarili su politlčari u koalicijonim ccntrima veliku borbu narod-a ubijstvom u Sarajevu. Danas, na pragu pete godine rata, polcušavaju dia sasvim nepovoijnom toku dogadjaja opet ubijstvom dadu za sebe poyo!jniji stnjer. Prema njihovotn mišljenjtt prouzročio je istup Rusije lz rata PODLISTAK 'Joslp Crepič (Aurel); Gjukina špekulacija. (Iz zbirke “Rusvaj“). I ako je bio neugledan i ncznatan tjelesno, a to je ipak bio pothvatna duha, onaj Gjuika Volarević, zvati i Gosin, čoba.nin u Imućnoga i>osJednika Matc Čalabrkovića. Kržljavac od naravi, uz to nakažen tragovima u mla(lostl preboljele bolestl boginje, bježao je od ženskinja, radi čega se nigda nl oženio nije. (>d maloče rane. odmali su ga ispisali iz škole, otišao je u pastirstvo, te je dan na dan za ovcatna Itodajući i kod njlh ijetujući i zimujući provodio vrijente. Za zimskih dana, kada bi poljane .prekrio bijeli snijcžnl veo, i kada su •sc ovce zatvaralc u letve, zadržavao se Ojuka oko kućc gospodara, koji je bio sam sa ženom. U ove besposlene dane pomagao je Gjtrka kod manjih poslova, a u đokolice je i čitao. Čitao pjestne o Marku Kraljeviću i tMusi Kesedžiji, koje je pročitao nebrojeno puta, da ili je već znao naizust. Pored Marka i Muse imao je još dva ljubimca: lulu i polić. draži pun nego prazatt. Trideset je godhia Gjuka u čičaMate, a takve se bctcge nije još napatio ni proživio: došao rat, porastao potrošak duhana, vTemenotn ga sve manje i manje, a što ga se I moglo kupiti, to je jako poskupilo, madžara kako tako, ali onoga bosanca, toga sebi Ojirka nije mogao priuštiti, jer to tijegove prilike nijesu dopušlale. Nadošla l opet zima. pokral pra-znog pollća,

nepovoijan položaj koalicije na zapadu. Zato i teži koalicija za tim, da istorijsku činjenicu obnte i d*a neka-dašnju carevinu opet preobrat! tt zaraćenu državu na strani sporazuma, Ona počiitje ovaj pokttšaj ratom protiv mira u Brest-Litovsku i protiv potpisnika ovog ugovora, boljševika, koje premia njiliovom pojitnanju treba srušiti. Uporedo sa ovom bo-rbom protiv sovjetske vlade itnajir sporazumne sile na prvom mjestu u oku Njem-ačku I Austro-Ug-arsku. Njitna ne pristaje u račtm, a i vrijeđja ih po svoj prillcl u velikoj rnjeri, što je četvonii savez od uspostave prijateljsko-susjednih odnošajai zadobio kod ruskog mroda po*' štovattje i simpatije. Ljudi, koji su u Rusiji još prijc duže vrentcna pogrdjivtali Njcmačktt i ttjetie saveztiike, nestali su sa političke površine javnog života. Na njihovo mjesto đošli su uvid-javn! elementi, koji, — svjesni, da satno Njemačka može paloj ruskoj državi potnoći da se digne, — dolcumentuju pak preokrct osjećaja tt korist središnjih vlastl. o čcmu dr.jc jasna dokaza jedan članak zvaničnog lista sovjetske vladc, ,,Izvjestija“. Ovdje glasi jedna rečenica: ,,U petoj gcdini ratovanja opaziće nekadašnji savcznici, da se naiaze protiv ruske vojske zajedno sa pruskom vojskom.“ U ovom kritičkom trcnutku odlućile su se da-kle zapa-dnc silc po drugi put, da političkim ubijstvom zatjeraju klin izmedju Rusije i ujetiih novili prijatelja. Prema njiliovoj -odiuci trebala bi zločinačka činjenica jačati protivrevoluciju, te uz vojničke mjcre Velilcc Britanije j Japana postaviti argumenat potrebc Iz santc uTfutraSnjostl zetnlje. Dok se izvršava strategijs-ko primicanje Engleske na rusk-oj obali Leđenog Mora od Kola 1 Murmana d-o Arliangelska, dok Japanci sa kraticom izjavom, da njihove mjere važe isto tako kao I eagieske na tnurmanškoj obali za intcrcse četvornog sporazuma, iskrcav-aju svoje čete u Vladivostoku, — dotle ido češko-slovačka pomoćna garda u zapaditoj Sibiriji i na Uraltt iznutra tta susret ulasku koalicije spolja. Da bi ratni pla*n zapadnih Imperijalista protiv boljševičkc Rusije izgleda-o kao potpun. dogadja se ubij- ] stvo na njemačikom posl-aniku u Moskvi, 1 kao bengalska vatra osvjetijuje brzhiom tnunje mračne prostorije, iiz čije zagušljive atmosfere kuju svx>je spletke usrećioci i oslobodioci svijeta, kao i apostoii čovječnostl. I opet je svjetski rat došao do odlučne tačke, i opet objavljtije jedino ttbijstvo iz zasjede ratna sredstva, čijoni poinoću hočo neprljatelji srcdišnjilt vla-stl da j izbavc Evropn.

jer su one godine i šijlve izneverile, tc kraj splasnute duhankese i još pra-znije lule, odbacio Gjuka i Marka i Musu, život mu dodijao, najvolio bi, da ga više ncma. Prijašnjih niinulih godina sa-dio je Gjuka duhan kradom na saiašu, dok nijc nadrljao; prije četiri godine uhvatili ga finansi, i prisjela mu sadnja. četrnaest je dana morao odreštovati u ,,stukauzu“ u Viukovcima. Poslije se pročulo, da ga je izdao, nje^ gov protivnik stolar „crvenkika", s kojim je on, Gjuka, imao nekoć nekakvti svadju u bircauzti kod ,,Grbe“, i koja se riješila time, da je Gjuka protivnika nekoiiko puta — pernio. Eto odatle i osveta. Od onoga korizmenoga doba, probavljenoga u vinkov-ačkom ,,štuikauizn“, prošla Gjuku volja, da sc bavi zabranjeniin povrćaTstvom. Jednoga zimskoga dana ostao' Ojuka sam kod lcuće, — gos|x>d-ar sa ženom otišao n susjedno selo u gostc. Vani pritisla ciča zima, stoga se Gju'ka zavukao u sobu, nakurio pušnicu, jer tako on naziva peć, zatim se izvalio na postelju pokraj pcći, polcrivši se prijc starom kabanicotn, ćcbctom i opaklljom; ali kako mu je još bilo Itladno, da je zubima cvckotao, to jc on scbi jedino tako tumačio, da je uzrdcom prazan polić —. Namjestivši se na postelji, što je bolje i udebnijc mogao, okrenuo raizmišljati, kaico je jako zastudenilo, nastaii kratki dani, večeri duge, a dultankesa baš mu sasvtm smršavila. U tom ga razmatranju prokintto glas sa ulice. Bio lo Imra. što po selu pisma raznosi. ,,Oj Iinre, trl stotinc ti litla bagiiša, šta IttpaS tako u pendžer!" — odazvao se iz sobe na lU'PU Imrinu OJttka, — Prldignuvši se

Srpska oslobodjačka demokratija. Uvijok mora na to obraćatl pažnja, lcolilco malo imaju moralnog prava zemlje, lcoje sc prema nama pod oružljem nalaze, da nam svoja demoktratska diržavtta uredjenja predstave lcao neko idealno stanje, što one marljivom propagattdom velć poodavna čine. Tako srpska nazovi-skupštiina na Krfu i Srbi tooji u i^gnanstvu žive u Švajcarskoj. tražc u ime „dcmokratije“ i ,,slobođe“ da se jugoslovenskc oblasti Austro-Ugarske prisajedine Srbiji, u čcmu ih ItaJija potpotnaže. I TaJija-ni se drže kao patentirane demokrate! Da osmotrinio malo izbliže rovarettje te gOspode, lcoja se naiaze daleko od borbene linijc. • Tu je na prvotn mjestu ministar predisjeidnik Nikola Pašić, koji se još uvijek slavl lcao uajveći državnik Srbije, i ako on prije svilt ttosi na sebi odgovomost i krivicu zbog tragične sudbine, lcoja je snašla ovu nesneitnu balkansku kratljev|nu. Ne ćemo da govorimo o njegovo'J mračuoj prošlosti, o njegovoj mladićskoj zanesenosti kao djaka tciinikc u Ziiriclui, o njegovoj ] veleizdaji prema kralju i otadžbini kao agent Bttgarske za vrijemb srpskobugarskog rata 1885., nego ćetno samo njegovim djelima iz najskarije prošlosti i sadašnjosti pokazati, da je on sve drugo, samo ne demckrata u idioaiuom srnislu l'iječi. Sjetimo sc prijc svega ria to. kuko je Pašić svršio s nekoliko stotina srpslcih časnika,' čija načcla njetnu nisu godiila. On ts. ijtveis jedan prividan alentat protiv prijestolonas.ljvdnika Aieksandra, povodom čega je on dotične časttlke uapsio. Mnogi su od njilt strijefljani, a ostatak je prognan u Afriiku. To se dogodilo u isto vrijeme, kaid stt Srbi proteštDvali protiv austrougarskih sudova, lcoji su izrelcli smrtnu presudu nad Ijudama, člji je revolucijonarni rad bio redovnim posiuidcom sa svim dokazan. Car i kralj Karlo je medjutim, poslijie svog stupanja na prijesto, sve te osttdjenike poandovao. Osim toga pada Srbima u izgnati] stvu i to na um, da sa izvanredno dobro predstavljeniin ogorčenjem upozore na to, kako je od za’raćenih zemalja Austrija bila jetdina, u kojoj se parlamenat nije sastajao. No, kako je poznato, sazvan je pod' mladint vladarem austriiski parlamenat opet. Tamo su se smjcli održatl najžašći govori protiv vlada grofa Stiirgklia i Seidiera, a da nije učinjen ni najtnanji pokuj šaj, da se sioboda govora makar samo ogratričl. Kalco se medjutitn držao

sa ležajai, uzeo kroz prozor od itnre jedno pismo za gospodara. Povrativši se u prijaštije udobno stanje, nastavio Gjntka započete ntisli: 'lcako je trideset gođlna u toj kučl, i eto neki dan pričulio on sa drvetnjika, gdje je drva sjekao, kako sc gazdarica sa mužem prepire spotičuči mtt Gjuku: „HraniŠ g.a, odijevaš. pla'ćaš, pa da ga još i duvaninto!" Kad je’ to čuo, kao da ga je uešto steglo u vratu, došlo mtt, neka se okani pttšenja, da šopi lulu o zem-i lju da se razbije na stotinu kotnadiča; ali se ipalc predomislio, neki mu tajni las šaputao, da kad to nlje tolike goine učinio, tti sada to ne učini. Svcga toga sjetio se i danas na postelji, obttavljajttči u duši prigovore gospcdaričine. Dosadiio mu ležati, pridigao se sa postelje, itzeo u ruku pisnto, što ga je čas prije od Imre primto, da viđi lcakvm je. Iz napola rastvorena ornota ispala mu ita krevet nckakva 'knjižica, rastvorivši $e pred njim. Ta knjižica svra'tila na se pažljivost Gjttfkinu. Uzeo je ponovno u ruke, prolistao od počctka do kraja i obratno, a to n,a svakom listu bili naslikani satni satovi, veliki pa mali. Polcušao Gjuka da čita po 'knjižici, ali nijc nilcako ntogao da slivati, jer to nlje bilo hrvatski. Od duga časa uzeo Gjuka tu knjižicu l otputio se s njotn komšiji Jolianu, koji se u oštra nemecfka slova razumio. Dosavši k Johami, pružio tnu knjižicu, da on to proglcdje odaikle je. tko jti šalje i zašto. Dugo Je Joh'an razgledavao po knjlžid i listao, đok je mogao GJttkl protumačiti. da to Šalje tvornioa iz Bcča čtča-Mati, ako itna volju satove nantčivati, i to ako naruči tri sata, svakl po 6 knma, četvrti doblje na ppiklon.

S tim razjašnjetijem u glavi, a knjižicom u džepu, vratio se Gjuka od koinšije kući na svoj ležaj. Još dugo i neprestano zujile su mu Johanove riječi u pamcti. — Izvalio se I protegao da pokttša zaispati, no san mu nikako nije išao na oči. Šta j‘ to taj — firer; da čeljade ima novaca, pa da može kupiti bosanca, đaio bi se životariti. tnozgao Gjuka, a ta vječita briga i skrb za ujegovu lulu, pokrenula Je u njernu voiju, da se poma'lcne nešto dalje od obične svakidašnjo*sti, da se udaljl makar i za čas setogialežamja, da ostvari namisao, koja se u njegovoj giavi porodila onaj čas, kaida je začuo od Johatia svrliu one bnjižice. Eto vf5‘ ti toga beiaja, mislio Gjuka, taj iz Beča čak, znade za mojega čiča-Matu i m naše selo, jamačno da je čovjek pošteti i u redu bez falinge. Tako izvanrcdna zgoda svidjela se Gjuki, odiučio se on da ,,bcštcluje“ tri saita L da čctvrtl dobije džabe, ili kalco u sc!u vele, mukte; lakšeg načiua, da se tri srebra u njegovu džcpu stvore, ttije ntogao zamisii'ti, a tlmc bi namaknuo, što mu treba za duiian. Razmišljavajući daije, snovao je i prigovarao scbi otto nešto slabosti i kukavštine, što tnu se u đuši saibralo: ta zašto se on tte bi toga pothvatio, ta ima u sehi te mladjarijc i dječine, to i ne će biti teško, obići selo, naći trojlcu, prcdoblti ih, kad satovi za ove stignu, onda će on unovčtti onaj, što će doći s njlma badava, i tri srebra stvorit će se u njegovu budželaru. Čitdio se Gjuka satn sebl i počeo na prste računatl tri forinte. trideset seksera, šezdeset petalca, trl stotine krajcara, tako on sebi predočivao doblt,

'l'ako Ou ja. mudrovao daljc, ttaručiti jedan put, pa drttgi put, kad prvaf trojica satove dobiju i razglaise po selu, sve će to k meni na jagtnu; alaj će biti darmarai, momci, ljudi navalit će:i „Daj meni t daj meni Gjuka bešteluj“. a ja ću njima: saino čekajte Ijudi rcda, a uiz to ću pušiti bosattac sve stolaru ,,Crvenkiki“ ispred nosa. — Uživio se Gjuka u taj svoj potiivat, paic se još i*stog dana dao na traženje prvih muštcrija. Od podne do mraka obišao seio\ sreča mu posluži, našao trojicu momaka: Ivu Musina. Marka Nikolina i Pavu Kećina, svaki tnu cdmait dao tri forintc. Još neki litjeli, no obrekli, dok vide kakvi će satovi stlćl, da će i onl onda da itn Gjuka ,.bešteluje“ iz Beča. Baba Ivka Kablareva zaiskala od Gjuke onu knjižicu sa slikama, da dade djeci, da se igraju i da polijepe po duvia*ru u kueani ali joj Gjuka odbrusio, da ne da. lstu večer navratio se Gjuka kom- t šiji Johanu. ovaj naplsao ,,nemedkl“ / narudžbinu ! doznačnicu, koje su sjtt-/ tra poslali u susjedno selo ua poštu. Odsada je Gjuka žcljuo očekivao i izgledao danomice Imru. naciajuć! jse satovima. Prošla jedna nedjelja. pa _druga l treća, a satovi nijesti prispjeli. To Gjuku donclde i zabn'tiulo. ali sc t.icSLo:' d»ći će, tifje to kao iz njegova sela n Vhvkovce ili u Djakov'o, već lomo treba vremena, tako je govorio I moincima, kada su ga pitali. Prošla vcć i peta nedjeija, a da pošiljka stigla nije. Bila baš nedjelja. Ojuka na dvorištg nešto šeprtljio, kad začuje pred kućnlni vratims lannu i prepirku. bile to njegove mušterije. Začuo i pred kučom viku. izašao da vidi što