Beogradske novine

Tzlaze: dnevno u Jutro, ponedjeljkon. poslije podne.

Pojedinl brojevi:

111 krajnlmi upoijidiiirtlm •d «. I b. Citi pi cijMl od . , , ImhiMJI

13 Irolora

Mjosečna pretplato: U toofradu I « kfijtvlinc isposjcdnflUm M o Beograau ea tfottavoia u ku6u « . . 0 U monorhljl ' ‘ * e^_ U laoitrinstifl 4-g<f

Oglasl po cijenliui.

‘Jrodnfltvo: BEOSRAO, Vuka Koradjlća uL broj 10. Tolofon broj 83. Uprava I prlmanj« pretplat« Toplidn venae broj 21. Telafan br. 28. Mrnnja oglau Knsza Mihajla ul brol 38 Telefon brol 248

Br. 202.

BEOORAD, utort30. jula 1918.

Godiaa IV.

V

RATNI IZVJESTAJI. Izvještaj austro-ugarskog glavnog stožera. Kb. Beč. 29. jula. Na talljanskom frontu topnička borba i čarkanje. U A r b a n I j I je neprljateljsk! protlv-pritisak, izazvan našim napadlma, postao jači. Naši polož-aji u zavijutku rijeke S e m e n i bili su p c t p uta cilj žestokih napada, koji su se blagodareći branlocima, koje je topništvo snažno potpomagalo, krvavo slomili. Iu planini M a 1 i S I! o v e s neprijatelj Je četiri puta uzaludno napadao; on je djelimice vatroin, djeiitnice protivnapadom bačen nazad. Načelnik giavnog stožera. Izvještaj njemačkog vojnog vodjstva. Kb. Berlin, 29. jula. Zapadno bojište: Vojna skupina bavarskog prijestolonasljednika Rupprechta: Odbijenl su djdimični napadi, koje Su Englezi izveli sjeverno od L y s e, sjeverno od Scarpe i na šircm froniu na sjevernoj obali S o rn m e. Vojna skupina njemačkog prijestolonasljednika: U borbenim odsjecima južno od r A i s n e mirno prije podnc. Poslije podne su sjeverno od V i 11 e m o n t ir e protivudarom odbijenl djelimični liapadi neprijatelja, kojima Je prediiodiia žestoka topnička borba. Noču izmedju 26. i 27. jula mi sino po planu Jzmedju Ourcqa i Aradre naše jprednje borbeno zemljište napustili, odbranu prenijeli u okolinu Fćre e n Tardennol s—V i 11 e e n T a rdennois. Protivniku je naš pokret Ostao skriven. 27. bn je svojim topiiištvom još tukao naše stare linije. Naše zalaznice su spriječavale neprijatdjske predhodnice, koje su se okiijevajući, tek poslije podne šuljale od uas napuštenom zemljištu, da ga zauzmu hez borbe. Juče jc neprijateljska pjcšadija pokušala, da se uz zaštitu jaike paljbe pribiiži našim noviin linijama. Slaba odjelenja, ostavljena na prednjem zemljištu dočekala su neprijatelja iz biizine puškaina i mašinskim puš'kama, tc su mu pričinila osjetne g u b i t k e. 1 topništvo, spreinno od prošlog dana, a isto tako i borbeni lelači, našli su zahvaJne ciljeve u kolonama i oklopljenim neprijateljskim automobilima, koji su blli u jmkretu. 'Pred jakim napadinta neprijatelja kod •— I jugoistočno — od F č r e e n T a rdennois povukla su se naša predipoložajna odjelenja u svoje linije prema narcdbi, izvršivši svoj zadatak. lViše puta ponovljeni napadi neprijatelja doveli su do žestokih bojeva, koji

su se svršili o d b a c i v a n j e m n ep r i jat e Ij a. I jučc su se naročito istakli Istočno- i zapadnopruski pukovi pod vodstvom generala B a c h e 1 e ina. koji su već na visovima sjeverozapađno od C h a t e a u-T h I c r r y-a 1 od početka bitke skoro svakođrtevno osujeiiti mnogostruke juriše francuskiii i amerikanskih đivizija. Poručnlk L o e \v e n h a r d t izvojcv.o je svoju 45. vazdušnu pobjedu. Prvi zapovjcdnik glavnog stana pl. Ludendorff.

Talijanske nevolje. U Itallji vlada sve vcća | veća zabrinutost, odakle će uzeti još vojnika. To nije nikakvo čudo. Onih dvanaest bitaka na sočanskom frontu, pa austro - ugarske ipobjede oi mletadkoj ravnici i borbe na rijeci Piavi iziskavale su mnogo više ijudskog materijala, ncgo što ga Italija po svome regrutacijonoin planu može skupiti. 0 tom se zlu i dižu grdne žalopojke ,po talijanskoj štainpi. „Corriere deila Sera" tužnom rezignacijom konstatuje, da nov pregied privremeiio nesposobnih vojnih obvezanika ne možc dati više nikakvog rezultata, a tako jo isto iz mnogili razloga nemoguće, veli. da se pozovu najstarija godišta, dok se najmladja već nalaze pod oružjem. List doiazi do zaključka, da treba najvećom energijom učiniti kraj mnogobrojnim izlišnim administrativnhn elementima na frontu i u pozadini, jer se i inače po njegovom mišljenju i sa pomoću, kojoj se Italija može nadati iz Amerike. ne irmžfi ni jinini^ljati ju jjo bjtdu nad šredišnjim vlastima. Istitn tonom pišu i drugi iistovi, pa konstatuju naročititn. naglaskom, da su u Milatto prispjeli nekoliko transporata američkih trupa, koje će uskoro biti upotrebljene na frcntu na Piavi. Što se obinia ove pomoći iz Amerike tiče, izgleđa da talijanski listovi na uobičajeni načtn pretjeruju. Na ime, dok u Italiji ograničenom broju amerikanskih ćeta hoće da pripisuju znača.j čitave jedne armije, Northcliffeova štampa napada generala Smtttsa zbog hvalisave izjave, koju je ovih dana učinio, a kojom je prilikom rekao, da nije više daleko dan, 'gđje će amerikanska vojska biti isto tolika, koliko francuska i engeska vojska zć.ijcdno. ,,Times“ 1 ,,Daily ChronicIe“ žestokim izrazima kritikuju ovo suludo pretjerivanje, koje može. vele, pokvariti jednu samo po sebi dobru stvar. Postepeno, ali pouzdano u Engleskoj dolazc do saznanja, da smveznik s otte strane Okeana i ne misli ozbiljno, da izdašnom pomoći

ilili t Slft

pritekne u pomoč priklještenlm prijateljima u Evropi. Tako će i Italija biti prinudjena da svede na manji obim nadc, koje je gajila na dclaz&k amcrikanskih trupa. Jezgra ovcga pitanja biće kanda u tome, da je kakav amerikanski general natnjestio svoj glavnl stan u italiji 1 da lioče da na kopnenom ratištu poveća ne sr.mo jx>litički, več i vojnički uticaj Sjeditijemh Država. Italija, „zcmlja duše“, kako to pjesnici kažu, jeste domovina socijalističkc Ideje. Narod se nc zadovoljava zdravim demokratizmom. njegov zanos dostiže čak đo maksimalizma, koji socijalno uvjerenje uvećava u nihilističku anarhiju. Ove ideje gore kao Iskra pod krovom. Najposlije je ova iskra buknula plamenom u turinskim ustanciina. Onda su radnici i proleteri tzjavili glasniin, krvavim načinom svoju odvratnost protiv ovog rata. Oni, koji su ovu aferu preživjeli, nalaze se danas pređ sudom, gdje imaju da cdgovaraju zbog svog dcfetizma. I tako, osim brigd za održanje svoga fronta, Italija snosi strali za inir u unutrašnjosti zemijc, a političko nebo već odavno nije taico nevine plave boje, kao horizont. koji se širi iznad ovih divnili pnijr. U ekonomskom pogledu ide Jtalija u susret sv-ojoj propasti. Njen teret dtigova premaša prema poluzvaničnoj konstalaciji 63 milijarde, otlakle 15 milijarda otpada na predratnc dugove. Mjesečni ratni'troškovi Italije iznose sada okruglo 1800 milijtuia lira, tako da će dugovi zamlje konccm ove goditte iznositi preko 75 milijardi. Prema ovoin ogromnrm izdutku u novcu i iirtr.nju stoji .v.iv jtidna provillCI- I je, tivećavajuči i podvostručivši značaj dugova. Pa i središnje vlasti su potrošile milijardc u ovom ratu, ali one imaju u rtikama osvojene zemb'e i provincije, koje im daju dovoijan ekvivalenat zan.ifinansijske izdatke. Ovaj nc saino da iće tdati naknade za hajveći dio izdataka. nego će i omogućiti povoljno demobilizovaaije goniile novca, nagomilane za vodjenje ratu. : Ali Italija prema sadašnjein stanju stvari ide talco u susret svojoj finansijskoj propasti.

Dogadjaf? u Rusiji. Tužna siika Rusije. (Nitroiitl br^oj.tv „Bcosrradsklli Novina 11 .) Helsingfors, 29. jula. Jedan neutralni diplomata, koji sc sada vratio iz Rusiie, izjavljuje o ondašnjem položaju: Sve, što je bilo _staro, nestalo je, a nqvo nije ništa dignuto. Stara zemstva su nestaia. Nacijo-

nalno oduzhnanje je isto što i uništavauje svih vrijednosti što proizvadjaJu. Industrija je propala, mašinerije isto tako, razdioba zemljišta se ne može provesti. Prema odredbama narodnih komesara moraju prvo oni dobiti zetnIjišta. koji ništa nemaju, ali seljaci, koji već raspolažu zemljom, iitjeli bi i drugo imati. Pod takvim okoinostima nije najveći dio zemljišta obradjen. Mali obrt plaća velike poreze, koji sc utjeruju bajonetitna. Dobro žive samo oni, koji nemaju rada. Željeznlčki saobraćaj je oslabio. Nema materijala za loženje. Nacijonalizovainje ie uništilo privatnu trgovinu. Svi novčani zavodisu sjedinjeni sa Narodnom Bankom. Vladine novčanice su jedina sredstva za plaćanje. Rusija jc ekonomsk! propala, te tii decenije ne će biti dovoiine za tijenu uspostavu. Nejasna sudbina carske porodice. (NaroCitt brzoiav „Beogradskth Novlna".) Moskva, 29. juia. Rtiska vlada detnantuje vijest. da Je carević-nasljednik u Tobolsku pao šaka češko-slovačkim trupaina. No zato- oni, koji pitaju za sudbinu carice, dobijaju uvijene i nejasne odgovore. PaVnlca protiv ministara carističke vlade. Kb. Beriin. 29. jula. Kako javlja ,,L o k a 1 an z e i g e r“ iz Moskve, počeo je proces protiv mtnistara Protopopova i H a r k ova. Svi uapšeni ministri caristlčke vlade dovešćc se u Moskvti zbog presude. Rat na inoi i, Nova potapiUm.i-i. Kb. Berlin, 29. juia. W o 1 f f .o v u r e d službeno javlja: U kanalu La Manclic opct je radom naših podmornica potopljeno neprijateljskili trgovačkih brcdova u ukupnoj zapremini od 21.000 tona. Načelnik admiralskog stožera mornarice. Borbe na zaoadu, Borba za (N>roč!tl brzojav „Beoaradskili Novtna".) Berli.n, 29. jula. Gencral Foch je 23. t. mj. o'počeo konccntrični napad izm dju Soissons-a i Reimsa protiv Nijemnca. Geneial B o e h n je svojo čcte kod ChateauThiorry-a bio povukaa. Borba jo ipak bila vrlo ži'Stokn, naročito izmedju Aisnc i M a l' n c, gilj • su francusk« čc'e ne-

prekidno napadale. Od četa koje su U borbi uče3tvovnI?, 70 od sto su bilc francua skc. Prema lome i/.medju Soissoiif^i I R c i ms a borila se j e d n a t r e ć i.n a fraiin cusko vojske. Borba za sada nij- jo§ okončana. Goneral F o c h mora dovući re« zerve s drugih frontnih dijelova. Kad to bude učinjeno, horba će ponovo otpo j četi, jor sporazumni savez hoće ovom piii J Jikom da dodje do odiuko. Nij'nici s- nai inzo prcd jodnint noriin položajem, koji zahtijeva nova narodjeuja. O'Jluka. možo donijeti samo uništenje n--prijate j -kih boračkih snaga. Nijemći su do sad svojim Jtapadima oslabili neprijatelja, a sad im ]o smjcr, da odbranom oslabo napajlačkog noprijatejja. Sad zeniliišta uisu toliko va& na kao u poiožajnom ralu. Za Nijemce jo sad važno, da sa svojim boračkim snaga. ma ođržaraju prohitežu. Slabi francuski uspjcsiKb. Lmtdon. 2 ( >. juia. Njenir.čko povlačenic vrši se a potpunoni redu i nije nikakvo bjegstvo. Francusko nadiranjc mogio je 11 a širini od 32 km prodrijeti samo 6 i pol kilometra; Foch jHičinje da šledi sa Francuzima, (Naročiti brzoiav „BcorraJskib Nn\ "1 Berlin. 29. jula. . Ratni đoplsnik ,,V 0 r w a r t s“-a plše: Ofcnziva gcnerala Focha stala je sporazumni savez velikih gubitaka. Medjutini se može ipak tvrditi, da je general F 0 c h svoje čcto ovaj put štedio u daieko većoj m.ierf nego li do sad. On je iitio da s drago’ cjenim francuskim Ijudskim matcrijalom bude što je moguče štedljivijf. Napadački materijal on je uzeo najviŠe i iz amerikanskih i afričkih izvora. Kod ove ofenzive se prvi put dogodilo, da su u svc napadačke francuske dlvizije bili uvrščeni crnački batalijuni.

Raztie brzo-avne vijesti. Po> išenjc tvausporiuiii tai'iia na ugar* skiin i austri.iskim željeznicama. (NnroCitl brzojav „Beogradskih Navtna".) Budimpešta, 29. jula. Vlada je odlučiia, da 1. septembra 1 stupe u snagu povišene transportne tarifc 11 a državnim žeijeznicama. Usvcw jila je prijedlog tarifne komisije, preina kojoj če povišenje tarife bitf i>odjednako za sve vrste robe i za sv.a rastojanjav i to će povišenje iznoslti 60%. Jedini izuzetak člni ugalj. čija ćc se prevozna cijena povisiti samo za 40%. Isto će tako i u Austriji 1. septembra nastupiti povišenie tnrifc, i takodje za 60" RumunjskG-uKrajitiskj ocinobi. i Kb. Bukurešt. 29. jula. Odgovarajući 11 a jedno pitanjc j utvrdio je ministar predsjednik M a rI g h i! 0 m a n, da u Odesu nijesu ot! poslate nikakve rumunjske trupe za žaštitu tamošnjih rumunjskih slagaliI šta. Mi sc iialazlmo, rekao je ministar 1 predsjednik. u najboljim odnosima sa

PODLISTAK Roman o propasti svijeta.*) (F. X. Kappus „Cetrnaestorica žlvih“.) Beletristika, koia je prije ovog rata yažila kao „zanimijiva lektira“, jedva 'da nas tu i tamo možc da zadovolji. Od sviii predratnih senzacija prija nam nervima možda još Eu ers i Mcyerinck, no i oni su spali 11 a putno štivo 11 vozuNegda teški i epileptični Dostojevski sad nani je iagan, razumljiv i — zdrav! Zolln „Dčbacie", negdašnja epopeja Sedana, sad bi pristao kao rama tek onim najprvim slikama primitivnog 4iašeg vojevanja godine I9i4. Zaiitjcv i su naši za idejnim, za sađržajiiim, za stilskim, za jcziČnim stranama beletri■stičke knjige daleko i naglo vcći. Kako razvijcna dama s bdgatim bračnim životoin ne če više .da posiže za — recimo — „Pavlom 'i Virginijon:“, tako lii nas višc ne čc zanimati pisac, koji predratnoni širinotn obrad.iujc običajne zapiete. Toiiko smo toga što sami na sebi proživjeli, a što sc 11 tudje nesreće uživjeli, toliko su se nakon gigantskih dogadjaja svjetskog rata dimenzije našili zamišljaja proširile, da i od majstora lz „carstva iluzijc" tražimo težu, jačh 1 kompliciraniju tehniku njiliova rada, po kojOj će nas povućl za soboin I tako biti n a d narna, kao što su i pisci predratnth knjiga biii nad svojom publikom. *) „Dic lebende Vierzeh n“. Roman von Eranz Xaver Kappus. Mit Zeichnungen von Kurt Szafranski. Ullstein et Comp. Berlin. Dobiva se u cvim beoeradskim kniižarama.

Uvijek će se mjeriti vrijednost pisane stvari po tom, koiiko puta čitatelj cdloži lcnjigu i u sadržaj se zainisli i koiiko puta požeii neka poglavlja još da jednom pročita. To jc ono t r a j n 0 vrijedno, to je ona vlast i vlada pisca nad njegovom publikoin; a za to se lioće ne samo talc-nta, nego j kulture i rafinirauosti. Roman E. X. Kapptisa „Cetrnaestorica živih“ fantastičan je roinan. Osniva se 11 a jednako originainoj kao i nernogućoj ideji, da sa zemlje jednoga dana (11. deceanbra!) nestane sve što je živo — ljudi i insekli — a satno osta14 što muškaraca što žena, kako ili je više slučajno nego li s voljoin, ko u nekom polusnu poželio glavni ,,junak“ rotnana bankar Zak Weiznex, kojemu jc ta velika svjetska katastrofa došia prije na san i tu mu je jedno maio dijete (kao Macbethu!) proreklo, da će ostati 11 a životu — on i još 13, koie on sam odabtre. Tako je već sama ideja romana fantastičiiija od onih predratnfh: kakvoga E. A. Poe-a ili Julesa Verne-a. Ona je osim toga projicirana u budućnost. No pisac se s njom osobito i ne bavi; on tie operira s njom mistično kao Poe, niti je fizički ili astronoinski ne razradjuje. ne motivira kao Verne. On je uzima kao gotovu stvar, kao rarau, kao dasku za skok 11 sasvim čudni život Ijudl, koji su preostali, u psihologiju toga života. I to je 0110 najuspjelije kod čitavog ovog preduzcća: prikazati inače obične ljude, istrgnute iz dosadanjeg života, u svijetlu novog, groznitn dogadjajem osamljenog bivsjvovanja: kako sc stari ,,ja“ lomi u poraznoj osami i neizvjessnosti novih perspektfva, kako stare ideje stubokom

padaju,' a novo sc lagano dižu. Oiiako kako je rat proizveo sasvim čudne učinke na dušil i ćudi pojedinib ijudi ostavivši duševno ravnotežje tek sasvirn velikiin i sasvim mslim duhovi111 a (ili osim toga .ioš i nekiin blazlranlm) — tako je i ova katastrofa. koja se dogodila posve tiho i gotovo neopaženo, po svojfm posljedicaina više iii inanje stala mijcujati Ijude i njihovc medjusobne odno.c. I u toj niijeni, 11 tim poglediina nanovi život sav jc čar i sva filozofija togromana. koji sain od sebe prelazi 11 ncli ,,trans“, ne mistični već realistični ,,trms“ budućnosti, koja ima nastati medji ljudima, makar na svijet došla, ko-ja druga katastrofa i makar ostaio i vše ljudi nego samo četmaest. No da vidinio koj< su to ljudi ostall i kako ih je g!a\ni, bO'lesni junak u svoin polusnu izairao. Oni su većinom članovi njegovc >orodice ili inačc vozani uz nju, što i napokon i razuntljivo- Tu je najprij« njegova žena, s kojom 011 živi tek la oko, pred svijetom (dok je inače svtko na svoju stranu), a tu su i dvije cćeri: jedna Rita sasvim obična, prana bogataška djevica i druga unma aii ijedno sliiepa, sasvim literarna figura lliza, koja unatoč katastrofe ostajc 11 •vojoj nutrini visoka i nepiomijenjena. litin je vjcrenik neki zaduženi grof, ktjega bi ženidba izvukla iz dugova, it> buduči da s ovom promjenom prcslijc i uslov braka, to se 011 brzo autcjiobilom odmakne iz njihove sredine. Drugog muškarca, kompozitora Til Harkea, za kojega kao da se zaninjila slijepa Eliza, izabrao je takodjer jankar, no njegovo se glazbetno srce Un dogadjajima tako uzburkalo, da je?očeo sumnjatl u sna-

gu svojega stvaranja, a i svoju ,ic idealmi ijubav spram Eiize pomijcšao sa strašću sprani glumice Agnezc, koja jc takodjer kao nekadanja bankarova Ijubovca ostaia na životu. Harkc ne može naći nigdje smirenja, pa i 011 bjcži iz toga suženog sllont ambijenta i traži aercplan, s kojega sc konačno stiiic- | vrati pa tako i on isčezne ostavivši iza i sebe tek svoje krvavo. nesmireno srce, j a ni Agneza se ne tnožc nigda višc vinuti iznad položaja i ulogc prolazne j ljtibovce, ma da bi i ta duša 11 novom životu htjela da budc ncšta drugo; njenc su žice prcsiabc za inuziku novog vrcmena. Na životu oslaje i bankarov kućni Ijekar, psiliijatar i cinik dr. Scliarbock, valjda , najuspjelije iico 11 čitavom roniami, kojega promijenjene prilike nisn ni najmanjc uzbunile, što više 011 . je u njima mogao još boljc đa provcdc svoj negativni, mefistofclski princip vjcš- 1 taćkog (jer je vcć star) seksualnog j uživaaija. Frivolnim se cinizmom nudi j za ijubavnika najprije bankarovoj I ženi, a onda zaludjuje sasvim pripro- ! stu služavku bankarovu (koja je ta kodjer zbog posluge imaia da oskine u životu). obećaje joj žcnidbu, koju u jednoj crkvi s njom svečano i cbavlja, a onda je injekcijama dovodi u erotičkc dispozicije; taj isti čovjek odvodj kasnije sa sobom i Ritu, bankarovu kčerku. — Od slugu je još ostao sobar i kuhar, koji su dakako u prvi čas zgranuti, no poslije, kad osjete situaciju, daju maha svojim instinktima: kradu po ostavljenim trgovinama, pijančuju, a poslije se opet vraćaju u staru službu. da dvore, da prlrejjuju svečami večeru preostailm gostima slaveći orgije a i pokušavajući, da se

prema kojima ca ,.au .. Ku* iiar udvara bankarovoj žeui i to s uspjeliotn. jer nju ova osamljenost ma!o po maio sasvim dotuče, a sobar uzaiud pokušava sa svojotn ijubaviju kod Rite, koja unatoč žcije za uživanjem ne možc tpak da podnesc —• iakaja! Bankarska je porodica spala 11 a slugane; u bczobzirnoj izradbi ovih odnosa vidi se oštro satiričko pero piščevo. Tako od prilike žive tili jedanaestoro ijudi. Onl zapravo ne živu ncgo se opajaju nesviješću i valjaju po kaljuži novih, nemilili, nemilosrdnih veza i saobiaćaja, 11 koje su novom situacijom dovedeni, a da ni jcdno od njih ne možc naći ni pravog mire, nf veselja, ri zadovoljstva, a po gotovu nikakva nova smisia za život s etičniin ili cstetskim idejama. To ni nisu više ljudi, nego bczvoijne lutke, omr.inljeni insckti, za koje bi valjda biio boIje da su zajedno s ostalima izginulf. Taj piščev pesimizam ima svoi lccrjcn 11 savrcmcnim opažanjima, 70*0 rnnoge ijude niti golcme rntne |. mjene nisu navratile, da traže liolji smisao svome životu. već su naprotiv razbudile u njima životinjske instfnkte ili ih gurnule u fatalizam, u rpatiju. Jedino bankar i slijepa mu kćerka kao da čuvaju duševni kontinuitet s predjašnjim životom, ali i oni se obavijaju nekom inistikom, lcao da čekaju još nekcg, koji kao obećani Mesija ima da dodje, da razgrnc tmino, da zasinc, da prcporodi. I 011 zbilja jednoga dana dolazi on, dvanajsti. To jc socijalisra Klamm, koji Je blo u tamnici, odsudjen zbog polltičkog ubijstva. Njegovo Je ime bankar tik pred katastrofu čitao u