Bilten Bitefa

18

U gabludđi đa đanašnjo društvo višc i ne čita pas možda. no mora i đa sluša roči, reč JO protorivann iz pozorišta Kako strastan navijač boz ulaznicn, Bilo jo ruganja i Uumiljevanjae klasici, drobljenja i kliktanja, prizivanja duhova Artoa i još nokog u komc sc proglašavao igtomišljoenik, sli i psovanja svih senki prošlosti, bilo Je gimnatikc i polonirskc zbrko u kojod "Genoka nidBc za njih odvišc ožbilja, ni Piaut odvoć veseo”, Jedni su izjavljivali da jo tatar za njih zloči, drugi Ga SU se dali na posao, sko»o gsistumatski, da unište pozorišto. "U 1luđom plesu so poradja i rođi bclu kokošku", Dolazili Smo, istinz ratko, na prodstavc kojo su prikazivalc otsustvo pravih ciljova i zbunjocnost, nosilc SU u sobi svu duhovnu pustoš Ooarodjone sprođinc. Đpod strasšnog sivila, prašina iz kostima mcšala se sa prašinom bacsnom u oči glcđališta: činilo se OpTravdeno vajkanjo skoptika Ga JO u SVO sivljem svetu svo manje istinskih stvapalačkih ličnosti. Došlo jo do pljuvanja publike ms đa jo krivica bila uzajoamnn, Tražio sc način da sc glcda1lište "sme je i povraćča u isti mah",

zaboravljajući đa ho stvarnost prodstavc tek privid zbivanjja, noki su nastojali, kao da jo dođir lek, silom, bukvalno, ubaciti glodđaoca u radnju, smebnuvši s uma da on ponajbo1jo učestvuje u prodđstavi kađa JG noom:bn Gđoživljdoeava; hođajući mu po glavi, spročavali su tu istu glavu da misli, Ogtrvljavanjem, s raplogom ili nž, na SGenu š l italienne, katkad su i zenomarivnne važnijo stvari i ba jođanput je zaturona starn istina da je svako mesto pod kapom nebeskom, Da js pomsnutbzn SCenaGa, dobra pozornica ukoliko omogučava ono što podrazumovamo kad kažomo prodstava: jođinstvo dola, iZVOajača i glodđaocn, ŽiV ČOVOGK okružen svim ostalim, umotnostima u onom naročitom skladu koji SVG muond pc ga ZOVUMmO Dozorištem, U šoku, mučonju publiko2, U praznjikaevom i sujotnom nastojenju ac po svaku conu bude GG ruk čijo „činilo se da po nckad pozorište gubi svoj iskonski bUrag,

pa SDAZAMA ŠČPO SE RAČVAJU

Ali onđa, nailazili su dani istinskih majstora, iz krša i istraživačkih skola ođ kojih so nijo vidđola graajoevina, iz korova ogzibicionizma iz "novih formi" pojavljivalc Su SQ prodstavc, govoroći duboko i Jjodnostavno O čovoku u njogovoj sudbini, Gdcla Što obozboedjuju trnjni sjaj ovo Umobnosii,. Publici koja je i do badđa polcizivala sačudajujućc zdravlje i sigurnost dudz, odmah JG postojalo jasno na koga SO SVO VECIHC čekalo'i zbog čogm jo ovan boeogradgia svočanost Što se, srećom, ip godine u godinu, obnavlja, Sa ponovnim rađosnim izncnadjcnjem vidclo sc dna U OVOMIO ncipmcrnom vpPetu sa staz ea– ma ŠHLtTO s račva jj u, modju pušačkim prolszima zaroslim u čkalj, Ćor sokacima momljivih zidova i zamanim Dputoeljcima koji vodo u prasninu, još uvok postoje svetlo staze kojima so dostojanstvo pozorištn Šronosi kroz stolocća„ Njima so nakon svih noophođnih i neizbožnih stranputicna i izlots5, vrnsćamo kao jođinom pravom ishođištu. ,

Žžatbko jo doista vocolikn Štbova Šbko ovc Drpod.slLavo no mošso viđeti višo ljudi nogo čto ih omogučava uslovl;jenost gledališta, breba širiti publiku, Svakako bu jo dragocoena telovizijć, ali prenos jo, ipak, nočto drugo, Jednoga dem, kad bude višoc sredstava, možda Ćo biti mogućčo prođužavnnjo gogtovanja predstava sve dok buđe bilo onih koji hoćc da ih glocđaju: trajno, valiko istrzživačko nacija, Svo ska pozorišna sozonaea u

~

<