Bitef

62

»filoktet« u klasičnoj sofoklovoj versiji

... ü Filoktetu, prikazanom godine 409. n.e., prikazuje se borba u kojoj istina i poštenje pobeđuju intrigu i laž ne samo subjektivno u Ijudskom srcu nego i objektivno u svetskom poretku. Na pustom ostrvu Lemnu već deset godina živi Filoktet, sin Peantov, naslednik luka i strela Heraklovih. Njega je bila ujela zmija, pa je boinom vikom ispunjavao tabor i ornetao žrtve, i zato su i Heleni ostavili na tom ostrvu. Za tih deset godina u njemu se, kao i u Elektri na übice očeve, nagomilala teška mržnja na Atride i Odiseja, koji su ga bacili u njegovu nesreôu. Ali sada je proročište javiio da samo Neoptolem, sin Ahitejev, u društvu sa Filoktetom, može uzeti Troju. Ceo problem drame sastoji se u oduzimanju Filoktetova luka, bez koga se Troja ne može osvojiti, i usavlađivanju teškoća koje ometaju to oduzimanje; ne pomaže nasilje, jer se Filoktet može braniti čudesnim lukom; on je nepristupačan savetu, jer nikako neée da se iduéi u Troju pomiri s onima na koje mrzi, kao i Ajant; a ni uveravanje da će u ahejskom taboru biti isceljen i steéi slavu, ne može da savlada njegovu okorelost i upornost. Preostaje samo lukavstvo. Sav zaplet u drami proizlazi iz suprotnosti u karakteru lukavog i bezobzironog politicara Odiseja, koji ne preza ni od kakve laži i prevara kad treba učiniti ono štc će biti svima od koristi, plemenitog i viteškog Neoptolema, koji po svojoj prirodi nije vrstan ni da zbori ni da tvori zlo, te samo nerado pristaje da steče Filoktetovo poverenje ...

Miloš Đurić:

lz »Istorije

helenske knjževnostH

stari siže nova priča

Interesovanje za preradu je približno onoliko, kolike su izmene izvršene na starom sadržaju. Uprkos svojim sklonostima prema epskom načinu izražavanja i didaktičnim partijama što tumače radnju, Miler se odrekao hora. Sama fabula ispričana delimično dugačkim monolozima omogućuje da se sve iskaže. Hör je zato postao suvišan, utoliko pre što autor nije imao nameru da očuva autentičnost grčkog teatra. Njegov cilj bio je nov komad. I stoga je izbegao sve elements koji su izraz idejnog i tehničkog standards antičkog teatra. Predskazanje bogova prema kome Filoktet treba dobrovoljno da dođe u Troju, Miler tumači političkim i ratnim teškoćama koje

Odisej doživljava pred Trojom. Ljudi iz Fiioktetove vojske zahtevaju da im se vrati njihov vojskovođa. Najdalekosežnije izmenjen je završetak. Tu se Miler nije držao antičkog uzora. Kod Sofokla Filoktet je do kraja protivio Odisejevim lukavim i nasilničkim namerama. Ali na kraju drame pojavijuje se Herakle, okriljen oblakom i naređuje Filoktetu da potisne iičnu mržnju i sa svojim lukom krene na Troju. Takav deus ex machina rasplet nije gledaocu u antičkom pozorištu izgledao neuverljiv. Jer on je vise cenio mudrost bogova, nego ijudske postupke izložene zabludama. Hajner Miler je iz drame izbacio Herakla i time onemogućio rešenje deus ex machina. Njegov Filoktet nije stigao živ u Troju. Njegov kraj je podavanje lažima i klevetama.

Sofoklov siže je prica o Fiioktetovoj nepokolebijivosti. Junak je osećao strašne bolove, ali ga niko to nije nagnalo da prihvati iukavu Odisejevu ponudu da će mu izleciti ranu, ako dođe u Troju. Filoktet ostaje uporan i nanovo se odlučuje za usamljenost, bolove i glad. Nije podlegao Odisejevom lukavstvu i obećanjima. Pristao je tek kad mu je sam Herakle ponudio da ode u Troju. Filoktet ne urne da nađe izlaz iz društvenih konf l i kata i sukoba sa Odisejem; ne urne da reši situaciju kojoj se suprotstavio, već da samo u njoj opstane kao hrabar i postojan čovek. Tek mu bogovi otkrivaju njegovu sudbinu, pokazuju mu kuda ga vodi »velika Moira«. Sofokle slavi postojanost junaka u nerešivom konfliktu kao ijudsku veličinu. Čoveku, to kazuje njegova pries, nije dato da odgonetne sopstvenu sudbinu i nađe resenje, to je ostavljeno božanstvima. On svoju veličinu i čovečnost može da dokaže samo odoievanju lukavstvima i iskušenjima u koja ga dovode ljudi i tako ostane veran samome sebi. Izmene koje je Flajner Miler izvršio na kraju komada daju potpuno drugi smisao fabuli. SadržaJ price o Fiioktetu je sledeći; Filoktet se umorio od ratovanja i vise voli da trpi bolove, glad i užasno izgnanstvo nego da još jednom pode u ra tprotiv Troje. Ni obećanja o izlečenju rane, kao ni potvrdivanje ratne slave, pa čak ni Odisejevo übedivanje da će se on, Odisej žrtvovati Fiioktetovoj mržnji, ne mogu da ga nateraju da svoj übilački luk upotrebi u ratne svrhe. On mrzi lukave Odisejeve smicalice koje podstrekavaju rat. A kad odbija da upotrebi svoje oružje u ratu, biva smaknut. Pošto živ nije hteo da služi u ratu, moraće mrtav. Flajner Miler je Filoktetov stav pretvorio u antiratni, čega nema kod Sofokla, pošto njegov ju-