Bitef

69

posledica nerazumljive i surove igre što je bogovi sa ljudima igraju. Pred nama su, u stvari, komadi jedne razbijene sfere i rascepljene ličnosti, kontradikcije jednog neutemeljenog bića okovanog dužnošću, profesijom, brakom, egzistencijom, koja

je sama kontradikcij a. Ne govori Strindberg uzalud tako često o dužnosti kao nečem što je suprotno življenju, o dmgom koji je uvek negacija onoga što sam hoću. Pesnikov san je to, i zato tu nema vise ni vremena ni prostora ni onoga što se ne bi moglo dogoditi, a događa se u stvari ispoved puna rezignacije, ali rezignacije ko ja dolazi negde iz daljine i proteže se u neku daleku budućnost koju čovek nema. »Igra snova« ima vrline delà koje je pisac najviše voleo, ali i mane svake neumerene Ijubavi koja je slepa pred predmetom kojim je opsednuta. »Igru snova« i eine sabrane opsedantne teme života i misli

A. Strindberga. Pa ako ovaj komad današnjem gledaocu izgleda pokadšto odveć »sladak«, »mek«, odveć raznežen, onda su to omaške iž Ijubavi koja ne postavlja granice. Na granici svake strogosti forme, jedno užareno intimno osećanje

izbija u prvi plan; osećanje koje ima pred sobom jednu istinsku granicu: smrt, sliku čoveka koji vapije za milošću i objašnjenjem. Svet ove vizionarne intimnosti umeo je sa svom delikatnošću i preciznošću da uspostavi reditelj Ingmar Bergman sa izvanrednim glumačkim ansamblom kakav je Kungliga dramatiska teatern iz Stokholma. Bergmanova »Igra snova« bila je isto toliko u tonu lucidno varirane teme večito Ijudskog, života kao sećanja na život, i melodije slutnje života kao iščekivanja. Kroz slike koje bez zastoja i teškoća prelaze jedna u drugu kao i lica, praćena muzikom prostora i vremena kojih

nema, kroz osećaj neke dalje i dubIje verovatnosti koju podstiče neverovatnost sna, razrasta se utisak o neprikladnom Strindbergovom svetu u kome je čovek zgaženo i progonjeno biće, »siroto dete« ojađeno svetom punim »iluzija, krivice, stradanja i smrti«. Da bi se trube ovog romantičnog lamenta i svađe sa bogovima dovoljno daleko čule, gotovo je nemoguće bilo sasvim eliminisati sentiment delà »napisanog u jednom dahu«. (...)

(Muharem Pervić)

(BUten Bitefa, 27. IX 1970)

francuska trupa već proba sa beogradskim statistima

Asistenti Roger Planchona već drže probe sa beogradskim statistima. Još pre dve nedelje Théâtre de la Cité tražio je desetak statista, među kojima jednog sa izgledom crkvenog velikodostojnika i jednog sa izgledom političara. Sve statiste je nabavio Vlada Tekié, student organizacije, koji se nalazi na praksi na 4 BITEF-u.

(Ekspres, Beograd, 29. IX 1970) Posle predstave splitske trupe »Kripta«

u ’ateljeu 212’ statisti pojedeni!

Najuspešniji Okrugli sto vođen u kući binskog radnika Mlađe Ristića Na sledećem BITEF-u »Ivkova slava« ! Na BITEF-u je sve opasnije gostovati. U okviru novih tendencija na klasične terne, a i zbog samog naziva Arabalovog komada »Vrt zemaljskih užitaka«, juče su pojedeni