Bitef

uom i muijaiionm lyoi a i nir\ou mou igrali kulturu New York-a. Nikad nisu igrali preuzimanje New York-a. BECK: Ne. Jednom smo imali prašku demonstraciju. MALINA: Imali smo prašku scenu i imali smo prašku demonstraciju za vreme scene New York City-a. New York City je övrst. Postoji još jedno mesto, koje nazivamo Brooklyn-skom scenom, koje je uvek grad gde se komad odigrava, takav je Brooklyn ... Avignon ili New Haven, ili bilo gde. Katkada zamenimo neke od predela za ono što nazivamo gradom-užasom nedelje —■ gde se bilo kava strašna akcija dešava, pokušavamo da je prenesemo u Paradise zato što mu to treba. BECK: Igrali smo Prag nedelju dana. Igrali smo Mexico City nedelju dana. SCHECHNER: Kako ste probali? BECK: Te scene smatramo kao potpune nepoznate. Jedna trećina komada je, prema planu, nenotirana, i nepoznata je. Neprobana. MALINA; Druge dve treéine su poznate. SCHECHNER: Do kog se stepena one međusobno prožimaju? BECK: Do izvesnog stepena. MALINA: Silno, ali izlazimo na kraj. Znamo kako da odigramo neku scenu jedan sa drugim dovoljno dobro da ako bilo ko dođe i učini šta bilo možemo izaći na kraj. Znate, gledalište može da postigne čitav raspon, bilo šta. BECK; Imamo jednu stvar koju nazivamo vizija apokotastazisa. Gađamo jedan drugog -dvadeset, trideset puta dok žrtva ne promeni egzekutora. MALINA: Žrtva počinje da govori 'svetinje’ egzekutora i egzekutor nastavlja da gađa i, ako se egzekutor uzbuđi, može reći; ’Nije mi đozvoljeno da skidam odelo; nije mi dozvoIjeno da prelazim granice bez pasoša; nije mi dozvoljeno da pušim marihuanul’ dok gađa i gađa i gađa dok ga ne odbace žrtve i onda oni završe u nekoj vrsti dodira. BECK; Ali, idealno, neki oblik mešanja će to učiniti. MALINA: To nedeljama nije bilo dovršeno zato što dolazi do mešanja. BECK: Auditorijum to uvek čini. MALINA: Onda im igrate svetinje i mogu uéiniti bilo šta. SCHECHNER: Tako dakle imate plan igre sa alternativnim rešenjima. BECK; Za dve treéine komada. Ali za jednu treéinu, koja je daleko najduža treéina î zauzima bar dve treéine veéeri, nemamo ništa osim nas samih. MALINA: Ono što sledi male tekstove je vrlo kratko. BECK: Ono što se gradi na tekstu veéi je deo veéeri. MALINA: Potpuno slobodno. SCHECHNER; Komentar, gotovo komentar na tekst. MALINA: Jedan je osnovni plan, drugi je éisto postavljanje scene. BECK: Da počnem podsticati stvari i da se podvrgnemo izvesnim promenama koje će nas pripremiti da razumemo malo bolje revoluciju kroz koju prolazimo. SCHECHNER: Šta se dogodilo prvi put kada ste igrali Paradise pred punim gledalištem? BECK: Prvo prikazivanje bilo je vrlo uspelo. Došli su uglavnom prijatelji i neki radoznalci. Drugo prikazivanje bilo je uzbudljivo.

i j >_• v w v_. i\uuu ii i 11 uy vu. MALINA: Mladi pariski revolucionari koji su toliko divni da mogu pisati poeziju na zidovima i mogu igrati Paradise Now bolje od bilo kojeg drugog gledališta. BECK; Oni su došli u Avignon da razbiju Festival i onda su od nas dugo zahtevali da razbijemo Festival, da se povučemo. Zašto produžavamo tu kapital ističku stvar? Ponavljali smo da je Paradise Now naš doprinos revoluciji. lako smo znali da smo uhvaéeni u istu zamku u koju je uhvaćen i čitav ostali svet. MAUNA; Ali zabrana Paradise Now- a postala je upravo onaj teatarski čin koji će upropastiti Festival. BECK: U svakom sluëaju, enragés su živeli u našem kao oko punom velikom prebivalištu zato što smo stanovali u toj gimnaziji koju su nam zvaničnici dodelili stoga što su nam platili vrlo malo a kazali smo im da nam treba neko mesto za probe. Ta stara gimnazija imala je ogromno dvorište i vrlo prostranu platformu koju su tu postavili za probe. MALINA: I nekih dve stotine dece. BECK: Nekih dve stotine dece doslo je tu da stanuje. Bilo ih Je mnogo koji su raspravljali sa nama o marksizmu, lenjinizmu, maoizmu, anarhizmu, raznim revolucionarnim gledištima, a svakako je čitavo pitanje nasiljanenasilja bilo vrlo, vrlo burno. Ali to je bila prosto jedna uzbudljiva noé i svaka scena je odlazila u revolucionarni raj zato što su oni razumeli stvar, videli stvar, iskopali stvar i išli s njom. SCHECHNER: Jeste li igrali na engleskom? BECK: Ne, na francuskom. Manhattanskom francuskom. MALINA: Onda smo igrali na srpskohrvatskom. BECK: Na italijanskom u Italiji, na nemaékom u Nemačkoj. Radimo sa onim članovima trupe koji mogu poslužiti kao tumači. A to mnogo pomaže, oéigledno. SCHECHNER: Igrate li sva éetiri komada u prevodu? BECK: Da. Do tog stepena do kojeg se Mysteries same prevode i ja pevam ulične pesme na dva jezika. SCHECHNER: Ali u Antigoni, koja ima toliko mnogo ... BECK: U Antigoni sve prelazne stihove, naraciju, govorimo na jeziku zemlje u kojoj igramo. SCHECHNER: Jeste li ikad davali Paradise u ne-proscenijumu? BECK: Ovo je jedino mesto gde smo imali proscenijum. U Avignon-u smo imali amfiteatar. Ali najlepše mesto u kome smo radili bila je sportska palata u Ženevi, koja ima redove na sve éetiri strane i ogromno mesto za našu igru. MALINA; Mi zaista vise volimo da nastupamo u dvoranama za igru i amfiteatrima. BECK: Dobro je imati fluidnost. SCHECHNER: Video sam Mysteries dva puta. Drugi put kada sam gledao, Gene Gordon je istukao jednu devojku iz gledališta koja je došla na pozornicu i verbalno i fiziéki ga gnjavila. Ona je osećala da je zaštićena a on joj je pokazao da nije zaštićena. To mi je izgledalo sjajno. MALINA: Didaktički veoma jasno. SCHECHNER: Na kraju Mysteries vi umirete i ljudi dolaze da vas uteše ali tu nema kon-

BECK: Ista stvar koju Brecht kaže u Antigoni, u suštini, da je suviše kasno. To jest, kada umirete od kuge i kad vam je koža pukla na nekoliko mesta i grlo vam se sasušilo a mozak vam je veličine zrna graška, vise nije moguće biti u kontaktu sa nekim ko teši. Bivao sam ranije tešen ali u izvesnim fazama u razvoju moje bolesti Ijudski kontakt je beznaéajan. MALINA: Ja uvek pogledam s Ijubavlju i opraštanjem bilo koga ko me teši dok umirem. BECK: Da, ali stvar je u tome što te taj oproštajni pogled neée spasti od kuge. Nema ničega što oni mogu uéiniti. Uteha te neée oživeti. MALINA; U Evropi je bilo običnije da sa nama agresivno postupaju. Bila sam šutirana, udarana, golicana, savijali su mi prste, palili mi kosu. SCHECHNER: Pobogu, zašto, zašto, mislite li ... BECK: Da bi je nagnali da se pokrene. MALINA: Da bi me nagnali da se pokrenem. BECK: Da bi les naterali da ne bude pravi les. MALINA: Samo u Americi su nas tešili. Zar to nije čudno. SCHECHNER: Pa, u Americi ste, u zlu i dobru, Amerikanac; u Evropi ste, u zlu i dobru, Amerikanac. MALINA: Smatram da je to nezamislivo da ma ko, ko vidi jednu glumicu kako leži na prolazu pošto je oéigledno odigrala scenu, može da joj zapali kosu da vidi hoće li se pomaći. SCHECHNER: Smatram da je nezamislivo da su Evropljani u biti gori od Amerikanaca. BECK: Zašto su nas onda iznosili iz pozorišta kao što su uéinili u Amsterdamu sa namerom da nas bace u kanal? MALINA: Mislim da je to bio samo nedostatak smisla za humor. Amerikanci pokušavaju da se igraju toga s nama. Oni koji su bili impresionirani koncepcijom uéestvovanja gledalaca. Mislim da to nije prirodna poenta za gledalište da odgovara. Mizanscena nije takva da bi podstakla gledaoce sem, ako su to gledaoci koji žele da rade na toj sceni zato što smo na njihovoj teritoriji, na njihovom tlu, na sedištima. SCHECHNER: Vi igrate pola scene. Pola likova nedostaje utešitelji onih koji umiru. To je nepotpuna mizanscena bez nekog ko bi tešio umiruće. Inače je to suviše strašno da se podnese; inače čitav svet umire. MALINA: Ali vidite u Evropi, uvek se predpostavlja da je to Aušvic ili Hirošima. Sem u Beču, gde su, naravno, mislili da je to seksualna orgija. Ali to je Beč. BECK: To je tumačeno u Beču kao kra] sveta usled preterane erotike. MALINA: U Evropi su to često igrali zajedno sa nama. SCHECHNER: Umirali su? BECK: Vrlo retko smo mogli izvesti Mysteries a da se to ne desi sa bar dvoje ilî troje. To je otprilike prosek. Ponekad ih je osam ili deset, pa i dvanaest. MALINA; Računali smo na to da ćemo imati veliki višak leševa. SCHECHNER: Ovde niko ne umire s vama zato što vi Amerikanci zaista ne volite da razmišljate o smrti. Amerikanci ne vole da učestvuju u smrti. Uteha je sentimentalan

29