Bitef

ako nešto radite sistematski i to činite vise puta, onda se bavite obukom. Sta vi radite na probama, šta radite na obuci? BECK: Odluëujemo šta želimo da radimo i onda utvrdujemo kako to da ëinimo. To je induktivno. I, ako utvrdimo kako to da učinimo, onda odluëujemo šta je potrebno da bismo to uradili dobro. SCHECHNER: Hajde da to podelimo u dve stvari. Možete li vi to podeliti, rad sa glumcima i rad na razvoju mizanscene? To verovatno ide zajedno. MALINA: Bolje je zajedno. Rešimo se da želimo da uradimo jednu scenu o nekom predmetu. Onda diskutujemo teoretski o tom predmetu i kažemo jedni drugima naše snove i govorimo o psihologiji i politici i 0 bilo čemu o čemu želimo da pričamo, 1 odbacimo koještarije itd. Onda razgovaramo o kakvoj vrsti pozorišnog događaja. To razjasnimo. Obiëno poënemo sa nekom idejom, mada katkad poënemo sa nekom fiziëkom scenom koja onda postane ekspresivna za ideju. Potom kažemo, 'Kako možemo uraditi tu fiziëku scenu na takav naëin da možemo biti vrlo šiz totemski stubovi?' A zatim preduzimamo fizičke vežbe potrebne da bi se osposobili za taj rad. SCHECHNER: Kako razvijate fiziëke vežbe? MALINA: Trupa je vrlo dobra u fiziëkom pogledu. Ako želimo da budemo totemski stub, kažemo, 'Pa, vrlo nam je teško da se kreëemo u torn pravcu, da se kreëemo sa IJudima na takav naëin nagomilanim,' a zatim kazemo, 'Pa šta ako bismo samo mogli da se dobro izvijemo na nogama i da smo zaista u stanju da postavimo tela u dobro centriran položaj, kakve vrste vežbi bi trebalo da primenimo?’ A onda ispitujemo šta tela treba da znaju kako bi obavila taj rad, i potom vežbamo. Uzgred neko kaže, 'Zar ne bi bilo dobro kad bismo to uradiil ledima?’ i mi to uëinimo, ili neko rekne, 'Znam jedan Jogi stav na glavi koji de nas odvesti upravo u taj poiožaj da se prevrnemo do Severnog pola, šta ide ovako'. Tako radimo na osnovu akumilarnog znanja ljudi u trupi. Katkad nam dođu eksperti i kažu nam razne stvari. Bili smo u jednom cirkusu u Italiji i tu videli jednog fantastiënog jogu pa smo otišll kod njega i razgovarali s njim. Allen Ginsberg nas je nauëio njegovo zapevanje. BECK: Mislim da mi radimo vrlo naporno. MALINA: Radimo vrlo, vrlo naporno. SCHECHNER: The Brig nije bio ništa u poređenju sa onim što ëinite sada, kada se radi o snazi i intenzitetu. Radite ëetiri sata. Mnogi ljudi mogu napor da tzdrže dvadesetak minuta, ali izdržati napor ëetiri sata je neverovatno. Kada prikazujete Antigonu posle podne a Paradise Now uveëe, ne bi trebalo da to preživite. BECK; Padate u Zanos. MALINA: Padate u Zanos idući onoliko daleko koliko možete. Ako ste previse umorni ne možete krenuti na put. Ali mi imamo gledaoce koji nas nadahnjuju. Ako ste umorni, vi samo izadete i pogledate narod i dobijete odgovor: mržnju, oseëanje, i to vas ukljuëuje, Gledaoce ne možete ignorisati, a gledaoci nisu umorni. SCHECHNER: Dopustite mi, onda, da vam uputim jedno pitanje gledalaca. Bio sam zaista vrlo Ijut kada sam skinuo odelo na poëetku Paradise Now-a. Hteo sam da odgovorim na vase litanije: 'Ne mogu putovati bez

pasoša'. 'Ne mogu ni ja, i grdno smo se namučili putujući na Kubu i vraćajući se’, rekao sam. Onda sam kazao, 'Dobro, šta ćemo uraditi u vezi s tim?' I tako, nisam dobio nijedan odgovor koji sam oëekivao. A onda mi je neko prišao i rekao, 'Ja ne mogu da pušim marihuanu.’ To je sprdnja, zato što sam osetio njen miris na pozornici. svi smo je pušili. MALINA: Mi ne kažemo 'ne mogu’. Kažemo 'nije dopušteno', što je bukvalno tačno. SCHECHNER: U redu, ali to je u mom umu bilo prevedeno sa 'ne mogu’. A onda su došli, 'Nije mi dopušteno da skinem odelo’, i pa i ja sam donekie egzibicionista to mi je dalo malo snage, te sam rekao, ’Pa najzad to je neštao što ja mogu da učinim’. I to sam i učinio. To je bio gest skidanja. A kakva je bila vaša reakcija? MALINA: Bili smo vrlo srećni što ste to uradili. BECK: Vrlo sreëni. To deluje na nekoliko nivoa, ali tu su bar dva o kojima ja mogu da govorim. Jedan je vrlo jednostavan plan autora scene a to je da se utvrdi ono što je ovde i što Je sada. To je govorilo, 'Evo nas ovde, zaključani van vratnica raja. Ovo su zabrane.' Pet među stotinom, ili hiljadom, ili deset hiljada. Ljudi žele da znaju. 'Zašto kažete da ne možete pušiti marihuanu?’ To je obično prvo. ’Zašto se brinete o putovanju bez pasoša kada ljudi umiru od gladi?' Zašto se brinete o skidanju odela kada treba da zbrišemo imperijalizam?' MALINA: A to smo vrlo specifiëno odabrali. BECK: Stoga, što smo mislili da je to utvrdilo izvesne elemente, u onome šta je ovde i sada, na koje mislimo da treba obratiti pažnju, među drugih deset hiljada potrebnih za revoluciju. To su neke od stvari koje eine da se ljudi uzvrte i viču. To što oni govore je ; 'Evo nas ovde ...’ Glumčev smer nije da ide unaokolo i da to objavljuje kao neko na straži nego kao da je od toga doslovno poludeo. A kada prelazite preko tih stvari, i stalno ih iznova govorite, a ljudi gledaju u vas na ëudan naëin, vi zaista poludite. SCHECHNER; Da li vi zbog toga ne govorite sa gledaocima? MALINA: Mi smo opsednuti onim što govorimo. Ne čujem šta vi govorite zato što sam toliko mahnita zbog svih tih zabrana svuda oko mene da jedino Sto mogu reëi je 'enuhhh' sve dok od toga ne zavrištim. BECK: A i sve te zabrane isto tako onemoguëavaju komunikaciju. To je još jedna prepreka i vi sada oseëate tu prepreku pa ëete onda možda vikati. Takode i stvari 'nedopuštene' deluju kao izazov, u torn smislu što kažu, 'Ne možete putovati bez pasoša; prodajte svoj pasoš: falsifikujte svoj pasoš; pušite marihuanu; nađite naëina da živite bez novca: izmislite, za ime Hrista, kako da se zaustave jebeni ratovi; vi znate da radite neke stvari; svako ima neku ideju; svucite se.' Sve to služi kao izazov zato što će nam pomoći da razvalimo vrata, ili da udemo kroz vratnice raja. MALINA: To gledaoca stavlja u težak položaj. Neki od nas to vrlo lično kažu ljudima da bi izazvali komentar kod gledaoca koji, kao i vi, postaje frustriran zato što to nigde nećemo izvestt, što je otprilike sliëno sa

onim kako stoji sa tim zakonskim zabranama. Svako kaže, 'Pa, šta ja tu mogu da učinim, curice? Znam, ali šta mogu da uradim? Bez pasoša ne mogu putovati; zašto mi to govorite! Znam ja to!' 1 deliti s nama nešto od frustracije što nismo u raju, što nam nije dozvoljeno da podelimo i uživamo u rajskim plodovima, što jedemo svoj smokvin list, što imamo neprilika na svakoj granici sa tim plamenim pasoškim mačem, što smo u nevoiji u kakvoj smo, gde jedino što znamo jeste da vrištimo, da pokušavamo da skinemo odelo, i što znamo u materinu dobro da nam se to ne dopušta, zato što je vama to bilo dozvoljeno zato što niste bili maltretirani. (busted] Dugo smo razgovarali sa jednim visokim funkcionerom o tome da li će Ijudi u gledalištu koji svuku odela biti maltretirani ili neće biti, ali, da smo mi to učinili bili bismo maltretirani, kao što smo bili u New Haven-u zato što smo bez njih išli ulicama. I, najzad postoji osećanje među gledaocima, kada počnemo da svlaëimo odelo; 'Oh, ipak će to učiniti,’ što je propraćeno velikim aplauzom koje se odnosi na puni neuspeh lebdenja, što je u vezi sa; 'Do đavola, ipak se nisu svukli.' BECK: I mnogi Ijudi se zbog toga veoma ljute. MALINA: Ljudi ponavljaju, 'Zaista bi trebalo to da učinite, znate u Kosi.. BECK: Ili su razočarani. MALINA: To je naš prolog. SCHECHNER: Dali ste otkrili tu nameru tek kada ste to zapoöeli, ili je to bila namerna namera? BECK: Vrlo namerna namera. MALINA: Vrlo namerna namera. SCHECHNER: Šta se dogodilo u Fillmore East-u kada je prolog izazvao preuzimanje teatra? Ciljevi su postignuti. Izvesne stvari su se dogodile. Nisu potrajale ni punu nedelju, ali su se desile. MALINA: Teoretski, preduzeli smote korake ka raju iz hasidske koncepcije koju Buber opisuje kao deset predela. A predeli su tako uobliëeni da, mada predstavljaju sekvencu, na bilo kom mestu možete otići u nebo, na bilo kom mestu možete, kao potpunu milost, to da postignete. To jest, ako se gledalište toliko raspali zbog tih zabrana da time, u samom početku, a da mi ne kažemo vise nijednu reč, postigne revoluciju ma šta mi pod tim mislili, a o tome možemo razgovarati kasnije. Ali ako je scena onda postignuta i ako revolucija znaëi zauzimanje izvesnog mesta ili obavljanje nekog revolucionarnog čina, što je onda revolucija za to vreme i to mesto, tada sve što čovek može reći jeste da je to savršeno, upravo kao kod lebdenja na početku Frankestein- a, kada kažemo, 'Ako ona lebdi, komad je uspeo'. To Je dovoljno, znate, i tako ste imali svoju predstavu i to je vredno toga. Na vaše pitanje o Fillmore-u ja bih odgovorila na taj naëin. BECK: AN u izvesnom smislu, u dopunu toga u Fillmore East-u, instrukcije koje dajemo gledalištu posle prvog predela su; ’Činite štogod hoćete ako se to dešava u ovoj njujorškoj kulturi.' MALINA: Američki indijanac leži mrtav I mi kažemo gledaocima da preuzmu scenu. BECK: New York City. Izmenite kulturu New York-a. MALINA: A onda ih čekamo. Dosad, to je jedina scena u kojoj nisu uradili ništa drugo

28