Bitef

monu alani, layeni ayinna i bola oyediran (awon ara ede); olatunde oguntola ( olofofo, pripovedač) ojeniyi amoo (iwefa, sangov g las ni k) bubnjari: adebisi adeleke (dundun buhanj koji go vori) ; s amisi onaolapo (sangov tradicionalni bubanj) ; isiaka onaolapo (emele bubanj) ; adesina adetoyi (ámeme abo bubanj) ; osvetljenje: según odeyemi

trupa

duro ladipo

Duro Ladipo je roden 18. decembra 1931. u Oshogbou, Zapadna Nigerija. Neposredno po završetku osnovne škole prihvata se dužnosti ucitelja. Tokom vise godina radi kao nastavnik u osnovnoj školi, ali već u to doba ispoijava vehko interesovanje za muziku i glumu. Sve njegove rane kompozicije napisane su za crkvu, posto mu je otac bio nastavnik veronauke pri anglikanskoj crkvi. Ladipovi pokušaji da afrikanizuje nigerijsku crkvenu muziku doveli su ga u sukob sa crkvenim vlastima, koje su mu zamerale što je koristio doboš u njegovoj »Uskršnjoj kantati«. Ne obaziruói se na to, Ladipo počinje da izvodi svoju »Uskršnju kantatu« i »Božićnu muziku« u školama i gradskim dvoranama. Uskoro ga otkriva nigerijska televizija i pruža mu priliku da snimi profesionalnu dramu. Osnivanje Ladipove profesionalne pozorišne grupe podudara se sa osnivanjem umetničkog kluba MBARI MBAYO u Oshogbou. Ovaj klub bio je osnovan u Oshogbou u martu 1961. na inicijativu samog Duro Ladipa, uz podršku nekolicine mesnih umetnika i dve Evropljanke nastanjene u Oshogbou; slikarke Susanne Yenger i Ulli Beier. Tokom vremena, aktivnost kluba se proširila na vise sekcija, i tako su nastale; umetnička galerija, jednogodišnja škola umetnosti, muzej narodne umetnosti i pozorišna grupa. Iz ovog kluba potekli su i oni brojni umetnici, koji su već imali prilike da izlažu svoja delà u Amsterdamu, Pragu, Berlinu, u

gradovima Pakistana i drugih zemalja. Kada je prešao u pozorište Yoruba, Duro Ladipo je mogao da radl oslanjajuói se na vrlo mladu tradiciju, koja je 'stvorila jedan vid muzičke drame, nazvan »Yoruba Folk Opera«. Ovaj obiik muzičkog déla, tokom poslednjih dvadeset godina, razradivali su Flubert Ogunde, K. K. Ogunmola i drugi, Kao podloga za najbolje pozorišne komade ove grupe služila je, uglavnom, socijalna satira. Izvor muzike bio je dvojak: crkvene himne Yorube i narodna muzika za igru (Highl¡fe). Moglo bi se redi, da je vrednost ovih komada bila vise u privlačnom i živom načinu izvođenja, nego u nekoj suptilnosti teksta ili složenosti kompozicije. Već u svom prvom komadu »OBA MORO«, izvedenim prilikom otvaranja kluba Mbari Mbay u martu 1961, Duro Ladipo prelazi okvire konvencionalne narodne opere Yorube. Za sadržaj je bio izabrao jednnu istorijsku temu na bazi tradicije grada Oyo, nekadasnje prestonice naroda Yoruba. Njegov tekst je bio nadahnut tradicionalnom poezijom Yoruba, dok je njegova muzika gubila karakter površnosti Yorubovih himni 1 ‘¡gara, i vraćaia se bogatom i kompleksnom ritmu doboša iz prastarih vremena. U pogledu sadržaja i režije, ovo prvo izvodenje »Oba Moroa« pretrpelo je tokom narednih cetiri godine znatne izmene, a Ladipo je komponovao dva nova komada, bazirajuói se po istoriji starog Oyoa: »OBA WAJA« i »OBA KOSO«. Ova trilogija predstavlja danas novi vid Yoruba stila, neku vrstu kompleksne drame, u kojoj se smenjuju poezija, muzika i igra, stvarajući dramatične situacije.

YORUBA

Nezamislivo je pisati o domorodačkoj operi u 2apadnoj Africi ili čak u celoj Africi ne upoznavši se prethodno sa operom Yoruhasa, petnaestomilionskog plemena, najveće homogene zajednice na zapadnoafričkoj obali. od relativno opskurnog, lokalnog snabdevača zabovom, Yoruba opera se razvila, naročito tokom pos lednjih dvadeset godina, u medunarodnu zabavnu ustanovu velike popularnosti. Dopadljivost njenih predstava prelazi lokalne, nacionalne, pa čak i kontinentalne granice, u Berlinu, Londonu, Osaki, Coutonu, Akri i mnogim drugim gradovima u raznim delovima sveta Yoruba opera je dostigla rekordno visoke cene ulaznica. U pozoristima i na televizijskim ekranima, Yoruba opera ne prestaje da privlači sve veći i veći broj gledalaca. Poput prastarih svetkovina i ceremonija iz kojih je izrasla, Yoruba opera se odl i ku je posebnim karakteristikama. Pišući o ovoj operi, povodom njenog učestvovanja na festivalu umetnosti Britanske zajednice na-

roda, čuveni »Manchester Guardian« je dao sledeci komentar: »Festival umetnosti Britanske zajednice naroda nije prvi koji posebno cení kvalitet Yoruba opere ... »Oba-Koso« je bio prošle godine prava senzaoija na Berlinskom festivalu, kao i u Kraljevskom dvorskom pozoristu u Liverpoolu, Prošle noći, on je bio takođe »neodoijiv«. U toku tog istog festivala uticajni londonski »Observer« je pisao: »Njihova narodna opera Oba-Koso« raspolaže autentičnošću izraza koja nedostaje mnogim predstavama iz raznih krajeva Britanske zajednice naroda. To je siožen doživljaj, neka vrsta pantomime odraslih koja dramatizuje konflikte u ljudskoj psihi skoro na isti način kao i evropske muziöke drame«. U ovoj pohvali, koja je prva u nizu ölanaka o Yoruba operi i njenim predstavnicima, vredi pomenuti i doprinos čuvenog pozorišta Duro Ladipo koje je na najdetaljniji način proučavao dobro poznati nemački istraživač Ulli Beier, koji je u okviru posebnog istraživačkog programa proveo vise godina u gradu Oshogbo gde je bio tesno povezan kako sa osnivačima Mbarl kluba tako i sa razvojem nekih drugih domorodačkih grupa računajuói tu i Narodno pozorište Duro Ladipo.

oba-koso slika 1

Komad počinje sa prizorom Shangovih žena, u unutrašnjosti dvorca, kako mu iskazuju svoju odanost i poštovanje. Opšte veselje i udaranje u doboše. Shango prima svoje generale, Timija i Gbonku, koji se pobedonosno vraćaju iz rata sa bogatim plenom i robovima. Građani dolaze da se žale na neprestano ratovanje. Timi i Gbonka čuju proteste naroda. Njihov plan je da izazovu nemire. Ljudi insistiraju da se prekine sa ratovima. Shango namerava da ih otera, all Oya, njegova žena, zauzima se za njih i obećava da de umiriti generale.

slika 2

Timi i Gbonka izlaze pred Alafina Shangoa i traže da ih ponovo pošalje u rat. Alafin odbija. Oni mu prete pobunom i pozivaju se na svoju snagu. Alafin ih smiruje i traži da mu se zakunu, da za sledećih pet godina neće narusiti mir. Dolaze gradani, da se zahvale Alafinu za mir, koji je vraćen narodu Oyoa.

33