Bitef

to abdicate. He calls his wives; Only Oya would follow him. He is worried as he leaves the town sorrowfully. scene 7 The Forest. Oya is wailing over the corpse of Alafin Sango who has committed suicide. A delegation from the people appear. They are sorry they rioted against the Alafin. They now want him to protect them against Gbonka. They are all sorry to hear of his death. They beg him to return. scene 8 Women sing praises of Alafin Sango. A delegation from the town come to report constant thunder and burning of houses. They are told to beg Sango. Sango's voice is heard to reply from up high. He telles them he must remain now with his ancestors; but if the remain loyal to him he willl always he with them. He will also strike their enemies with thunder from above.

kralj shango

Oba-Koso, tragična priča o kralju Shango, bila je najgledanija predstava na festivalu u Berlinu 1964, kao i na festivalu Britanske zajednice naroda 1965. godine. Kralj Shango je bio ambiciozan i moćan kralj, a njegovi generali su stalno ratovali, da bi proširili njegovu kraljevinu i doneli mu píen i slavu. Slavopojka kralju, kojom komad počinje, bazira se na drevnoj poeziji naroda Yoruba, prenošenoj stotinama godina s kolena na koleno pevačima i dobošarima: Roden si da budeš kralj! Suviše si težak za žrtvu, da bi postao plen neke grabljive zveri! Ona se povija pod tvojim teretom. Ti si veći komad, nego što bi neko od nas mogao sažvakati! Ako bi te neko pokušao progutati Ti bi smesta izasao na njegovu zadnjicu. Ti misliš da erv píese Dok on jednostavno ide svojim putem. Ti misliš da te Shango izaziva Dok ti on jednostavno pokazuje put. Ulazi Shango, čiji izgled odaje plahog čoveka. Njegove oói su »bele kao gorki orah

kola«, a njegovi obrazi »obii kao erveni orah kola«. Pred njega izlaze dvojica njegovih generala, Timi i Gbonka, koji su se upravo vratili iz rata. Kralj je zadovoljan sa ova dva surova ratnika. Ali, oni su opasni. Timi, zvani »plamteća strela«, kaže za sebe »sitan sam, ali sam opak«. Gbonka na to smesta izjavljuje, da ga niko ne može uništiti običnim oružjem, posto je upućen u tajne raznih vradžbina i lekova: Ko bi mogao da obezglavi puža mačem? Čiji bi otac mogao da übije kornjaču štapom? Može li neko da obezglavi muvu? Shango je zadovoljan njihovim izveštajima o pobedi. Ali njegovi građani su umorni od rata. »Naše ostave su prazne« žale se oni i preklinju ga da prestane sa ratovanjem. Shango je nezadovoljan. Ali, njegova žena Oya konaóno ga übeduje, da posluša svoj narod. Umorni su i dosta su prepatili, kaže ona. Njihove pesme se vise ne óuju, a farme su zapuštene. Medutim, kada je Shango pokušao da zauzda svoje generale, uvideo je da su oni postali moćniji nego što je on mislio. Oni mogu da se suprotstave njegovom autoritetu. Kralj, onako ljut i zbunjen, odluöi da pošalje Timija u Ede, jedno granieno mesto udaljeno od prometnih puteva, gde bi ga možda übili pripadnici jednog ratobornog susednog piernona. U drugoj slici vidimo Timija kako se približava gradu Ede, sa ovim divnim magičnim rečima: Dođoh ti ho kao večernja kiša, Dođoh brzo kao jutarnja kiša, Dođoh naglo kao kiša na jasnoj sunčevoj svetlosti. Narod Edea je sasvim neočekivano reagovao na Timijevu posetu; bili su tako srećni što su dobili moćnog ratnika koji će ih štititi, da su ga proglasili svojim kraljem. To je dovelo da otvorene pobune protiv kralja Shangoa. Shango je bio protiv upućivanja Gbonke radi borbe sa Timijem. A narod Oyoa se nadao, da óe se oni možda međusobno poubijati. Ali Gbonka je krišom krenuo u rat, uzdajući se u snagu svojih vradžbina: Ruka polako prinosi ustima hranu I polako je vraóa. Vi ćete uvek naiói na stenu Na mestu na kome je stvorena. Prilikom susreta sa Timijem u Edeu, Gbonka je zaóarao njegove strele ovim magiónim reóima: Trava koju kosimo desnom rukom Nastavlja da raste s naše desne strane. Trava koju kosimo levom rukom Nastavlja da raste s naše leve strane. Grede na tavanici spavaju teškim snom Fon fon fon ni ti fon Timi zaspi tamo! Timiju ispada luk iz ruku. Dovode ga u Oyó kao zarobljenika. U prestonici viada potistenost. Triumfalan ulazak Gbonke uplašio je i kralja i narod. Na kraju kralj izjavljuje da želi da se dvoboj ponovi, kako bi »naše oči mogle videti silu koju si primenio, da bi savladao Timija«. Gbonka je znao da su Shango i narod Oya rešili da ga se oslobode. Zato je pošao u šumu veštica, da bi od »majke« pribavio jače čini i moóniji lek. Gbonkovo prizivanje duhova u šumi je jedna od najlepših muzičkih partija u komadu:

Kako zemlja, tako i palme Osećaju sažaijenje prema parazitima Kojima pružaju hranu. Veštice, vi koje ste »narod sveta«, Sidite i sažalite se na mene. Niko ne misli da se nadmeóe sa leopardom Koji živi u šumi. Niko ne misli da se nadmeóe sa bufalom Koji živi u savani. Niko ne misli da se nadmeóe sa donosiocem sreóe. Ne tražim da se borim protiv rođenog oca: Samo mi dopustite da pobedim Timija! Niko neóe da übije psa zato što laje. Niko neóe da übije ovna zato što bode. Niko neóe da übije jarea, Zato ëto je vodio Ijubav sa svojom majkom. Ali, ako krhotine lonca leže blizu mesta izgradnje,

One završavaju kao deo zida. Veštice su obećale pomoć. U ponovljenoj borbi, koja se odigrala u prisustvu kralja, Gbonka je po drugi put uspavao Timija, a onda mu je brzo odsekao glavu. Ismejavajuói Shangoa Gbonka izjavljuje: ne postoji lek, koji b¡ mogao da mi naškod¡. Svekolika vatra Oyoa ne može da me povredi. Onda je rekao narodu da zapali veliku vatru, da mu vežu ruke i da ga bace u plamen. Narod Oyoa je bio übeden da je Gbonka precenio svoju moó i da će ga se ovom prilikom osloboditi: Ako je neki öovek upravo kinuo, A bio dovoljno lud da protrlja nos Sasvim sigurno će kinuti ponovo. Ali, i pored svega, svi su se bojali da Gbonka ne izade iz plamena živ. Gbonka je već počeo otvoreno da vreda Shangoa, a kralj je odjednom uvideo da su ga svi napustili: sav njegov narod bio se okupio oko Gbonke. Saznanje da ga je narod napustio upravo u trenutku kada se on bori za njegovo blagostanje, dovodi Shangoa do besa. Obuzet gnevom poleti na njih i mnoge poubija. Obuzet kajanjem, odlučuje da ne bude vise kralj. OJlazi u izgnanstvo, a prati ga jedino njegova starija žena Oya. Na kraju ga i Oya napušta. Vraóa se kuói, a Shangoa pregusta njegovoj sudbini. Razočaran u ceo svet, kralj vrši samoubistvo vešanjem. Pogrebne pesme naroda Oya u najpotresnijem trenutku ove opere;

Shango visi, Shango visi, Shango vrela vatra. Zaklinjali su njegovim imenom, Proklinjali su njegovim imenom. Ayala Iji, Otac mladih, otac starih. Izdrobljena biljka ostaće sveža u ruci Citavih dvadeset godina Ne odbacuj je. Cvet ove biljke ostaće svež Čitavih trideset meseci Ne odbacuj ga. Jer će se Shango, Ayala ilji, vratiti i pojesti hranu Koju je pripremio pre svog odlaska. Neka ne bude rečeno da se Shango obesio, Da se obesio o drvo Ayan, Od koga se prave doboši »bata«. Jer kada slušamo doboše »bata«

35