Bitef

knjizevnosti je bio tizaran, Javio se zbirkom pripovjedaka Ženske (Femeninas, 1894), a kasnije je nastavio mnogim romani ma, dramama, knjigama pjesama. Najpoznatiji mu je i najbolji ciklus od četiri Sonate, jesenska, Ijetna, proljetna i zimska (Sonata de otono, 1902, Sonata de estio, 1903, Sonata de invierno, 1905). To su cetirî romana koje objedinjuje licnost markiza Bradomina, plemiéa i boema. On je melankoličan, senzualan, ružan i velik osvajaë ïena. Knjige su intonirane lirski, i tu je V. I. dao svoje najbolje stranice, koje se übrajaju medu najvrsnije obrasce špaljolske prozę. Slijedi cilus Barbarske komedije, tragikomične роете и prozi, и obliku dijaloga: Orao s grba (Aguila de blasón, 1907), Romanea o vukovima (Romance de lobos, 1908) Srebrno lice (Cara de plata, 1922). Napis ao je i tri romana, o karlistickom ratu (1908 — 1909), a 1926 je izašao roman-pamflet Tiran Banderas (Tirano Banderas), и kojem je oštro napoo diktaturu Prima de Rivere, zbog čega je dospio i и zatvor. Spomenimo još Svjetlosti boeme (Luces de Bohenia, 1924), Dvor čudesa (La corte de los milagros 1927), Živio moj gospodar (Viva mi dueño, 1928). U svim tim knjigama V. I. je dao Siroku panoramu zivoía i osebujan život jednog duba. Bio je beskompromisan, ali je prije svega bio estet, majstor prozne recenice. Volio je muzikalan govor, bio je precizan kao draguljar i znao je uvijek pronaéi pravu riječ i sugestivan zvuk. Znao je prodrijeti и srž ljudske duše i karakteri njegovih íikova su izvrsno oertani. То su licnost i, Uve i upečatljive, kao s Velazquezovih slika. Bio je katkada gorak, cinican i oštar. (Književni leksikon, Strani pisci, Zagreb, st. 748)

vallein cl uf i Valle-Inclan, Ramon Maria del ( Valje-Inklan, 1869—1936), španjolski pripovjedač, •dramaticar i pjesnik. Plemić iz GaUcije, pripadnik generacije 1898. Bio je boem i lutalica, skitao se po Španjolskoj i Americi. Cudak и životu, i и

bozanske • Požuda, pohtepa T* £) Jj i smrt —ta tri Я iZs \y Ш/ osnovna faktora iz delà velikog spanskog pisca Ramon del Valle Inclana, cine srž ove seoske tragikomedije, U »Divinas Palabras«, Valle Inclan prikazuje borbu izmedu članova jedne porodice oko posedovanja njihovog jedinog dobra: jednog

defektnog deteta, koga voze u kolicima i prikazuju ga po vašarima, na mestima hodočašća, po sunca i kiši, trazeći milostinju. Juana la Reina umire od venerične bolesti, dok je vukla u kolicima svog sina Laureano, jednog maloumnog kepeca. To čudovište bio je njen jedini izvor prihoda: nametala ga prolaznicima i prosjadla. Njeni najbliži otimaju se oko bogalja iz istih koristoljubivih razloga. Smrt Laureana, usred krize delirium tremensa, daje radnji novi zamah i übrzava neobičan rasplet. Zatecena na delu preljube sa mladim probisvetom Septimom Miau, lepa Mari-Gaila sprovedena je gola и ckrvu, kod njenog muza crkvenjaka. Pod utiskom nanete sramote, crkvenjak pokušava prvo da se übije, ali ne uspeva и tome, a onda, obuzet žudnjom za ovom lepom ženom, pokusava da umiri razbesnele seljake, izgovarajući na španskom reči iz Jevanđelja: » Ko je bez greha, пека se prvi bad kamenom na nju!« Međutim, gomila ga obasipa uvredama i postaje sve opasnija. U nastupu ocajanja, crkvenjak ponavlja »božanske reči«, ali ovog puta na latinskom: »Qui sine peccato est vestrum, primo in Ulan lapidem mitat«. Pośle tih red nastupa Usina, gnev nar oda ne st aje, savladan odjecima daleke prošlosti: naród pokorno prihvata istinu koju ne razume, koju možda nikada nije razumeo, i koju svakako nikada neće ni razumeU. Nevernici je oprošteno. Do kroją života ostače z.atočenik zagusljivog sveta mraka, и коте gospodare sujeverje i magične formule, koje niko ne razume, ali im se pokorava. U svetu » božanskih red«.

keltska š pani] a Argentinac Victor Garda je čovek malog rasta. Pod tamnom kosom crn i oštar p ogled. Dok govori posmatra vas ispitivački, kao da neprestano procenjuje tuđe unutrašnje bogatstvo ili siromaštvo .. . Kako ste radili na realizaciji »Božanskih reci«? Dugih pet meseci Nuria Espert i ja smo razmišljali,

napravili na hiljaäe beleški. Zatim smo odmah prešli na zapisivanje mizanscena zajedno s glumcima. Želeo sam da premijera budę na jednom malom vulkanskom ostrvu Kanarskog arhipelaga, izdubljenog jamama gigantske orgulje. Zivotna slika predstave nadahnuta je, uostalom, tom vizijom prirodne kreacije ~. Nije nam bilo dozvoljeno da radimo na ostrvu, koje je vrlo siromašno i ciju je poslednju žetvu upravo unis tilo nevreme. Na bogatoj Majorki, na Balearima, imali smo sve olakšice. Valja odmah reći da Trupa Nurie Espert ima status privatne ustanove. Ona