Bitef

housed at La Casa de la Raza, a Chicano / Mexicano socia service and cultural community center. Esperanza provides the leadership for La Casa's Cultural Arts Committee and also plays an active role in the Santa Barbara Arts Council. The teatro is also a member of the newly formed CTC (California Theatre Council), a broad based theatre network representing professionally oriented, non-profit theatre companies in California. Nationally, Esperanza is affiliated with TENAZ (Teatros Nacionales de Aztlan), a union of over fifty Chicano theatre groups active throughout the United States. El Teatro de la Esperanza is dedicated to the ideal of taking professional high quality drama to people who are not generally exposed or cannot afford to see theatre. The group survives primarily on donations from its viewing audience, as well as grants from arts agencies. The teatro has received assistance from the NE A (National Endowment for the Arts), the CAC (California Arts Council), and CEEA (Comprehensive Employment Training Act).

zrtva Sammy je uzdrhtao i izgubio vlast nad sobom. Secajuci se svoje majke, on je viknuo i, ispruzenih ruku, pao na pod. Nastaje trenutna tisina, a onda prolama se buran aplauz gledalaca koji su, poslednjeg dana Festivala и San Dijegu, dosli da I prisustvuju izvodenju izvanrednog komada »Zrtva«, Teatra de la Esperanza. Jos jedanput doziveo sam ovakvu reakciju na jednoj festivalskoj predstavi. Bilo je to 1975. godine и Teksasu, kada je na Sixth Chicane Teatro Festivala, odrzanom a San Antonia, ta ista pozorisna grupa naelektrisala oko 300 ljudi, prvenstveno stanovnika San Antonio Chicano Southsida, izvanrednim tumacenjem » Guadalupe «, koja nesumnjivo predstavlja najverniji odraz stvaralastva Chicana na podrucju drame. » Zrtva « je prvi ozbiljni pokusaj prikazivanja » Migre « и dramskom obliku. Chicano teatri su и svojim dramskim pokusajima hezbroj puta trosili veliku energiju и visokoparnim porukama iz politicke retorike, ne postigavsi pri torn na glumackom polju neki uspeh vredan paznje. Esperanza je » Zrtvu « prikazala и istorijskoj perspektivi problema takozvanih »ilegalnih emigranata«. I to je dobro, jer vecina drugih pozorista ima tendenciju da ovom » problema « prilazi veoma uprosceno, kad se uglavnom upucuju apeli za jedinstvo radnicke klase, a sve se zavrsava velikom scenom bezocnih »redada«. » Zrtva « je znatno komplikovanija. Glavna lienost, Samuel, и izvanrednom tumacenju Rodriga Clarka, pojavljuje se и pravoj svetlosti jednog of idra INS-e, sto je и piinoj suprotnosti sa apsurdnim karìkaturama ove lienosti,

prikazanìm и drugim Chicano pozoristima. Lik Sama и »Zrtvi« odrazava, и stvari, sve nas kojì smo se nekada zanosili americkim snom. To je prica koja ima svoj pocetak, sredinu ì zavrsetak. Pocinje 1913. godine, kada je jedna meksicka parodica emigrìrala, kako bi izbegla ekonomski i politichi haos meksicke revolucìje. Kroz razne prìzore vidimo zivot pojedinih clanova ove porodice и Americi. Njihova kci Amparo, zaljubljena и svog buduceg muza Juliana, treba da postane majka i, obuzeta ccajanjem, sprema se za zajednicki zivot sa svojim muzem kojì, и nemogucnostì da nade neko drago zaposlenje, prihvata mesto agenta INS-e. Od bezbriznog decaka, Samuel izrasta и zaljubljenog mladica. Poste zenìdbe odlazi и vojsku, postaje kasnije agent i, na kraju, prinuden je da protera vlastìtu majku. Licnosti Samuela i Ampare se izgraduju. Sve ono negatìvno, sto dolazi do izrazaja и liku agenta INS-e sasvim je opravdano. Jer, on je pre svega sin Ampare, koju je 1913. proterao njegov otac. To bi bio istorijski raspon njihovih licnosti. Te licnosti nisu kliseì kojì izgovaraju marksìstìcke fraze, vec glumci koji govore zivotne cìnjenice, vezane za njihovu sudbinu. Gluma je izuzetno dobra. Nesumnjivo je bio potrebno mnogo casova upornog rada da bi se postiglo tako profesionalno ìzvodenje. Svi lìkovì, od glavnih do sporednìh, izgradeni su i oblikovanì do tancina. I ne samo da je ìzvodenje bìlo dobro, vec je srecno ostvarena i prava porodicna atmosfera. Kad cujem Amparu, magai bih se zakleti da cujem reci svoje majke. Isto tako i Clara, и izvanrednoj interpretaciji Marthe Hernandez, pojavljuje se kao veoma übedljiv primer potpuno asìmilovane domacìce srednjeg staleza, koja uziva и materìjalnim dobrìma ovog sveta. Pojava Sama izaziva и пата osecanje nelagodnosti, i to ne zato sto je on agent INS-e, vec zato sto mnogo lia na sve nas и odnosima otac sin, i mi uvidamo sta sve mogu od nas da ucine materijalna dobra savremenog drustva. »La Victima« je majstorski i vesto ostvarena predstava. Rodrigo Clark, Estella Campos, Martha M. Hernandez, Romelia Morales, Santjago E. Rangel, Eddie Robledo, Jose G. Saucedo i Enrique Tovero uoblicili su izuzetno dobro sve likove koje su predstavljali. (Raul Ruiz, La Raza Magazine, 1977.)

la victima Cuando lejos te encuentres de mi Cuando quieras que yo este contigo Pienza en todo el amor que te di Y veras que estare yo contigo Sammy trembles and looses control. He turns to the dream of his mother shouts, arms extended and falls to the floor. There is a moment of silence and then thunderous applause from a standing room only audience that has packed the university auditorium on the last day of the Eighth Chicana Teatro Festival in San Diego to see the magnificent