Bitef

ON JE UZEO ZA RUKU I ODVEO U ZAMAK, A DRUGI SU IH PRATILI

Schauspielhaus • bohum • savezna republika nemačka • pina bausch: es nimmt sie an der hand und führt sie in das schloss, die anderen folgen • režija: pina bausch • dekor: roh borzik • muzika: peer raben • učestvuju: sona cervena, Josephine ann endicott, mecthild grossmann, bans dieter knebel, rudolph lanterberg, dominique mercy, Jan minarfk, vfvienne newport, volker spengler, vitus zeplichal • saradivali; ula blum-deuter, bans dieter knebel, ingeborg von liebezeit, klaus morgenstern, katharina schumacher • jedna pauza • koprodukcija Schauspielhaus —bochum i wuppe rtaler bühnen

IMATIVREMENA

Merljivo vreme je unutrainje vreme. Videti, gledati, razmišljati, boriti se, pa i pomoću zamora. Gledati, to znači biti-na-pozornici. Gledanje zahteva hrabrost. Gledanje nameće obaveze. Imati mnogo vremena znači imati vremena za sebe. Obratiti pažnju na Pinu Bausch znači obratiti se samom sebi. Zaviriti и našu stvarnost, и naše raznoliko postojanje, и naše otuđeno bitisanje, и biagost, snagu i nemoć, naše snove, и postepeno razaranje i übistva, i uvideti koliko od toga svako strepi. Tlačenje i okrutnost, kada još uvek postoji i neito drugo, lako, živo,

г

jednostavno, veselo ...

U Šekspirovom »Magbetu« pronaći ono što ie uvek prisutno u našem svakodnevnom životu. Ne očekivati duge citate. Postoje tu reči pune mračne lepote, koje, se mogu zameniti našim jezikom, ali onda nećemo moći da sagledamo svu dubinu, prostor i vreme.

0 PROBAMA

Vise puta sam se smrzavao, znojio, mnogo sam se smejao i mislio kako mi se ukazuje prilika da vidim razne svetove, pozadine, zemlje, iskustva i Ijude kojî su se okupili da bi obradili neku tenui. Navikao sam bio na dvorane sa veštačkim suncem, starim nameštajem, kišom i vremenom koje se mogio lako raspoznati. Tamo gde smo mi održavali probe, jeli i spavali ponekad, vladale su druge prilike, koje su doprinele da je komad, kako je naš rad odmicao, mogao da se pretvori u nešto sasvim deseto. Komplikovano zamišljen tekst za »Magbeta«, predviđen za probe, dao je suprotne rezultate i doneo sasvim nova značenja. Fonavijaii smo tu igru sa »Magbetom« svakog dana i pitali se sta bi mogio iza svega toga da postoji u kojoj meri snaga koju mora da sadrži igra Magbeta može da se ostvari našim snagama. Razmišljanja i asocijacije, mnoge do tada samo naslućene i neuoblicene stvari postajali su mi, u odnosu na temu, jasnije, bìlo da je ree о svojevremenom vlastoljublju Magbeta ili о fašizmu ovog stoleća, о procesu mišljenja i delima. Ponekad bi se sve veoma udaljavalo od stvarnosti, a onda bi nam odjednom postajalo blisko. Oseóao sam se kao da su me razgolitili. Nikada pre toga nisam toliko mislio na svoje detinjstvo i sve ono potisnuto izbijalo je na površinu sve iz naše prošlosti što nas je učinilo onim sto smo sada i zato je na probama sve ono što je bilo podsvesno, postajalo svesnim. Tako sam i ja postajao svestan svog licnog klišea putem reakeija na izvesne stvari, situaeije, Ijude i odnose. Priča о Magbetu, uvek prisutna, stavila je svoj pečat na sve na sadržaj u kome se govori о ljubavnoj žudnji, о želji za priznanjem svemoguće vlasti, koja dovodi do agresije i übistva. Ranije sam na neki način naslućivao kuda sve te probe i improvizacije mogu da dovedu i pomišljao da je potrebno mnogo vise vremena, možda čak i više godina, da bi se pronašlo sve što je tačno i