Bitef

Pablo Neruda Pablo Neruda (1904-1973) je bez sumnje jedan od najznačajnijih pjesnika dvadesetog stoljeća. Objavio je oko 35 zbirki pjesama; preveden je na sve znatnije svjetske jezike; priznat je i čitan širom svijeta kao malo kóji suvremeni pjesnik. Uz mnoga druga priznanja dobio je i Nobelovu nagradu za književnost 1971. Duboko je osjeéao svijet i život, ljudske probleme, nevolje i nepravde te je i kao čovjek i kao pjesnik sudjelovao u svim zbivanjima svoga vremena. Bio je pjesnik i borac, govornik i diplomata, Ustajao je protiv nasilja, protiv nejednakosti i odlučno se stavIjao na stranu poniženih i uvrijedenih. Bio je proganjan i napadan, ali od svojih uvjerenja nije odstupao. Rodio se 12. lipnja 1904. u obitelji skromna željezničara, u gradiču Temuko, na jugu Čilea. Pravo mu ime bijaše Neftalí Ricardo Reyes, a pseudonim je uzeo po českom piscu Janu Nerudi, kojeg je čitao u djetinjstvu. Več kao mlad student u Santiagu počeo se intenzivno baviti književnim radom i 1924. izlazi mu zbirka Dva-

deset ljubavnih pjesama , kojom je postigao velik uspjeh i kojom se pročuo kao vrlo darovit pjesnik. Zbog toga je 1927. imenovan konzulom u Indiji i tada počinju njegova putovanja svijetom, na kojima če vidjeti mnoge zemlje, upoznati ljude, prilike i život. U Indiji ostaje tri godine, onda je premješten u Argentínu, a 1934. odlazi kao konzul u Španjolsku, što če odigrati vrlo značajnu ulogu u njegovu životu. Tamo se sprijateljio s mnogim španjolskim pjesnicima, piscima, slikarima, medu kojima su se isticali Garcia Lorca, Rafael Alberti i Salvador Dali. S njima je drugovao, izdavao časopis za poeziju Zeleni konj , s njima je došao i do naprednih političkih uvjerenja. Jer tada se Śpanjolska nalazila u teškoj i napetoj situaciji. Mlada španjolska republika (proglašena 1931) bila je trn u oku domače i strane reakcije, zbog čega je 1936. izbio građanski rat. Tada se i Neruda, zajedno sa svojim drugovima Spanjolcima, stavio na stranu republikanaca. lako je bio stranac, i to diplomata, nije se plašio posljedica. Rezultat njegova stava i njegova ogorčenja bila je poema Śpanjolska u srcu , objavljena u Parizu 1937. i u Španjolskoj 1938. Bila je to potresna knjiga, snažna, nadahnuta, puna ljudskog razumijevanja, puna ojadenosti i otpora najezdi zla. Od tada Neruda če se posvc okrenuti ljudskoj stvarnosti

i zbivanjima svoga vremena. Cim je vlada u Santiagu saznala za njegovo djelovanje, odmah je bio premješten u Pariz, a zatim opozvan te se 1938. morao vratiti u Čile. No ponovno je 1939. na dužnosti u Parizu, pa 1941. u Meksiku, gdje počinje pisati Sveopči spjev, svoje najvažnije djelo. U toku rata vrača se u Čile, postaje senator, stupa u komunistickú partiju (1944), dolazi u sukob s tadašnjim predsjednikom Videlom i mora bježati iz zemlje. Poslije rata je ponovno u neprestanom kretanju, u diplomatskoj službi, na kongresima, na putovanjima po Americi, Evropi i Aziji, u socij alističkim zemljama, u Kini. Posljednjih godina života bio je ambasador Čilea u Parizu, a onda se, več star i bolestan, povukao u svoju kuču u Isla Negri, u Čileu. Umro je 23. rujna 1973. u tragičnom trenutku svoje domovine, kad je svrgnuta socijalistička vlada predsjednika Allendea, kojem je Neruda bio prijatelj i suradnik. □ Nikola Miličevič