Bitef

mad sam napisao više s mojim narodnim glumcima - sve samim improvizatorima - nego što sam ga napisao perom. Isti postupak primenjen je i u režiji. To je, u stvari tehnika koju sam neprestano i godinama pokušavao da usavršim; uz pomoč nepismenih seoskih umetnika koji sačinjavaju profesionalno jezgro Naja teatra. Koristio sam lako razumljiv čatisgari, hindi dijalekt i povremeno ga mešao sa standardnim hindi jezikom kako u dijalogu tako i u pesmama koje su napisala dva čatisgari pesnika sa kojima sam saradivao. Melodije takođe predstavljaju kolektivni doprinos. Drugim rečima, giuraci su u komad uneli mnogo više toga nego što se može zamisliti. U indijskoj pozorišnoj tradiciji postoje dve struje koje su, po mom mišljenju, neophodne za prenošenje prave vrste glumačke discipline bilo kojoj ozbiljnoj grupi glumača. One potiču iz narodnog teatra i sanskritske drame. Štaviše, one se medusobno dopunjuju. Upravo tom mešavinom ja pokušavara da dodem do modemog teatra. Koliko u torne uspevan, znače samo publika. Habib Tanvir

Intervju sa Hđbibom Tanvirorn Večina vašeg sadašnjeg rada svedena je na narodne i plemenske oblike pozorišta. Šta vas je dovelo do toga? Medu narodnim glumcima postojao je dobar umetnički standard, koji me je zainteresovao i privukao na početku. S druge strane, moje socijalno poreklo i politička opredeljenja, koja su levičarska, takođe su me usmerila prema národnom teatru. I, trece, pozorišna tradicija u ovoj zemlji nije bila kontinuirana, več neravnomerna, isprokidana. Zapazio sam da je britanska intervencija donela sa sobom tip urbanog teatra, koji je postao univerzalen i proširio se svuda. On je privukao maštu mnogih ljudi jednostavno zato što je postojao vakuum stvoren prekidom tradicije. Nasuprot tome, žitelji sela ostali su apsolutno netaknuti njime. Prema tome, njihova tradicija bila je kontinuirana, Menjala se, ali je živela i nastavljala se.

- Zašto ste izabrali čatisgari umetnike? - Ja poličem iz Mada Pradeša i pomalo 3 govorim čatisgar dijalektom. Veoma J mi se dopadala raspevanost jezika i -i muzike tog kraja. Tako je to došlo - potpuno prirodno. - Znači prišli ste mu iznutra, a ne kao ä neko - spolja? Na početku, kao mladič, mislim da - sam došao spolja. Nišam ih razume-3 vao. Nišam imao strpljenja sa njiho-1 vim nedostatkom smisla za kretanje i i postavljanje na scenu. Bile su mi - potrebne godine da ih stvarno upo‘ znam. Vrlo često sam im nametao ■ ideje: Po ovoj črti kretačemo se od 1 ove tačke i doči čemo do ovde i stače' mo i govoričemo, tako nekako. Ali u roku od nekoliko godina, kada sam ■ bolje upoznao njihovo seosko pozo: rište i zadivio se reakciji publike i odnosu koji se gradio (jer njih publika okružuje sa tri strane, njima ne smeta vrlo mala scena i ne bi se ljutili ako bi neka mlada osoba sedela na sceni), shvatio sam da njihova umetnost ima sopstvena pravila i da nišam bio u pravu što sam očekivao da če se ta- I ko brzo prilagoditi klasičnoj pozorni- ; ci. Onda sam pokušao da pravim i pozorište njihovog stila. Odigrali i smo jedan komad na osnovu njihovih pesama, dozvoljavajuči punu impro- I vizaciju. Shvatio sam da je za njih s kao nepismene takode teško da se ( podvrgnu disciplini pisanog teksta, l ili, bar, da to nije najbolji način rada. s c Kakvim stvarima ste ih učili? p Zapazio sam, na primer, da imaju p razvijenu sposobnost za pantomimu. d Da li ste im to preneli ili je to prirod- š no za njihov narodni teatar? u Ne, pantomima je bila novi element, r samo ne izgleda tako zato što su ga s veoma lako prihvatili. A neki od njih o su zaista pravi klovnovi. Da li ste im ikada davali odredene K vežbe 1 } 6 Davao sam im vežbe iz pantomime i d improvizacije. U tome takođe imaju L uspeha, pošto su navikli na improvi- n zaciju; na nju se navikavaju čim poč- гг nu da se bave pozorištem. Ali vežbe Z su koristile zato što su sada postajali pi svesni onoga što su ranije radili ne- n; svesno. ki Možemo h da govorimo malo o na- ol Stanku Kradljivca Čarana? Počeli ste ri da objašnjavate priču glumcima, a st zatim ste improvizovali po scenariju? vt Tako je. To je bila jedna od mnogih pi priča koje sam isprobao s njima. Nije dt postojao dijalog i razgovarali smo ri kako bismo mogli da je pretvorimo u m komad, Predložio sam da radnju pre- uc nesemo u naše vreme. Razgovor je ča

î? doñeo nove detalje. Oni su iznosih lo ideje da bi podstakli moje nove ideш je. Ja bih gradio na tome i dalje podi sticao njih. Tako smo radili: režiser lo i giuraci zajedno. Kad smo počinjali, to je bila najkonfuznija davolska stvar koja se može zamisliti. Ali sam .o ostajao pri svom. Tamo gde nekoliko likova govori istovremeno i gde su la replike veoma važne, dao sam im piï- sani dijalog. Ali veci deo ostavili smo )- kao improvizaciju, e h A kako su stvarane koreografija i i- muzika? o Kad je reč o muzici, svi smo seli i sail slušali melodije. Oni su davali ideje, ’- aja sam birao. Hi bih ja otpevao meu lodiju koju znam i rekao: Pa takva n bi nam odgovarala, neka neko smisli i- bolju. Onda bi oni smislih neku dru- gu i ja bih rekao: Tako je, to je mnoa go bolje. d A giuraci su sami predlagali plesne - pokrete? t Pretežno. Opet je sve bio izbor koji 3 je davao oblik i konačno grupisanje. - Dao sam im slobodu da iskažu sve - što hoče i da stoje gde žele. Tako t odmah môžete videti gde nedostaje ravnoteža i šta vredi sačuvati. Da li ste- imali formalne probe i kako su giuraci reagovali na to? Oni nemajú osečanje za vreme. Tako bi sedeli u dvorištu moje kuče i ja sam morao da idem po njih i dovedem ih u dnevnu sobu, recimo, za ] pola sata. Pa, ipak nekad im je bilo i potrebno i više od jednog sata samo i da se okupe. Neko kuva, neko je oti- ; šao u toalet, neko čisti zube. Stalno j uznemirujuče odsustvo discipline i c reda. Ah kad jednom počnú probe, ¡ svi su bili prisutni - koncentrisani i ' orni. j s Komade kao Kradljivec Caran vrlo r često ste igrali po seiima. To mora da j donosi posebne probleme? č U seiima obično dajemo predstavu J na otvorenom prostoru, tako da mo- n ramo da nosimo mikrofon i zvučnike. p Zatim, moramo da improvizujemo s pozornicu, mada u nekim selima več sl nalazimo postavljenu platformu. Reklama nije problem - jednostavno V običan zvučnik koji nosi čovek up rikši na tri točka. Na taj način u u stanju smo da sakupimo hiljade ljudi Ľ voljnih da sede celu noč i gledaju te predstavu. A to je upravo ono što se št dogadało. Imali smo publiku od četi- pi ri do osaranaest hiljada ljudi, sa sa- iz mo tri sata reklame. Dolazili su i iz ki udaljenih seia, kao da idu na hodo- di čašče. Čitave porodice. To je tako m

ili divno. Naroči to kaď dajemo predstae- vu za Catisgarije. Publika u tim selid- ma je neverovatna po svom entuzijaer zmu. Naravno, mnoga od tih sela li, več imaju sopstvene pozorišne gruča pe, tako da več postoji oformljena m publika. :o ;u Sta mislite, u kom pravcu ide narodni ii- teatar dañas? Da li ste primetili neku 10 evoluciju u poslednjih dvadeset godina? Pada rai u oči da narodne umetnosti i postaju hibridne. Poguban uticaj masovnih medija, filmskih melodija, i- raskošnih kostima koji potiču direk;, tno iz filmová, filmski način glume. :- To je degradacija. a Znači, zapadni uticaj je imao razor-4 no dejstvo na narodni teatar? i- Ne neposredno, zato što je narodni >- teatar još uvek izolovan. Ne, zapadne ideje utiču na gradsku elitu. Ali oni vode naše poslove na selu. Oni su e vladaoci. Sve odluke donose ljudi iz gradova. Na filmsku industriju u In-11 diji veoma je uticao Holivud i sada . taj uticaj prodire u narodnu umee tnost. 3 s Usled socijalno-političkim premenama u seoskom životu, mislite li da bi narodni teatar mogao da izgubi ulogu > koju ima? Mogao bi. Zato opstanak ruralnih i kulturnih vrednosti potpuno zavisi i od vrste razvoja koju smo imali u ■ prošlosti, U plemenskim okvirima . postojali su vašari trampe: novae nije imao nikakvu vrednost. I u tom primitivnom društvu postojale su ljudske vrednosti i zajedništvo, tako da je postojao život u zajednici. On je donosio i životne izraze kao što su pozorište, religija, zajednička žetva. Svadba je bila stvar zajednice, smrt je mogla biti stvar zajednice, delili su se tuga i radost - čak su i napadi neprijatelja podrazumevali deobu, jer ako bi jedan čovek bio napadnut, čitava zajednica bi vršila odmazdu. Taj život postepeno iščezava. Narodna izvodačka umetnost, igre i pesme posvečeni su tom životu. Ako on nestane, nestače i ti izrazi. Ja tako mislim, Verovatno je složen problem spajati primitivne elemente narodnog teatra u nešto što ima savremeni značaj? Da. Postoji praznoverje u národnom teatru, ali i izvanredni elementi društvene satire i svesti. lako je element praznoverja lep, mi bismo hteli da ga izbacimo, ali ne i lepu formu i pesmu koje su u njemu. Pa kako da to uradimo? Moramo biti delikatni. Ne možemo samo reči da je sve to samo