Bitef

i meditacije o tome šta je važno, opasno i mogućno u našem zajedničkom životu; 4) književna delà posvećena istoj temi, mada različito obuhvaćenoj ( Dekameron Boccacia, Dnevnik godine zarazę Defoea, Maska skrletne smrti Poeaj.ü (Janusz Goćkowski, preveo s poljskog Milan Duškov) -

Lekcija kuge Da je Albert Camus svoje stvaralaštvo završio dramom Kaligula, najinteresantniji dijalog tog komada ostao bi nezapažen, Navešćemo ga: HEREA: Verujem da postoje delà lepša od drugih. KALIGULA: Verujem da sva imaju jednaku vrednost. HEREA: Znam to, Kajuse. Razumem te i delim mišljenje s tobom. Ali nezgodan si i potrebno je da nestaneš. Tek roman Kuga pokazuje sve posledice tih nekoliko rećenica. Kad je doktor Rieux, junak romana, po-

kušatrda sakupi ono što je znao o kugi, zapazio je da nije u stanju da je zamisli: istina o toj bolesti bila je za njega, kako każe, suviSe apstraktna. Samo jedna rećenica izgledala je razumljiva - ona koją se u njegovom priručniku završavala nabrajanjem simptoma: Pulspostaje slab ismrtnastupa u vezi sa neznatnim pokretom. I to je u stvari bilo sve što je u poćetku znao. Drugi su znali još manje. Obićni ljudi u mima vremena. U trenutku kad događaji mało pređu okvire običnosti ti ljudi padaju u paniku. Tako je bilo i u Oranu za vreme epidemije. Nastaje prvi użas: ljudi se obraćaju religiji, redu, sveštenicima i činovnicima; još deluju stare navike, Użas se pojaćava: počinju da se prepuätaju razvratu i preteranom uživanju; stara pravda i stari poredak više nisu dovoljni. Kasnije, pośle divljeg poriva prvih nedelja, nailazi navikavanje: u trenutku nesreće ljudi prihvalaju istinu, odnosno tiSinu; nailazi apsurd kuge. Zatim kuga odlazi, crkve se ponovo otvaraju, činovnici u administraciji obnavljaju svoje poslove, ljudi se vraćaju svojim obavezama,.. i dalje ništa o kugi ne znaju. U tome u ćemu je večina videla ap-

surd, otac Panelo je video istinu. Ućeni i borbeni jezuita sve nade je usmerio na drugi život, drugi svet. Bog mu je zaklonio problème živih ljudi. U kugi je pronašao saveznika zastrašujući argument koji mu je omogućavao da druge übeđuje u svoju istinu. Znao je o njoj više od drugih i u odnosu na nju nije bespomoćan. Mi, ipak, idući u tome za autorom, ne možemo da mu priznamo pravo. Neka o tome posvedoči kratak fragment iz mladalačkog eseja Camusa: Ima reči koję nikada nisam dobro razumeo. Jedna od njih je greh sumnje. Jer, ako postoji neki greh protiv iivota, to sigurno nije sumnja, već upravo vera u neki drugi život. .. Ne čini mi se potrebnim da verujem da smrt otvara drugi iivot. Postoje i takvi koji ništa ne żele da znaju o kugi. To su humanisti. Govore: Zaraza nije po meri čoveka - i ne veruju u zarazu. To je IoS san, to će proći - ali loš san ne prolazi, to ljudi prolaze, a humanisti, pre svega, jer nisu bili dovoljno oprezni. Ni sa njima ne možemo da se složimo. O kugi je najviše znao Tarrou: Patio sam od kuge mnogo pre no Sto sam upoznao taj grad i tu epidemiju. Dovoljno je reći da sam bio kao i svi.

Ali ima ljudi koji to ne znoju iii se dobro osećaju u toj situaciji i ima ljudi koji znaju i ne iele je. Ja je nikada nisam hteo. Taro je odavno znao sve ono što je tek na kraju trebalo da razume doktor Rieux. Znao je da bacil kuge nikada ne umire, da je kuga poraź koji se nikada neće završiti, da je pobeda u toj borbi nemoguća. Slično kao i jezuita Paneloux, znao je da je kuga zakon ovog sveta, ali, suprotno njemu, taj zakon nije prihvatao. Njegova borba je od početka bila odmerena osećanjem poraża. He verujući ni u šta, uveravajući druge u besmisao borbe, borio se dalje. Uvek me je pratila misao da je Tarrou personifikacija Sartrovih stavova, poklonstvo a istovremeno prvi, još bojažljiv pokušaj obračuna sa njegovom filozofijom (...takav Slav može se smatrati jadnim i u njemu videli isuSenost srca. Cudnovalost njegovih zabeleSki ne dozvoljava da ta interesantna pojava tako lako osudi). Sve to postaće izrazitije tek u Pobunjenom čoveku i u drami Pravedni. Za sada, dvoumljenje izazivaju izvesne analogije. Kaligula je u pravu, ali njegove istine su suviše nezgodne i potrebno je da nestane; Taro umire oberen zarazom. Slično kao i otac Panelo. Osim onih koji za nju nisu

70

шшпв