Bitef

U spoljašnjem manifestativnom delu je Pozorište sestara Scipiona Nasice slika grube, geometrijsko-utopijske Egzistencije, Unutrašnji, kreativni deo je slika konflikta Emocije u borbi sa Stilom, u njihovoj neizbežnoj i sveobnavljajučoj sakralnosti, Pozorište sestara Scipiona Nasice je apolitično. Jediná stvarna Estetska vizija Države, vizija je Države koja nije mogučna. Pozorište sestara Scipiona Nasice shvata Utopijski nagon kao urodenu, a ne stečenú vrednost, koja jeste u čoveku kao žudnja za Kozmičkim, Estetskim i Moralnim. Zbog toga stvaranje Stila u Pozorištu sestara Scipiona Nasice ne može proizlaziti iz Glumca, Prostora ili Režije, nego samo iz Kulture i Civilizacije, te ih Pozorište sestara Scipiona Nasice u svojoj retroprodukciji obnavlja i stalno traumatizuje. Stil Pozorišta sestara Scipiona Nasice nije autentičan. Kada obnavlja Umetnosti, Pozorište sestara Scipiona Nasice takode obnavlja Stilove. Time ne poriče raogučnost autentičnog Stila, ali istovremeno proglašava Avangardu za poslednji autentičan stil modeme civilizacije koja se zaključuje sa porazom Revolucije.

Retro - to je Eros dekadencije □

Gledališče med Gledalcem in Igralcem ne obstaja. Gledališče ni Prazen Prostor. Gledališče je Država. Vsako Gledališče je hierarhična, nacionalna, ekonomska in ideološka organizacija. Gledališče Sester Scipion Nasice se odreka komunikacijskim ritualom v definiranju posameznih idejno-umetniških stališč. Vsa stališča Gledališča Sester Scipion Nasice so opredeljena z načinom njegovega Obstajanja - z vsebino in obliko njegove Estetske vizije, Formalna težnja Države je trdnost in moč, vsebinsko pa je vsaka Država v osnovi neorganizirana. Gledališče Sester Sdpion Nasice proglaša ta odnos za temeljno, vseobsegajoče, vseprisotno in večno Estetsko vprašanje. V zunanjem - manifestativnem delu

je Gledališče Sester Scipion Nasice podoba trdne, geometrično utopične Eksistence, notranji - kreativni del, pa je podoba konflikta Emocije v konfrontaciji s Stilom, v njuni neizbežni in vseobnavljajoči sakralnosti. Gledališče Sester Scipion Nascie je apolitično. Edina resnično Estetska vizija Države je vizija nemogoče Države. Gledališče Sester Scipion Nasice pojmuje Utopični nagon kot vrojeno in ne pridobljeno vrednost, ki obstaja v človeku kot želja po spoju s Kozmičnim, Estetskim in Moralnim. Zato oblikovanje Stila v Gledališču Sester Scipion Nasice ne more izhajati iz Igralca, Prostora ali Režije, temveč samo iz Kulture in Civilizacije, ki jo Gledališče Sester Scipion Nasice v svoji retro-produkciji obnavlja in vedno znova traumatizira. Stil Gledališča Sester Scipion Nasice ni avtentičen. Ko obnavlja Umetnosti, Gledališče Sester Scipion Nasice obnavlja tudi njihove Stile. S tem ne zanika možnosti avtentičnega Stila, toda istočasno proglašava Avantgardo kot zadnji avtentični Stil moderne civilizacije, ki se zaključuje s porazom Revolucij. Retro - je Eros dekadence □

Retrogardistični dogodek Marija Nablocka U srijedu 23, svibnja s početkom u 23 sata na Mestnom trgu u Ljubljani, u jednom stanu, održan je retrogardistički događaj GLEDALIŠ A SESTER SCIPIONA NASICE pod nazivom MARIJA NABLOCKA. Ovo trenutno najznačajnije eksperimentalno kazalište (eksperimentalno uvjetno tek radi novinarske identifikacije!) koje se pojavilo prošle godine na BITEFU, svojim drugim „retrogardističkim dogodkom“ pokazuje sve one modeme karakteristike kazališnog medija koje več, na žalost, dugo vremena ne zanimaju nikoga drugog u Jugoslaviji. Predstava zasnovana na dratnskom prvijencu Berta Brechta BAAL ne pruža samo veliko uzbudenje več i niz rele-